razmišljanja odraslog djeteta

zima.. depra na sve strane.. dvije kavice i tangerina.. ništa zanimljivo se ne dešava vani..bar tamo gdje se ja krećem.. a daleko mi se neda.. i evo me na netu.. opet:-)))
vidjeh da mi netko nov pročitao pro pa bacih oko i na ženin log.. zanimljiva tema.. ljubav ili posjedovanje.. hm..
ljubav.. što je to uopće? moja baka je rekla "Ljubav je livada na kojoj magarci pasu".. oni leptirići što trepere utrobom?
to je dobar početak ali treba puno proći da postanu prava,duboka ljubav što traje vječno..
i mi.. umjesto da smo sretni sa osobom koju upoznasmo.. sa kojom doživljavamo sretne trenutke.. sa kojom se penjemo ka nekim neosvojenim vrhuncima.. umjesto da osobu prihvatimo kakva je počinjemo sa glupim ponašanjem..pitanjima..sumnjama.. želimo posjedovati..
i biti posjedovani..
ok je to.. vremenom.. ali ne nakon susreta ili dva.. jer to je stvar izbora.. biti nečije "vlasništvo"..
i vlasnik..
živjeti i disati samo za jednu osobu na svijetu..
jer "očekivati od malo naklonosti ljubav vječnu je kao peći kruh od šake brašna i htjeti nahraniti mase"..
i zato.. kad pomislite da ste našli srodnu dušu.. živite za sretne trenutke.. dajte sve od sebe da ih ima čim više.. i da su što češći.. i doći ćete vremenom i do zajedničkog života.. i svega što on nosi..
ne trčite daleko unaprijed jer tada sami sebi i vezi činite loše.. barem ja imam takva iskustva..
a ako neki muškarac čita ovo.. pogotovo mlad.. neka zapami..
muškarcu je njegov dom palača, a onda dođe njegova princeza:-))))
sretno vam svima

zima se bliži a osmi mjesec je tek.. usrano vrijeme.. usrani dan.. dobar za spavanje nakon jučerašnjih napornih obveza koje se rastegnule do sitnih sati.. možda bi vas ti događaji interesirali ali ne pišem ovdje da bi iznosio svoj svakodnevni život.. osmjeh mi izmami na lice kad vidjeh da imam komentare na log.. hej.. ma HEJ,pa netko čita ovo??? prije nekog vremena otkrih muzej puknutih veza.. ima interesantnih stvarčica tamo.. a moj život.. hm.. ima materijala za izloške..i počeh pisati o vezi koja me zadnja slomila.. jer bol je prošla pa sad to mogu natipkati.. neke detalje koje znamo samo mi.. ONA i ja.. i htjedoh to zaključati na više godina.. možda čak i donirati neke sitnice za fizički postav.. no u trenu kad trebah pohraniti mail nestade struje.. neka viša sila ne želi to.. sad ja ne želim niti vidjeti jel što ostalo u muzeju.. ili je struja nestala tren prije pa je sve izbrisano.. doći će dan kad ću to provjeriti..
jeste li kad razmišljali o vezama općenito? zašto većinom u vezu uđe dvoje različitih ljudi? on želi izlaziti, ona cijeni dom i obiteljska okupljanja.. ona voli drugačiju glazbu od njega.. različita hrana im odgovara.. vole drugačije pristupe sexu.. hobiji im nisu ni srodni.. itd...
i traju.. dok leptirići letaju utrobom.. ako je beba na putu i vjenčaju se..
i umjesto bračne idile nastaje pakao..
čudan je život..
najčudniji kad veza postane neodrživa a vi se volite više no prvih dana.. a znam za više takvih..
hm.. zar nije (još to neznam) bolje kontaktirati osobu na iskri recimo.. razmjeniti misli,stavove o životu.. pa ako nam je ta osoba ok.. upoznati ju?
jer očito u realnom životu bitan je onaj fizički dio.. on nas privuče i napravimo prvi korak.. ka krivoj osobi.. pokaže vrijeme..
problem je samo sto i ovdje puno ljudi glumi i nije iskreno.. bar ne potpuno..
da me nebi netko ispravljao.. i žene su ljudi.. nisu neka niža bića:-)
razmišljah tako kad pošalješ nekome poruku.. normalnu, uljudnu.. bez nekih glupih tema kakve nam svima ponekad dođu.. zašto većina na tu poruku ne odgovori?
ja kad dobijem takvu poruku.. pa i od muških homo orjentacije.. odgovorim.. hvala ali ne želim kontakt sa... radi... i sve ok.. nitko mi poslije ne dosađuje.. a često palim komp jer čekam odgovor nekog interesantnog ženskog profila i nema ga.. zar je tako teško napisati: hvala ali ne???
ovaj hladni dan i kišno vrijeme me malo ubija u pojam.. moram malo u realni životić.. pokušati naći neki slatki osmjeh samo za mene.. ali doći ću opet.. kad me već čitate;-)))

prvi put pokušavam pisati ovako nešto.. a ni razlog nemam za to.. možda to ono nedozrelo dijete u meni hoće u javnost? tko zna.. jer jednom negdje pročitah..
ili.. kad bolje razmislim.. pokušah vas lagati.. netko mi reče.. davno.. ali i danas vrijedi..
ako je mladost-ludost, ti nikada nećeš odrasti..
koliko istine u nečemu što trebala je biti šala..
kroz život desilo se mnogo ružnih stvari.. i rat koji nas sve promjeni.. gledanje scena u njemu koje nikome ne poželih ni ispričati.. koliko teških bolesti kod meni dragih ljudi.. i smrti koja i mene sama pokuša odvesti nekoliko puta.. ali nisam ae dao:-)
i uz sve ružno.. i ljubavi što nestale su iznenada, zatekle me nespremna na kraj.. još imam osmjeh,djetinji, nevin..
i vjerujem ljudima kao dijete što od svakog uzima slatkiš.. još se veselim novom danu.. i šetnji po kiši.. bos naravno.. kakva je to ljetna kiša ako ne uživaš u blatu:-))))
ponekad tako sjednem i promatram vjevericu kako se svađa sa djetlićem oko mojih lješnjaka.. i ne pomišljajući da poduzmem nešto protiv drskih kradljivaca.. a djetlić i tako bira pretežno crvljive plodove.. samo to moj zagi ne kuži.. jadan:-)))
jeste li vi u ovom ubitačnom tempu života našli kad vremena za sebe i opuštanje u prirodi?
ili vas život melje i baca kao list otkinut ljetnom olujom što nosi ga nabujala rijeka?
znate li govoriti istinu ili govorite i pišete ono što mislite da druga strana želi čuti ili čitati?
dosta pametovanja za prvi puta..
svima koji ovo pročitaju.. želim.. hm.. ne sreću.. ne puno novca.. ne te banalne stvari.. ne ni ljubav.. jer svatko ima svoj stav o sreći, o tome što je puno novca, o ljubavi.. neki ljudi pravu ljbav nikada ni ne dožive.. ma želim vam ono najbitnije a tako teško ostvarivo u životu.. želim vam da živite onako kako želite a ne ovako kako morate...