Otiš'o na odmor.

S vremenom ljudi stvaraju i pokušavaju logički oblikovati zamišljene modele ponašanja drugih ljudi. Tako je lakše, smjestiš ih fino u jedan okvir, zakeljiš pripadni obrazac na to i možeš ih strpati u zamišljenu ladicu u glavi.
OK, ljudi se mijenjaju, ali ne baš previše, tako da povremeno možeš samo pridodati nove izmjene na model i vratiti ga u ladicu.
Osoba A-1.1 - uglavnom OK, povremeni ispadi.
Osoba A-1.2 - Samoljubiva, podilaziti pri komunikaciji
...
...
Osoba A-1.7 - Komunikativna, razgovorljiva, priča uglavnom o politici i društvu.
Osoba B-1.0 itd...
Prva zamka je inteligencija osobe koja si stvara taj model. Druga zamka je prodiranje kroz onaj oklop laži i opsjena koji stavljamo oko sebe, da bi se prikazali u što boljem svjetlu.
Tako se lako može previdjeti da osoba A-1.1 ima povremene probleme s alkoholom i zbog toga joj prijeti gubitak posla. Osoba A-1.7 je zapravo nasilnik i voli povremeno zidarskom pomilovati ženu i djecu.
I tako u stilu ornitologa možeš ih promatrati, klasificirati itd... I zaboraviti učiniti isto na sebi i naći si pripadno mjesto među obrascima u toj ladici. J
er svatko od nas misli kako je baš nešto posebno i/ili veći/veća od života.
Ajok.
Nisi.
 
"In the time of chimpanzees I was a monkey."
Beck - Loser

 
Stojeći u redu ili čekajući u čekaonici imaš idealnu šansu buljiti u ljude i gledati njihove reakcije. One sitne neuroze i sve stvari koje čine polu- ili sasvim nesvjesno. Možeš reći da ih upravo gledaš kakvi su zapravo. Savršena neverbalna komunikacija.
Plavičasto fluorescentno svjetlo, dvije polukrepane cijevi bljeskaju u nepravilnim prekidima. Plastične stolice na koje se bojiš nasloniti, izgledaju prokleto krhko.
Bradati lik lijevo, nervozno cupka nogom, sitne ispucale kapilare i poluljubičasta faca definiraju njegovu nacionalnu i vjersku pripadnost. Alkos. Ona tamo žena pored njega ima "nervozne ruke". Mora ih držati u pokretu cijelo vrijeme. Torbica, džep jakne, lice, pa pomicanje na stolici, pa opet torbica, namješta majicu...ne bih volio biti u njenoj koži. StaracKojiKomentira, zadnja stolica desno. Sugovornici mu se mijenjaju, ali ne i njegova priča. Liči mi na pomalo sablastan monolog. Baba koja nervozno pazi da joj netko "ne uzme red". Promatra ostale supatnike u prostoriji, budno pazi da netko ne krene prema vratima. Zaskočiti će ga "AKojiSteViBroj?" pitanjem. FlegmaTip drugu stolicu od mene desno. Mrtvo hladno sjedi tamo i kulerski zumira neku točku u prostoriji. Kada mu dosadi, prijeđe na neku drugu. Nekako izgleda najnormalnije. (Kasnije sam unutra kroz ona druga vrata načuo kako mu prepisuje TableteZaSreću). Majka s djetetom. Stalno ga pokušava smiriti. Neuspješno.
Nervoza je zapravo zarazna. Na takvim mjestima skače poput buhe prenoseći zarazu na iduću osobu. Nekada zna doći do usijanja i zajedničkog polutihog mrmoljenja, nešto u stilu budističkih svećenika s poremećajem osobnosti.
A onda ona u plavoj kuti kaže "pauza" i sve ih baci u kolektivni očaj.
 
A groan of tedium escapes me,
Startling the fearful.
Is this a test? It has to be,
Otherwise I can't go on.
Draining patience, drain vitality.
This paranoid, paralyzed vampire act's a little old.
 
But I'm still right here
Giving blood, keeping faith
And I'm still right here.
 
Wait it out,
Gonna wait it out,
Be patient (wait it out).
 
If there were no rewards to reap,
No loving embrace to see me through
This tedious path I've chosen here,
I certainly would've walked away by now.
Gonna wait it out.
If there were no desire to heal
The damaged and broken met along
This tedious path I've chosen here
I certainly would've walked away by now.
 
And I still may ... (sigh) ... I still may.
 
Be patient.
I must keep reminding myself of this.
 
And if there were no rewards to reap,
No loving embrace to see me through
This tedious path I've chosen here,
I certainly would've walked away by now.
And I still may.
 
Gonna wait it out.

Voda se cijedi s odjeće, pod rukom žuta A4 koverta s nekim črčkarijama i žigovima. Suha, sačuvana od kapi, na suhom ispod jakne. Pomalo odsutan pogled, luta po vratima s natpisima radnog vremena i imenima onih koji u to vrijeme obitavaju tamo.

Tijelo kao instrument?
Tijelo kao savršen stroj?
Tijelo kao patnja?
Tijelo kao ljuska za dušu?
Tijelo kao interfejs za um?
Tijelo kao nakupina atoma?
Tijelo kao knjiga?                (kamala-devi)
Tijelo kao vrijeme?              (Will_E_Coyote)
Tijelo kao zagonetka?          (Che-che) 
Tijelo ko grom. ( ?! op.a.)     (pike_TS)
Tijelo kao oklop mekih linija?  (Che-che)
Tijelo kao...?
...
...

Danas skužio da sam izgubio jedan dio sjećanja. Ono iz dalje prošlosti, od prije 14,15 i više godina. Neki glitch u sivim memorijskim stanicama ili koji već vrag.
Znam jednog lika koji se sjeća skoro svih doživljaja iz osnovne škole. Meni je to samo neka stopljena masa.
Povremeno izroni neko lice ili neka kombinacija, ali se ponovo rastopi, vrati u tu masu i izgubi.
Datumi, rođendani, imena, nekako je sve otišlo.

A možda je to zapravo blagoslov?

Ma, ionako nije bitno. Izmisliti ću već nešto i proglastiti svojim.

(We belong in this world together)

Ljudi stavljaju komade tekstila i sintetike na sebe. Da bi se zaštitili od okoliša itd...
Ljudi vole da to "dobro stoji na njima", ili što li već zamišljaju pod tim.
Odjeća kao simbol pripadnosti.
Odjeća kao statusni simbol.
Ono što imaš na sebi, puno će bolje od samog tebe govoriti - koliko love imaš.
Loša matematika. Em ti uzmu pare, em postaješ hodajuća reklama za tu i tu firmu. Uz to slobodno možeš i nabaciti smajl "Viđu me, svijete, koliko sam potrošio da ih reklamiram. A jesam dobar? A? A?"
A zašto to pišem/pričam? Eh, zbog onih čudnih pogleda kada uđem u trgovinu i onoj prpošnoj loše našminkanoj prodavačici kažem "Muška majica, dugi rukavi, jednostavna, bez ikakvih natpisa". Ona me pogleda kao da sam upravo pobjegao iz lokalne umobolnice. Ili kada me u drugom plastično-staklenom ćumezu pored, uvjeravaju kako mi ta jakna (koja iznosi dobar dio bauštelske plaće) baš super stoji. Iako osjećam da me steže u ramenima i da će pući ako malo jače pomaknem ruke. A i teško se zakopčava.
Ali, to je baš sada u modi.

E da imam ko što nemam

pa da kupam bel konj

i da javam denje noće,

i na jave, i na jave i na son



E da imam ko što nemam

će ti kupam krevet

za da spieš ti so mene

iljada i, iljada i edna noc

(Stefanovski)

Pranje il' odvoženje na odlagalište nuklearnog otpada?

Il' da to smotam i prodam nekome kao oriđinale leteći ćilim?

Pipl ar krejzi end tajmz ar strejnđ

Ajm lokd in tajt, ajm aut of rejnđ

Aj juz tu ker, bat tings hev ćejnđd

 
Wooohoooo
I got my head checked
By a jumbo jet
It wasn’t easy
But nothing is, no
 
Wooohoooo
When I feel heavy metal
Wooohoooo
And I’m pins and I’m needles
Wooohoooo
Well I lie and I’m easy
All of the time but I’m never sure when I need you
Pleased to meet you
 
I got my head done
When I was young
It’s not my problem
It’s not my problem
 
Wooohoooo
When I feel heavy metal
Wooohoooo
And I’m pins and I’m needles
Wooohoooo
Well I lie and I’m easy
All of the time but I’m never sure when I need you
Pleased to meet you
Yeah, yeah
Yeah, yeah
Yeah, yeah
Oh, yeah