Moje jedinstveno stvaralacko umijece!!!

Pa ovako ja ne bih stel nista mijenjati u svojim pjesmama premda i sam sam svijestan toga da neke stvari ne pasu, ali jednostvano to je tako napisano u zaru stvari i tak i bu ostalo...
Tko voli neka i izvoli, a sljedecih pjesama ima mnogo, a i evo jos jedne za pocetak...

 
Hodajući
Misleći
Živjeti
Voljeti
 
Tvorevina misli još stoji na proplanku
Ništa se nije promijenilo već kroz tisućljeća
Sve je ostalo isto kroz mnoga pokoljenja
Ljubav se nikada ne mijenja
 
Načini ljubavi se mijenjaju
Vrijeme se mijenja
Sve kopni ali se i vraća
Nekako samo to priroda preživljava
 
Osjećam se tako golo
Stojim na mjestu
Dok promatram da svijet se okreće
Ali ne oko mene
 
Sve je tako čudno
 Znaš da nešto očekuješ
 A opet ništa se ne zbiva
Stalno se jedno te isto ponavlja
 
Koliko god teško bilo
Ipak napreduješ u svome svijetu
Dok zauvijek misliš da sve miruje
Tada se sve sruši
 
Sve što si ikada ti bio
 Sve što si ikada želio biti
Sve što si očekivao
Nestalo je zauvijek
 
Nikada nisi svjestan u čemu si pogriješio
Ali to i ponekad nije ni bitno
Dok danima razmišljaš što ti fali u srcu
Jer tako ispražnjeno djeluje
 
Osjećaš bol u prsima
Osjećaj kao da ti netko čupa srce
I znaš da se mijenjaš
Ali nemaš ni približno znanja zašto
 
Vidiš kako svi oko tebe žive
Uživaju u čarima svijeta
A ti i dalje se osjećaš kao zadnji šljam
Osjećaš se nešto kao...
 
Oooo u ništa više nisi siguran
Niti nikada nećeš više biti
Ništa te više nije briga
A tada svi su izgubili zanimanje
 
Fundamentalno znaš da si sam
Jer nitko nije bio tu sa tobom
Prolazio si posve sam cijelu tu stvar
Ne imajući nikoga da te utješi
 
Prolaziš ulicama
Promatraš svijet
Gledaš njihova lica
 I uviđaš njihov normalni spokoj
 
Nisi siguran gdje je to tebi nestalo
Ne shvaćaš što si ti tako drugačiji
Čemu nitko ti ne može pomoći
Čemu se takva kazna nadvila nad tebe
 
I znaš negdje duboko u sebi
Sve to vrijedi nečemu
Svi ti tužni osjećaji
Mijenjaju te iznutra
 
Dok svijetu nije jasno što li se to zbiva
Tvoje lice poprima izraz blaženoga smiješka
Oči ti se širom otvaraju
I ti nekako si opet svoj stari
 
I tako uživaš u svemu što ti se nudi
Uživaš u svakome udisaju zraka
U svakoj zraci mlađahnoga sunca
U svakoj zvijezdi prostranoga neba
 
Shvatio si da si napokon pronašao mir
Uživaš u onome što si oduvijek želio
Ništa ti više nije potrebno
I uvjeriš sam sebe da je sve za pet
 
U jednome trenutku nešto ti se desi
I ponovno si na samome početku
I nanovo sam si u svemu
Nema ti pomoći
 
Ali nije više isto
Sada se potpuno sve promijenilo
Ni sam nisi siguran zašto
Što li je to tako drugačije
 
U tome trenutku objasni ti se cijela situacija
I ti si u romanci!!!
Pozdrav svima od mene!!!

ONA
Očekujem te svakoga dana
Ubijajući vrijeme
Stojim na mostu uspomena
Ne znajući što prije
 
Gledam te u svojim mislima
Vidim tvoje lice
Rosa magle te ovija
Dok je nestašno moje srce
 
Tvoj lik me obuzima
Misli mi ne daju mira
Disanje mi otežano u grudima
Vidim rosu na tvojim usnama
 
Oči tvoje mi ne daju mira
Dok tama postaje uspomena
Tvoja pojava obasjava moje misli
Dok ti kosa jedva dodiruje ramena
 
Tvoja pojava me intrigira
U mojim mislima ispreplitana
Odaješ senzibilnošću koja memorira
Odajući svoju seksualnošću oko sebe
 
Naprosto sam zapanjen tobom
Upijajući svaki tvoj dah
Čujem te kako dišeš sobom
Gledam ti grudi kako uzmiču
Postajući vrlo plah
 
Srce mi je počelo da divlja
A tvoja uspomena postaje vremenom krivlja
 
 Malo nesto novoga, pa ono, ne znam sto da kazem osim tako malo znam ja pisati gluposti kada mi dode, pa tko voli neka izvoli!!!

Zgodno nema sto. Ovo ce da bude jedno vrlo zanimljivo iskustvo. Pa nekako mi se svida jako ideja da mi ovo postane javni kratki dnevnik, ali usto ponekad i cenzurirani. A tko zna, ja pisem pa sto napisem...
Vrlo jednostavno, danas bijase vrlo topli dan, a usto nije mi se nista dalo nego li cijeli dan biti na kompu, pa eto svrljam svuda, gledam svasta, skidam mnogo toga i uzivam, tako sto se sto manje krecem, jer ova vrucina ubija, bolje reci sparina.
E da kada vec pisem onda neka i napisem. Ja se ponekad bavim malim spisateljskim radom, raznim stvarcicama, pa staviti cu jedan mali zapis tek zapoceti tu gore pa ljudi citajte, nesto mtek zapoceto, a kako budem lagano napredovao ja bum to stavljao gore i ono, kao sto rekoh, tko voli, neka izvoli!!!
Sparina je hvatala sve aspekte njegovoga doma. Uvlačila se u sve kutke sobe. Sjedio je za stolom i udisao zrak. Njegovi udisaji su bili teški, polagani. Izgledalo je kao da spava. Njegove vjeđe su mu bile teške i žmirio je na sve stvari oko sebe. Kapljice znoja su mu se stvarale na čelu. Sjajio je na zrakama sunca koje su prodirale kroz stakla prozora njegove sobice. Udarci basa tutnjili su sobicom. Zvukovi bubnja su dopirali do njegovih ušiju. On je samo mirno sjedio tako. Žmirkao na svaki mali pokret sjene u njegovoj sobici. Mrak se bližio. Sunce je bilo na zalasku. Znao je da se to vrijeme približava. Sve je nekako blizu, novo u potpunosti. Znao je da će se vratiti. Uvijek se vraćaju u isto doba. Točno u sumrak. Kada zadnje zrake sunca padnu na njegovo lice. Tada se one ponovno pojavljuju. Nema mira. Prsa su mu zadrhtala pri zadnjem udisaju. Sjetio se što ga se čeka. Znao je da nema izbora. Ali osjećao se tako spokojno, tako savršeno. Pa ipak što li bi on htio više. Svaku večer isto. Svaku večer potpuno zadovoljstvo. Sjajio je tako sjedeći za svojim stolom. Pogledao je prema vratima. Iza njih dolazio je lagani zvuk. Nešto novo. Što li se to dešava samo sa one strane vrata. Znao je da dolaze one. Srce mu je lagano tutnjilo u njegovim  grudima. Gledao je kako sunce zalazi. Gledao je posljednje zrake sunca kako se probijaju kroz oblake zadnjega dana u mjesecu lipnju. Užasna sparina je vladala zrakom. Ustao se je sa svoje stolice. Znao je da se bliži vrijeme. Znao je da će noć opet provesti sve do prvih zraka sunca koje uvijek slijede zorom. Stajao je pokraj prozora dok su sunčeve zrake padale na njegovo tijelo. Bio je posve gol. Stajao je tako, zamišljen u prostoru oko sebe. Duboko je disao, polagano. Njegova sjena je padala na vrata koja su bila iza njega. Padala je sjena muškoga tijela. Potpuno golog. Promatrao je kako sunce tone, tone u zaborav sve do slijedećeg dana. Okrenuo se prema vratima. Došetao se do fotelje koja se nalazila odmah do vrata. Tako da bude odmah na ulazu. Da vidi tko mu ulazi. Jer bio je sada spreman na još jednu noć. Sjedio je tako dok se svjetlost lagano sjajila na njegovome tijelu. Znojnome tijelu. Svijetlio je sav. Sjajio se u potpunosti. Iza njega nalazio se još samo njegov krevet. Stajao je tako kao pustoš u sredini sobe. Čuo ih je kako dolaze. Znao je što ga slijedi. Nekako se nije mogao smiriti, jer ipak i njemu je pričinjavalo mnogo zadovoljstva. Spokojno je sjedio tako u svojoj sobi čekajući još jednu večer. Još jednu neprospavanu noć u svome znoju. Ugodnome vrlo osjećaju.
...pa ono tako nekako je zapocelo, a sada kako slijedi, e za to cete se malo morati smireno pricekati!!!
Pozdrav od mene!