nesvakidasnji zapisi

 
probudila me toplina
barsunastog tijela,tvoga tijela
preplavili su me rijecima neizrecivi
osjecaji ljepote ponosa zadovoljstva
dugo san zudio za tim vrucim
surinamskim jutrima, koji traju i traju
ne prestaju, kao da samo postoji
jutro i nista drugo osim tijela
koji se bude spojeni jedno uz drugo
tvoje mekano mackasto tijelo
zavodnicki se obavija oko mene
i ceka da se probudim
i tako ponavljano jutrima
sve dok nam se usne ne spoje
i zatitraju kao prvi put
dugo nam je trebalo da se odlucimo
za taj bijeg iz stvarnosti koji nas
je vodio do ludila, ludila okoline
i sada kad smo tu, u nasu malu
oazu strasti, napokon se osjecamo
shvaceni i sretni i znamo da cemo tu
ostvariti sve nase neizrecive zelje
bizarnosti koje smo se tamo bojali
na glas reci
svi nasi snovi odjednom postaju
stvarnost nezamjenjiva stvarnost
i svaki trenutak koji cu provesti
s tobom trajat ce vjecnost
i svaki nas novi dan bit ce znak
da volim te ja
 

 
Jos uvijek oziljke u srcu nosim
i vrijeme gazi me nogama bosim
od straha ne vidim nista, nit cujem
ja odavno samujem
U dusi svojoj sam stranac iz tame
jer lazi ratuju oduvijek same
al samo jedno me uz zivot veze
al to mi je najteze
Jer nikoga ne znam bolje od sebe
i znam kad je sunce tamno zbog mene
i sto vise boli nosim u sebi
sve jaci sam
to prokleto dobro znam
Ja vec zivotu odavno pisem
al moje stihove sudbina brise
i sve sto pozelim drugom je sreca
a to me podsjecaSamo da nadjem put
koji me vodi do moga neba
samo da pronadjem put
 
 
                                                         M.S. 

 
"I had a friend many years ago
One tragic night he died
The saddest time of my life
For weeks and weeks I cried
Through the anger and through the tears
I've felt his spirit through the years
I'd swear, he's watching me
Guiding me through hard times"
 
prije mnogo godina bio si tu
odjednom sve se promijenilo
otisao si,
nestao si kao da nisi ni postojao
kao da nikad nisi ni bio tu
svih tih godina.
odvukli su te, odgurivali su te
sto dalje i dalje u dubinu
crne i dugacke jame
popustio si, nisi se uopce
trudio nista napraviti
da ostanes na tlu
na crvenom tlu sigurnosti.
godinama san se trudio zaboraviti
dane zajednistva, dane srece,
jedinstva, tuge...
tesko je bilo, znam
ti si se smijao, samo si se smijao
nista drugo nisi ni znao
najtuznije vrijeme zivota
proveo sam u ljutnji, gnjevu, placu
kunem se, pratio si me
svaki moj korak si znao
sve si u stopi pratio
al u sjeni, u daljini...
platio si svoju cijenu, kajes se...
al nema povratka,kasno si se sjetio
sad je na tebe red, placi sada
neka ti se smiju, potajice
zasluzio si i gore od toga
zao mi te je, znas li to?
zao mi te je....
 

"Flames to dust
Lovers to friends
Why do all good things
come to an end
Flames to dust
Lovers to friends"
 
zasto sve dobro u zivotu dodje kraju
zasto ne moze nista biti dobro
zasto se ljubavnici pretvore u prijatelje
zasto se bol pretvori u naviku
u naviku koja ne zacijeljuje
zasto se dan pretvori u noc
zasto plamen postaje prasina
zasto mrznja postaje hladna
iskreno, sto cu ja postati
u sto cu se ja pretvoriti
cini se kristalno jasno
al ipak ne zanima me
jer zivot je kocka
sve dobro u zivotu propustamo
jer mi ne vidimo sto smo
ne vidimo ono sto nam se pruza
slijepi smo, da ne mozemo biti slijepiji
cekamo priliku da nekoga unistimo
porazimo, a da to nismo ni svijesni
ponasamo se kao andjeli, bijeli andjeli
zapravo smo najcrniji demoni
tesko je to shvatiti, neshvatljivo je
kako se ljudi u tren oka promjene
odjednom im sve maske s kojima
su premazani padnu u vodu
i rastope se i pokazu svu zlocu koju imaju
zasto sve dobro dodje kraju?

 
istina je...
svi smo pomalo ludi
ali jasno je,
u okovima smo
strah je u nasim mislima
oduzima nam vrijeme
dragocijeno...
kojeg je ostalo
jako malo.
slatka nevinosti,
oluja dolazi...
obrisi svoje
velike oci.
priznaj
da me zelis poraziti,
ne lazi.
sanjam u mraku,
spavam do smrti,
slatke smrti,
obrisi tisinu,
obrisi mi zivot
puhni taj pepeo,
taj oganj,
ugasi ga!
puhni u moj zivot,
ugasi ga!

 
 
Prihvacas li se boriti?                 
U svakom slucaju gubis                   
U ovoj igri ne mozes pobijediti                   
Moja moc je daleko snaznija                    
Od tvoje nemoci.                   
 
Mislis da ces uspjeti                            
Al varas se, varas se, draga moja                    
Tvoja vjera je toliko mizerna                       
Naspram mojoj.                                
 
Tvoje rijeci i tvoje misli su                       
Toliko minijaturne u igri uma                       
Iako si uvjerena u suprotno.                      
 
Zao mi je, iskreno mi je zao                       
Tesko ti je to povjerovati                           
Znam da mi ne vjerujes                       
Al briga me, zasluzila si!                                 
 
Nadam se da ces jednog dana                           
Razumjeti moje rijeci                       
Koje ti jos uvijek govorim                              
I tada ces shvatiti koliko si izgubila.                      
 
Sada si uvjerena da si jaka,               
Mocna, nepobjediva, neunistiva                 
Al  to ce kratko trajati, znam                   
Znam da hoce.                     
 
Izazivam te na posljednju bitku                      
u kojoj ces mozda na vrijeme shvatiti                    
vaznost, bit, svrhu...                       
izazivam te!                           
 

 
 
Neku vecer sam te upoznao      
I znao sam, odmah si mi se svidjela       
Cim sam vidio te velike oci,       
Ne sjecam se koje su boje,       
Odmah sam znao...        
 
Nisam uspio taj detalj primjetiti         
Ali znam, biti ce jos prilika         
Svakakvi osjecaji prolaze         
Cijelim mojim bicem          
Neprestano si mi u mislima      
Trenuci provedeni s tobom         
Su tako bili ispunjeni toplinom,       
Osmjehom...       
 
Pomogla si mi da ne mislim na         
Dogadjaje koje su predhodile       
Tu kobnu vecer, te ljude...      
Usla si u pravi tren u moj zivot       
I hvala ti, samo ti to mogu reci      
Hvala ti...        
 
Zudim za ponovnim susretom       
Koji ce mi bar malo smiriti      
Ovu vatru koja gori u meni      
Zudim za tim jedinstvenim      
Osmjehom od kojeg podivljam     
 
 

na barsunast krevet razbacane
latice nekog cvijeca...
ti lezis iznemogla, iscrpljena,
zadovoljno izmucena...
onako naga, ispruzila si se
po cijelom krevetu
samo tanka crvena plahta
prekriva tvoje savrsene obline...
zapalis cigaretu
otpuhujes dim
kazes: "bilo je lijepo."
sjedim na kaucu pored tebe
i uzivan u pogledu
sutim, samo sutim
uzimam ti cigaretu iz ruke
samo me pogledas i nasmijes
nastavljamo se gledati bez
ispustanja ikakvih zvukova
i bez rijeci, samo pogledi
koji nam se pomjeravaju
kao da znaju tocno kuda idu...
ugasis cigaretu...
ustanes iz kreveta...
i odes...
 
(..al ne zauvijek..)

You'll never know the way your words have haunted me.
I can't believe you'd ask these things of me.
You don't know me.
You belong to me,
My snow white queen.
There's nowhere to run, so let's just get it over.
Soon I know you'll see,
You're just like me.
Don't scream anymore my love, 'cause all I want is you." 
 
zar ti je toliko tesko shvatiti
da me tvoje rijeci i tvoja slika
progone
ne mogu pobjeci od tvojih
kristalnih ociju
ne mogu se rjesiti tvojih
uvrnutih misli o meni
ali ti me ne poznajes toliko dobro
ti ne znas da mi pripadas
ne vristi u mraku
nema ti tko pomoci
sjeti se, ja san ti sve
ti si ista kao i ja
mi smo jedno....
duboko u sebi cuvas
odgovore na sva pitanja o nama
ali iznenada, zaboravila si...
bojis se da ces oslijepiti
ali, zar ne shvacas
da je ljudski um nepredvidljiv
on tako radi, ne mozes nikad znati
pravu istinu, ne nikada...
od srama pokrivas oci
da ne vidim pravu istinu
jer znas da tvoje oci govore sve
one su odraz tvojeg srca
tvojeg nevinog i divnog srca
molin te, ne boj se
ne boj se sumraka koji ce nam
skinuti maske
koji ce prekinuti sutnju
znas, moja ljubav prema tebi raste
iz dana u dan...znas li?
 
Lying beside you
Listening to you breathe
The life that flows inside of you
Burns inside of me
 

Zagrli dušu moju  
Treba mi tvoje rame
I dodaj zlatnu boju  
Na ovo platno tame  
 
Zagrli dušu moju  
Da jutro suncem svane  
I prospi nježnost svoju  
Ko more zvijezda na me  
Zagrli dušu moju   
Jer ruže venu same  
 
Zagrli dušu moju   
Da ova ponoć plane 
Neka pod ruku tvoju 
Sva ljubav svijeta stane  
 
Zagrli dušu moju 
a jutro suncem svane 
I prospi nježnost svoju  
Ko more zvijezda na me  
Strah me je bez tebe  
Ostani kraj mene  
Sanjam, ne budi me  
Volim te, ljubi me  
 
Zagrli dušu moju  
Da jutro suncem svane  
I prospi nježnost svoju  
Ko more zvijezda na me  
Zagrli dušu moju   
Jer ruže venu same  
          
                     J.R.

Skoro saki put 
Kad se mi pogjedamo 
Ti i ne odzdraviš 
Ko da se ne poznamo 
A da mi tej' sebi zvat 
Kad ceš zaspat 
Prvo sna da ti recen 
Da volin te još 
Vilo moja 
Ti si moj san 
Ti si moj san 
A lagje bilo bi 
Da si tuja mi 
Da te ne poznan  
Da te ne znan 
 
skoro svaki put kad se pogledamo 
cini mi se da se i ne poznajemo 
jer svaki novi susret 
s tobom je drukciji, posebniji 
uzivam u tim novim pogledima 
u tim neznatnim...   
i svaki put kad se pogledamo  
zelim ti reci da te volim  
da budes tu kraj mene  
zauvijek i uvijek....  
zelim ti reci da budes tu  
da nikad ne odlazis od mene  
vilo moja  
svaki put kad zatvorim oci  
vidim te, vidim tvoje velike  
bljestave plave oci   
koje se u najcrnijem mraku  
nadziru, moja svjetlost...  
ti si moj san  
 

Roses are red   
violets are korny,   
when I think of you   
Ohh baby I get horny,   
Eat me, 
Beat me,   
Bite me,   
Blow me,   
Suck me,   
Fuck me,   
Very Slowly,    
if you kiss me,   
don't be sassy,    
Use your tongue   
and make it nasty!!!    
 

the words have been drained from this pencil
sweet words that I want to give you
and I can't sleep...
I need to tell you...goodnight
when we are together I feel perfect
when I'm pulled away from you
I fall apart
all you say is sacred to me
your eyes are so blue...
 
odavno te nisam vidio
odavno te nisam cuo
cudno, nisam znao da ces
mi toliko faliti, navikao sam
gledati te u raznim oblicima
tvoje prirode
sretnu veselu tuznu pijanu
slatku lijepu bujelu crnu
al najvise te volim kad se smijes
odavno nisam vidio tvoj
bozanstveni osmjeh koji ubija
da, odavno te nisam vidio...
cekam noc, vecer nadam se skoro
jer nutrina moje duse izgara
ponovnom susretu s tvojim
plavim ocima koje bljeskaju
u crnoj noci....
tvoj slatki glas cini skladnu
melodiju koja umiruje um i tijelo...
odavno te nisam vidio....

 
nakon dugih godina   
nakon dugih plakanja u mraku   
odlucila se za nemoguce  
odlucila je napraviti ono   
sto se nitko nije nadao  
preokret u zivotu...    
shvatila je sto je najbolje  
za nju i njenu dusu   
napisala je oprostajno pismo    
zeljela je ostaviti sve sto je   
do tog trena bio njen svijet 
njen zrak kojega dise  
koji je udisala svaki dan  
odkada se rodila  
koji je ujedno i gusio svih  
tih godina, a nitko nije znao  
nitko nije znao osim nje same  
odlucila je otici u daleku zemlju  
daleko od svega sto je potiho  
ubijalo i razaralo....  
njeno odrediste bila je daleka  
zemlja Indija koju je obozavala   
vec dok je bila neiskusna  
srednjoskolka  
vec tada je znala da mora   
biti tamo, da mora upoznati   
cari te bozanstvene zemlje  
koju je stovala vise od icega  
nije ju bilo briga za ikoga   
koga ostavlja  
nitko nije mario za nju   
osjecala se kao nekakvi   
uljez u svojoj zemlji   
u svojoj domovini   
ne, to je proslost  
od sada ce misliti samo   
na sebe i ono sto ce je napokon  
usreciti   
nada se da ce tamo konacno   
pronaci svoj mir i svoju  
srecu......   
 

dolazi
ta prokleto jebena zima.
 
opet cu morati gledati
ta jadna, nemocna lica
bezivotna, smrskana...
al opet na neki nacin ziva
 
vapaju za pomoc u tami
da se vise ne muce
tesko im je, znam
a ne mogu im pomoci,
da, ne znam kako im pomoci
jedino sami sebi mogu pomoci
a ne znaju kako...
 
veliki teski stari narancasti okovi
sezu oko njihovih nevidljivih tijela
oni ih i ne osjecaju...
ne znaju da ih imaju.
postali su dio njih, dio toga
takozvanog zivota...
 
njihove rijeci koje izlaze iz njih
tesko ih je razumjeti...
cuju se samo krikovi u mraku
jedino svijetlo koje vide
dopire iz daljine...
daljine hodnika, hladnog hodnika
hodnika koji ne vodi nigdje
to svijetlo im je jedina nada za spas
za slobodu, za slobodu koja ne postoji
a oni to ne znaju.....