Pjesme

Želja
 
Pogledao sam Sunce koje prestati sjati ne može,
Pogledao sam je, o kako je prekrasna, Bože.
Ali jesam li ja dostojan nje, njenog lica,
Njenih očiju boje žita kad klica.
 
Njene raspuštene kose poput vode koja sa slapa pada,
Njenih vitkih nogu i ruku željnih rada.
Njenih usana crvenih poput srpanjskoga maka,
Njenog mirisa svježeg poput gorskoga zraka.
 
Pri pogledu na nju moja se prsa stežu,
Najradije bih oko nje spustio mrežu,
Da bude sa mnom u vječnosti sreće,
Da me moje srce nikad više ne peče.
 
Želim je više no što itko željet može,
Ja mislim da je volim, Bože!

Za tebe
 
Tvoja ljepota nadilazi sve ljepote svijeta,
Ti si ljepša i od najljepšeg cvijeta.
Ti si moja svjetlost krijesnice u mraku,
Ti si miris vitkog bora u zraku.
 
Bez tebe ne želim živjet' ni dana više,
Trebam te kao što pustinja treba kap kiše.
 
Ti si moj Svijet, moj život, moja sreća,
Vrijediš mi više no što zlatom napunjena vreća.
Za tvoju ljubav mogu zahvaliti samo Bogu,
Volim te više no što sam mislio da voljet' mogu.

Vila
 
Nalazim se na otoku sreće
Prekrasna vila kraj mene šeće
Od njene ljepote oči me bole
Usne moje njen poljubac mole
Zaljubio sam se kao da sam pao u vodu
Ali nisam previše pratio modu
U modi nisu ni vile ni čarobnjaci
U modi su sad kreteni i luđaci
A tu za mene mjesta nema više
U toj knjizi moje ime nigdje ne piše
Ne znam što dalje, ne znam što slijedi
A moj san polako u zaborav blijedi
Prvom javom više je biti neće
Za me više neće biti sreće

Uzdah
  
Zbog tvoje zlatne kose poput zrelog žita,
Zbog tvojeg sjajnog lica poput srpanjskog zenita,
Zbog tvojih modrih očiju poput plavetnila mora,
Zbog tvoga nosića bijelog poput Alpskih gora,
Zbog tvoga vitkog stasa,
Zbog tvoga čarobnog glasa,
Zbog tvog osmjeha slatkog poput grožđa kad sviće zora,
Zbog tvog mirisa opojnog poput vazdazelenog bora,
Zbog tijela toplog i mekog poput svijeća,
Zbog tvojih tankih ruku i njihova umijeća,
Zbog tvog dodira koji je poput latice cvijeta nježan,
Uzdah je neizbježan.

Trenuci s tobom
 
 
Volim šetati s tobom gradom noću,
Uz sva ona svjetla raznih boja,
Kad ti se drugi dive i žale svoju samoću,
A ja znam da si samo moja!
 
Volim šetati s tobom kad dan više nije vreli,
Uz mirno jezero kraj svog onog cvijeća,
Kad me sve to raduje i veseli,
A ja znam da si moja najveća sreća!
 
Svaki naš susret zimi ili ljeti,
Zagrije me i tad sav gorim,
Samo želim tvoju ljubav žeti.
 
Da se trenutak smrzne, Boga molim,
Taj osjećaj kao da mi duša leti,
Sad znam da tebe najviše volim.

Šetnja
 
Imao sam jednom jedan san,
Bio je lijep i sunčan dan,
Djevojka krasna šetala se po parku,
Dok je sunce isijavalo svjetlost žarku.
 
Možda si to bila ti, moje srce,
Jer sam isto osjetio trnce,
Kad sam s tobom šetao gradom,
I kad s njom sjedio pod stablom.
 
I pojavila se sreća nova,
Jer ja imam djevojku iz snova.
Ona je sve što netko željet može
Ona, savršena, hvala ti Bože.

Potraga
 
Kad si malen, oskudno je znanje,
Kad si veći, ne znaš ništa više
Kad si star, znaš sve manje,
Tako nešto negdje piše.
 
Svaki čovjek traži sreću,
Rijetko itko pravu nađe,
Ponekad netko nađe od drugih veću,
Ali ona nestane prije nek se snađe.
 
Neki misle da je novac prava sreća,
No neki da to nije sve,
Možda to nije zlata puna vreća,
Ali ljubav zasigurno je!
 
I ja tražim svoju sreću,
Dal ću je nać, valjda hoću,
I da je nađem, možda znat to nikad neću,
Pa ću dalje šepat kao slijepac noću.

Noću
 
Ponekad kad legnem, misli mi kroz glavu prođu,
Ponekad nestanu ali uvijek ponovno dođu,
Osjetim užasnu samoću, nema nikog da me smiri,
Sve mi prolazi kroz glavu kao vjetar što piri.
 
Osjetim potrebu da nekog zagrlim i da me zagrli ona,
Da mi se lice razvedri, da od sreće skačem do plafona.
Da je poljubim nježno, da trnce u prsima osjetim,
Da sve zaboravim a samo nje se sjetim.
 
Kad ležim, ponekad zaželim da nisam tu,
Da ne ubijam svoje srce u svom krevetu,
Već da mi ono zaigra u ritmu njenom,
Da se natječemo u plesu sa našom sjenom.
 
Al toga nema, to je maštarija samo,
Iz koje nemam pobjeći kamo,
Ona me slijedi sa prvim mrakom,
Ona se širi svježim noćnim zrakom!

Možda ima
 
Jer moje ruže polako venu,
Ja te pod svaku cjenu
Želim vratiti u zagrljaj moj,
Ti znaš da smo bili savršen spoj.
 
Volio sam te i mislim da te još volim,
Pri pogledu na te još sav gorim,
Ali si ti upropastila našu sreću,
Bacila si je u za otpatke vreću.
 
Ali možda ima još malo nade,
Da srušimo barikade,
Da zaliječimo naše rane,
Da vratimo sretne dane.

Moji pokušaji
 
Sve moje pjesme, odraz su samoće,
Nemam nikog, a srce nekog očajno hoće,
Onda tražim izlaz u stihovima svojim,
Nema to smisla, toga se bojim.
 
Možda vas moja tuga zabavlja,
Služi da se dosada brzo zaboravlja,
Ali ja nemam ništa od toga,
Preostaje mi da molim Boga.
 
Da ga zamolim da mi pokloni sreću,
Makar sam se zakleo da milostinju neću,
No moj očaj me tjera do ruba,
Igra je to, i to vrlo gruba.
 
Igram se srcem, znam-nije to zdravo,
No nemam li ja nato pravo?
Srce je moje kao i duša,
Makar me ono često ne sluša.
 
Ja samo smirujem uzburkanu rijeku,
Pokušavam obuzdat misli što teku,
Još mi to i nije pošlo za rukom,
Nazovimo to, mojom vječnom mukom.
 
I tako ja molim da ona priđe kraju,
Da se i ja približim svom nedostižnom raju.
Samo tražim da imam nekog tko me voli,
Jer to, što to sad nemam, previše boli!

Moja nada
 
Kada gledam kako na nebu zvijazda pada,
U meni se budi nada,
Da će kako ta zvijezda umire polako,
Jedna druga zasjati isto tako jako!
 
Kako Sunce guta mrak,
I taman postaje zrak,
tako će sutra zasjati zora
I Sunce izaći iznad uspavanih gora!
 
I kada naša ljubav zamre zbog problema,
Kada izgleda da rješenja nema,
Nadam se da će u našim srcima zasjati ljubavi sjaj,
I da ćemo ponovno ući u naš raj!

Ljeto je krivo
 
Sjećaš li se nas na obali mora?
Na kraju onog starog mola?
Kad smo se pred roditeljima krili?
Sjećaš li se kako smo sretni bili?
 
Sjećaš li se kad smo šetali u ranu zoru?
Kad smo se kasnije kupali u moru?
Pa smo opet tako kad je Sunce palo?
Zašto je sve odjednom stalo?
 
Voljela si me danima i noćima,
Vidio sam to u tvojim očima,
Ali oči su odjednom prestale sjati,
Udaljavanje nije moglo stati.
 
Ti nisi više moja ljubav i sreća,
To je sada neka treća.
Ali ona nije k'o što si ti bila,
Moja prva ljubavi mila.

Jedna ljubav izgubljena
 
Jednom kad ti srce puknuti hoće,
pa pomisliš da ćeš umrijeti od samoće,
kad ti se svake noći prsa stegnu
i misli ti isti čas pobjegnu,
kad ti se tvoja pogreška osvećuje,
a ljubav te više ne usrećuje
i tada izgubiš nadu,
nađeš se sama u velikom gradu.
 
Jednom kad ti se pred oči uspomene sliju,
a tuđi te poljupci više ne griju,
kad te sreća više ne bude htjela,
kad te zaboli svaki kutak duše i tijela,
kad te ljubav više ne bude tješila
i kad shvatiš da si pogriješila,
tada sjeti se mene,
ljubavi izgubljene.
 

Dijete
 
Kad sam ušao u sobu gdje ti si zračila,
Prostorija mi se postupno smračila,
Ja sam vidio samo tebe, svjetlost u tami,
Čuo sam samo tvoj glas, tišinu u galami.
 
Samo sam te želio dotaknuti u trenutku tom,
Nikog drugog, samo tebe, na Svijetu svom.
Da ti prođem prstima po licu nježno,
Da moje oči traže tvoje neizbježno.
 
Podsjeća me to na san kojeg sanjam svakog dana
Ti ležiš poput Snjeguljice, na stolu uspavana,
Ja sam tvoj princ koji toliko želi,
Samo tvoj obraz poljubit bijeli..
 
No, to je samo san, fantazija u beskraju,
To su one misli koje zorom nestaju.
Ti si prekrasan labud, a ja ružno pače,
Ti si sretna, a ja dijete koje samo plače!

Zivjeti u idealnom svijetu stvorenom iz maste svakom covjeku je najveci san.
Svatko ima neki nacin da bar malo uroni u taj prekrasan bijeg od stvarnosti
u kojem je sve stvoreno po tvojoj mjeri i samo za tebe... Dobro, mozda
poneka osoba i uleti, no to je cesto ona osoba koju ne mozemo imati. Svijet
dizajniraju drugi a mi smo samo lutke koje plesu po nekom generalnom planu i
ocajnicki pokusavaju probit zidove i naci se izvan svega. Sveg onog sto nas
sputava da budemo prekrasna i slobodna bica koja uzivaju u svojoj sreci. No,
civilizacija i svijet koji su nam stvorili drugi nas drzi povezane i nema tu
mjesta za nesto drugacije. Zato smo primorani, posto ne mozemo van da se
okrenemo sebi. Kada napravim takav izlet u sebe, rijeci mi same dolaze i
ponekad pisem pjesme. To su privatne pjesme al ne zato sto ja tako hocu vec
sto nisam nasao nekog tko bi to mogao cijenit, da me ne razdere cim se
docepa moje privatnosti