subota, 14. :)

za osobu poprilicno skoro pa praznovjernu moran priznat bjese dobar petak 13. :)

jel ko zna ako se trosi jedna papirnata maramica na 3 minute koliko cu maramica potrosit dok mi ne prodje ova prehlada, a tek koliko ce me to kostat?!
e i zna li ko nacin da se dise osim kroz nos i usta?!?!

MRZIM PREHLADU!!!!!!!!
Cila san bljak! A nema pomoci :(
Bar da je bolji program na tv-u pa bi i to bilo nesto,a ovako... bar mi je toplo :)) Oce ko vrucu cokoladu, mmmmm, njaaaami!!!

Uredi zapis

14.01.2006. u 10:26   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Juuuupiiii!

u nedostatku volje za ucenjem evo mene opet piskaram odi. :) blago ludima!
Opet se ja digla dobre volje, ma zaaakon! Kud ces bolje, sunce pici u svih 16, lipo vrime, jel ladno ili ne neman pojma jer se nisan iz sobe makla a i neman neku zelju. Odi je sasvin dobro :)
Nakon duuuuugo vrimena ja odlucila otvorit zaluzine na ponistrama, i grilje na vratima od sobe. A kad ono sunce navalilo unutra. Ima ga po ciloj sobi, i nece da se makne mamicu mu njegovu. Sad znam zasto mi je tama uvik u sobi. ne podnosim nekako previse svitla. Ali danas, danas mi bas to pase. Gustam!
Sila na krevet, knjiga u ruci, sunce na licu i amo na ucenje... I tako, predjen zadano za danas i s ponosom krenem na pauzu. Pas je odlucija da se i njemu spava na mom krevetu na suncu pa san bila prisiljena maknit knjige a i sebe tako da on moze u miru pajkit. Ma neka njega, stetocina moja mala. Boli ga a ja jadna od muke ga ne mogu takvog gledat. Tresa se juce cili. Malo sunca ce i njemu godit. Glavno da se on dera cilo jutro na postara.
I tako, nastavljam da sedim za radnim stolom, na stolici vrijednoj 1000kn, koja je moran priznat jako udobna i pogodna za duze sidenje :)
Mogla bi pocet plesat po sobi, triba iskoristit dok je stara u spizi, a i pauza jos 20ak min pa je gotova. Zaposlen danas dan, ka i svaki drugi.
Na kavicu svoju nisam isla, ali nema veze, uzivan na suncu u svoja 4 zida, okruzena svojim stvarima i lipin mislima.
Ljudovi moji, predivan dan, steta da ga se potrosi na tugu i ruzne misli. Zato put on a happy face (makar na uru-dvi) and smile smile smile!

I evo jos za kraj:

DOKAZ DA JE SVIJET LUD


U Libanu muskarcima je zakonom dozvoljeno da imaju seks sa zivotinjama, ali zivotinje moraju biti zenke. Seksualni odnosi sa muzjakom zivotinje su kaznjivi smrcu.

U Bahreinu doktor muskog spola po zakonu moze pregledati zenske genitalije, ali mu je zabranjeno da tokom pregleda gleda direktno u njih. Moze samo gledati odraz u ogledalu.

Muslimanima je zabranjeno gledati u genitalije lesa. To pravilo se odnosi i na pogrebnike. Organi preminulog moraju biti stalno pokriveni ciglom ili komadom drveta.

U Indoneziji je kazna za masturbaciju odsjecanje glave.

U Guamu postoje muskarci kojima je posao da putuju zemljom i vrse defloraciju mladih djevica, koje placaju za privilegiju da prvi put imaju seks... Razlog: Po zakonima Guama djevicama je striktno zabranjeno da se udaju.

U Hong Kongu, prevarena zena po zakonu moze ubiti svog nevjernog muza, ali samo ukoliko to ucini golim rukama. S druge strane, muzevljeva ljubavnica moze biti ubijena na bilo koji zeljeni nacin.

U Liverpulu, engleski zakon dozvoljava prodavacicama da budu u toplesu, ali samo u prodavaonicama tropskih ribica.

U Kaliju, Kolumbija, zena moze imati seks iskljucivo sa svojim muzem, a u toku prvog puta njena majka mora biti u sobi kako bi prisustvovala cinu.

U Santa Cruzu, Bolivija, muskarcima je zakonom zabranjeno da u isto vrijeme imaju seks sa zenom i njenom kcerkom.

U Merilandu zakonom nije dozvoljena prodaja kondoma iz automata osim u slijedecem slucaju: Prezervativi se mogu prodavati putem automata "na mjestima gdje se alkoholna pica prodaju radi konzumacije u istom prostoru."

Uredi zapis

11.01.2006. u 12:20   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Potaknuta necim, razmisljam...

Oce li opet bit isto. S moje strane, a i sa tvoje! Nije lako znati sve, blazeno neznanje. Bilo mi bolje da ne znam, da ne znam tvoju proslost ili bar neke njene djelove. Znam te i predobro, to je moj pakal, to budi moje sumlje.
Zato citam tvoja slova?! Ne znam! Ali potaknula su me na razmisljanje. Moj mozak, varljiva zvijer. Nimalo mirna, neukrotiva prije...
Zelim ti vjerovati, zelim i vjerujem, vecinom. Ali znas me, nisu ti potrebna objasnjenja, znas da u mene ne ide tako lako. Hvala na strpljenju, ali pitam se, kad ce ti ga ponestat?! Sebe prominit tesko da mogu, ne ide, provah jednom, ma vise puta. Vratim se na isto kuda god krenem. Ja, prokleta, zeznutog uma i jos zeznutije duse. Nije lako, nimalo, nije lako biti ja. Ne zelim to nikome! EJ LJUDI!!!!! NEMOJTE BITI JA!!!!!!!! Ili tocnije kao ja! To vam nimalo nije dobro.Samo cete nadrljat.
No skrenuh s teme. Vracam se na NJEGA!
Koga?! Nije vazno, ja znam! Za druge pak, nek ostane samo ON! Ljubav moja, sreca, radost, mir, sigurnost, a i djubre ;) Moj dragi. Da, MOJ, bar za sada. Ali do kada?! Ne se zamarati time govorim sebi. Ali ne ide. Nece pa nece. Trzavice su normalne, znam ja to. Ali sam umorna od njih. Vrime je da u miru uzivamo. Zasluzili smo to oboje.
No pak, pitam se, pitam itekako...
Oce li se desit isto sta i s bivsom mu!
Zajebano je to.Taj zivot, njegove obaveze. Razumin to, svacam to, ne pada mi na pamet prigovorit tome ili pak da se minja, ne radi mene. Ali kako to utjece na mene?! Ipak, ja sam ljudsko bice, imam i ja potrebe, zelje, snove! Kako to zanemarit?! Sada jos i mogu, ali pomirit se s time da ce tako bit za stalno, tesko je. Ceka me trnovit put. E sad, veliko je pitanje, ocu li izac bez ogrebotina, s malo njih ili pak neprepoznatljiva. Eh da, znam, znam to i predobro. Iza njega nema povratka. Odustajem! Zato se molim (pa ne molim se ali se i molim) da ne dodje do toga. Ali, dragi, razumin te. Imas i ti svoje potrebe,svoje brige, probleme. Ne tribaju ti uz to i moje pizdarije, moja zuganja. Ne zelim biti ista ONA! Ne zelim, I NECU, i sto je najvaznije NISAM!!! Ali zasto onda preispitujem sebe?! Zasto se pitam oce li zavrsit isto?! Zasto se pitam...

Uredi zapis

10.01.2006. u 15:14   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Ako ste i nepismeni ocito nema veze...

Slovo po solvo...
Perma itsrazivanjima jendog engleksog Sveuiclista , poptuno je sveejdno kjoim se resdolijedom psiu solva u nkeoj rijcei, jeidno je btnio da pvro i psoljednje slovo bduu isparvno naipasni.
Osatatk mzoe btii skorz izmejsan, a da rijcei iapk bduu lkao citljvie.
To se dogdaa sotga jer cvojek ne ctia sovlo po svolo, ngeo cjielu rjiec ojdednom.

Zacudjujuce, zar ne? A uevijk ste msilili da je pavrpois vzaan.

S'postovnjaem

Uredi zapis

10.01.2006. u 12:33   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Asti lipega dana

Je bija lip dan danas ode. Uuuuu taman za lipo gustat setat uz more, ili pit kavicu na stekatu. Da,da... E pa, jeste li to napravili? Niste?! A zasto?!
Ja i jesam i nisam... Bila san na kavici, istina u ostakljenom prostoru ali ipak je pogled bio na more i sunce. A ono laganini sunce prolazi kroz staklo, ja izvaljena na fotelji s kusinima. Ma divotica! Kud ces bolje. Samo mi je falija dragi tu, ali nema veze, neko mora i radit :(
Jutros mi se bila milina dignit. Pranje kose, dorucak, malo vrzmanje po kuci i spremanje za na fax. A onda pravac u auto i na "posal"
Ocale na glavu, i ala. E da, pogled moj je mora skrenit u ducan s nakitom, hebiga, snizenje 50% se nesmi propustit.2 para recina za 40kn. Milina. Ucila san od najboljih :)
I kad san konacno dosla do auta, raspalila muziku, otvorila samo malo desnu ponistru, ipak necu svoju, da mi friz ne unisti :)) i na predavanja. I onda dodjes cili nabrijan, super volje i satare te. No nije bed, nakon toga je sljedila kavica vec spomenuta.
I tako uz zaposleno, faksovsko jutro, gustajuce prijepodno, doslo je radno popodne. Evo sad radim malu pauzu pa reko da napisen red,dva, reda radi :)
Zavrsila program, jos ga sutra triba kolokviran al lako cemo mi to. Triba doduse izvuc 5 pa da se mala oslobodni ispita ili bar jednog dijela. Laksi dio je gotov. Sad slijedi tuga, cemer i jad. Teorija iz matise...oooo jada moga...tuge...boli...i patnje nadasve... kidam na desno... i tako ja sad piskarajuci ode odgadjam neizbjezno.
Uh uh! Teska li zivota u nas umjetnika.
Kad se sitim da me ceka 3 ure strebarenja ove dosade i nepovzeanosti i nadasve nepotrebnog gradiva muka me uvati. Ali misao na fitness iza toga pa na kavicu sa drugom polovicom me odma razvedri. Daklem, sta prije pocmen ucit, prije sam gotova :)
Triba bit malo optimista. Asti, bas san sad dobre volje i cila nabrijana. Sad ce me matisa satrat pa cu dragom doc bisna i u qurcu a jaaadan. Ni to zasluzija. Potrudicemo se da ne bude tako. Ko zna, mozda ucenje krene dobro pa buden jos i bolje volje. Hmmmm, moracu ovo zapamtit, ovaj danasnji datum, previse optimizma za mene. Nisan navikla. No, kad smo kod toga, evo nesto iz moje pesimisticke faze, cisto tek tako da se vratim na svoje ja :)


PRIJATELJIMA
Prijatelj se samo smije
On ne gleda tužnu stranu svega
On kao hijena nasmijano gleda
Njegovo zanimanje je sretan uvijek biti
Kad tebe boli on svoju bol mora kriti
Teško je danas pravi prijatelj biti
Jer tada se na sebe treba zaboraviti
Ljudi su jadni i bijedni
Prisvojit će sebi ono čega nisu vrijedni
Biti prijatelj teška je stvar
Moraš se odreći monogo toga znaj
Al moji prijatelji rijetke su ćudi
Oni su za mene izvanredni ljudi
Računati na mene oni uvijek će moći
Što god da im treba tu sam za njih i u pola noći
Prijatelji su vam klauni što u cirkusu kolo vode
A vi ste tek ljudi koji ih bodre
Budite toga svijesni
I budite klauni, pa i ljudi što bodre
Budite svoji, budite oboje...

Always look on the bright side of life.... :))))
:-*********

Uredi zapis

09.01.2006. u 16:44   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

Pismica mala, majusna :)

THE RAVEN


by Edgar Allan Poe
(1845)


Once upon a midnight dreary, while I pondered, weak and weary,
Over many a quaint and curious volume of forgotten lore,
While I nodded, nearly napping, suddenly there came a tapping,
As of some one gently rapping, rapping at my chamber door.
"'Tis some visitor," I muttered, "tapping at my chamber door-
Only this, and nothing more."

Ah, distinctly I remember it was in the bleak December,
And each separate dying ember wrought its ghost upon the floor.
Eagerly I wished the morrow;- vainly I had sought to borrow
From my books surcease of sorrow- sorrow for the lost Lenore-
For the rare and radiant maiden whom the angels name Lenore-
Nameless here for evermore.

And the silken sad uncertain rustling of each purple curtain
Thrilled me- filled me with fantastic terrors never felt before;
So that now, to still the beating of my heart, I stood repeating,
"'Tis some visitor entreating entrance at my chamber door-
Some late visitor entreating entrance at my chamber door;-
This it is, and nothing more."

Presently my soul grew stronger; hesitating then no longer,
"Sir," said I, "or Madam, truly your forgiveness I implore;
But the fact is I was napping, and so gently you came rapping,
And so faintly you came tapping, tapping at my chamber door,
That I scarce was sure I heard you"- here I opened wide the door;-
Darkness there, and nothing more.

Deep into that darkness peering, long I stood there wondering,
fearing,
Doubting, dreaming dreams no mortals ever dared to dream before;
But the silence was unbroken, and the stillness gave no token,
And the only word there spoken was the whispered word, "Lenore!"
This I whispered, and an echo murmured back the word, "Lenore!"-
Merely this, and nothing more.

Back into the chamber turning, all my soul within me burning,
Soon again I heard a tapping somewhat louder than before.
"Surely," said I, "surely that is something at my window lattice:
Let me see, then, what thereat is, and this mystery explore-
Let my heart be still a moment and this mystery explore;-
'Tis the wind and nothing more."

Open here I flung the shutter, when, with many a flirt and
flutter,
In there stepped a stately raven of the saintly days of yore;
Not the least obeisance made he; not a minute stopped or stayed
he;
But, with mien of lord or lady, perched above my chamber door-
Perched upon a bust of Pallas just above my chamber door-
Perched, and sat, and nothing more.

Then this ebony bird beguiling my sad fancy into smiling,
By the grave and stern decorum of the countenance it wore.
"Though thy crest be shorn and shaven, thou," I said, "art sure no
craven,
Ghastly grim and ancient raven wandering from the Nightly shore-
Tell me what thy lordly name is on the Night's Plutonian shore!"
Quoth the Raven, "Nevermore."

Much I marvelled this ungainly fowl to hear discourse so plainly,
Though its answer little meaning- little relevancy bore;
For we cannot help agreeing that no living human being
Ever yet was blest with seeing bird above his chamber door-
Bird or beast upon the sculptured bust above his chamber door,
With such name as "Nevermore."

But the raven, sitting lonely on the placid bust, spoke only
That one word, as if his soul in that one word he did outpour.
Nothing further then he uttered- not a feather then he fluttered-
Till I scarcely more than muttered, "other friends have flown
before-
On the morrow he will leave me, as my hopes have flown before."
Then the bird said, "Nevermore."

Startled at the stillness broken by reply so aptly spoken,
"Doubtless," said I, "what it utters is its only stock and store,
Caught from some unhappy master whom unmerciful Disaster
Followed fast and followed faster till his songs one burden bore-
Till the dirges of his Hope that melancholy burden bore
Of 'Never- nevermore'."

But the Raven still beguiling all my fancy into smiling,
Straight I wheeled a cushioned seat in front of bird, and bust and
door;
Then upon the velvet sinking, I betook myself to linking
Fancy unto fancy, thinking what this ominous bird of yore-
What this grim, ungainly, ghastly, gaunt and ominous bird of yore
Meant in croaking "Nevermore."

This I sat engaged in guessing, but no syllable expressing
To the fowl whose fiery eyes now burned into my bosom's core;
This and more I sat divining, with my head at ease reclining
On the cushion's velvet lining that the lamplight gloated o'er,
But whose velvet violet lining with the lamplight gloating o'er,
She shall press, ah, nevermore!

Then methought the air grew denser, perfumed from an unseen censer
Swung by Seraphim whose footfalls tinkled on the tufted floor.
"Wretch," I cried, "thy God hath lent thee- by these angels he
hath sent thee
Respite- respite and nepenthe, from thy memories of Lenore!
Quaff, oh quaff this kind nepenthe and forget this lost Lenore!"
Quoth the Raven, "Nevermore."

"Prophet!" said I, "thing of evil!- prophet still, if bird or
devil!-
Whether Tempter sent, or whether tempest tossed thee here ashore,
Desolate yet all undaunted, on this desert land enchanted-
On this home by horror haunted- tell me truly, I implore-
Is there- is there balm in Gilead?- tell me- tell me, I implore!"
Quoth the Raven, "Nevermore."

"Prophet!" said I, "thing of evil- prophet still, if bird or
devil!
By that Heaven that bends above us- by that God we both adore-
Tell this soul with sorrow laden if, within the distant Aidenn,
It shall clasp a sainted maiden whom the angels name Lenore-
Clasp a rare and radiant maiden whom the angels name Lenore."
Quoth the Raven, "Nevermore."

"Be that word our sign in parting, bird or fiend," I shrieked,
upstarting-
"Get thee back into the tempest and the Night's Plutonian shore!
Leave no black plume as a token of that lie thy soul hath spoken!
Leave my loneliness unbroken!- quit the bust above my door!
Take thy beak from out my heart, and take thy form from off my
door!"
Quoth the Raven, "Nevermore."

And the Raven, never flitting, still is sitting, still is sitting
On the pallid bust of Pallas just above my chamber door;
And his eyes have all the seeming of a demon's that is dreaming,
And the lamplight o'er him streaming throws his shadow on the
floor;
And my soul from out that shadow that lies floating on the floor
Shall be lifted- nevermore!

-- THE END --

Uredi zapis

08.01.2006. u 20:04   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Za popiiiiiiiii....

I tako, dignem se ja jutros naspavana ka po planu. Sve krene super! Laganini dorucak, minut-dva cut dragoga da vidin sta ima s njim jutros i onda na posal. Krece mala ucit. I uvatin se ja toga. I citan, i citan, i citan...sve ide onako ok, a kad ono... Stanen na jednoj jedinoj prokletoj recenici i nikako je skuzit. Eeeee nece ona mene zahebavat velim ja, i dalje ja promatram nju, ali ocito promatra i ona mene. Ko je tvrdoglaviji, ja ili ona?!
sve mi se cini ona... i tako u nemoci odgovora okrenem se bratu za pomoc. Promatra i on tu recenicu, sve nesto ka oce-nece ali i on poklekne pred tim izazovom. Na kraju sve je rezultiralo pucanjem mojih zivaca! Gotovo, uru ipo ka oko jedne recenice. Poraz je pa, u trenutcima nemoci, jada, tuge i osjecaja da san totalni moron okrecen broj i zoven. Zoven priju, cakulamo lagano, smiruje me (ili pak ne). Sve je to prividno. Usred razgovara upada brat, pozdravlja se, ide dalje, svojim putom, by sis, by bruder...
pune oci suza,sta od tuge, sta od muke, zatvaram se u svoja 4 zida ponovno suocena sa recenicom. Ona ili ja? Neko mora da ide, ova soba nije dovoljno velika za oboje.
Idem ja, stara pila, triba je na groblje vozit... jos mi samo i to falilo...
I tako ostajen sama, u ovoj ludoj kuci, na ovom ludom mistu i jos ludjem svitu.
Rodjena na krivo misto, u krivo vrime definitivno...
Pale sam na svijetu!
Hebes ga, that`s life! :(

Uredi zapis

05.01.2006. u 13:01   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

SRETNA NOVA GODINA!!!

E pa ljudovi moji i to je proslo. Ko je gusta, gusta je, ko nije i nece!
Sve najbolje i nek vam 2006. bude bar u necemu bolja od prosle. Malim koracima ka velikom cilju :)
Bas nesto razmislja, o bitku, i batku :)
Bolje bit dobar covik nego vrlo dobra piletina! (ko je skuzija super, ko nije, hebiga)
Bas evo sidim za stolicom vridnom oko 900kn, kicma ne boli puno zahvaljujuci tome, i spaaaava mi se... Tako mi se spava a nista od spavanja. So much to do, so little time! :(
Busy life...eh da je stat na balun. A meni se tako nista ne da. Sve mi je nekako usporeno, samo bi laganini a okolo mene mi dizu zivce. E pa sad, ko je jaci nek tlaci. Nedan se ja :)
Moran priznat nelos pocetak ove godine, bar za mene. Pozitivne promjene na privatnom planu (bar se nadam-nikad se ne zna), jos samo fali malo "poslovni" plan i meni dosta. Da da, amo, ko me natira da ucim dam mu, ma ne znam sta mu dam, ali dam mu nesto :)))
Inace beljezgam pizdarije,neka, vrime prolazi a to mi je trenutni cilj. Triban se skoro muvirat vani pa se ovako odrzavan budnom posto zbog odredjenih razloga apsolutno nista nisan spavala sinoc a bome ni danas.
Ah dragi moj, tako ti je to, sve si ti kriv!!! ;) Pusa hehe!
Nego, bas se mislim kako sam donila neke novogodisnje odluke. Svake godine iman jedne hehe. Ali ocito ne ide bas najbolje s njima posto san primjetila da su se pocele ponavljat :)
Imate li vi koje? Kako vam napreduju?
Svakako se nadam bolje nego moje...
TO BE OR NOT TO BE!!!
Ah, kad me uvati volja za icim, sist cu i cekat da prodje! ili pak...
Tiiiireeeeed!!! Sleeeeeeeep! Foooooood!
Mmmmmmmmmm! E sad cu ja lipo na pizzu sa ekipom. Nisan bila doslovce godinama. E ljudi moji tu i tamo mi falite, ali samo tu i tamo. Vise tamo nego tu ali dobro.
Let`s go down to memory lane!

Uredi zapis

03.01.2006. u 20:17   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Tonight is the night!?!

jap jap...veceras je noc! no, za sta?!
e to je vec neko drugo pitanje. Nekima za spavanje, nekima pak za srecu i veselje, nekima za tugu, za sjecanja, nekima razlog za pit, nekima pak za mir...
To each his own kako bi se reklo!
I tako evo ja za ranojutarnji dan odlucih napisati red,dva. Ima se jos vrimena prije spremanja, ah ta spremanja mi stvarno idu na zivce pa eto odgadjam ih koliko je god to moguce. Da,da,da netipicno zemsko :)
A stas, neko i to mora bit pa zasto ne ja?!
Unatoc navodnom nekom novogodisnjem veselju ja uopce neman feeling da su blagdani. Sve mi je nekako cudno, uobicajno. No nadasve mi je drago sta se i ova godina priblizila svom kraju, te u nadi za boljom godinom tipkam sada ode. Pa i nije bas neka nada, zar ne?!
Uz puste promjene u mom zivotu, kako na privatnom, tako i na "poslovnom" planu ove godine, moram priznati da ni danas, na staru godinu, zivot nije bas posten. Ali eto, reka bi moj prijatelj: " ne brini, bice gore!" pa stoga, take it easy i uzivam koliko toliko.
Ako ne nista drugo iman bar novi friz. Ali to za mene i nije nesto cudno, ali eto, drugacija ulazim u novi "pocetak".
Promjene krecu od 1.1. pa stoga danas jos treba da se gusta.
Za vas, postovanu gospodu, rekla bi onako prostacki nesto u vasem stilu:
"Ko je *eba, *eba je, a ko nije i nece"
a za postovane gospodje, nesto pak njima interesantno:
"ne zaboravite ubuc neki crveni detaljic, za "uzbudljiviju" novu godinu"

E pa, toliko od mene za sada, dosta bilo odgadjanja, krecem na spremanje.
Zelim vam dobar provod, onako vama po gustu, i neka vam se dogodi bar jedna vama bitna stvar da vas ucini bar malo sretnijima na pocetku 2006. godine!

:-******

Uredi zapis

31.12.2005. u 11:19   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar

E na dobro nam dosli...

Vi, naime, citaoci, i blagdani koji su tu...
Eto u trenutcima dosade, ili bolje receno spremanja za vani, uh sta se dobro spreman :) odlucih napraviti jednu novu stvar u svom zivotu.
Amo to nazvat, ispusnim ventilom, nesto za moju dusu...
Pisem, radi cega? Ne znam! Ako doznam, javim vam, a do tada vas prepustam mom malom cudnom umu!

I mala poruka za ovo vrime:
Neka vam se ostvare sve zelje osim jedne, tako da uvik imate necemu teziti!!!

I kako bi Momcilo Bajagic Bajaga ili pak Beatlesi rekli:" all you need is love!"
bar za ovo malo preostalih "normaknih", ne materijalisticki okrenutih ljudova ;)

kiss from me to all of you!

Uredi zapis

30.12.2005. u 20:46   |   Komentari: 0   |   Dodaj komentar