holograf

Jarca zenila sam da mi pripoveda od jutra do mraka :*

JeblagaManda

me je naljutiti...

tom nekom, jednom, nekom....
svecano obecavam da cu odglumiti ljutnju ili kaj god vec treba - radi napretka ( ne znam kakvoga ) :D

kad je tip premium pa ode offline da se ne vidi da je aktivan.

steta bas...

nego, a kak ste vi?
u Zg sam, iza 18 sati slobodna pa ako netko zeli z bloga, mozemo na kafe :)

bi s nekim nekaj napisal pa napises ovu recenicu :D

Ete, di si?

-radost je mir u pokretu a mir je radost u miru.

kaj mislis o ovome?

....ovo je fakat zalosno: nakon 57 i nest tis pregleda mi profila - dobila sam prvi poziv na veceru hahaha
( sve ostalo kafa, seks, seksić, pozivi na kameru i ine stvarce )

naraovucenje: trazenje partnera ode je gubljenje vremena no kazu da nada umire posljednja :D

Profil mi je progledan vise od 57 tisuca puta i jos sam tu.
Kaj to govori?

imad li reakcije? :D

jedan, veliki, tvrdi, mladi i dostupan :D


















( pecenjak )

Kod odbijenih prosidbi 10 posto muškaraca čak nikad nije uživo vidjelo ženu koju su zaprosili.

kaj rec?

...mogu ovdje?
drugdje me znaju :D
vjecita tematika musko-zenskih odnosa i medusobno zadovoljavanje tudih potreba kroz rodne i spolne uloge.
to je bas tako ili ipak malo drugacije?
dijeljenje na uloge vuce sa sobom prava i obaveze.
naravno da je to potrebno za uredeno funkcionalno drustvo.
naucili su nas tako, zar ne?
budi svjestan pripadnosti drustvenoj zajednici, zatomi svoje -ja sa svojim vlastitim pravima prema samome sebe!
zaboravili smo na sto se to odnosi?
lako prepoznajemo najizvrsnije kvalitete u drugome ukoliko ih i sami posjedujemo.
rasclanujuci na "one" i mene, cesto zaboravljam na vlastita prava, koncentrirajuci se na tude potrebe koje, meni, tesko imaju vidljivu granicu.
puno mi je lakse kad rasclanjujem "one" preko sebe, osvjestavajuci tako i svoja prava.
ono sto mi predstavlja izazov je spoznati koji osjecaji i uvjerenja u meni pretpostavljaju upravo tu famoznu musko-zensku vezu.
navodeci iduce, shvacam da se vrtim u krugu i oko njega, sagledavajuci sa svih strana, spoznavajuci isto, razlicitim pojmovnikom.
-sve mi se i dalje vrti - oko srca:
kakav je to osjecaj biti njegovan?
imam li definiciju toga kako njegovati sebe?
razumijem li kako biti voljen?
razumijem li kako prihvatiti ljubav?
razumijem li kako se radovati?
razumijem li kakav je to osjecaj radosti?
znam li kakav je to osjecaj zivjeti bez da se moram odricati onoga sto jesam kako bih bila u nekoj vezi?
znam li kakav je to osjecaj zivjeti bez da se moram odricati svog identiteta kako bih bila u nekoj vezi?
znam li kako voljeti nekoga potpuno i cjelovito?
znam li kako pruziti ljubav?
znam li se nositi sa konfrotacijom na najbolji moguci nacin?
zivim li bez da se bojim zivota?
znate sto?
imam cisto srce.
a vi?
;)

Moj krevet ni po čemu nije neobičan.
Nema baldahina, svila ni satena, u njemu nisu spavali kraljevi, zvijezde ili životinje, u njemu se nikad nitko nije rodio niti umro. Nikad nikog iz njega nisu oteli vanzemaljci, pod njim nema čudovišta (u ormaru su:), niti tajnih prolaza do tajanstvenih svjetova.
Običan je to krevet, drvenih okvira, dimenzija 200 x 180, sa dva jogija, pamučnim plahtama (ponekad obojenim), jastucima i prekrivačem.
Jedino što remeti njegovu savršenu jednostavnost i logičnost jest činjenica da u njemu, otkad si otišao, spavam sama.
Mislim da smo još uvijek oboje pomalo zatečeni tim stanjem: i krevet i ja.
Pa onda i nehotice, ispadne da, kao što ima onih udovica koje još godinama nakon smrti svog muža ostavljaju njegovo mjesto za stolom počasno praznim i netaknutim (zaviruje li itko ikad u njihove krevete? da li je nedolično prikazivati udovički krevet?), tako je tome nalik i praznina one moje druge polovice.
Istina, ponekad, iz želje za promjenom, entuzijazma ili čisto iz nepažnje, zalegnem ja ponekad tamo, čitam, čupam obrve ili zadrijemam, ponekad nakratko i sasvim čvrsto zaspem. No, svaki put se osjećam kao da sam prisvojila nešto što mi nije moje, i da samo posuđujem.
Nikako da mi pripadne. Ni ona meni, ni ja njoj.
Prije spavanja znam se zateći kako je promatram. Cijelu polovicu, kao ograđenu livadu rasprostrtih plahti. Moram obratiti pažnju na nju, jer ona čini udanjenost od mene do noćne lampice koju moram prijeći, želim li spavati u mraku. To je jedan od razloga zašto kod mene često svjetlo gori i noću.
I zbog sve te praznine nakalemljene u mojoj spavaćoj sobi, od koje mi krevet (koji je ustvari sasvim običan krevet, kao što rekoh) izgleda prilično neprirodan, nesimetričan, neestetski i pomalo zastrašujuće nakaradan. Nikako da se naspavam.
Razmišljam da kupim dvosjed na razvlačenje. Vidjela sam nedavno jedan, kažu – azurne boje. Od toga bi krevet zasigurno mogao pasti prvo u bljedilo, a onda u zaborav.
Brine me samo naziv tog komada namještaja. Dvo – sjed. Do daljnjeg, ja ću ga ipak zvati “fotelja”.

 
pazi da poneseš sve stvari
koje si donio sa sobom:
 
herbarij sa ljiljanima za druge žene
(olinjao)
strah od vlastitih sjena u strahu
(veliko pakiranje)
eksperiment sa zvijezdama i mjesečinom
(patetičan)
tremor, lišće i žuti prah mimoza istresen na stolnjak
(neizbrisiv)
 
brižljivo ih pospremi u kovčege
pa kovčege na bisage
pa bisage na tovare
 
pa kreni uz rub ceste
oprezno ali svakako
samo ravno i daleko
 
neću se pridružiti,
pomalo me boli glava.