misli

......postoje samo dva načina na koja možemo živjeti svoj život. Prvi je - kao da nema čuda. Drugi je - kao da je sve čudo....- Albert Einstein

.....
Budi čudo. U svom i tuđim životima. Budi zvijezda. To je najvažniji posao na svijetu: svijetliti. Pa, kad tamo negdje iz dubine svemira neki mali alien pogleda u zvjezdoskop, vidjet će - tebe. Zemljanina koji je ugasio mrak.

........
još teče mojim venama, ta gorka rijeka naših dana.........

zašto je nebo plakalo?
zašto je dunav prelio obale.....
zašto je duša tražila spokoj
u vremenu
koje to nije moglo ostvariti...?

nebo je plakalo s proljeća....
dunav je prelio obale s proljeća.
duša ne nađe spokoj jer nije bilo vrijeme.......

vrijeme....

ono se jednostavno ostvarilo..........

život je prema ljudima katkad tako okrutan..Arthur Miller piše u jednom od svojih kazališnih komada: " Sanjao sam, život je moje dijete. Ali ono je bilo mongoloid i ja sam pobjegao. Puzalo je prema meni. Hvatalo se za moju odjeću.Pomislih : Možda bih zaspao kada bih te mogao poljubiti? i prignuo sam glavu nad takovim licem.Bilo je strašno..ali poljubio sam ga.......

Da, vjerujem da na kraju krajeva moraš prihvatiti u svoje ruke život, vlastiti život onakav kakav jest. Prihvatiti i kad je težak i tvrd. Poljubiš li ga, postat će drukčiji, snošljiviji. N e stvaraj iluzije ! Životna sreća nije prolazna predodžba. Prava istinska sreća života dolazi, odlazi i uglavnom ne traje dugo! U preostalom vremenu to znači: na nju misliti i čekati je.
Pomiri se sa životom. Prihvati ga kakav jest. Danas .Sutra..Da ne poigraš ono malo sreće što te čeka........

........dok mi najdraže oči tvoje ne kažu put........dok mi drvo života nema boju tvoga sna...neću znati da živim ja..........

...
svatko mora svoj život mjeriti prema nečemu izvan sebe;neki ga mjere godinama koje prolaze, kao da im je cilj približiti se na doglednu udaljenost vlastitom kraju.Drugi podižu međaše, urezeujući u njih djela dragih ljudi i svoja vlastita.Ali ja mjerim svoje postojanje tvojom prisutnošću-koju odustnost ne poništava.Spoznaja da ti postojiš trajna je milost, svijetla poput zore. I moje je zadovoljstvo beskonačno.........

...
jutro je sumorno bilo
sinoć je otišla ana
promijenila je lice
i svoja osjećanja
sinoć je bilo tako
kraj je došao svemu
a jutros me ljudi zovu
traže mi novu temu......
napiši jednu ljubavnu
neko novo nešto bude
samo nek nema suza
na to smo navikli ljude....
............
samo je kazala tiho
od noćas nisam tvoja
i dlan joj je leden bio
osmijeha nije bilo.....
ja nisam kazao ništa
samo zatvorih oči...
ana je otišla sinoć
i ljubav pade u noći......
sad traže jednu ljubavnu
nek nešto novo bude......
........
i pjevam pjesnu ljubavnu
al suza mora biti
kako da pjevam o ljubavi
kad tugu ne mogu skriti..........

jednom kad noc ukrade sve sto si voljela na njemu.....
........
suze ce srcu sapnuti da je pogrijesilo
jel nije ostalo tamo gdje je
jedino voljelo...
kad tuga jednom na vrata dodje, a samoca zaboli
hoces li moci ime moje sa usana svojih skloniti........
bili smo jednom najbolji,
o nama su price pricali
i sad kad se sjetis
htjela bi vrijeme vratiti
poslije mene su ti ladje slomile
bure i vjetrovi..........

samo da upitam drustvo da li se tko osim iznimki, sjeca jos lucero......
i onda se pitam , kuda mi to idemo?

u slutnji, u ceznji daljine, planine,
u srcu, u dahu, planine, planine.

malena mjesta srca moga.
spomenak braca, imotskoga.

i bljesak slavnog sestopera,
i miris, miris kalopera.

tamo, tamo , da putujem
tamo, tamo da tugujem.

da cujem one stare basne,
da mlijeko plave bajke sasnem,

da vise ne znam sebe sama,
ni dima bola u maglama.......

t.ujevic

...govorio sam joj ti si derište ti si balavica
sve sam joj govorio
i plakala je na moje ruke na moje riječi
govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo
tijelo ti zrelo što se praviš svetica
..a padale su svu noć neke modre kiše
nad mostarom

u ljubavi, kazivala je moja baka, koja je sebe smatrala iskusnom, jedno je uvijek zarobljenik drugoga, a taj je opet zarobljenik svojih osjećaja, slobodniji od tih dvoje nije onaj o kom se to misli, ali upravo njega je zapao bolji dio....

nekada davno netko drag me pitao:"koliko puta čovjek može pokloniti svoje srce?"