razmišljanja odraslog djeteta

pomalo radim nešto.. i dolazim za komp.. tražim.. nema.. nedostaje mi jedan nick.. nije logirana.. možda.. hm.. vidjet ću:)

.. čovjek piše o dječjim "mudrostima".. svi smo u druženju sa tim malim, slatkim bićima doživjeli ugodna ili neugodna iznenađenja.. pa da ja opišem zašto dva puta razmislim prije no što progovorim pred djecom..
svi mi imamo svoje poroke.. a ja imam dvije ovisnisti.. ne funkcioniram bez puno kave ujutro.. i pušim.. već osamnaestu godinu sam vjeran plavom drumu.. po meni odličan duhan za pušenje.. i često su moja putovanja preko granice po duhan bila tema dana u društvu.. jer nije se uvijek mogao kupiti kod nas.. djutiće sam praznio dolazeći sa punim autom prijatelja po duhan.. puno puta moja ovisnost je bila neshvaćena od carinika.. ali da će biti shvaćena od četverogodišnje curice.. to nisam očekivao:)
u široj obitelji.. ima bračni par sa petoro djece..a nitko od njih tada nije pušio.. i najmlađa curica me često promatrala kako ja nesvjesno uzimam duhan.. pričam sa drugima gledajući ih.. i na slijepo motam novu dozu svoje ovisnosti..
bilo je to u neko prohladno vrijeme.. nas dvadesetak na nekom druženju kod njih.. i iako je nekolicina pušila u kući.. ja izađoh na terasu zapaliti jednu..uzmem duhan iz džepa a te nevine okice me promatraju.. troll.. a što ti to radiš.. što reći djetetu.. često smo im uzor.. hm.. pokušat ću biti edukativan..
radim si cigaretu.. znaš.. to ti je ružna navika.. smrdi.. samo glupi ljudi puše.. vidiš kako tvoji mama i tata ne puše.. i ti kad odrasteš budi pametna i nemoj nikada pušiti.. mudro ću ja..
gleda me zamišljeno.. okice bljesnu.. a zato znači kuma ***** puši.. slavodobitno izjavi i otrča u kuću..
meni prisjedne cigareta.. grlo se skupi.. spomenuta kuma sjedi za stolom.. gledam hoće li joj mala prići i reći.. kuma, troll je rekao da si ti glupa..
sa tek zapaljenom cigaretom uđoh u kuću i ispričah što je bilo.. meni i kumi neugodno.. svi umiru od smijeha.. a malena tek tada dolazi i začuđeno gleda zašto se neki valjaju od smijeha..
od tada dobro razmislim što ću reći pred tim malim bićima.. jer njihova logika je nevjerojatna.. i iskrena:)

dvoje se upoznaju.. bilo gdje.. bilo na koji način.. iz bilo kojeg razloga.. pogledi se sretnu.. iskrica frcne među njima.. leptirići započnu svoj magični let utrobama.. i rodila se ljubav..
topla.. iskrena.. beskrajna.. puža se svuda oko njih.. pogled na njih izaziva smješak.. lijepo je vidjeti zaljubljene.. i ljubav što zrači iz njih..
prolazi vrijeme.. ljubav buja i raste.. širi se kroz vrijeme i prostor.. granice njene su daleko.. dalje no što su zvjezdane staze ikada bile..
i stiže na svoj cilj.. u pakao..
zašto tako uvijek svima biva.. može li biti drugačije.. može li ljubav ipak biti beskrajna..

vidjeh reakcije na nju.. pa ću pokušati napisati još jednu.. možda sa greškama u tekstu.. tko će se sjetiti svakog slova nakon dvadesetak godina što ju ne čuh:)

lovio jedan čovjek ribu
lovio,lovio cijeli dan
pa ulovio ribicu zlatnu
pa ulovio ribarski san

pusti me kaže riba mala
ispunit ću ti jednu želju
provedi život cijeli svoj
u pravoj sreći i veselju

zar samo jednu ribar pita
dosad su uvijek bile tri
kakva su ovo došla vremena
možda i nisi zlatna ti

vremena ova kakva su da su
šta tebe briga reci želju
provedi život cijeli svoj
u pravoj sreći i veselju

e kad je tako, kad si takva
idi nek te drugi hvata
ja nisam čovjek od jedne želje
i pustit ću te iz inata

nastavimo li ovako.. za koju godinu imaćemo sigurno mjesto za jednog predstavnika u kvalifikacijama za predkvalifikacije lige prvaka :o(

ona: dragi, koliko me voliš?
on: popipaj:))))

napokon dočekali smo kiše uz toplije dane... u šumi..novi život se budi.. otpalo lišće nadižu gljive:)
pa ako ne želite jesti pizzu jer kao deblja.. pokušajte nešto novo..

uzmite dragu osobu za ruku i pođite u šumu.. šećite šumom..
ne mislite ( ma možete i to) na poslovicu.. pica je mala stvar ali strašno veseli:)
uberite nađene gljive SAMO ako ih poznajete i sigurni ste da su jestive više puta:)
gljive ubirite u košaricu ili papirnatu vrećicu.. u najlonu se lakše kvare..
kod kuće gljive razvrstajte i odredite im namjenu.. pogodne osušite za ukusne umake po zimi, dodatak u juhama, gulašima.. a sunčanice odvojite za moju temu.. njeno veličanstvo pizzu:))))
pažljivo ostružite gljive od ljuskica na klobuku te odrežite oštećene djelove.. gljive ne perite.. posolite ih lagano po resicama.. nakon desetak minuta složite ih na masni papir u veliki, plitki lim za pečenje.. pokapajte maslinovim uljem.. ovlaš popaprite.. pecite u pećnici na 150 stupnjeva 5 minuta.. ili i dulje ako su gljive u više slojeva.. bitno je da ispari višak tekućine koju gljive ispuste.. izvadite iz pećnice i rasporedite gljive tako da budu i na rubovima te u podjednako debelom sloju..
pospite ovlaš timijanom (više ga koristim no origano) zalijte tankim slojem umaka za pizzu.. prekrijte sirom.. može biti light verzija ali ne valja u listićima kao za tost.. ementeler, dimsi, podravec, varaždinac itd su ok.. šunka, još neke vrste gljiva, masline, ili bilo koji dodatak koji vam odgovara po želji.. peći desetak min na 200 stupnjeva i uživati u društvu sa kojim ste brali gljive:)

jeste li ikada pokušali definirati bilo koji virtualni svijet.. poput iskrice.. a ima ih masa.. i na netu.. i putem mobitela.. oglasa u novinama.. tisuće paralelnih svjetova su tu.. oko nas.. a mi ponekad uđemo u koji od njih.. tražeći.. nekoga ili nešto.. možda i sebe.. svatko iz nekih svojih razloga.. i sa svojim očekivanjima.. manje ili više realnim.. znamo za lahor.. lagani povjetarac što ljeti donosi mrvicu svježine na oznojeno tijelo.. postoji i osjetimo ga..
znamo za maglu.. vidimo je.. tu je ponekad oko nas.. nekada tako gusta da pojedinci sa astmom naprimjer ne izlaze iz kuće tih dana jer im ta gusta magla izaziva poteškoće u disanju..
a naši virtualni svjetovi su upravo kao lahor i magla.. tu su.. znamo za njih.. imaju okus.. miris.. boju.. poneki san se nađe u njima..
ali kao što lahor i maglu ne možemo uhvatiti..
ne možemo se uhvatiti ni za ove naše paralelne svjetove..
možemo pružati ruke u maglu ali ma koliko se trudili u njima nema ništa..

i zato ponekad uputim savjet..
kad osjetite neku bliskost.. naklonost.. ne srljajte po toj magli.. izađite iz nje.. popijte kavu.. pa tada znate kome i zašto tipkate.. i što tipkate.. tada ste se vratili u realni svijet..
jer mudrac neki davno reče..
očekivati od malo naklonosti ljubav vječnu.. isto je kao peći kruh od šake brašna i htjeti nahraniti mase.. a ne biti Isus:)

što je život uopće? sudbina?
pokušajmo to gledati ovako..
život je kao rijeka kojom plivamo od izvora prema ušću.. našem kraju.. a rijeka kao i svaka.. ima brži i sporiji tok.. možemo sami birati kako ćemo živjeti.. hoćemo li se pustiti da nas nosi matica i baca na svaki kamen u rjeci.. hoćemo li tražiti neke mirnije dijelove, bliže obali gdje stignemo vidjeti i svijet oko sebe..možda tu kraj nas plivaju i neke drage,iskrene oči.. neki i plivaju protiv struje.. ne puštaju da vrijeme teče.. žive u prošlosti.. ponekad rijeka uđe u klanac.. tjesnac pun stjena na koje se moramo razbiti.. to je sudbina.. ali većinu života određujemo sami.. mi biramo kojim djelom rijeke plivamo.. i uz koga plivamo..
ne mislite li i vi da ova moja teorija ima smisla?

imah krasnih tema o kojima sam htio pisati.. životnih.. iskrenih.. dođoh doma pred komp.. obavih svoje rituale.. a moja razmišljanja.. teme.. nestale.. osjećam potrebu.. obvezu čak.. ostaviti ovdje i ove noći mali dio svoje duše.. i ne znam o čemu bih pisao..
nakon dugo godina danas (jučer.. ali meni dan traje između dva sna) sam čuo staru pjesmu na radiju.. u nedostatku inspiracije idem pjevati:)

jednom su se vidjeli
jedan tren
pogledi se sastali
i to je sve
al ljubav se je rodila
kao stih
i nikad nije prestala
između njih

došao je jedan dan
i rekao njoj
hoću da te vodim
u dom svoj
idi pitaj majku
da li možeš poć
ako kaže da si mlada
čekat ću i opet doć

majko da li mogu poć
tu je dragi moj
hoće da me vodi u dom svoj
prsten mi je donio
i nešto još
jednu šarenu maramu
i jedan broš

nemoj kćeri mlada si
bar godinu još
vrati prsten i maramu
i mali broš
ako te voli čekat će
dragi tvoj
onda nek te vodi
u dom svoj

prođe jedna godina
došao je on
došao da vodi
dragu domu svom
al sad otac neda
i kaže strogo on
mlada si da ideš
a mlad je i dragi tvoj

ona nije čekala
pošla je dragom svom
rekla mu je vodi me
u dom svoj
šarenom je maramom
suze brisala
ljubila je prsten
i na majku mislila

i tako su sretno živjeli
i život je bio fin
ljubav još veća postala
kad rodio se sin
al još jedna želja
u srcu ostala
sina da im vide
njen otac i majka

on je sina uzeo
i pošao na put
pjesme mu je pjevao
kad je plakao i bio ljut
a kad su sina vidjeli
otac i njena mati
on je odmah krenuo
brzo kući da se vrati

pred kućom puno ljudi
a žene u crnini sve
kroz suze su mu rekli
da nema više nje
da teška bolest došla je
u njegov dom
i ljubav mu je uzela
dok na putu je bio on

uzeo je sviralu
i zasvirao na nju
pjesmu o svojoj ljubavi
koje više nema tu
ta ljubav se je rodila
kao stih
i nikad nije prestala
između njih

topla voda-3dcl.
žličica soli
200-300grama crnog brašna tip 1400
400-500grama smjese za kukuruzni kruh (podravka)
suhi kvasac

sastojke staviti u plastičnu posudu i miksati spiralnim metlicama 5 min.. ostaviti da se diže..
nakon pola sata kad je tijesto naraslo miksati još pet minuta i tada žlicom izvaditi na masni papir u dublji lim za pečenje..
uključiti pećnicu na 180-190 stupnjeva
dok se pećnica ugrije i tjesto će ponovo narasti..
peći oko 50-60 minuta.. zavisi od dimenzija lima i debljine tjesta..
vruće izvaditi iz lima i skinuti masni papir te umotati u čistu krpu koja nije prana sa omekšivačem:)
uživati u mirisu vrućeg kruha kao ja sada:)
ako vam cure sline od same pomisli na ovaj kruh.. uzmite vrući kruh.. u tanjurić malo soli i domaćeg maslinova ulja.. čaša crnjaka.. malo močite, jedite.. zaljevajte:)

razmišljah tako o pitanjima važnim..
i ljudima oko nas.. muškarcima koji žene promatraju kao pljen.. trofej.. dobra je dok je nova.. barem njima..
virgo intacta.. virgo tacta.. virgo ad acta..
a kad dođu u tu zadnju fazu.. nastaje problem.. šire priče o njoj.. ovakva je.. onakva je.. gadosti.. bez svrhe i razloga.. što govori više o njima no o ženi koju pokušavaju blatiti.. i sad.. mala mudrost.. savjet muškarcima koji se tako ponašaju..
ne pljujte žene koje su vam dale, da vam mama nije dala tati nebi ni vas bilo:)

u pustim noćima ima li smisla činiti išta? ako smo tužni.. na radiju samo takvu glazbu nalazimo.. tv nudi samo neke melodrame, tragedije.. ni igrice na kompu nisu zabavne.. možda je bolje sve isključiti.. napraviti kavu.. zapaliti svijeću ili dvije.. koji mirisni štapić.. cigaretu.. i tako u polutami sobe.. buljiti u sićušnu rupicu na zidu.. razmišljati o životu.. tražiti odgovore na pitanja.. tipa: zar sunce ne bi trebalo svima jednako sjati? zašto je život neizlječiva spolno prenosiva bolest? hoće li ona dva tipa iz "A JE TO" ikada nešto napraviti iz prve? hoće li kojot uhvatiti pticu trkačicu? zašto purice ne vjeruju u život nakon božića? .. tisuće ozbiljnih pitanja.. i možda traženje odgovora donese san:)))

šećem logovima i vidim.. ima nas dosta koji ovdje skraćujemo noć.. imam prijedlog.. hajmo mi lijepo svi odseliti blizu sjevernog pola.. tamo sad još traje polarni dan... i nema ove dosadne noći:-)))

opet ista priča.. a kad bi me netko pitao.. nebih znao zašto idem na iskru.. ne tražim ništa.. ne nudim ništa.. samo ulazim.. tipkam.. i na poruku mi se nekad neda odgovoriti.. sigurno se netko tko očekuje odgovor pita što je krivo bilo u poruci kad joj ne odgovaram.. a ja samo nemam volje.. jer iskreno.. znam da vremenom.. svoje teškoće bih svalio na ta nejaka pleća.. a nemam prava na to.. kad ja riješim svoje teškoće.. ove emotivne.. možda me neće biti ni na iskri.. ipak je život izvan kompa.. a ovo je surogat.. većina ovdje ima neku bol iza sebe.. i to me tješi.. nisam sam u tom.. puno nas žvače te gorke zalogaje.. znam.. rekoh.. neću ovdje o sebi.. ali danas.. neki glupi dan.. datum.. podsjeća na prošle dane.. i onda još u autu dok kući se vraćah kriva stanica na radiju.. kriva pjesma..
..sve me noćas podsjeća na tebe.. u svim mojim mislima si ti...