Ljubav/Požuda 21.st

 
-Vjerujes li u zivot poslije rodjenja?
 
-Naravno, sigurno postoji nesto nakon rodjenja. Mozda smo ovdje bas zato da se pripremimo na zivot poslije rodjenja.
 
-To je glupost. Nema zivota poslije rodjenja. Kako bi taj zivot uopce izgledao?
 
-Ne znam tocno, ali uvjeren sam da ce biti vise svjetla i da cemo moci hodati i jesti svojim ustima.
 
-To je glupost. Znas da je nemoguce trcati... Ili jesti svojim ustima, pa zato imamo pupcanu vrpcu. Kazem ti, poslije rodjenja nema zivota!
 
-Pupcana vrpca je prekratka. Uvjeren sam da postoji nesto poslije rodjenja. Nesto posve drugacije nego ovo sto zivimo.
 
-Ali, nitko se nije vratio otamo. Zivot poslije rodjenja zavrsava! Osim toga, zivot nije nista drugo  nego postojanje u uskoj i mracnoj okolini.
 
-Pa, ne znam tocno kako izgleda zivot poslije rodjenja, ali cemo, u svakom slucaju, sresti nasu mamu. Ona ce se zatim brinuti o nama.
 
-Mama?! Ti vjerujes u mamu? Pa gdje bi, po tvome, ta mama bila?
 
-Svuda oko nas, naravno. Zahvaljujuci njoj, mi zivimo, bez nje ne bismo postojali.
 
-Ne vjerujem! Mamu nisam nikada vidio, zato je jasno da i ne postoji.
 
-Da, ali, ponekad, kad smo potpuno mirni, mozemo je cuti kako pjeva i miluje nas svijet. Znas, uvjeren sam da zivot poslije rodjenja zapravo tek zapocinje!
 
 

M: Digo mi se, jesi za...
Ž: Glava me boli!
M: A daj, nismo se već oho-ho!
Ž: Nismo u vezi da- moramo!
M: Znam, pa tko je spominjao vezu, ljubav, to je samo seks. Mala uzajamna ispomoć u masturbiranju.
Ž: Joj, dobro ali nemoj divljat, glava me boli!