Za nekog ko me gleda iz raja

Sad sam u njemu.
Mračno je,
Osjeća se miris vlage i hladnoće.
Čestice tla lako se drobe
I padaju mi na kosti.
Kao magla da se razvije
Sve izgleda nestvarno,
A ipak s površine dopire
Opako sunce i gotovo
Da sada, me zasljepljuje.
Vruće mi je,
Ili pak hladno.
S dna dolazi ko led smrznuti
Dah zemlje, a
Topli zrak iz bespuća straha
Na gornji dio moga tijela.
Nisam slutila da
Je moguće toliko raznolikosti
Doživjeti u nekoliko trenutaka.
Ovo je poklon Boga, i
Sad mi je dosta , jer
Mi je sve više zlo.
Dajte mi ruke da izađem
Iz tog groba.