moje misli

 I kad me pitaju gdje su nestali dobri ljudi na to Vam nikad neću znati odgovoriti da li oni uopće postoje i kakav je ovo svijet..Strašno se probuditi svako jutro i s gorčinom gledati na sve ovo što se događa oko mene kako je netko sretan što toneš bezgranično i postaješ hrana ljudskoj zlobi , a ja pored svega žalim te tzv. ljude. Moj ispis je ispovjest nekoga tko sjedi bespomoćno i gleda kako osoba u usponu snage tone i ne znaš što bi rekao da bi opravdao ljude ja se ispričavam tzv. ljude.Ja sam plakala kad mi je otac umro .... i ne želim više suze liti za gnjide ovozemaljske. Ja sam samo mali čovjek koji se neda i koji će zadržati svoje ja pa taman i po cijenu svoje sudbine. Samo mogu poručiti ovom ljudskom rodu mirno spavajte vi koji da bi pojeli više uništavate sve ispred sebe, a ja ću ostati sanjati da su se vaše duše prosvjetlile.