L i f e or the lack if it....

Sjene koje govore... Sjene koje oisuju... sjene koje ne sakrivaju... Sjena se ne moze sakriti... Ne moze pobjeci... Covjekova sjena govori vise o njemu nego sto ikada moze sam on reci...

Sjena nikada ne laze... sjena ne moze pokriti oci od straha... Sjena je osnova... Sjena je sitina...

Kada necija sjena govori.. Tada je taj covjek ziv... Kada ona suti... Tada je i on dio bezlicne mase koja uzalud trosi kisik... Oduzima...

Hodati i promatrati sjene... slusati sto govore... Sjena ce vam reci sve sto trebate znati... Ako necija sjena suti... Taj nije covjek...

Svatko u zivotu, prije ili kasnije, dode do trenutka kada je suocen sa odlukom zivota, majkom svih odluka...
Kada samoca i tuga vise nisu losi dani vec osnovna srz zivota... kada dobro i sretno postane davno zaboravljena uspomena... Kada puknes pa ti svi odrenu leda... Kada si sam...

Tada se pitas da li nestati i poceti ispocetka...?
Da li je mozda rjesenje da se ode... nekuda daleko... napusti sve... i krene od nule... ili mozda... ostati i boriti se... vjecno nadati da crno nije temelj nego oblak...

Kada boli toliko da prestane boljeti...

Kada bol vise nije osjecaj nego kontanta...

Kada su trenutci bez nje tuzni i pusti...

Kada nitko ne moze znati kako je...

Kada nada nestaje...

Kao jedini prijatelj ostaje duboka, iskonska, b o l!

When we love, we love openly and trully...
When we hate, we hate with the force and arogance to match the passion...

Da li ste ikada imali los dan? Mislim stvarno los dan... Kada bas nista nije islo kako bi htjeli? Da li ste ikada bili na rubu ponora i razmisljali o tome da mozda i nije ovo zivot...

Kada ovo govorim ne pricam o problemima koji imaju djeca, skole, poluljubavi i ostala sranja nego prava iskonska patnja koja je rezultat nesavladive sile koja Vas gura ka dnu...

Sto Vam daje snage da se borite iznova?
Iskreno bi volio znati...

Pomisao da imam 20 i koju i da razmisljam ovako je samo jos jedan argument koji pridonosi zalji da se ovo... poluzivot... zavrsi...

A opet... opet isplivam... nadem snage za jos malo borbe i vjecnu nadu da je lose gotovo...

When you hit the bottom theres nowhere else to go but up...

Sudbina... tko jos vjeruje u to... Kakva je to sudbina koja unistava iz dana u dan i da ti tek toiko snage da se ne prepustis... Ostavi ti malo nade...

Dani prolaze a tonem sve dublje i dublje... Bas kada pomislim da nemam vise snage, izvucem jos malo nade i idem dalje...

Koliko to moze trajati?

Kada ce doci vrijeme da se stvari preokrenu... Kada ce borba za bolje prestati biti borba sa vjetrenjacam a?

Da li je ovo samo los dan, ako je svaki takav?