ono sto jos samo ovaj put zelim reci

Jedne noci u decembru kad je bila hladna zima sreo sam nju, u predvorju hotela,cekala je smireno na  moj dolazak, prvi put smo se sreli tada, nesto se dogodilo u meni kad sam je  pogledao u oci, kao da sam je poznavao cijeli zivot! Poljubio sam je, i mekocu i snagu tog poljubca necu zaboraviti dok sam ziv.  Umro sam! Ipak je htjela prespavati sama i ja sam otisao.Jutrom sam se dovezao do hotela jedva cekajuci da je vidim ,da joj pokazem grad i da je odvezem do neke Uprave  u kojoj je imala obaviti posao.Nakon toga moja draga Klementina je otputovala u svoj grad .Nismo se vise vidjeli jer je to ona odbijala.Mislio  sam sigurno joj se ne svidjam, to mi je jedina misao bila ali sam ipak probao, poslao sam joj poruku, da mi je drago sto smo se sreli, da mi je bilo ugodno.Ona nije odgovorila ni jednu rijec valjda misleci da sam ja muskarac te da trebam biti uporan. Iskreno, meni je bilo neugodno da joj smetam tako da vise nisam ni ja slao poruke. Nakon nekog vremena se javila porukama, i ispricala mi ono sto nisam znao, da je udana, da ima obveza te da mi ne moze pruziti ono sto meni treba.Da joj je zao i veli salje poljubac sjetni !! Sjetni!!?? Dobro pomislio sam, barem poruke i to je nesto kad ti je do nekog stalo, kad nekog volis, a stvarno sam je zavolio jer je ona bila kao ja, sve ono sto sam htio imati uz sebe pa makar kao prijateljicu ako nista vise, kad nekog volis mozes ga i potajno voliti i ne reci mu to, a biti mu prijatelj. Mozda bi ja bio i uporniji da ona nije dosta mladja i da nije rekla da ima muza, ovako sam se nadao samo da cu je moci vidjeti barem povremeno, ali nista ni od toga.Sve su moje misli bile uvijek sa njom, sva moja ljubav pretocena u kisne kapi koju joj je nosio vjetar, sve sam joj davao sto sam imao u sebi a mogao joj podariti barem u mislima. Bilo je zimsko jutro dva tri mjeseca poslije, tek sam se digao s namjerom da se spremim i izadjem,kad mi je telefon dao znak za pristiglu poruku, nisam vjerovao,  iznenadio sam se, sladak si, napisala je, svasta, pitam se sta joj se dogodilo, a dva dana druga poruka, ne zelim s tobom imati veze, jos vise sam se iznenadio. Ko zna sta joj se dogodilo, ni sada ne znam i mislim da nikada i necu saznati, a sada to vise i nije vazno, ne mozes dozvoliti ma koliko nekoga volio da manipulira s tobom.I ja sam covjek sa manama i dobrim stranama osjecajima i od krvi i mesa,  ili mozda ona drugacije misli, a sta ja znam, vidim, sve je to k vragu. Ipak sam se sabrao i probao joj opet prici ali tada sam dozivio sok, ona sva bjesna, ogorcena, pocela me vrijedjati, mislim se zasto se ja toliko trudim, da je njoj stalo do mene bilo bi to sve drugacije.Poceo sam usporavati korake, ne mogu dozvoliti da me netko vrijedja jer ja to drugima nisam napravio.Spominjala je neku taktiku, o cemu ona to, nemam ja pojma, valjda su sa njom taktizirali prije, valjda se bojala, osjetljiva njezna, a ipak velika, mozda se bojala da cu je povrijediti, koga cu ja povrijediti kad su samo mene povrijedjivali, bio iskren i ocekivao sam isto od nje,ali ona je sva bila obavijena tajnom, valjda je ocekivala da sam ja madjionicar, mozda bi i bilo dobro da jesam! Zaptavo nisam nista ni smjeo  ocekivati, ali sada znam da nemam sta vise ocekivati, da ce to ostati jedan nedosanjani san,  jedna lijepa uspomena na prekrasnu zenu, da ce to biti  san u  tisini moga stana uz pjesmu ne Kasima nego kako se ono zove, ah, da Kemal, on vise ne pjeva u Hrvatskoj gostovat ce ovo ljeto u Aurori u Primostenu, i obvezno cu poslusati njegove pjesme koje ce me vratiti u ono hladno decembarsko jutro! Zivot tece dalje moramo zivjeti i uciti a i nadati se da barem ni jednom vise u zivotu necu naici na nekoga ko ce me htjeti prevariti na bilo koji,  nacin ili ce mi i to ostati vjecni san!!??Cini se da hoce!!