razmišljanja odraslog djeteta

Dones'te mi rujna vina,
hoću priče da se sjetim
baš na ovom divnom mjestu
gdje ugledah oči njene.

Zaustavite Dunav i kazaljke stare,
to je pjesma moja i pjesma moje drage
nek me uvijek prate s pjesmom rujna vina,
osam tamburaša s Petrovaradina.

U bijelom ćeš sa mnom poći,
vodit ću te na vjenčanje
bacat' će nam cvijeće sreće,
rastavit nas nitko neće.

Zaustavite Dunav i kazaljke stare,
to je pjesma moja i pjesma moje drage
nek me uvijek prate s pjesmom rujna vina,
osam tamburaša s Petrovaradina.

Tamburaši, svirajte mi
divne pjesme od davnina,
ja ću ljubit kose njene
i polako piti vina.

Zaustavite Dunav i kazaljke stare,
to je pjesma moja i pjesma moje drage
nek me uvijek prate s pjesmom rujna vina,
osam tamburaša s Petrovaradina.

Daleko mi je biser jadrana,
daleko mi je moj rodni kraj,
a još je dalje moja mila draga,
koju sam vjerno ljubio ja.

Ja morem plovim zvjezdice brojim
i stalno mislim na rodni kraj.
u nadi žvim, radosti pun sam,
da ću te jednom vidjeti ja.

Plovi mi, plovi, brodiću mali,
neka te nosi srebrni val.
ja mlađan suze neprestano ronim
i stalno moslim na rodni kraj.

u petak.. imao sam u planu ići malo u šumu.. brati gljive.. no kad se probudih vani kiša.. dosadna.. gusta.. hladna..
znači.. dan u kući.. kako ga iskoristiti.. hm.. imam svašta u škrinji.. kuhati ću juhu kad već ne mogu u šumu.. i tako uzeh kišabran.. odoh u vrt.. ubrah povrće za juhu.. prepržih malo luk.. mrkvicu da se vitamini otope u masnoći.. dodah ostalo povrće.. vodu.. komad govedine.. domaće.. pa na laganoj vatrici (zvuči romantično ali je struja u pitanju) to se kuhalo skoro pet sati.. procjedio sam i zakuhao mamine domaće rezance koliko sam mislio pojesti.. ostatak kad se ohladio spremio u hladnjak.. pomalo uzimao što mi je odgovaralo i jeo.. ili zakuhao juhu.. ili i ugrijao komad mesa u njoj.. lonac sinoć ispraznih.. u manjij posudi ostalo juhice za danas.. i ostavih taj lonac u sudoper.. i maloprije krenuh napokon oprati nakuoinu suđa.. a poklopac.. stakleni.. uljepljen od tog kuhanja juhe.. pa prskaj cilit onaj zeleni.. još jara.. pa čeličnu žicu.. pa još spužvicom.. i jedva nekako oprah taj poklopac.. sad se pitate koje veze ima naslov sa mojom juhom:))
moja baka.. koje već odavno nema.. uvijek je govorila.. kako možete ostaviti suđe za drugi dan.. dok je svježe.. opereš ga sa dva prsta.. a sutradan ti nije dosta ni cijela šaka.. pametna žena je bila moja baka:))
sjetih se i njene mudrosti.. kad su mene znali pitati zašto se ne ženim.. a ona uvijek reče.. pustite ga.. zna on što radi.. ima vremena.. i kad god to napravi nije kasno.. jer ako bude dobro.. trajwe vječno pa je bjima odlično.. a ako bude loše.. bar je u kraće:)) ipak je baka iz vremena kad nije bilo toliko razvoda kao sada.. i učila nas je da je to odluka za cjieli život.. hvala ti bako.. i pokušati ću primjeniti tvoje savjete.. i onaj o suđu:)) evo zapalih dvije svijeće.. jednu njoj.. a drugu dobrim anđelima koji mi čuvaju vas:)))

i ja sa njima:)))

šalica čeka:)))

Vjeruj u ljubav
jer ljubav je sve
vjeruj u ljubav
ne zivi bez nje
vjeruj u ljubav
i sacuvaj nju
vjeruj u ljubav
u dobru i zlu
vjeruj u ljubav
i sacuvaj nju
vjeruj u ljubav
u dobru i zlu
daj mi svoju ruku sad
neka ljubav veze nas
daj mi svoju ruku sad
kao rijedak cvijet
daj mi svoju ruku sad
prava ljubav je uz nas
nek nas vodi u srecniji svijet
Vjeruj u ljubav...

 
ispod duge prođimo:)))

što bih ja da tebe nema
da je prazno mjesto tvoje
sve ti kaže ovaj pogled
ne bi bilo ni nas dvoje

što bih ja da tebe nema
i bez tebe oko moje
ne znam što mi život sprema
što bih ja da tebe nema

što bih ja da tebe nema
i bez tebe oko moje
ne znam što mi život sprema
što bih ja da tebe nema

što bih ja da tebe nema
tvoje ruke, tvoje sjene
sve ti kaže ovaj pogled
zaljubljene žene

što bih ja da tebe nema
i bez tebe oko moje
ne znam što mi život sprema
što bih ja da tebe nema

što bih ja da tebe nema
i bez tebe oko moje
ne znam što mi život sprema
što bih ja da tebe nema

što bih ja da tebe nema
i bez tebe oko moje
ne znam što mi život sprema
što bih ja da tebe nema

ne znam što mi život sprema
što bih ja da tebe nema

Pada noc puna strepnje nema Te tu kraj mene,
a trebam Te kao pjesnik- svoju bol.
Na srcu mi studen, zima, na usnama Tvoje ime
i samo cekam dan da dodjes mi!

A kad mi dodjes Ti i osmjeh vratis mi
sva patnja i bol zivota mog ce proc.
U nocima bez sna ja Tebe dozivam
da dodjes mi Ti i kao svi pocnemo mi mirno zivjeti.

Moj dan nema kraja, a nocu Tebe sanjam
I samo cekam dan da dodjes mi.

A kad mi dodjes Ti i osmjeh vratis mi
sva patnja i bol zivota mog ce proc.
U nocima bez sna ja Tebe dozivam
da dodjes mi Ti i kao svi pocnemo mi mirno zivjeti.
A kad mi dodjes Ti i osmjeh vratis mi
sva patnja i bol zivota mog ce proc.
U nocima bez sna ja Tebe dozivam
da dodjes mi Ti i kao svi pocnemo mi mirno zivjeti.

Jedina,
ponoć odzvanja,
jesi li zaspala
na ruci dragoga
Znaš li, tu sam ja
provodim noć bez sna
ispod tvoga prozora
kraj tvojih uzdaha

Hajde, sklopi oči,
nestani u san,
doci ću ti u snovima
kad noć proguta dan

Doći ću ti u snovima
kad noć proguta dan,
past ću kao kaplja rose
nježno na tvoj dlan,
doći ću ti u snovima
da ti ukradem poljupce,
neka vrijeme samo leti,
još uvijek volim te...

A onda, jutro je,
tiho budiš se,
pogledaš čovjeka
što spava kraj tebe
Onda zaplačes
jer to nisam ja
koga si voljela,
prekasno jedina

Ali ne plači
čekaj do večeri
kad zvijezde na nebu zasjaju
mi ćemo se ljubiti

Doći ću ti u snovima
kada noć proguta dan
past ću kao kaplja rose
nježno na tvoj dlan


zna jura što je pjesma:)))

Kad ću opet doć da te vidin ja
Kad ću opet doć da te jubin ja

Tek sad vidin šta mi znaći, Vela Luka, more, ti
Uspomene će mi samo ostati
Za mrkinte i žale, za naš Ošjak i vale
Velu Luku mala ne zaboravi.

Doć ću opet draga, budi sa mnom sretna ti
Znaj da će nas naša prošla ljubav čekati

Kad ja vidin modro more i zelene borove
Zakantat ću ovu pismu za tebe
Za mrkinte i žale, za naš Ošjak i vale
Velu Luku mala ne zaboravi.

 
pjevaju uspavanke po želji:)))

Vela Luka Kad ću opet doć' tebe gledat ja kad ću opet moć' tebe ljubit ja Tek sad vidim što mi znači Vela Luka, more, ti, uspomene će mi samo ostati za mrkinte i za žale za naš Ošjak i vale Velu Luku mala ne zaboravi. Doć' ću opet draga, budi sa mnom sretna ti znaj da će nas naša prošla ljubav čekati Kad ja vidim modro more i zelene borove, zakantat ću ovu pismu za tebe za mrkinte i za žale, za naš Ošjak i vale Velu Luku mala ne zaboravi.

vidi što se raznježio:)))

vidite da je sretna.. samo joj je cvjetić dao:-))))