ŠTILE

kažu da pas ako zareži ili zalaje na nekoga, onda mu se taj ne sviđa ili ima nešto protiv vlasnika. hm... danas sam shvatila da je to još jedna laž! pas mi se sasvim veselo zabio u jednu osobu za koju sam bila sigurna da me ne podnosi i ni glasa nije piustio.. zapravo je veselo mahao repićem... hm... ili me možda podnosi... ili ga i tome moram naučit...

mrzim ljeto! nagore godišnje doba! jbt svi mekud idu... nemaš s kim popit kavu, ić van.. ma kamo van??? pa nema nikog nigdje.. svi se pokupili negdje... a moja stara se sadidtično ceri svemu tome i uživa u mojim mukama... :) haha! sad ima društvo.... :) i onda ću opet i deveti mjesec sjediti u kući da izbjegnem ono pitanje gdje si bila preko ljeta, ona prepričavanja doživljaja... jer ja mogu reć samo ovo: sjedila sam u kući, štala psa tri puta dnevno, i pogledala sve što mi je promaklo tokom godine, a i ono što mi nije.,..  a sad idem spavat ljetni san!

kolko jedem pašte i pizze zadnje vrijeme (a to je svaki dan) dobit ću talijansko državljastvo i državnu nagradu za promicanje nacionalne im kunjihe!

kad ga najiveše trebaš, on uvijek zataji... ili mi se gospođa Automat Kučka javi i keže:"svota na računu nije dovoljna za uspostavu poziva, molimo naoplatite vaš račun" i to s onim tako neprirodnim naglaskom, koji ne možeš čut ni na dnevniku. ili jednostavno baterija krepa... a kad ga ne trebam onda zvoniiii u  redovito u krivom trenutku.. jednom mi je na ispitu iz engleskog počeo zvonjati, cijela jebena pjesma od tige: aj nou ju gona vont mi... nmojte ni pokušavat zamislit izraz lica moje šezdesetogodišnje profe.... ali onda kad treba zvonit, e onda kad je taj jebeni trenutak kad te jedino on može spasiti.. ništa! a tek što mrzim kad odem u kazalište ili na koncert, pa cijela ekipa mahnito vadi mobitele, odgovaraju na poruke, a ja... meni nitko ne piše, nitko tada ne zove... i onda glumum kao da pišem poruku, kao smijem se nešto, a zapravo igram jebenu igricu... mrzim mobitel! i više ga neću koristit... joj evo nešto vibrira na stolu, ček da vidim.... :)

tri dana sam bila u jedno malom polucivilizranom selu! nema kopa, telka hvata tva programa i to snježno, čak se desi da nema ni signala na mobu... uglavnom malo selo, dva dućana, dva birca i plaža! i super je meni tamo bilo, ali sam se morala vratiti u svoj velegrad jer mi je pas bio naručen za šišanje! i tako sam otpratila zvjer na šiš, a ja na kafu.. i vraćam se ja po zvjer, ispljunem 200 kuna ženi (tolko mene nebi došlo ni da sam sebi radila frizuru za vjenčanje) i krenem prema autu... a kad ono AAAAAAAAAAA!!! ntamo parkan neki plavi tvingić... ne to nije moj auto... pgledam znak i vidim da sam stala na žuto polje za invalide, pogledam auto invalidska naljepnice, komande na volanu.... FAK!  sve mi je bilo jasno! i onda sam sa friško opranim i ošišanim psom otišla u potragu za svojim limenim ljubimce.. našla sam ga od prve! ali sad me čeka onaj gori dio! 250kn pauku, 500 policiji,... FAK! vraćm se nazad u polucivilizirano mjesto.. tamo mi bar ntko neće srat gdje sam parkirala, a i tako se svi znamo pa me potraže u jednom od dva birca! :)

još jednom gledam fridu. ne zna po koji put! to je jedan od dva filmo koji mogu uvijek gledati ponovo (drugi je sati)... još jednom sam popušila zadnju cigaretu koja mi je ostala taj dan, danas... i ovaj jebeni mjesec mi tako ide na živce... onako totalno je jeziv sad kas se migolji između oblaka... kad to vidim uvijek me podsjeti na onu kuću iz psiha. užasssssss..... jel to sad pun mjesec ili...? jel istina da ljudi mjesečare kad je pun mjesec ili su to neke horor gluposti? uff... kolko toga još jednom.... preiše! previše za jedan dan... sutra ću na još jednu kavu. e a sad bi za promjenu mogla pročitat neku novu knjigu (da ne čitam opet madam bovari). idem promjenit ritual, krećem na rusku književnost! braća karamazovi... ma prvo ću još jenom pogledat fridu do kraja!

doživjela sam katarzu... sad znam šta to znači :) morat ću češćeić na koncerta! sad mogu sretna zaspat! jazz je bolji nego sss sex! :) dobro neću pretjerivat sad... ali vrijede za neke slučajeve! :)

eto... prošla i ova subota. frend slavio rođendan, svi se ponapijali, otvorili svoja srca, a meni se otvorio i apetit u neko doba jutra! :) vidim jednog poznanika i kaže on meni, s čašom jegera i pivom u drugoj ruci, znaš ti onu tamo .... , ja rekoh da znam i onda je počela priča.... čula sam super novi trač! sad ću imat materijal sutra za kavu. proklela sam svojuŠTIKLU sto puta jer nije stvorena za vrtne zabave, popila hmmmm.... PUNO! i u 5 i pol kuhala torteline kod frenice. sad se lječim jer cuga je bila žestoka, a tortelini sirovi. idem kuhat kamilicu....

...a ja na balkonu čilam... kava, novine, sokići limunići... šeta bi bilo kvariti tu idilu na nekoj masovnoj plaži... sunjara dere, a ja uživam i čekam da me odere jer tako ću izgledati baš kul za večerašnji izlazak... i sad odoh nazad na balkon da mi sunjara ne prodere bez da mene vidi još jednom na ovaj dan gospodnji...

prada, bentli i dva psića...

gledam telku i vidim reklamu za neke novine kaže sex je lijek... jbt sad će iskričari imat novu foru za ulet... "bolestan sam daj idemo se maznut, da ozdravim..." ali ima jedan provjereni lijek za depru, šoping! e dragi moji idem se lječit... ajd bok! :D

odlučila sam potražit posao, ali dok sam listala oglase shvatih da sa svjedodžbom iz gimnazije mogu samo obrisat dupe, pa sam potegnula veze... nazvala sam frendicu i sad ja njoj pričam o svojim planovima i kaže da joj stari direktor mljekare neke, pa će ga pitat ako ima šta za mene... eto, tako da će štile uskoro ić must krave... 

prošli put kad je iskrica "pala", završilo je u novinama... sad netko manje informatički obrazovan pokušava na ovaj debilan način doć do publiciteta.. blogeri s iskrice, udružite se!!!! :D

pogodite tko je sad u mananičnoj fazi...?????

nekad je tekila imala cijeli svoj ritual... fora je bilo doć sa frendicama na šank i naručit tekilu. onda ona priprema da se to popije... sol, limun... prvo sol, pa tekila, pa kisela faca, pa limun, pa kisela faca... a sad... nema rituala... nema soli, nema limuna samo želja da se izbetoniram jer ne mogu trijezna gledat one klince oko sebe koji mi se nabacuju.. ah šta godine učine od čovjeka...? alkoholičara!