Misli, riječi i dijela...

Umrlo je dvoje ljudi, mojih poznanika... Prerano, na početku četrdesetih... Svaki je iza sebe ostavio po dvoje djece osnovna/srednja. Jedan je bio znanstvenik, druga je bila umjetnica, glazbenica... Danas je pokopana ona, sutra će biti on. Na zadušnici, sestra joj je otpjevala dvije pjesme... Njene kolegice i kolege pozdravili su se od nje sa Mozartom i Bachom... Prekrasno, veličanstveno... Toliko savršenstvo stvoreno od jednoga nesavršenoga bića - čovjeka. Čovjeka koji je sposoban stvoriti iz ničega veličanstveno, i još sposobniji isto to uništiti, ubiti i zatrti. Maleni smo ispod zvijezda, ovdje smo samo u prolazu, a to tako često zaboravimo. Mislimo da ćemo zauvijek živjeti, da će uvijek sutra doći... Zavaravamo sami sebe. Zaboravljamo ono što je važno...
Ako ti sutra odeš, što ostavljaš iza sebe? Tko će za tobom plakati? Tko će te se sjećati i koliko dugo? Ne možemo svi biti Einsteini i Beethoweni, zapamćeni u povijesti. Mi smo obični ljudi, mi umiremo i kad tad bivamo zaboravljeni...
Niti jednoga djeda nikada nisam upoznao. O njima znam stvari koje su mi ispričali roditelji. Ali isto tako znam da je svaki od njih volio svoje djete, moga oca i moju majku, koji i mene vole. O prabakama znam još manje jer su mi moji roditelji mogli prenijeti još manju količinu informacija. Ali znam da su one rodile moje djedove. O pra-pradjedovima ne znam ništa, osim da su bili roditelji mojih prabaka...
Ja nosim njihove gene, djeliće njih, sjećanje na njih... i predati ću to svojoj djeci zajedno sa ljubavlju i svom mudrošću i iskustvom koje sam skupio da njima bude lakše... Nisam ja ovdje zbog sebe ovdje sam zbog njih, zbog tebe i svih ljudi, čovječanstva... naše budućnosti. Digni glavu gledaj u zvijezde a ne sebi pod noge... pogledaj onoga do sebe... Zaboravi malo na vlastiti užitak i vlastitu dobit. Stavi u stranu svoje potrebe i pomisli malo na bližnjega svoga, možda je njemu teže i možda će mu čak i samo topla riječ pomoći... Živi malo za druge, a ne samo za sebe... Usreći i nekoga drugoga a ne samo sebe... Živi kao čovjek i nećeš biti zaboravljen...