ŽENA

Ako me bude danas netko od Vas tražio i odgovor na poruku čekao znajte da me danas nema. Danas je godišnjica smrti jednog mog prijatelja i zato sam koma. Vidjela sam da imam jednu poruke, ali nisam išla gledati od koga je i što piše, tako ako taj netko čeka odgovor možda pogleda na moj WEBlog i znati će razlog.
Obično kupujem novine svaki dan, i na poslu dok još nema šefa ih na brzinu prolistam. Najprije sam otišla vidjeti osmrtnice, a obično počnem ih čitati od viceva. Gledam tvoju sliku, čitam imena prijatelja i odjednom osjetim potrebu da zaplačem, ali se suzdržavam. Obično su me ljudi koji će me tokom dana susretati navikli vidjeti uvijek veselu i raspoloženu, i htjela sam zbog njih to i ostati. Ali ne mogu, u glavi mi odzvanja meni upućena poruka od jedne osobe sa iskrice a glasi "Učini nešto za sebe!". I počnem plakati i plakati, i evo sada plačem jer to mi treba (objasnit ću Vam jednom). U kancelariju mi dolazi jedan stalan kupac i s vratiju pita...Nu, nu nu... da te vidin? Ča ti znaš i plakat? Ja na brzinu briše suze i nasmješim mu se i pitam ga "Šu povidajte mi kakov novi vic da me malo kalma!". Osjetila sam da ne priča vic sa guštom kao što običava, a on je osjetio da sam se ja na silu nasmijala. Vidjela sam mu na licu da mu je žao što me nije uspio iskreno nasmijati, i počela sam pred njim plakati, jer sam  i tada činila nešto za sebe, a još jučer smo se tako zgušton smijali kad me je nazvao na telefon i pitao "čuj mala, si dobila onega od trideset? a ja sam mu odgovorila "još nisan ali ga čekan!" Odjedamut smo oba prasnuli u smijeh kad smo valjda skužili kako smo započeli razgovor, a oboje smo znali o kojem proizvodu je riječ. Vidjela sam da mu je neugodno vidjeti me da plačem. Objasnila sam mu zbog čega, i rekao mi da je i on poznavao mog prijatelja kojeg nema.
Radni dan je gotov,  idem najprije kod svekrve po djecu, i već ih čujem izdaleka da se vani igraju i kako se  bezbrižno smiju. Pomislim, kako je divno biti bezbrižno dijete, stoga stavljam opet veselu masku kako ne bi primjetile da sam tužna i veselje im pokvarila. Trudim se koliko mogu biti vesela, ali u mislima mi je samo prijatelj kojeg više nema. I tako idem pješice prema svojoj kući s mlađom  kćerkom držeći je zaruku, šutimo oba dvije a inače uvijek o nečem pričamo. Dok tako hodamo, svaka u svojim mislima, odjednom osjetim  u mojim mislima njen trzaj ruke,  kao u usporenom filmu okrećem glavu prema njoj davidim zašto je stala. Gledam kako gleda nešto u pod i vidim da bi nešto htjela, jer je čujem da mi nešto govori ali ne razumijem šta. Pitam je šta bi htjela, a ona mi odgovori da joj skinem sandale jer, da bi htjela hodati bosa. Taman kada sam joj reći da ne jer će sada ići na spavanje, i da bi si noge sprljala, odjednom se probudi dijete u meni koje je isto voljelo hodati boso. Sagnem se skinem joj sandale i onda ih skinem i sebi. Dok sam se uspravljala, vidjela sam da me gleda začuđeno. Sve je to gledala i susjeda koju nisam bila primjetila. Samo nas je čudno gledala, a ja sam joj rekla da nas dvije volimo biti bose. Uhvatile smo se ruke i  počele bosonogu trku do kuće. Baš me je brigalo što susjedi misle o meni i ako su se ljutili što ih nisam pozdravila, neću im ni objašnjavati jer me nebi razumijeli. Jer u toj trci do kuće ja sam bila dijete u tijelu odrasle osobe koje se zajedno sa svojim  djetetom do putu do kuće bezbrižno smijalo i nije nam smetalo što pod nogama osjećamo vrućiu asfalt,  kamenčiće, borove iglice, suhe oštre vlati trave... jednostavno smo uživale. Bilo mi je tako divno da ne želim zaboraviti to neopisivo oduševljenje, pa možda i zbog toga se ne želim obuti već hodam po kući bosa.
Znam da ću danas kasnije opet plakati dok budem u crkvi, kad odem na tvoj grob, i kad budem stajala na mjestu gdje si poginuo dok ti novi vijenac stavljamo. Dok budemo tamo u tišini stajali svatko sa svojim mislima, ja ću se pitati ako me gledaš odozgor sa neba i da li znaš da te nisam zaboravila ni nakon osam godina od kada te nema i čekati  sa neba neki tvoj odgovor. 
Hej , pa ja sam još na iskrici, i nemam pojma koliko je sati. Nema pojma o čemu sam Vam sve pisala, ali mislim da je trajalo jako dugo. Htjela sam Vam samo  kratko reći zbog čega danas neću  sa vama biti. Nemam pojma o čemu sam sve pisala, ali pisala sam onako kako sam se osjećala. Žao mi je što je ova priča tako tužna, i neka mi oproste svi koje sam rastužila, ali ja sam sada odjednom sretna , jer znam da mi je on gore čuo i odgovorio. Ona mala dječja ruka trgnula me je baš pokraj njegove kuće, gdje sam ga zadnji put uživo vidjela, ni ja ni ti tada nismo bili veseli kao obično koji su se inače volili šaliti i skupa smijati. Sjediš tužan na šterni, i vidim da te nešto muči, a ti vidiš da sam malo tužna jer znaš da sutra se vraćam na posao s godišnjega. Dobacujući si one naše stare fore koje su nas nasmijavale vidimo da ne pale. Govorim da sutra ćemo biti bolje volje, ali ti ništa ne odgovaraš. Pitam se da li tada predosjećao da zauvijek odlaziš i nisi mi to rekao, jer si znao da se volim  s tobom smijati i htio si me ostaviti u nadi da će sutra biti bolje?
sada znam da me čuješ  i vidiš odozgor, jer čemu baš na mjestu gdje sam te zadnji put vidjela odjednom želja da se skinem bosa i trčim do kuće bezbrižna. Plačem , ali od sreće, jer znam da tvoja duša je još živa i da zna što mi treba da budem radosna.
Zbog tebe više danas neći plakati, i ako osjetim potrebu znam šta napraviti. Skinut ću se bosa, trčati naokolo, osjećati prirodu pod nogama i uživati.
 
 
 

Ti misliš da to što si me odavno osvojio, i da zato, što već dugo živimo zajedno, biti romantičan više nije potrebno.
Sjećam se kako je to nekad među nama bilo, kada si mi čak i pjesme pisao, a ja sam se tada osjećala tako posebno, tako važno.
Ne treba da mi i sada pjesme pišeš, ali zar tražim previše ako želim i sada da me bar ponekada iznenadiš pokojim cvijetom?                                     Ili da me ponekad nedjeljom ujutro budiš iz sna svojim nježnim poljupcima?  I da ponekad, kao nekad, nakon što smo večer prije ljubav vodili ujutro na tvom jastuku pronađem poruku sa ispisane dvije riječi? 
Znam da onaj romatičar od nekada još uvijek u tebi postoji, ali već tako dugo spava,  zato te molim ljubavi
PROBUDI GA - jer meni još uvijek treba romantika!

Sunce je i danas otplovilo na zapad.
I danas ono zalazi za mene,
za moje osjećaje.
Horizont je obliven žarom
koji rastapa posljednje tragove dana.
Sunce tamo posljednje poigrava
svojim nejakim zrakama.
Upliće ih u nebo,
sakuplja ih u blistavu rumen
u čar...
ljepotu...
i ovaj prizor,
sve ovo nestaje,
a umjesto sunca
dolazi tama.

U ljubavi se rađa život,
u životu se rađa ljubav;
ljubav bez života ne postoji,
život bez ljubavi umire.