Pustinja

 
Hrvoje Marjanović, Index.hr
VEĆ NEKO vrijeme znamo da Hrvatska nije zemlja u kojoj cvatu ruže. Svakim danom sve smo luđi i nestabilniji, a broj samoubojstava povećao se među klincima što je očit znak da problemi itekako postoje i da ljudi nisu baš najsretniji. Mnoga predviđanja govore da će psihičke bolesti, posebno depresija, postati gorući problem modernih društava, a po svemu sudeći Hrvati još uvijek na psihička oboljenja gledaju kao osobnu sramotu koju treba skrivati poput Indeksa vječnog studenta pa tretman takvih problema nije izgledan.
I upravo zemlje koje na psihičko zdravlje ne gledaju kao nešto što valja držati pod kontrolom bit će žrtvama depresije koja će ih zateći nespremne. No, kao što to i inače biva, nije sve tako crno.
Posljednja istraživanja pokazuju kako depresivne žene u seksualne odnose ulaze češće od sretnih, a dokazano je da su iste neopterećene inhibicijama pa su samim tim i slobodoumnije. Svakih par godina pogođeni smo Durexovom listom, a Hrvati su gotovo uvijek pri samom vrhu što je očiti znak da Hrvati mrze život, ali vole seks. Zahvaljujući nizu faktora koji bi prosječnu ženu natjerali na samoubojstvo, Hrvatice su neiscrpan izvor nezadovoljstva, pokretačka snaga domaćeg seksa i očito najzaslužnije za zavidnu poziciju na Durexovoj listi. Seks bi mogao postati drugi nogomet ili rukomet, nešto po čemu ćemo prednjačiti pred ostatkom razvijenog svijeta.  Po obrazovanosti smo Albanija, ali ševimo se ko Kinezi. Ne čitamo, ne vidimo perspektivu, ne pušimo čak ni kvalitetnu travu jer čim neki nadobudni "poljoprivrednik“ odluči unaprijediti uzgoj, država mu osujeti planove, stvari odlaze dođavola i seks je jedino što nam je preostalo.
Moram priznati da o seksualnim navikama domaćih ljudi nikada nisam previše razmišljao, ali ako je tome tako Hrvatska ima dobitnu kombinaciju da postane broj jedan destinacija za turiste u vječnoj potrazi za neobaveznim seksom.
Naša strategija privlačenja turista već je godinama nepromijenjena i neprestano davimo ljude pričama o prekrasnom moru, svježem zraku, divnim šumama i čistom moru što je oke, ali kada bi u brošure ubacili podatak kako se Hrvatice satiru od snošaja, vjerujem da bi džepovi bili puni. Treba razmišljati moderno i osuvremeniti planiranje. Koncentrirati se i na mlađu populaciju koju posebno ne oduševljavaju ljepote obale ili kulturna baština. Ako malo bolje promislimo i samci od koje četiri banke ulaze u novi pubertet, a trljanje palca Grgura Ninskog vjerojatno bi zamijenili trljanjem nečeg drugog.
Netko bi trebao informirati poticatelje pronatalitetne politike da je Hrvatski status quo najbolji način da se poveća broj Hrvata, a ako na sve dođe i postporođajna depresija, svi smo na konju. Bit će se seksa ko na privatnoj zabavi raskalašenih zvijezda. Da sam skloniji zavjerama rekao bih da se država trudi nivo nezadovoljstva održati na zavidnoj razini jer dok je suza bit će i malih Hrvata.
Za dobrobit naše zemlje, našeg turizma i našeg življa, Hrvatska žena ne smije postati sretna jer sve dok ona vene, ostatak države može nastaviti s procvatom.
 

Da li mi laici smijemo kritički analizirati rad psiho struke?
Dakle, rad psihologa, psihoterapeuta i psihijatara...
Da li je to nekakva tabu tema za koju "svi znaju" osim mene?

Vjerujem da su mnogi ljudi pročitali ovu knjigu pa se pitam na koje načine su te spoznaje uticale na njih, na Vas?
Renomirani psihoanalitičar Erich Fromm pomogao je stotinama tisuća muškaraca i žena da ostvare bogat i ispunjujući život razvijajući skrivene sposobnosti za ljubav. U ovoj začuđujuće iskrenoj i otvorenoj knjizi, autor istražuje puteve kojima ova iznimna emocija može promijeniti čitav tijek života.Većina ljudi nije sposobna razviti svoje mogućnosti za ljubav na jedinom planu koji osigurava uspjeh – ljubav čiji je sastavni dio zrelost, samospoznaja i hrabrost. Znanje da se ljubi, poput drugih umijeća zahtijeva praksu i koncentraciju. Čak i više negoli bilo koje umijeće, ljubav zahtijeva stvarni uvid i razumijevanje. U svojoj neobičnoj knjizi, dr. Fromm raspravlja o svim aspektima ljubavi; ne samo o romantičnoj ljubavi koja je toliko okružena iskrivljenim idejama, već i o roditeljskoj ljubavi, bratskoj, erotskoj, ljubavi prema sebi i ljubavi prema Bogu.
 
Kolikom broju ljudi je ta knjiga preselila emociju ljubavi iz nesvjesne/podsvjesne u svjesnu sferu života?
Jeste li oboružani tim novim znanjem uspješnije izražavali ljubav?

sto postotna učinkovitost!!!
d najt iz long, d dej iz šort!
http://www.youtube.com/watch?v=-BAk74ee6_o
 

Lowe Windsore Township, 28.01.2008., 14:54 | ABC News
Jedna je žena prošli tjedan preminula tijekom bizarne seksualne igre u Lowe Windsore Townshipu. Njezin je suprug koristio električnu žicu kako bi je stimulirao, ali joj je umjesto stimulacije pružio elektro šok uslijed kojeg je preminula, priopćila je policija.o
29-godišnja Kirsten Taylor pronađena je bez svijesti u srijedu navečer u svom domu u Lowe Windsore Townshipu, nakon čega je odvezena u bolnicu gdje je proglašena mrtvom. Njezin je suprug, Toby Taylor, prvo rekao da je njegovu suprugu usmrtilo sušilo za kosu, ali kada su na njezinom tijelu pronađene opekline, policija kaže da im je Toby rekao kako se strujom 'igraju' za vrijeme seksa.
37-godišnji Toby sada je u zatvoru optužen za ubojstvo iz nehaja.
'Nikada nisam vidio ništa slično. Čak i ako to ljudi stalno rade, moraju biti svjesni da tako nekoga mogu ubiti', rekao je glasnogovornik policije. 
Još uvijek se provode testovi kako bi se potvrdio uzrok smrti nesretne žene.

http://www.metacafe.com/watch/1041454/dolphin_play_bubble_rings/

Ako si Ti stvarno Ti a ne Ona,
Onda mi čitaš misli i svaka tvoja riječ kao da je ispunjenje mojih snova.
Ako si Ti zapravo Ona - nemoj se bojati, molim Te!
Znaš,
Volim te!

Već drugi dan na službenom putu u Splitu, vrijeme lijepo, sunčano, uglavnom toplo. Firma se isprsila, dala službenog Passata, rezervirali hotel, ugodan, mali obiteljski, malo izvan grada, pogled sa balkona puca na more, uvalu, svjetla grada. Ljudi raspoloženi, zezaju se, užitak mi je raditi sa ekipom.
Ne bi bilo loše to podjeliti sa nekom ženom a meni je na pameti jedino, da bi želio te trenutke sreće i zadovoljstva podjeliti sa njom...

I noćas odleprša kao oblačić pare...

 
Večeras mi je u goste došao golub...
Strpljivo je na vratima čekao da otvorim, ni pokucao nije...
Ni kad sam dostavljaču što mi je večeru donio otvorio vrata nije ušao, ne bi ga ni primjetio da nije lik pitao: "Jel' to vaš golub?"
Koji golub? - odvratih ja sa još većim upitnikom iznad glave.
Paaa taj na vašem pragu.
Jadničak je izgledao umorno i iscrpljeno...
Nije ni trepnuo kada sam ga podigao i unio u stan...
Upravo klopa hranu za papagaje :-)))
Bit će bolje...
 
 











Gavran



Jednom jedne strašne noći, ja zamišljah u samoći,
Čitah crne, prašne knjige, koje staro znanje skriše;
Dok sam u san skoro pao, netko mi je zakucao,
Na vrata mi zakucao - zakucao tiho - tiše -
"To je putnik" ja promrmljah, "koji bježi ispred kiše",













Samo to i ništa više.



Ah, da, još se sjećam jasno, u prosincu bješe kasno
Svaki ugarak, što trne, duhove po podu riše.
Željno čekam ja svanuće, uzalud iz knjiga vučem
Spas od boli što me muče, jer me od Nje rastaviše.
Od djevojke anđeoske, od Lenore rastaviše,













Ah, nje sada nema više.



Od svilenog, tužnog šuma iz zastora od baršuna
Nikad prije osjećani užasi me zahvatiše;
Dok mi srce snažno bije, ja ga mirim sve hrabrije:
"Putnik moli da se skrije od te noći, bure, kiše.
Putnik kuca na ta vrata, da se skrije ispred kiše.













Samo to je, ništa više."



Ohrabrih se iznenada, ne oklijevah više tada:
"Gospodine il gospođo, izvinjenje moje stiže!
Mene teški snovi prate, a vi nježno kucat znate,
Tako tiho i bez snage, vaši prsti vrata biše,
Da sam sanjiv jedva čuo" - Tu se vrata otvoriše -













Mrak je tamo, ništa više.



Pogled mrak je prodrijet htio, čudno zastrašen sam bio,
Sumnjajući, sanjajući, sni mi paklenski se sniše;
Nedirnuta bje tišina, znaka nije dala tmina,
Rečena je reč jedina, šapnuta od zvuka kiše:
"Lenora" ja šapnuh tiho, jeka mi je vrati tiše,













Samo to i ništa više.



Kad u sobu ja se vratih, cijelom dušom tad zaplamtih:
Nešto jači nego prije udarci se ponoviše.
"Sigurno", ja rekoh, "to je na prozoru sobe moje;
Pogledat ću trenom što je, kakve se tu tajne skriše.
Mirno, srce. Da, vidimo, kakve se tu tajne skriše -













Vjetar to je, ništa više.



Prozorsku otvorih kuku, kad uz lepet i uz buku,
Kroza nj uđe gordi Gavran, svetih dana što već biše,
Nit da poklon glavom mahne, ni trenutak on da stane,
S likom lorda ili dame kroz moju se sobu diže
I na kip Palade sleti, što se iznad vrata diže,













Sleti, sjede, ništa više.



Ovaj stvor u crnom plaštu, nasmija mi tužnu maštu
Teškim, mrkim dostojanstvom, kojim čitav lik mu diše.
"Nek ti kresta jadno visi", rekoh, "kukavica nisi,
Strašni, mračni Gavran ti si, što sa žala Noći stiže,
Kako te na žalu zovu hadske noći otkud stiže?"













Reče Gavran: "Nikad više".



Začudih se tome mnogo, što je jasno zborit mogo,
Premda nejasne mu riječi malo tog mi razjasniše.
Ali priznat mora svako, ne događa da se lako,
Da živ čovjek gleda tako, pticu što se nad njim njiše,
Životinju ili pticu, što nad vratima se njiše













S tim imenom "Nikad više".



Ali Gavran sjedeć tamo, govori riječ jednu samo,
Ko da duša mu i srce u tu jednu riječ se sliše.
To je sve što on mi reče - dalje krila ne pokreće,
Dok moj šapat mir presiječe: "Svi me druzi ostaviše,
Otići će i on kao nade što me ostaviše".













Tad će Gavran "Nikad više".



Dok ja stajah još zatečen - odgovor bje spremno rečen.
"Nema sumnje," rekoh, "ta je riječ tek trica, ništa više
Od nesretnog gazde čuta, kojega je sudba kruta,
Pratila duž njegova puta, dok mu sve se pjesme sliše
U tužaljke puste nade, koje teret u se zbiše,













Od "nikada-nikad više".



Al taj stvor u crnom plaštu, još mi u smijeh goni maštu,
Ja naslonjač tad okrenuh bisti, gdje se Gavran njiše
Na baršun mi glava klone, a ja mislim misli one,
Stapam mašte tužne, bolne; kakvu meni sudbu piše
Ova strašna kobna ptica, kakvu meni sudba piše













Grakćuć stalno: "Nikad više".



Sjedih tražeć smiso toga, ne govoreć niti sloga
Ptici, čije žarke oči moju dušu rasplamtiše;
Tako misleć misli bone, pustih glavu da mi klone
I u baršun da mi tone, kojim svijetlo sjene riše,
Naslonit se na taj baršun, kojim svijetlo sjene riše













O n a ne će nikad više.



Zrak tad ko da gušćim stade, na me neki miris pade
Ko da anđel lakih nogu kadionik čudni njiše.
"Ludo", viknuh, "to su glasi, bog će posla da te spasi
Bol i tugu da ti gasi, što te tako izmučiše.
Pij nepenthe, da u srcu zaborav Lenoru zbriše."













Rače Gavran: "Nikad više".



"Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo,
Da li te je Satan poslo, il te bure izbaciše
Sama, al nezastrašena, u tu pustu zemlju sjena
U dom ovaj opsednuti, - zaklinjem te, ah, ne šuti
Reci, reci ima' l melem jada, što me izmučiše?"













Reče Gavran: "Nikad više".



"Zli proroče, ne znam pravo, da l si ptica ili đavo,
Al u ime Boga po kom obojici grud nam diše,
Smiri dušu rastuženu, reci da l ću u Edenu
Zagrliti svoju ženu, od koje me rastaviše, Anđeosku tu
Lenoru, od koje me rastaviše?"













Reče Gavran: "Nikad više".



"Dosta ti govorit dadoh, crna ptico!" Tad ustadoh,
"U oluje divlje bježi, što se kroz noć raskriliše!
Ne ostavi niti traga svojih laži kraj mog praga,
Meni je samoća draga - usne same dovršiše -
Iz mog srca kljun svoj vadi, nek ti trag se ovdje zbriše!"













Reče Gavran: "Nikad više".



I taj Gavran, šuteć samo, još je tamo, još je tamo,
Na Palade kip je sjeo, što se iznad vrata diže,
Oči su mu slika prava zloduha što sniva, spava,
Svijetlost, što ga obasjava, na dnu njegovu sjenu riše,
Moja duša iz tih sjena, što mi cijelu sobu skriše













Ustat ne će - nikad više!

Ispis dopisivanja između korisnika Kvisac_Haderah i jedna iskričarka sa www.iskrica.com, 17:40 2.12.2007.
Nedjelja, 02.12.2007. u 01:47 Pošiljatelj: jedna iskričarka Primatelj: Kvisac_Haderah ....   ti ploavi biseri od ociju... i ta planeta zivota mi se vida...
Nedjelja, 02.12.2007. u 02:03 Pošiljatelj: Kvisac_Haderah Primatelj: jedna iskričarka Re: ....   samo slike...nisam privlačan...
Nedjelja, 02.12.2007. u 07:39 Pošiljatelj: jedna iskričarka Primatelj: Kvisac_Haderah Re: ....   dali je moguce da ima i neprivlacnih na nasoj planeti...To prviput cujem...Hmmmmmm to tko ti je reka napravio/la je velikugresku svi smo mi nekome privlacni...A TI MI MALO FAZONIRASHA.....Neprivlacni
Nedjelja, 02.12.2007. u 17:33 Pošiljatelj: Kvisac_Haderah Primatelj: jedna iskričarka Re: ....  
da u pravu si, fazoniram jer mi se neda objašnjavati ali budući pokazuješ znakove zrelog razmišljanja objasnit ću.
nedavno sam otpiljen, bez pružene šanse da pokažem svoju duhovnu privlačnost, od žene za koju bi čovjek očekivao da ima dovoljno razvijenu svijest, da zna šta je važniji temelj čovjekove privlačnosti - stanje duha, duhovna privlačnost...
no prirodni zakoni su ipak jači od duhovnih zakona i činjenica da je ona fizički daleko privlačnija od mene je glavni uzrok što nisam dobio šansu, žena si želi "partnera" koji će joj biti primjereniji od mene sa fizičkog aspekta.
inače, tek kada su osobe približno na sličnom nivou fizičke privlačnosti uzima se u obzir duhovna privlačnost.
moja procjena tvoje fizičke privlačnosti (prema slici iz profila) - barem za dva nivoa si fizički privlačnija od mene. temeljem toga očekujem da će tvoj stav, nakon što vidiš moju vanjštinu i nakon što ti priznam da mi jesi privlačna, u najboljem slučaju biti pokroviteljski a u najgorem slučaju ćeš me otpiliti uz par podcjenjivačkih komentara...
no, da ne bi bilo zabune isti principi funkcioniraju i kod mene.
ukoliko slika koju si stavila u profil ne pokazuje realno stanje tvoje fizičke privlačnosti, ukoliko bi se ispostavilo da sam ja barem za dva nivoa fizički privlačniji od tebe, onda ću se vjerovatno ja postaviti u najboljem slučaju pokroviteljski...
jedini izlaz iz tog začaranog kruga neadekvatnosti fizičkih privlačnosti leži u umanjivanju značaja kriterija fizičke privlačnosti kao bitnog kriterija kako bi duhovne kvalitete došle do izražaja, dobile šansu.
 da bi se to uopće dogodilo, objema osobama duhovnost mora biti važna i obje osobe moraju imati razvijenu svijest o tome čega se treba odreći da bi privlačnost duha došla u prvi plan (visokih kriterija za fizičku privlačnost).
sva moja dosadašnja iskustva su mi pokazala - što je osoba fizički privlačnija rijeđe su joj se dešavale situacije u kojima se javljala potreba da snizi kriterije za fizičku privlačnost, dakle male su šanse da fizički privlačnija osoba od mene ima razvijeniju svijest o preduvjetima koji su potrebni da bi moja duhovna privlačnost došla doizražaja.
Eto upravo tu leži poanta mog fazoniranja.
P.S. nemoj se naljutiti što ću ovu konverzaciju baciti na blog, vjerujem da vrijedi ove misli podjeliti i sa ostalim ljudima a neznam kada će mi se opet pojaviti inspiracija da se ovoliko raspišem na zadanu temu. Tvoju anonimnost neću narušiti.
Pozz,Kvisac

"Da li znaš da te volim, dugo nisam znao to
Sada želim da ti priznam i molim te da mi vjeruješ to
Da te volim ko što ljudi mogu voljet jedan cvijet
Da te želim kao oni što htjeli bi da njihov cijeli je svijet.
I vječno da žive ovdje kraj nas
I svaki naš novi dan bit će znak
Da volim te ja.
Da li znaš da pamtim riječi koje šaptali smo mi
Dok smo sanjali o sreći, na vjernost tad smo se zakleli mi
Tvoje usne i tvoj pogled i u očima sjaj
Tad govorili su meni da ljubav ta neće imati kraj."
Po prvi puta u životu mi je žao što sam postupio u skladu sa osjećajima, što sam bio otvoren i iskren i što sam si uskratio mogućnost da joj budem blizu.
budala...

:-)

Sinoć sam u jednom periodu polusna osjećao da leži uz mene, pored mene, u fetusnom položaju, u mom zaštitničkom zagrljaju.