... razmišljanja ...

Skinuo sa neta film "Sicko"... hvala prijatelju na preporuci. Još jedna suzna večer... podsjeća me na dane na faksu kad sam cmizdrio gledajuć Oprah... heh, koji li sam njonjo... Kako li smo mi ljudi jadni. Novac, moć, slava... tko nam dade uopće pravo izbora? Doista je nevjerojatno što Američka vlast, što formalna, što neformalna, neće učiniti... koliko nehuman čovjek može biti. Ponovo taj kapitalizam. Gotovo da je preslikan odnos prema ljudima iz feudalizma. Nadam se i vjerujem, da Europska sinergija neće stvoriti jedno takvo iskvareno društvo poremećenih vrijednosti. Uvjeren sam da ćemo ipak živjeti u boljem svijetu. Štoviše, ima vrlo svijetlih europskih primjera koji bi trebali biti uzor. No, što ćemo s tim Amerikancima. Stvarno ih žalim. Nadam se da će netko tamo konačno doći pameti. Pitanje je samo što taj netko može učiniti. Pa bio on i predsjednik...
Gledam ljude i u svojoj firmi. Ima još uvijek, i namjerno kažem još uvijek jer i dalje vjerujem u utopističko sutra, ljudi koji se ponesu vlašću. Pa ma kako ona marginalna bila. Zašto netko ima percepciju vrhovnog ega radi pozicije u hijerarhijskoj strukturi. Zašto ne gledamo na to kao činjenicu gdje zahvaljujući fortuni koja je dobro bacila grah i pogodila genetski razmještaj imamo mogućnost više napraviti za neki cilj, pa bio on i odvratno kapitalistički, i u bratsko-sestrinskim odnosima zajedno ga sa kolegama ostvariti? Zašto naše društvo i odgoj stvara tako poremećene emotivne ličnosti? Ja sam za uvođene OBAVEZNOG psihološkog savjetovanja tijekom odrastanja, korak koji je nužan da se stvori generacija koja će biti jednostavno - normalna. Koja će znati odgajati svoju djecu i čiji će članovi znati djelovati kao konstruktivna, a ne destruktivna karika u društvu. Svi mi "bolujemo" od društvenih bolesti.
Na nama je da ih spoznamo i promijenimo.
Se vincere e maxima Victoria.

Upravo pogledah "Super size me" i probudio je emocije u meni koje su i mene iznenadile. Naime, pustih suzu... Bijesan sam na kapitalističke kompanije koje svoj novac zarađuju na idiotizmu ljudi, koji nemaju odgoja, snage, volje i želje misliti na svoje zdravlje nego se prepuštaju kratkoročnim užicima žderanja i bijesan sam na državu koja takve kompanije podržava. Ono što me pogodilo je vjerojatno činjenica postojanja play groundova u krugu McDonaldsa i sličnih, kao dokazu marketinške strategije i ciljanoj klijenteli - djeci. Odgajanje i stvaranje navika koje ne stižu od onih kojih bi trebalo - roditelja. Gledam tu jadnu djecu koja jedva hodaju i koja su već sa desetak godina u grupi onih koji će najvjerojatnije oboljeti od kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa ili nečeg trećeg.
Jebeš sve.

Čitam eto svoj log nakon podužeg nečitanja, pa da dodam neke stvari...

za "želja": ih, ali onda nismo iskreni u potpunosti. Hm, treba imati mjeru, ali pametan čovjek će ju znati pronaći. Mada ta kemija u nama čuda stvara... Dotaknuh se laži. Kako ne biti iskren i pogledati sebi u oči? Nikad mi nisu bili jasni ljudi koji lažu, a ima ih... ima... Koji je to ustroj u glavi da ti svjesno obmanjuješ nekoga i odeš kući i mirno spavaš? Opet ja utopijski. Zar?! Kakav je onda ovo svijet ako je to utopija. Ihhh...

za "utopija": naravno da sam mislio "prihvaćati"...

Eto, toliko za sada, idem spat!

Hm, ne bi li bilo dobro kada bi svi ljudi odrastanjem i odgojom bili toliko slobodni svih trauma, svih društvenih okvira, svih osuda i slobodni vlastitog ega...? Zamišljam svijet kao mjesto gdje nije čudno prilikom upoznavanja zagriliti osobu. Izaći van i bez lažnih namjera i skrivenih motiva veselo plesati sa pripadnicima oba spola. Otvoreno pričati o drugačijim namjerama i prihvačati odgovor bez uzurpacije ega. Eh... Ima li zemlja na svijetu gdje je približno tako? Gdje ljudi nisu iskvareni kapitalizmom i seksualnom revolucijom? Gdje odgoj zanemarivanjem i odgoj ceste nije jedini?
Krenimo od sebe i stvorimo takav svijet...

Čitam sad neki članak o ostavljanju dojma uspješne osobe u poslovnim vodama, gdje se govori o tonu glasa, držanju, tremi i slično, i jedan odlomak izgleda ovako:
Ne ostavljajte utisak očajnika
Bez obzira koliko žarko željeli sklopiti ugovor ili pridobiti klijenta, nikad ne otkrivajte od kolike vam je to važnosti. To može u drugoj strani probuditi osjećaj neugode, pa čak i odbijanja.
Odmah me podsjetilo na riječi koje često čujem od muškaraca, a koje govore kako ih djevojke puno više gledaju kada imaju curu, a kada nemaju onda nikako. :) Svima nama, kako muškarcima tako i ženama, kada smo u fazi "lova" pobjegnu ti pogledi puni želje koji kod suprotnog spola stvara osjećaj neugode i naposlijetku odbijanja. Svi smo to doživjeli. I sa ove i sa one strane.
Dakle, moj savjet, samo se opustite i take it easy... Gledajte ju/ga kao prijatelja i sve će biti puno lakše. I sa vjerojatno puno boljim rezultatom. :)

Eto, dok se ni najmanje ne nadaš - dogodi se...

mijenjam status u "Samovanje". ;-)

Eto, dok se ni najmanje ne nadaš - dogodi se...

mijenjam status u "U stabilnoj vezi". :)

VOLIM_ANALNO kaže: "momci, trazim iskljucivo avanturu, moj broj moba, kao i dogovor, adresu itd dobijete kada mi posaljete bon za mob simpa 100." Hm. Simpatično. Momci, jel pali?

Danas sam pregledavajući profile naišao na pozamašan broj djevojaka čiji je status - "U stabilnoj vezi".
Hm. Što djevojke u stabilnoj vezi rade na iskrici? Jesam li ja to zatucan, sužene svijesti i pogleda na svijet? Možda. Kako god, da sam ja u stabilnoj vezi ne bih volio da mi se draga dopisuje sa muškićima sa iskrice. Nedajbože nalazi.
I to, da se razumijemo, prvenstveno zbog prirode iskrice kao takve.

Što ustvari čini predrasudu? Odakle dolazi i kako se stvara? Vjerojatno se stvara na razne načine. Ja bih rekao da je predrasuda vjerojatno stvorena uočavajući kod određene grupacije ljudi slična obilježja/ponašanje kroz duži vremenski period, što vodi do toga da ljudi van te grupacije stvore pretpostavku da svatko idući koga sretnemo iz takve grupacije nosi ista takva obilježja. Možda tvrdi, opće "prihvaćeni" oblik generalizacije. Za primjer možemo uzeti standardne predrasude o glupim lijepim ženama, zatucanim FER-ovcima lošeg ukusa u oblačenju, šefovima kao ljudima koji jedu druge ljude, rasizmu kao višedimenzionalnom, dubljem obliku predrasude...
Koliko istine ima u predrasudi. Ovisi. Vjerojatno ni predrasuda nije nastala na osnovu toga što je netko nekom šapnuo nešto, pa eto, mi svi odlučismo vjerovati tako. Kao što sam napisao, mislim da je predrasuda ipak nastala opažanjem tih nekih obilježja određenih grupacija. Znači obilježja su tu. No, kako se vremena mijenjaju, mijenjaju se i ljudi. Neke predrasude time gube svaku vezu sa realnošću, no neke i ne moraju.
Predrasude su svuda oko nas. One su naša svakodnevnica, a da nismo toga ni svjesni. Treba ih osvijestiti. Većina nas se bori protiv nekih vlastitih predrasuda. Više ili manje uspješno.
Treba samo imati na umu da nije sve crno ili bijelo. Postoji i crveno. ;-)