Kundy

Moš misliti.......
Eto završila je i moja saga sa odlučivanjem.Najgore je kad se ima puno toga za izabrati...u biti nije najgore što trebaš birati to je čak i dobro već treba znati što s toliko izbora...u većini slučajeva ti izbori onda postanu prepreke a ne izbori....to se desilo i meni...ali neću pisati sad o svojim izborima...
Ah izbori...vesele te pa te malo rastuže jer nisu realni a u biti svi bi mogla biti realni kad bi znali  što dolazi iza njih a onda......malo bi išli ljevo pa malo desno...a neki ni neznaju da imaju izbore a neki pak imaju izbora na pretek a nemaju pojma koji izbor je najbolji za njih.......
Da jako bitna izjava....što je to najbolje za mene? To bi se svaki čovjek trebao pitati bar svaki dan tri puta najmanje.....to je kao pranje zuba....to mora postati navika koja donosi zdravlje...a ima još navika koje donose zdravlje ali ne večeras o tome...to u drugom poglavlju......
 

Eto nakon ne znam koliko mogla bih nešto i zapisati........
 

LJuBav,LJUBAV,ljUbav,LJUBav,ljuBav,LJUBaV,LJUbav,LJUbAv,ljubav,LJUBAV,LJUBAVljUbav us vim oblicima,veličinama i bojama.......
 

Kako joj se svi radujemo ko mala djeca kad se pojavi a onda je zaposjednemo,pocnemo vladati s njom, muciti ju i bogti šta sve ne......raditi s njom
A to je valjda tako
A mozda i nije...mozda nikada nismo ni imali ljubav pa nemamo pojma što s njom treba raditi.Maziti ju...da svakako.....zaljevati s friškom vodom....to joj se nekako najviše sviđa.....ponekad ju prozračiti,ponuditi kolačićem porazgovarati s njom kak je i što bi ona radila a ne ti.......i.t.d
A kak bi sve to znali kad to u društvu ne ide baš tako...treba trčati za stvarima, ko prije do cilja njegova pobjeda, zgazi dok još nije prekasno...baš patetično i jadno...i tak se počnemo ponašati prema ljubavi a onda prošle veze kad se zakompliciraju a da ne pričam podsvjesno-svjesne zametke koji onemogućuju slobodu,koji stalno stvaraju neki problem sa pitanjima a šta ako?a šta ako? a šta ako? Ma koga boli k. za šta ako?
I tako mala ljubav proviri i donese sadašnjost i radost, svjež zrak reklo ali isto tako otvori i pandorinu kutiju. I to je dobro jer se napokon možeš pogledati oči u oči sa sobom......
toliko o tome....

Sjedim onako izbezumljeno na kauču i skontam da mi je bio rođendan jučer i onako se mislim kako bi se sad nešto trebalo promjeniti. I da pogledam novi broj časopisa geo sa velikim naslovom inteligentna priroda i kažem si da to je to.....ne treba ići dalje od ovog natpisa pa kako god on shvatljiv bio.
Danas sam se  poigrala sa klobukom bez stapke...Kako je samo čudan bio. Bio je baš kao pravi klobuk. Sjedio mi je na glavi. I pravio se važan jako,kako je bitan meni kako ja ne mogu bez njega živjeti kako je on sve što ja imam sav moj život. Malo sam bila zbunjena ali nije me se dalo smesti od mog paklenog plana koji sam pročitala na geovoj naslovnici "inteligentna priroda"....
Odlučila sam klobuk poslati u šumu gdje mu je i mjesto s ostalim gljivama. Nije se dao,vrištao je i urlikao, htio je očajnički biti na vrhu glave i vladati mojim kraljevstvom. Uporno sam mu pokušala objasniti da je to moja glava i da ja imam pravo biti u svojoj glavi a ne on no to njemu ništ nije značilo. Zatim me je počeo ucjenjivati kojekakvim suludim idejama da zajedno vladamo no nisam se dala. Ljepo sam mu objasnila da bi trebao ići u šumu jer da je šuma puna njegovih prijatelja, a da mene ostavi sa mojom glavom. No nije htio jer nije imao stapku. Onda sam mu predložila da napravimo neku pomočnu stapku i tako smo sklopili primirje. I tako je započelo novo kraljevstvo u kojem se klobuk primirio, a ja sam mogla na miru boraviti u svojoj glavi........
I tako je opet inteligentna priroda napravila ono što je trebala.....
 

Egoizam je zeznuta stvar!!!
Ne da se lako prepoznati a i kad se prepozna uvijek biva obavijen kojekakvim maskama pa se i tada prokrijumčari.
Vrag ga odnio!!!!!
U centru je istina......

Jedan veliki poljubac u glavu da mi bude bolje.

Još te uvijek pjesmom mogu kupiti
Još ti uvijek mogu prodati ljubav
Eto vam sad........
 

Mislim da ću ovo ljeto otputovati u toplije krajeve kao lasta....ovo više nema smisla sa kišom....što smo to našoj zemljici toliko toga napravili da ona svaka dva dana plače.Bilo je nešto malo sunca i opet sam se morala obući u duge rukave. Hladno mi je i trebam sunce. I tako dođu Englezi i žale se na svoju kišu u Engleskoj pa vele kako mi imamo lijepo more i klimu pa čak i 4 godišnja doba pa i sunce je tu,a ja mislim da se grdno varaju. Ova će priroda nas zgaziti, a ne mi nju.
Ili je previše tuge na svujetu ili previše betoniramo.
Ma ja mislim da ni u a Engleskoj nije ovakva kiša.Gore je mala kiša i imaju ugrađene radijatore u ulice. Možda kod njih ni nema kiše možda je to samo kondenzacija zbog radijatora.Ha zezli su se svi koji su kupili imovinu u Hrvatskoj.
A ha čitam jednu reklamu u elle decor: Kupite luksuzne vile i uživaj te u prirodn-neozljeđenom prostoru na otoku Šolti.
Uh hladno mi je...brrrrr...idem pojesti nešto
Znate li tko je JOZICA KOZLICA?
Svjetski prvak u bacanju papirnatih aviona
 

Nedjelja je moj najdraži dan.Tako je usporena i nekako uspijem sve napraviti što planiram baš zbog te usporenosti, kao da se vrijeme udvostruči pa dan ne traje 24 već 48, još ako je lijepo vrijeme...mmmmmmm
Nisam neradnik već jednostavno imam potrebu proživiti stavari, a ne projuriti kroz njih. Zato mi je ritmizirana usporonost pun pogodak a to je ono što nedjelja nudi. Nedjelja nudi još puno toga: ručak u kojem možete uživati koliko god hoćete, a da ne razmišljate hoćete li stići na vrijeme negdje,možete se družiti s prijateljima i grijati na suncu i imati vremena da maštate, možete i napraviti neke konstruktivne stvari......
Nedjelja je definitivno najbolji dan u tjednu. Bilo bi super kad bi svi dani bili poput nedjelje. Doduše ja se nemam šta tu buniti jer moja profesija i podržava takav ritam u biti se suosjećam sa svim onim ljudima koji rade ono što ne vole,koji troše sate i sate na posao koji im je odvratan koji se čak i druže s ljudima s kojima ne bi željeli. Sinoć sam čak skužila da je svim ljudima na ovoj planeti data šansa da budu baš ono što žele da budu mala božija bića ali samo su rijetki oni koji se oslobode kaveza i polete. Ne znam zašto je to tako možda zbog straha tko će znati.
zato ću ja svoju nedjelju prigrliti po ko zna koji put i uživati u njoj kao da mi je zadnja jer znam da ću već sutra morati opet se boriti sa svojim strahovima i blokadama.

Osjećam se koma!!!!!
prvo strah,onda strah od padanja onda padanje i onda olakšanje.Do olakšanja još nisam došla jer me još uvijek strah.Zajebala sam puno stvari i sad sam tek skužila i sad ne znam kako to riješiti. Uništila sam samu sebe.
Otišla sam u konzum i kupila puno povrća.
Popodne sam pojela kekse od kojih mi se riga,imala sam osjećaj da ću se izrigati pred cijelom ekipom u tramvaju i pasti u nesvjest.
Odvratni su keksi bili.Uvijek mi je loše kad pojedem slatko.Ne volim slatko!!!!,sad sam to skužila.Skužila sam da sam puno stvari radila u životu koje uopće ne volim.Fuj!!!
I sad mi je loše zbog toga jer sam propustila nešto zbilja ljepo...........
Idem......

Eto i danas prođe dan jedan od mnogih naoko istih dana,ali samo na oko. U biti dan mi je bio jako zanimljiv........slagala sam kompoziciju od dječijih igračaka. Igračke su mi došle slučajno pod ruku, ne posjedujem ih i nisam infatilna već jednostavno takav je dan bio. Pokušala sam složiti svoj svijet. Zanimljivo je šta radi mašta ( iluzija) koja u jednom trenutku postaje tako moćna da imaš osjećaj da pomjerajući nekakve čudne apstrakne oblike (koje uopće ne razumiješ čemu služe) pomjeraš i svoju realnost. U jednom trenutku spoznaš da je sve moguće. Da se možeš voziti u avionu u igrački i doživjeti isti taj osjećaj kao da se voziš u pravom avionu. Vjerovatno zato što osjećaji nemaju granica,oni se samo prepoznaju. Zato bi trebalo biti oprezan s željama i filinzima jer se oni samo odjednom dešavaju, kod njih nema ni oblika ni boja koji mogu to točno kao takvo predstaviti,oformiti ili objasniti.
I tako nakon letenja u plastičnom avionu bila sam jako zadovoljna sa svojom novom kompozicijom. Izbacila sam par ljudi koji mi više nisu potrebni, neki sam kamiončić stavila,pa baš i nisam znala što bi on trebao predstavljati ali nekako je balansirao cijelu situaciju.
Kiša je i dalje padala i bilo mi je jako čudno kako to da je tako hladno. U biti dan je bio kao i svaki drugi samo sam ja bila više senzibilirana nego jučer.

Obično dok se vozim tramvajem baš i nemama pametnijeg posla osim buljiti kroz prozor ili pak gledati ljude oko sebe (ma u biti svugdje gdje se zateknem). No zamjetila sam u posljednje vrijema da dobro opažam. Nekako se desilo samo od sebe. Milsim opažanje je postajalo sve bolje i bolje. I sad i jesam malo zabrinuta jer ipak nešto što je prije bilo zdravo za gotovo sad nekako dobija potpuno novu dimenziju. I u biti to me malo brine. Da li to što gledam ima ikakve veze sa stvarnošću ili je to samo jedna od brija. A opet kad gledaš, svi briju. I kako onda u svoj toj briji biti objektivan i zbilja vidjeti stvari onakve kakve jesu. Eto kad se netko probudi ujutro živčan devedest posto je da će mu i ostatak dana biti takav i kako sad taj živčenjak može kriviti nekog dedicu da mu je on kriv jer je sjeo pored njega i jer smrdi na luk. Glupo!!! Prvo i prvo da nije živčan ne bi ni imao potrebu sjesti kod didice koji je jeo luk pa mu ne bi niti zasmetalo. Drugo vjerovatno se ne bi vozio tim tramvajem već nekim drugim. I sad se ja pitam na koju se foru ljudi spajaju počevši od prijateljstava,ljubavi,avantura,rodbinske povezani itd. Da li su to neke slučajno,nasumično odabrane scene ili su duboko svrsihodne.A Kojoj svrsi služe otom potom ako uopće služe. I što sad sa tim svim relacijama. One se mogu pomjerati unatrag unaprijed,ljevo, desno i dijagonalno za one najhrabrije. Može ići slow motion ili pak 120 na sat. Što hoće reći da se i susreti mogu kontrolirati mogu se čak i cijele scene uređivati po želji i di smo sad. Sve to ljepo izgleda negdje u glavi pa čak i scenarij nije loš ali i dalje ljudi briju da je iluzija samo iluzija a možda bi samo trebali zamjeniti iluziju za stvarnost ili su iluzija i stvarnost iste.

Na čekanju tema......

Loše se snalazim s ovim čudom tehnologije...ako tko zna nek pomaže......kak mogu odgovoriti na tuđe komentare......brzo odgovor....sad sam jedan obrisala slučajno