nisam piranha...ali ponekad grizem

Pogledaj kako drhtim kada gledam te i kao da si posljednji na svijetu ne dam te...
Pogledaj moje oči, sve ti govore, kada te nema uvijek pomislim na najgore...I tijelo grči se, i ruke znoje se, a u stvari znam da voliš me.
Trebaš mi, trebaš mi ni sunce zemlji kao ti meni,... i hajde, dodji, pa me uvjeri, uvjeri da sumnje ne bude u meni...
Zamisli kako mi je kad se probudim, kako mi srce lupa kad na tebe pomislim.I sumnja javi se, sa srcem bori se, a ustvari znam da voliš me...

ajde spavalice, di ste?!?!? vani je tako lijepo, nadam se da bude današnji dan cijeli takav... (malo sam hiperaktivna, baš se nisam naspavala, ali sve ću to noćas nadoknaditi)... ali za početak 
nešto za cure ( i za dečke kojima se to sviđa)
 

Draga bako!
Vuk me stalno presreće u šumi, pa ti se javljam E-mailom. Kolačići, voće, vino i andoli su ti u attachmentu.
BTW, zašto imaš tako veliki font?
Ben za che-che...jel dobra slikica?
 

slika je maknuta jer vrijeđa muške... a ja ne želim biti šovinistica....

Kako bi bilo da za nekih dva'est godina pogledam natrag i shvatim što sam propustila? Kak' bi mi život izgled'o da sve se svodi na uzdisanje za snovima što sam popušila?
Dok su mi svi govorili, ne budi blesava ziher je ziher, kolotečina je sigurna... Nadji si pos'o, ko jos živi sam od pjesama... Ipak sam zagrizla bez žaljenja.
I ko zna da li bi imalo sebe voljela da sam bar jednom po tudjoj želji zaplesala i moje odluke nisu uvijek razumne ali su najbolje, za mene ispravne.
Daj mi da sama probam ja znam sto je najbolje, daj mi da sama hodam sama ću uspijet' sve...
Daj mi da sama probam lako ću naučit' se, daj mi da sama hodam spremna sam na najgore...
Tvrdoglava sam pa ne pristajem na uvjete, kad jednom pogneš glavu drugi put te ucjene. Ne trebam poduku ni tudje zlatne savjete, ako su zlatni što ih na sebe ne primjene...
Jucer mi pružaju ruku, ko fol, da pomognu, danas mi ta ista pomoć dodje na naplatu... Jučer mi nude da za mene vezu potegnu, danas podvaljuju da zbog njih sam tu...
Sorry, al' ne bih htjela da za dva'est godina pogledam natrag i shvatim što sam propustila.
Pa slušam srce makar zvučalo otrcano, jednostavno, za mene ispravno... Pusti me da pogriješim sama, čak da grešku ponavljam, bitno da pokusam, sve isprobam, jer nije me sram...
I kad griješim neka griješim pa što se to tebe tiče mogu sama, samo znam da ne trebam tvoje priče...
Neću bit' ko ti, poslije si mislit' što bi bilo, mi smo drukčiji, meni se drukčije dogodilo, posložilo da je kako je, bolje il' lošije... Pusti me, 'oću sama probat' sve...
Ne, ne, ne trebam savjete, ne trebam te da me vodiš... Ne, ne, ne trebam borca da za mene bitke vodiš...
Imaš svoj život sam po svome živi ga, mene pusti da pokušam sama.... Ak' ne uspijem, a jebi ga

jebem ti vjetar i ovo divlje vrijeme... bolje bi mi bilo da sam se jučer napila pa da bar znam od čega me glava boli... i ne samo to... ne da mi se radit i baš bi sad lijepo spavala doma, ili se bar izležavala u toplom krevetu i uživala... a ne bi buljila u komp i papire... grrrrrrrrrr

I MUŠKARCI SU SAMO LJUDI...
(autor nepoznat)

umijesto kiše i kontitnenta, ja bih ovo...
 

kupujem i prodajem snove... rabljene i nove
iznajmljujem strast ( može i po satu, ako vam je dan previše)
mijenjam poljupce za poljupce...
poklanjam ljubav...
 
za che-che
 
za moju partnericu - ovo smo ti i ja :))
 

Samo tebi poklanjam ove riječi,
koje će možda putovati danima, mjesecima, godinama...
ili možda samo nekoliko minuta...
Tebi ih poklanjam
jer znam da ćeš razumjeti sve,
moje strahove i čežnje,
i tvoj će osmjeh razgrnuti sive oblake...
Tebi, jer znam da ćemo se jednog dana ipak sresti.
Možda to bude već sutra,
a možda i ne...
Ali bit će....
Jer znam da postojiš...

Čovjek koji ne mijenja svoje stavove nije ljudsko biće nego - spomenik.

di ste, ajmo malo brbljati...

jutro je prekrasno i toplo, ptičice pjevaju... ma divota...