Kalendar misli jednog raznosača pice ...

I caught sight of my reflection
I caught it in the window
I saw the darkness in my heart
I saw the signs of my undoing
They had been there from the start
And the darkness still has work to do
The knotted chord's untying
They're heated and they're holy
Oh they're sitting there on high
So secure with everything they're buying
 
In the blood of Eden
Lie the woman and the man
With the man in the woman
And the woman in the man
In the blood of Eden
Lie the woman and the man
We wanted the union
Oh the union of the woman
The woman and the man
 
My grip is surely slipping
I think I've lost my hold
Yes, I think I've lost my hold
I cannot get insurance anymore
They don't take credit, only gold
Is that a dagger or a crucifix I see?
You hold so tightly in your hand
And all the while the distance grows between you and me
I do not understand
 
In the blood of Eden
Lie the woman and the man
With the man in the woman
And the woman in the man
In the blood of Eden
Lie the woman and the man
We wanted the union
Of the woman and the man
 
At my request, you take me in
In that tenderness, I am floating away
No certainty, nothing to rely on
Holding still for a moment
What a moment this is
Oh for a moment of forgetting, a moment of bliss
Heyyyyyyyyyyyyyyyyy
 
I can hear the distant thunder
Of a million unheard souls
Of a million unheard souls
Watch each one reach for creature comfort
For the filling of their holes
 
In the blood of Eden
Lie the woman and the man
With the man in the woman
And the woman in the man
In the blood of Eden
Lie the woman and the man
We wanted the union
Of the woman and the man
 
In the blood of Eden
We've done everything we can
In the blood of Eden
Saw the end as we began
With the man in the woman
And the woman in the man
It was all for the union
Oh, the union of the woman, the woman and the man.
 
The blood of eden keeps running through me
running through my veins
the blood of eden keeps rushing through me
when I'm sure there's none that remains
the blood of eden keeps running through me
I can feel it in my bones
that blood of eden keeps rushing through me
taking back what it owns
 
Lud, lud ... LUD čovjek ... Peter Gabriel ... S jedne od onih kolekcija, “Making love to You ...”
 
Epo pavaj... ;-)

ja sam ti još na poslu, šljakam od 08.00 ... i moram doći ujutro u 08.00 ...
laku noć, baby, lijepo mi spavaj ... i sanjaj me ...!
kiss ...

noćas, sam te ljubio
u ruševinama starog
hotela ... škole,
prvo si me odgurnula
jer bilo je ljudi
nestah u tvojim očima
malo suznim, okama
koje vole
i onda, shvativši
kako je zadnji puta
ljubila si me divlje
dok nas ne otrgnuše
zavidnici, slinavih lica
da te izbave od grijeha
i privedu licu pravde
u starom renaultu, cipeli
odvedu daleko odavde
svježe obojenom, bijelo
u boju golubice
sapeli ti tijelo, sakrili lice
trčao sam, do ruba snage
cerila se zlobna gomila
i pljuštale su uvrede
snaga mi se slomila
stajao sam, uvrijeđen
osramoćen, izgorio
kad osjetih tvoju suzu
na svojoj usni ... shvatih
ne, nisam izgubio,
nego sam pobijedio
jer noćas, noćas sam te
u svojim rukama imao
noćas sam ti vrele usne
ljubio ...

ono, kao, popraviš zub koji te mjesecima bolio i ne možeš sam sebe ne pitati, kao što su te i svi drugi mjesecima savjetovali, gnjavili i pilali: DOBRO SAD, KONJINO, A KOJI KURAC NISI OTIŠAO TOM ZUBARU JOŠ PRIJE POLA GODINE ... ?
dobro, nema veze sad, idemo dalje ... ovo je bila naša posljednja postaja, i svaka joj čast, bila je dobra dok je trajala ... no, na karti je zaboden novi, friški čavlić:
http://raznosacpice.blog.hr
i sad ... samo nebo je granica, jedra su razvijena, kompas pokazuje jug ... kormilo oznojeno od čvrstog stiska ...
dobro nam more!

... pristiglo jučer popodne, na pvt:
"kaj si ti tak iskompleksiran tip???"
jako dobro, za zamislit se. uljuljkao sam se u vjerovanju da od tipičnih 20-ak hrvatskih mainstream kompleksa, ja sa svojih 7-8 umjereno izraženih spadam pod nešto manje iskompleksirane Hrvate od prosječnih ... a viš đavla, mam se druga slika kaže ...
ništa, poradit ćemo mi na tome, doć ćemo mi do odgovora ... zajedno, naravno!
e da ... sad imam kompleks da sam iskompleksiran ... EJ, TI TAMO, KAKO TI TO MISLIŠ ...?

... najvažniji čas u životu,
pa opet ... skoro nevažno ...
nježno, krhko, gracilno,
a tako pravo, snažno!
 
k'o da ćeš sa mnom ... baš bilo, bilo što
i između svih, jedini put
žmireći u ponor, na leđa
svoj zreli život ... u malu smrt ...
 
i baš ništa, ništa ne misliš,
i ne bi bilo sebično,
ništa, što mi ti radiš ...
nikada, nimalo zlo ...
 
a osjećaj ... tuge, praznine
samoće na svijetu, danima,
izbrišeš mojim dodirima
umjesto šarenim dućanima,
 
bezbrižno, glasno ... prpošno,
dok se sretna igraš,
svrši sa mnom ... za mene,
duboko, raskošno, moćno ...!
onako, kako samo
TI znaš.
...
hoćeš?

ovo mi je tako dobroooo sjelo ...
 
jedno
 
ne pamtim dan
kada postala sam ti
ne pamtiš noć
kada postao si ja
jedno kraj drugog
istim korakom
jedno kraj drugog
 
jer ti si samo zato ti
da vidim u tebi sve što o sebi znam
jer ja sam samo zato ja
da vidiš u meni sve što si bio sam
 
pogledaj me
kako sličim na tebe
pogledaj se
kako sličiš na mene
jedno kraj drugog
istim korakom
jedno kraj drugog
 
meritas

a? whadda you say?

žana je umrla, negdje oko Valentinova, plus minus par dana ... sreo sam jureta baš u bauhausu neki dan, pa mi je rekao ... sasjeklo me ... frane je u to doba bio na brodu ... kažu da je oko božića tražio ići na dugu turu, iako mu je žena ležala doma, bolesna ...
a priča se da ga je i otjerala, da ga je već dulje vrijeme gledala s podsmjehom, ali tek zadnjih mjesec-dva nakon zadnje terapije, kada je shvatila da je kraj ... smijala mu se u lice, vikala po dvoru nesretniče jesi li sada sretan, rano si me u grob pospremio, samo što ćeš i svaku drugu isto tako ...
u ljeto 2002 sam je vidio bez kose i obrva, nosila je neke marame ... neki piercing u nosu, i tetovažu na ramenu je stavila, i tako cijelo ljeto pred poznanicima, eto, ali znali smo što je posrijedi ... hodali na iglama, pazili što pričamo ... to joj je najteže padalo, mislim ...
s prvim danima rujna jedno jutro sam pakirao auto za ić doma i došla je u prolazu na kavu ... histerektomija i kemoterapija, nekoliko ciklusa ...
tursku kavu sam jako dugo kuhao ... kao već sam pospremio kuću pa mi dulje traje ... suze su kapale ... vratio sam se na terasu i glumio normalno ... stisnula mi je ruku, dugo i nježno ... tetovaža, od kane, je izblijedila ... kavu je samo srknula, bilo joj je zlo ...
zima 2000/2001 ... nešto ju je dugo svrbilo unutra ... upala neka, nešto, ma ko će do splita ić, daleko je split da se napravu ti niki ... testovi ... pa je otišla ... papa užasan, stanje pred karcinom, operacija cerviksa, lijekovi, mirovanje ... selo je to, ne smiješ reći da si bolestan, pogotovo ne od čega, muž je makinjist na brodu, e a danima se putuje, nemore ti on izdržat ... pa su te luke, di se žene za par dolori daju ... uvik je to tako bilo i uvik će bit, njin did je bija pomorac i otac je bija, i uvik je to bilo tako a baba Jaka je još uvik živa sa svoje osondese' i dvi ... HPV, to su našli, i još čuda svakakva, pitaj boga šta ... je li od toga obolila? ne zna ...
i nisam bio pozvan na momačko, rat je učinio svoje i žabari su postali neprijatelji, ali to popodne, nisam znao kunem se, banuo sam do frane po vino za sutra, za goste ... pa ajde, momačko je, znan da san nikog zaboravija zvat, sidi tu ... javim se SMS-om, zgasim mob. (imati 2 mobitela u obitelji je bilo čudo, hahah!), da, i još mi je namignuo mangupski, kao ljutili bi se da sam te zvao, dobro si se sjetio ... a oni su pomorci, pijani, razdrljeni ... uglavnom, sve priče o "strahotama" JNA ... o okupaciji, domovinskom ratu ... čak i ona s Manjače, nije mi pala tako kao te, pomoračke ...
frane je u svom pijanstvu, u prisustvu oca, strica, ujaka, brata, susjeda i jednog ... poznanika ... osobito ponosan što je tik prije braka, na jednoj od prvih fura, negdje u aziji, probao ... prostitutku ... ali ne običnu, nego mlađu ... i ne obično, nego su mu kolege ... poklonili, za vatreno krštenje, ekstra poklon ... djevojčicu, da s njom ... vodi ljubav, bez prezervativa ... jer to inače baš ne rade ... na svakom putovanju, u tome nekom tamo gradu, priušte si po jednom ... normalno je 20 dolara, a ovo, ekstra, skuplje ... pedeset ... pedeset jebenih američkih usranih ... to je bilo ljeto 1999.
ljeto je 197X, jedno od onih koja sam cijela proživio na moru ... na mulu maloga otočkog mjesta bućkajući bosim nogama po plićaku ... s moje lijeve strane sjedi žana, vršnjakinja, prijateljica i ... dobro, s desne strane mi sjedi frane, najbolji prijatelj ... nas troje smo ekipa, brijemo po cijele dane ... ekipa je zapravo velika, ima nas petnaestak, što "vikendaša" što domaće djece, ali nas troje smo posebno bliski, ne kao braća i sestra ... oni su mi prvi pravi prijatelji ... ja njima izlog u veliki grad, oni meni oaza neiskvarene dječje čistoće kakvu ne srećem ... različitost naših svjetova daje nam dovoljno međusobne fascinacije za duge popodnevne ćakule ... češće jedni kod drugih, nego doma ... i ono, što sam uvijek vjerovao da jesam, bio njima ne stranac, purger, žabar, nego "naš" ...
veli jure, dugo je i izdržala, podigla je kćer do pred skulu ... u firmi franu nisu vidili, nije dolazija na posal, a s ture se vratija ... početkon veljače ...
otoci ... lako se izgubit, nestat, pojavit kao skitnica u nekom selu, bez da te puno pitaju tko i zašto i odakle ... od turaka, gusara, talijana, tri jugoslavije, legije, dijaspore .. otoci, uvijek utočišta, zaklona od zakona ...
i veli jure ... a ko zna, možda se potrošila s kakvim debelim nijemcem dok je frane plovi ... ma mislim, i da jest, u što ne vjerujem ... tko bi u to mogao uvjeriti ... luciju ... i mene ... i franu ... makar, ja sam nebitan, frane je nebitan ... tko zna, gdje je, uostalom nitko ga niti nije ozbiljnije tražio ...niti ga ima tko ...
niti bih ga ja tražio ... a ni sebe ...

... pretvorit ovaj dan u praznik, feštu, vatromet ... kad bi samo nazvala, okrenula tih 9 znamenaka koje znaš napamet ...
ponekad se osjećaš slaba, sitna u naletu svakodnevnih pizdarija, tuđe sebičnosti ... ljudskog smeća ... ništa ti nema smisla i pitaš se, zašto se sve baš tako odvija i kuda sve ovo vodi ... pa koji je dovraga, plan, do kada će to ovako ... ne mogu ništa poboljšati, popraviti i ništa što radim nema utjecaja ni na što ... a znaš li samo ... koji bi to bio praznik, naprimjer, meni, kad bi mi se samo javila i pitala ... naprimjer, bok baby kak si, kaj ima kod tebe ...
ma znaš kakav sam na praznik, kao i svi, vesel i bučan i sirokogrudan i volim cijeli svijet i pijem i pjevam, grlim, ljubim, dobacujem, i sve i svakoga pozdravljam i pokušavam, kako god bolje mogu, za svakoga u svome poderanom prašnjavom džepu pronaći koju vlat trave za zapičit u frizuru, kakav povjetarac, zraku sunca ... i volim, tako volim, kad se smiješ ... misliš, da te ne bih mogao nasmijati, barem malo? prvo onako, jedva, sramežljivo, kiselo, kao trogodišnju curicu koja se nešto duri, rubom usana, dok u okama ne zatitra prvi plamičak, pa onda jače, dok ne preraste u onaj tvoj, prštavi, grleni i obijesni, zarazni smijeh ... možda ti obrisat koju suzu, nadlanicom ... a koju pustit dolje da kapne preko usnica, da začini taj poljubac koji te čeka već tako dugo ... i onda, ako se to dogodi, postat ćeš dio moga praznika ... ti ćeš biti moj praznik, kao što bih ja bih mogao biti tvoj ...
moja mala zvončica ...
a ne velim, da moraš nazvat baš mene ... ja ne znam koliko praznika u životu sam zaslužio, i ponekad mi izgleda kao da sam ih sve već potrošio, da u šarenoj prnjavoj torbi života nema više ništa za mene ... a onda, iznenada iza ugla, vjetar donese divan poklon ... srebrnu drahmu malom roniocu koji je skočio da je izroni za dobrog svećenika ... okej, ne smijem patetizirati (dostaaa, dostaaa ... ) ali ... ja samo želim nazvati pravu stvar pravim imenom ...
pa onda ... nazovi ... evo, ne moraš mene ... nekoga koga voliš ... pretvori nečiji dan u praznik, postani nekome praznik, i neka on postane tvoj ...
danas mi nije bio praznik ... kad bi barem bio sutra ... ma bit će, jedan od ovih dana, sigurno!
i vi nazovite, isto, šta čekate, blejite tu ... ajde, telefone u ruke, da vas vidim ... hoću da bude praznik praznika!!! ajde, iš, jel zoveš ti, a?
a?

Znaš što se meni čini ... oni su ti takvi ...
Ja mislim ... Ja kad pričam s njim, mislim da on ima neku na drugoj liniji ...
Sto posto neka od onih njegovih ... XXXša ...
Neće to tako ići, znaš? Ja stajem tome na kraj!
 
Halooo! Hej ljubavi, jako te volim ja!
Sanjo sam te noćas negdje oko pola 2
(Gdje si bio?)
Išo sam kući poslije studija (LAŽEŠ!), ti si moja
Jedina curica ... Imam drugu liniju, oprosti ...
 
Halo? (Daaaaa ...)
Sanjo sam te noćas u bikiniju
Ma ova stalno zove, ne da mi mira
Ma ti znaš da tvojo mali cuko samo tebe dira
Saomalo ...
 
Haloo ... Ma di je moja LJUBAV
LJUBAVI, bez tebe je moj život šugav
Rodit ćeš mi dijete, u vrtiću ćeš birat tete
Mazat ćeš mu kruha, paštete
Samo malo ...
 
Haloo ... noćas sam jako napaljen na tebe (Daaaaa)
Ja nemam nikog, bejbe
Dobro znaš da sam od nje otišao davno
Pričaj mi prostote, k tome glasno
 
Halo .. Pa s mamom pričam, srećo! (Da, da ...)
Znaš da sam ja tvoj, jako vjeran dečko!
Ti si princeza, ja sam tvoj princ
Al ne mogu se naći s tobom jer idem u Linz
(Kod koga?)
Ma kod ovog ... (KOGA?) prijatelja ... Marka ... Hrvoja ... Ne znaš ga ... ti!
 
REF:
(Haloo) Telefon faki baš baš
Ljubavi - Gade ...
 
(Halo) Šta je?
(Moliim?) Opalim te golim
(Šta si reko?) Ma reko dušo opasno te volim
Užasno mi fali tvoja guzica (Ha?)
Kažem opasno mi fali tvoja pusica, moja jedina curica
(A di si bio jučer?) Čitao sam knjige, razmišljao o životu,
Znaš da me muče brige (Je, je ...)
 
Bio sam kod dede i kod bake,
u povratku na autoputu auto mi crko nasred lijeve trake (Aha ...)
Riknula baterija, oprala me histerija
Sreo sam frenda, popili smo 2-3 cherryja
(Pa OPET piješ ...)
Ma ZNAŠ da ne pijem,
svaki put kad brijem bez tebe, ja suze lijem
(A ko je ona ženska?)
Ma to mi je sestrična, mislio sam da je znaš,
ful je meni slična
Htio sam te zvat al nije bilo signala
(Ali JA sam te zvala!)
Jao baš sam budala!
 
Zgasio sam ton kad sam išo baki u bolnicu
(Baka ti je DOMA!)
Ma u banku, poslovnicu ...
(E banke ne rade. Danas je NEDJELJA!)
Čekaj neko me zove, poslije objasnit ću ti, medena!
 
Halo? Di si, cigo?
U špici, ko Figo
Razmišljam o onoj od jučer odkad sam se digo
Znaš ona mala, ona što cijedi pipu,
Kaže nije me sram, drugi put zovi ekipu
(A večeras u osam?)
U osam, u buksi, bit će mala bez morala,
Voli orala, anala,
Zato laganini, nikakvo naprezanje,
večeras je u osam, sa čoberima zezanje!
 
(Brijačinaaa .... Daaa ...)
 
Zovi dilera Čiku neka sredi neku žiku,
zovi onu nimfomanku, znaš da imam je na piku,
Zovi svaku što znaš, svaku na lageru,
sve ih potrpaj, (Sve?) i dofuraj ih na bageru!
 
Ova moja stalno me davi, konstantno gnjavi (ma goni ju ...)
A druge mi se žene nonstop motaju po glavi
Jer bez gaća, u fušu, utovare rade
(TKO?) Ja i ti, kompadre!
(ŠTA?) Ljubavi, gade!
 
REF:
(Haloo) Telefon faki baš baš
Ljubavi - Gade ...

želim Te ...
... tako jako ove dane ... baš prejako ... podsvjesno, nehotice se iz sata u sat hvatam u pitanju .. postoji li išta slično što sam tako jako želio, sada ili bilo kada prije u životu ... brzo shvaćam, teško prihvaćam ... malo kada, malo što ...
počinjem ovaj blog naslovom koji upravo tipkaju tisuće blogera diljem svijeta, kao naslov današnjega zapisa ... ja ovo činim prvi puta u životu, u stvari gotovo je nemoguće da ga itko napiše dva puta ... dakle, ili sam u životu to učinio, ili ću to tek učiniti ... danas je moj dan, evo pao na 25. svibnja, bivši praznik ... mislite li vi da se ja prije nekoliko mjeseci nisam sprdao iz takvih blogova? dobro, ne sprdao, ali .. evo me sad, i baš sam nekako sretan, evo ... ukoliko to još niste učinili, samo naprijed ... ma uostalom, jedan od sljedećih dana će biti ionako vaš ... zato, bez žurbe ...
živo me zanima ... jesi li ikada vodila ljubav kao što bi je vodila sa mnom ... jesi li, nisi li ... ne, ništa posebno, ljudi to rade svaki dan, ali ... da ljubav vodiš kao da je posljednji susret, oproštaj, od nekoga koga voliš ... više nego sebe .. kao da će nas probuditi iz nježnog zagrljaja neko nesuđeno jutro osvijetljeno pramenom Sunčevih zraka između zavjesa, s mirisom svježe, vruće kave poslužene u krevetu ... jutro u kojem bi bila vesela, vrckava, smijala se, i plakala ... gledala me onim svojim, predivnim, ženskim "jesss, toooo, našla sam te, konačnooo, TI si taj, znala sam" pogledom ... i htjela me imati u sebi, svako malo, posvuda ... u kupaoni, na balkonu, na stolu, u autu ... a to predivno jutro, začeto u maštanjima snenih ljubavnika, biva ugušeno u samom pokušaju rođenja, bremenom okolnosti, životnih prilika, sebičnosti, i obične, ljigave, strašne, tuđe ljudske zlobe ...
je li dulja odsutnost takvog pogleda iz mog i tvog života, uzrokom svega ovog, čime se sada bavim i zabavljam ja, a i ti ... onog što sam ti šapnuo na uho, one večeri ... što je, ostvareno, trebalo postati predivnim početkom ...
saznat ćemo, jednom, puno puno kasnije ...
a sada, ne mogu protiv toga, ma koliko se borio ... želim Te.

sori za abnormalnu potrošnju točkica, naime trošit ću znatno manje kasnije, definitivno ... ovaj, obećajem! hnda ...
Kako ... da te jebem ...?
mala iskrice ... kad si ispražnjena, ogorčena, rezignirana ... tisuću puta iskorištena, odbačena ...
iskorištavala si i ti, mala, nadoknađujući neke boli, vraćajući nepravde drugima, kad nisi mogla onima koji su ti ih nanijeli ... i brzo si shvatila da te sve to čini još tužnijom, još rezigniranijom ... pokušala se, barem na kratko, izvući iz začaranog kruga ... dok nisi shvatila da ... ionako svi to tako rade, pa ... ne želiš valjda uz sve svoje probleme, biti još i ljudima ČUDNA, ne?
riječi su uglavnom tvoje, a ja se samo malo njima igram ... ja ću smatrati ovaj blog copy/pasteom, OK?
i onda smo se našli, ajde ... u ćaskanju saznajem detalje ... ne mogu se više pretvarati da sam dobre volje ... iako, tvoja iskrenost, pomirenost sa stanjem, je fascinantna ... uvijek sam volio biti cool, evo, učim od tebe, mlađe X godina ...
ne sjećaš se s kime, ni s koliko njih si ovaj tjedan spavala ... ma bitno je ... da te ne muči želja ... da znaš da možeš ... osvojiti, imati ... i da barem, tih nekoliko sati, prije nego kasno zaspeš, nisi sama ... :((((
a kondomi, ma nee ... čuj nijedan dečko to nije htio, pa sam prestala više i pitati ... svi ste vi isti, svinje muške ... a čuj, pokupiš nešto tu i tamo, pa liječiš, rješavaš, dok trošiš vaginalete malo se teško seksat, znaš nekima se to i gadi malo ... (a je, svinje smo ti mi, pa rekla si maloprije - haha, daaaa, baš tako ...), gadno je pokupit nešto teško izlječivo, a gle, tko ti je danas i čist, svi vučemo barem po neku kroniku ... ali ok sam, imam ... ovaj .. tu neku sitnicu, kontroliram, evo trebala bi ić ... ovaj tjedan, ne ne, lažem ... e sad jel mi rekla sljedeći ili onaj iza ... moram provjerit ...
gledam na sat ... dosadna sam ti? (kao, to ti se nikada nije dogodilo, ili?)
gledam te u oči ... oči su ti divne, skoro crne, vodenaste, duboke ... oblika suze ... jako, jako tužne ... uz neke riječi pogled ti bježi okolo, ne možeš održati kontakt ... iako, vidim da ti kontakt godi, dok ti nešto pričam tihim, smirenim, dubokim glasom, kakav imam .. pa recimo kada se raznježim ... i kada mi je teško ... po tome znam ... da mi je s tobom razgovarati ... teško ... pretpostavljam da mnogi koje "poznaješ" ne gledaju nikada u oči, ni sebe ni druge ...
a u mojim očima samo tražiš nagovještaj trenutka kada ćeš shvatiti ... da sam i ja isti kao i onih više od stotinu prije, i da ću, čim se izdovoljim, možda eto baš u mikrosekundi kad shvatim, da bih te mogao imati ... jer, samo imanje tebe nakon svih onih prije, i jučer, i ovaj tjedan, i nije neki kumst, znaš i sama ... podviti rep, zbrisati, na najgrublji mogući način, možda vrijeđajući te, psujući, vičući ...
ne samo da čekaš, nego svojim stanjem, stavom, ponašanjem ... taj trenutak prizivaš ... bi li mogla podnijeti ... da se pojavio jedan koji ne želi samo komadić onoga što je ostalo od tvoje ljepote za sebe, još jednu recku, jedan blijedi orgazam, negdje se riješit, otrest, kao u pepeljaru, dvije žlice sperme ... i da te sad, taj netko, ne želi, radi svih onih prije, i jučer, i ovaj tjedan ... a sve si mu lijepo, i pošteno ispričala, iako nisi bila pitana, mogla si sve zatajiti, prešutjeti ...
ti prizivaš trenutak, a ja nisam taj jedan, dobro to smo odmah znali, frendovska kava i šlus ... a čemu onda naslov?
ti čuvaš mene od sebe, i svih takvih, sličnih .. prilika da se izvučeš iz tog kruga u kojem, po mojem shvaćanju, sve više toneš ... po tvojem, ti sasvim dobro stojiš, jer manje-više svi sve o tebi znaju, i još uvijek hoće ... pa i oni novi koji dođu, morat će se negdje ... otrest ...
tako si ustvari ... poštena i iskrena, iskrice ...
ponekad stvarno nemaš kome što dati, i ono što imaš za dati nikome ne treba, nitko ne želi ...
hvala ti na kavi .... zaista si mi pomogla promijeniti moju percepciju svijeta ... vidjeti kako ljudi, u stvari, žive ...
navečer si se išla nać sa jednim iz ergele, of course ... ja ga isto poznam, simpa je, i to ...
tužan sam. bolje ja, nego ti, jelda?
:(((((