Artman's blog

Eto, rezultati su tu...
Liših se mobitela, on-line zivota i dovrsih i trecu knjigu - yap - radi se o trilogiji...
Psihokanibalizam u formi omnibusa - prvi MOJI radovi dostupni javnosti...
heh - i dalje ostajem nedostupan on-line & over phone...
 

Dosljednost dolazi svojem vrhuncu: offlajniranje je dalo rezultate:osjecam se bolje,brze,vise i jace!
Od Vas avatara pravo je iznenadenje Nikkita i njena frendica, a Jezicu ne treba ni komentirati - tako lezeran dan (shopping robice za njene kidse po gradu) covjek moze samo pozeljeti...
Ostatak je izgleda prestidljiv... heh - dakle: imate 2 (slovima: dvije) osobe za checkiranje da ne nosim nikakvu bjesnocu, ne grizem i ne unosim nemir, kaos i rasulo... (bar ne previse)... pa provjerite... da ne grizem... (odmah)
Ako se netko odvazi riskirati: novi broj za kontakt je 091/886-8294 na koji se privremeno javlja Aaron iz Stutgarta, kojeg za suncanih dana mozete vidjeti kako svirucka gitaru na Korzu (duga plava kosa,najcesce svezana u rep, a nerjetko i "vojna" jakna na kojoj pise "no one solider"... - pa - SMS-nite ili se ostavite poruku, ako je ikako moguce - na engl. jeziku... pliiiiiiiiiiiiz.... TNX!
Napomena: trenutno ima neki ujem na mobu,pa - budite uporni(ji) ili jednostavno - SMS...
Inace:Pre-ali zbilja previse mi se toga desava ovih dana u zivotu i ne zelim to zapisivati nigdje, jednostavno - samo mali dio toga sto je uhvacen digitalnom kamerom vec zasad izgleda kao Aart film - sirovi materijal - bez ikakve dorade i/ili montaze...
A i puca mi mali mozak od toga da sam "legenda" - jednostavno - zelim cirkulirati sto vise, nigdje ne ostati predugo, sad je valjda tako neka proljetna faza... nemir u petama i duga lajava jezicina koja nema dlake, dva plava perca kao znak slobodne zone leta i jednostavna potreba zivotarenja prema pravilima koja sam u hodu kreiram - dosljednost - upornost - uspjeh...
Pa - svi zeljni dobre zabave, pozitivnog duha i/ili jednostavno promjene - javite se slobodno - zzzzzzzzzzazujimo skupa...
U zelji da se sto prije odvojim od monitora - zadnji redak - pozdrav svima i - napomena: ELEKTRONSKE PORUKICE SA ISKRICE SU STVAR PROSLOSTI...

Dakle,prijatelji stizu iz svih strana svijeta. Meeting place @ Gal (Rijeka) ili La Habana (Opatija).
Pitajte za Artija, nofrx.
+ponekom ispunim i koju muzicku zeljicu...
zo...

Dakle-tastatura offf! danas cijeli dan La Habana, riskirao sam upoznavsi Danchi i Moonlight.pa-javite se.nisam tako sramezljiv... (!?)
broj imate, a pa da i ponovim: +385912786827
slobodno se javite,makar s govornice, javljam se nazad, ako bude kakva gnjavaza,opet dobro... ako ne-jos bolje.
Pozdrav Dianchi & Moonlight
 
koji vam dan pase za Party i jeste li vise za La Habanu u suncanoj opatiji ili rijecki Gal??
Zasad je Opatija bajna...
 

Koristim samo ukratko priliku da nabacim ovu kratku obavjest da sam do dalnjeg offline...
u sklopu toga da se odricem nekih ugoda (internet, mobitel, drkica, omiljene hrane i Pink Floyd-a) prekidam on-line zivot, kako sada stvari stoje - do dalnjeg...
Odgovoriti cu na sve vase primljene poruke kad se opet on-lajniram... sorry...
;))
Posebna isprika posebnoj osobi koja mi se uvukla pod kozu i bez koje nece biti tako lako...
Volim vas sve i mrzim istovremeno, pa - do citanja!

VERBALNA DEFEKACIJA
iliti ga narodski: preseravanje.
Trudio sam se nabacit neki konkretniji naslov tipa 'Pacja (para)psihologija' ili Artmanova posveta ili statigajaznam od kombinacija koje su mi prozujale, al ipak nesto morah ubost - i eto ga, na vrhu... ponosno stoji. Da nisam ljen, napravio bih se pametniji, odnosno, manje glupim i skocio u rijecnik latinskog, ali... da predem na stvar:
Zahvaljujem se svima vama koji me analizirate ovih dana, nadam se da se neki nece naci uvredenima sto cu mozda zaboraviti njihovu disertaciju, pa diplomatski nastavljam u stilu - evo nekih Vasih razmisljanja prikupljenih sto kroz komentare na blog sto kroz porukice, dakle, samo kratki presjek:
- mr. Jackil & Hide odavno su razotkriveni
- posvadan si sam sa samim sobom
- ti si samo uplasen, mali djecak
- ako mislis ovdje nesto upecat, bolje budi iskren, jer znas - ljudi s ponekad i sretnu
- ali opet tako vidim koliko si zapravo potresen, porici koliko hoces, ali to je moja presuda
- tvoje odustajanje od zivota mi je jos uvijek tako vidljivo na tvom odabiru rijeci
- pumpanje ega je dobar nacin za poboljsanje raspolozenja

Kratki presjek je u biti uvod u izvadak iz bloga simpa smrznute curice s upaljacem bez kremena, savrsene floskulatorice i - usudio bih se reci - gotovo meni ravne po plombama koje pusta na virtualni papir a odaziva se na nickname Ladida.
Mislio sam da bi ondak barem za podnaslov barem bilo prikladno dodati pacja (para)psihologija ilitiga ARTMANOVA POSVETA, ali - u duhu postivanja autorskih prava, donosim stavku njenog bloga posvecenu meni u cjelosti, malo izrezuckanu mojim komentarima...
dakle:

"ARTMANOVA OSVETA "

(by Ladida's blog)

"Zašto neki pojedinci popularno nazvani ljudi , imaju toliko slobodnog vremena da razmišljaju samo o sebi,o sebi i sebi?I što je najgore uvlače što veći broj slučajnih prolaznika života u te neke svoje filozofije bez ikakvog backup-a?"

(((ovdje ja pocinjem TUTORIAL PRODAVANJA MAGLE, koristeci ovaj izvadak iz bloga kao sebi ravan primjer - skolski primjer igre rijecima - necim sto me jako zabavljalo negdje oko 7-og razreda osnovne skole, dok sam sa dokonim drustvom iza skole pusio marihuanu i fantazirajuci 'filozofirao'... Naime, uocite pocetni delalj 'pojedinci popularno nazvani ljudi' - gotovo jedini detalj iz kojeg se da izvuci pravi motiv pisanja kritizerskog uma, kasnije uvijenog u formu neutralnosti, hladnokrvnog seciranja situacije kako je autor vidi uz gotovo neukusnu dozu agitacije koja pomalo eskalira u neizrecenu osudu, gdje autor postaje mnozina, glasnogovornik samo sebi znanog 'mnostva' udruzenog u jedinstvo borbe protiv nekih njenih vjetrenjacica...
Zajedljivo moram primjetiti i to da me dobro nasmijao detalj 'uvlacenja veceg proja slucajnih prolaznika' pojacan pojmom 'backup-a'... kao i to da je sve to skupa izletilo na virtualni papir u formi pitanja !:)))


Bitno je pisati,trovati svijet i nedužne je li?Je li ta ista osoba svjesna što se na ovom svijetu događa dok se on isfurava na spike o rubu života i smrti braneći se od samoga sebe i svojih fix ideja koje ga opsjedaju poput crne i guste magle a samo njegovom krivicom jer se upletao u nešto nadnaravno nešto što je toliko mnogo puta veće od njega samoga,ali ne,on to ne shvaća i zazire od same pomisli da prestane,da otvori oči i da živi.Strah ga je.

(((bitno je da se svi skupa zabavljamo, nije li? koristeci duge recenice koje se daju filati kao kobasice, integrirati hrpu pojmova namjerno bombardirajuci mozak citatelja/slusatelja gomilom informacija kako bi one zeljene i prave ciljno ostale utemeljene za konacni zakljucak koji ce usljediti... "strah ga je"... "jer se upleo u nešto nadnaravno", "nešto što je toliko puta mnogo veće od njega samoga", "ali ne, on to ne shvaća i zazire i od same pomisli da prestane, da otvori oči i živi" a moglo bi se dodati "i obriše guzicu nakon sranja, digne dasku prije pišanja, kloni se oštrog granja dok mu moja rjeć u uhu odzvanja" cime bi recenica joste bila duza al ritmicnija uz malo falicne rime. No, ocigledno je ovdje Ladidi bilo dosta mulja ubacivanjem pojma mistike i opetovanog opominjanja-koje-to-nije, ukazivanje na neku moju misticnu krivnju, ocigledno poznatu samo Ladidi i stanju njene svjesti u tom trenutku...
Podsjeca me to nekako na susret s shizofrenim Anđelkom aka Rasputinom s FrikopedieFiumanice (http://www.s1c.org) koji mi je uputio slican tekst u parku Vladimira Nazora, gornji odlomak njenog bloga gotovo je citat od rijeci do rijeci!
Samo, poslje mu se pridružio Miro Lampica, takoder clan F.Fiumanice s istih web stranica i udjelio mi pokoji savjet o drkanju, sto je razgnjevilo Anđelka i prekinulo mu propovjed, pa smo se ja i moj cetveronozni ljubimac zaputili kuci, pomalo zbunjeni...)))

Njegov bijeg,njegove su riječi i njegove psovke koje ga čine jačim boljim nepobjedivim čovjekom koji želi mnogo a čini ništa jer se ne usuđuje skriva se iza svojih zapisa iza svojih maštarija koje nisu stvarne,i ne moraju biti,on svoje maštarije ne djeli sa nama,ne,njegove maštarije suprotne su od njegovih zapisa,on nam maže oči ali maže i svoje samo on to još ne zna,netko će mu reći,zbog nekoga će promijeniti sebe,svoj život i okolinu,ili zbog

(((ovaj sad dio fakat 'baca' utisak sizotipnog poremecaja licnosti, vec viden kod raznoraznih sekti, tipa Pentakostalaca koji 'u duhu' citaju i citiraju Bibliju, i zivo me cudi da nije uskrsnuo i kakav Biblijski citat da potkrijepi ovu gomilu nicega, no, ima vremena...
Duh prorocki mi je ovdje ocigledno navjestio nesto, poput horoskopskih savjeta/pogadanja buducnosti tipa 'sljede promjene u familijarnim odnosima' ili pak 'u sljedecem periodu cete morati uloziti vise truda na poslu'. Za mene je, eto poruka da cu se zbog nekog promjeniti, kako svoj zivot, tako i okolinu', sto trenutno i cinim: zbog dolaska gostiju pospremam sobu i obrijao sam se...)))

nečega...jedno je djete u ovom trenutku jako gladno,plače i zapomaže suzicama pita "zašto?" dok nama ARTMAN jebe mater,u ovom trenutku jedna je žena udarena,krvari na podu i umire od boli i tuge jer njezin suprug ju zapravo voli ali pije i pita se "zašto" dok nama ARTMAN jebe mater,u ovom trenutku jedan starac plače jer je izgubio jedino što je imao svoju dragu 86-ogodišnju ženicu u potresu,krhku ženicu koju je obožavao i pita se "zašto" a nama?nama ARTMAN jebe mater!

(((jednostavno, kratko i jasno: ovo i nebi bio neki skolski primjer bez ovog dijela. Ako zelite nekog agitirati za nesto, primjerice, prodati mu usisavac ili kozmetiku koja mu nije potrebna, morate ga najprije uvjeriti u suprotno. Za to postoji jako puno metoda i sve su one razradene u tancine i moguce ih je nauciti na skupo preplacenima MLM (multi-level-marketing) seminarima i knjigama, ali ovo ovdje je esencija!
Npr: koristeci se 'gladnim djetetom' koje usto jos i 'place i zapomaže suzicama' pitate svoje pitanje-koje-u-stvari-to-nije kojem sami kroz kakvu kobasicu od recenice indirektno ili opetovanim ponavljanjem kroz razne situacije, date odgovor-koji-to-nije...
Nastavite agitaciju sa 'jednom zenom' koja, eto - prigodno - bas u ovom trenutku 'krvari na podu i umire od boli i tuge' a nes ti jada i cemera, nije dosta ta, vec gotovo neukusno dodate i 'supruga koji pije a zapravo voli tu istu zenu' nebi li u istu sliku dodali i malo kombinirane logike, spojivsi to sa, ofkors - prigodnim trenutkom u kojem se desava i to da 'jedan starac plače jer je izgubio svoju dragu 86-g. ženicu u potresu koja mu je bila sve što je imao, i obožavao' - možda ste već daleko prešli granicu dobrog ukusa, ali - utrpajte između ono što je poanta i - prodali ste proizvod, barem napola.
Dakle: jebimo i MI, dragi citatelji, Artmanu mater jer 'on nama jebe mater' ne samo da to cini, vec to cini dok stari i nemocni placu i krvare. Ispucana karta empatije, bontona + 'uvjerljivih argumenata' = postignut cilj = savrsena agitacija (stvaranje 'istomisljenika' zagovaranjem kojima ste pomogli da dodu do zakljucka kakvog ste vi zeljeli a oni ga prihvate kao proizvod vlastitog promisljanja i prosudbe, modelirajuci pritom cinjenicno stanje prema zeljenom obliku - potrebi situacije, u ovom slucaju dodavsi pritom pateticno jeftine empatijske slike).
Jedan poznanik je tako vrlo uspjesno prodavao filtere za vodu diljem Primorsko-Goranske zupanije, slicnim principom ali bez ovolike srcedrapateljske patetike verbalnih slika umirucih staraca i rasplakane male djece vec koristenjem 'strucnih i neovisnih stranih studija o zagadenosti tla tog podrucja' te tad jako popularnom floskulom 'ulaska Hrvatske u Evropske integracije a gdje je to normalan proces i gdje nitko normalan ne pije vodu iz spine" ;))
Drugi je pak uvecanim slikama grinja i ostalih mikroorganizama koja zive u prasini i paucini te izazivaju alergije toliko prenapuhavao situaciju, (a bestije, mora se priznati, uvecane nekoliko miliona puta na papiru u boji zbilja izgledaju jezivo, odvratno i ljigavo k'o iz kakvog Carpenterovog horora) da ljudima nije bilo jasno kako su uopce prezivjeli do dolaska njega i njegovog magicnog usisavaca koji ce ih izbaviti od skore propasti...

Ovaj primjer blogica nek vam bude poslanica, model koji mozete kopirati ako zelite nekom prodati nesto sto mu netreba ili ga pak uvjeriti u nesto, ali bih umjesto ovako pateticnih empatijskih slika preporucio nekakve svrsishodnije cinjenice, ovisno u situaciji.
I - eh, da, ne bas tako ocito isticanje poante... kao i samog zakljucka:)))

Mi smo žrtve RACHMANINOVE OSVETE koju vodi ARTMAN ili obrnuto ili ne

(((i za kraj, prije nego se Rachaminovu pridruzim za sankom (trenutno koristi moj kompjuter jer je njegov u rodnom mu Cakovcu) evo vam par 'argumenata' koje mozete prigodno izbacit u kakvom svom floskulatu, pokupljenih sa moje stalne news-grupe hr.soc.grad.rijeka:)))

Subject: OT: jeste li znali?
From: "trashman"
Newsgroups: hr.soc.grad.rijeka

1) Nemoguce sisati vlastiti lakat.
2) Coca Cola originalno bila zelena.
3) American Airlines ustedio $40,000 1987. godine vadeci po jednu
maslinu iz svake salate koja je sluzena u prvoj klasi.
4) Kvakanje patke ne pravi eho i niko ne zna zbog cega.
5) Svaki kralj u kartama predstavlja jednog velikog kralja iz
povjesti:
Pik: Kralj David. Tref: Aleksandar Veliki. Herc: Karlo Veliki.
Karo: Julije Cezar.
6) Pomnozi 111,111,111 x 111,111,111 = 12,345,678,987,654,321
7) - Ako statua neke osobe na konju koja se nalazi u parku ima obje
prednje noge u zraku, osoba je poginula u borbi
- Ako je konju samo jedna prednja noga podignuta, osoba je umrla od
rana zadobijenih u borbi.
- Ako su konju sve cetiri noge na zemlji, osoba je umrla prirodnom
smrcu.
8) Ime Jeep dolazi od jedne americke vojne kratice "General >Purpose"
vehicle, G.P..
9) U Pentagonu ima duplo vise wc-a nego sto je potrebno. Kada su ga
gradili, zakon je zahtijevao odvojene wc-e za crnce i bijelce.
10) Nemoguce je kihnuti otvorenih ociju.
11) Desnjaci u prosijeku zive 9 godina duze nego ljevaci.
12) Bubasvaba moze zivjeti devet dana bez glave, prije nego sto umre
OD GLADI. (aaaaaaaaaa, sad se fakat bojim yebenih bubasvaba!)
13) Slonovi su jedine zivotinje koje ne mogu skakati (srecom).
14) Jedna prosjecna osoba se smije 15 puta dnevno.
15) Komarci imaju zube.
16) Miguel de Cervantes i William Shakespeare koji se smatraju
najvecim piscima u svojim zemljama, obojica su umrli 23. travnja
1616...
17) Trebalo je 22 stoljeca da se izracuna udaljenost izmedju Zemlje i
Sunca (149,400,000 km). To bismo puno ranije znali da se netko sjetio
pomnoziti s 1,000,000,000 visinu Keopsove piramide u Gizi, koja je
izgradjena 30 stoljeca prije Krista.
18) U staroj Engleskoj ljudi nisu smjeli upraznjavati seks bez
odobrenja kralja (pogotovo ako se radilo o clanu kraljevske
obitelji).
Kada bi par htio imati djecu, morao je zatraziti dozvolu monarha, koji
bi im
predao plocicu koju su kacili na vrata sobe dok su imali odnose. Na
plocici je pisalo: "Fornication Under Consent of the King"
(F.U.C.K.). Ovo je i porijeklo rijeci koju ste upravo procitali.
19) Za vrijeme secesijskog rata, kada su se trupe vracale u svoje
kartele bez gubitaka, pisali su na jednoj velikoj tabli "0 Killed" (nula
poginulih).
Odatle izraz "O.K." da bi rekli da je sve dobro.

A ako ste ipak skloniji patetici, poput Ladidarice, procitajte aktuelni broj "Arene" ili "crne kronike" vaseg dnevnog lista u potrazi za sto gnjusnije pateticno-prigodnom pricicom koju cete u datom trenutku ispucati u nedostatku drugog... sto ce u kombinaciji s ovih 20 "argumenata" dati zeljeni efekt. Napomena - tvrdnja za izraz OK provjereno nije istina - pa ju nemojte koristiti (umjesto nje - nesto za narugati se fizici - Bumbar po svim zakonima fizike nebi smio letjeti, a leti - pa ako vas netko uhvati na argument fizikalnih zakona - opalite ga pricom o bumbaru :))))

Do citanja!

btw: komentari su doborodosli...

Evo, jos sam u nekom flesu, jedva osjecam noge i nesto sitno ruke dok drhtavim prstima ovo kljuckam po tastaturi, dok sjedeci u boksericama i zmireci odbijam sunce koje se jutros probija kroz moj prozor, zasad bezuspjesno me vukuci van...
Upravo se pred koji tren probudih iz sna koji me jos uvijek drzi pod dojmom, donjevsi prerano proljece u moje srce, dusu i misli...
Fakat se osjecam ranjiv, pisuci ovo i ako se ipak odlucim postati tekst, castim sam sebe s toliko Griotta koliko ih mogu pojesti, + jos 10 komada da mi fakat bude muka i dobijem secernu bolest... pa - evo - pokusati cu logirati sadrzaj koji je prostrujio nocas mojom mozdanom koricom, uzdrmavsi me do temelja:
Zavrsavajuci oblacenje bezuspjesno trazeci drugu carapu, obukao sam cizme na jednu bosu nogu i poluraspizdeno izjurio iz kuce, lupivsi vratima koja pritom nisu proizvela nikakav zvuk! Odmah pri izlasku iz kuce mi je nesto 'zasmrdilo' na nerealnost jer je cijeli grad bio nekako obavijen gustom maglom koja se gotovo mogla rezati nozem na kriske... Bezuspjesno trazeci auto, zacuh mjaukanje, toliko nesretno da sam odlucio potraziti cupavca koji ga proizvodi... i nasao sam je, malu mackicu koja je bila skrivena ispod jednog automobila. Spustio sam se u cucanj i pogledao je. Izgledala je poput mene - zlokobno se smjeseci, fiksirala me hipnotizirajucim pogledom i ispustala toliko duboko nesretne tonove da sam ostao frapiran, posmatrajuci je tako jos neko vrijeme. U njenim ocima vidio sam svoj odraz, i u trenutku mi je cijeli zivot u djelicu vremena proletio pred ocima, oborivsi me iz cucnja na pod. Osjetih strah i paniku, dubok i iskonski nagon da se uspravim na noge, ali je ovo bio jedan od onih snova kad sve svu snagu koju usmjeris u kretanje ili bijeg mozes 'zavezati macku o rep' jer se nisam uspio pomaknuti vise od par milimetara, ostavsi gotovo zakovan za pod dok mi je srce ludacki pulsiralo a valovi panike i zelje za bjegom eskalirali u tutnju pulsirajuce slabosti da gotovo osjetih nesvjesticu. Mjauk postade gotovo prijazan i pomalo mi se priblizavao, to malo klupko dlake se poluoprezno valjda priblizavalo sve dok u jednom trenutku nisam osjetio smrdljivi dahic blizu svoje glave i tad me - polizalo ravno po licu svojim malim suhim jezickom, zaustavivsi se trenutak veselo preduci, a sljedeci odjurilo negdje u maglu. Tad negdje osjetih da mi se snaga vraca i poduprijevsi se rukom o blatnu lokvicu vode, motornog ulja i blata, uspravih na noge. Osjetih potrebu za cigarom i zavukavsi ruku u dzep zahvatio sam jedino upaljac. Pogledao sam oko sebe - nigdje ni zive duse... Sive grade su jezivo strale u mraku i nesigurnim korakom uputih se prema Galu u namjeri da uzicam koju cigaru...
Korzo je bilo avetinjski prazno, odnekud se cula tako sablasna i tuzna muzika da sam se prenerazio od jeze, projurio uz Filodramatiku i nespretno jureci stepenicama rasuo glavom u gelender, ali me ni to nije sprijecilo, dojurih ispred ulaznog hodnika u Gal i opet zacuh onaj mjauk...
Brrrr.... spookie!
Odlucio sam se 'skulirati', popravih jaknu i kosulju i vrativsi hlace preko cizama dostojanstveno zakoracih u Gal. A u Galu uobicajena atmosfera: za hrpom raznoraznih stolova hrpa uobicajenih lica, djelomicno zive rasprave i tad se na trenutak osjetih sigurno i gotovo svakodnevno. Zakoracivsi kroz neveliku gomilu, zauzeo sam svoje staro mjesto za sankom, otpozdravivsi poznatima i nepoznatima... Kiki je po starom dobrom obicaju bez rijeci zakotrljao sankom moju kavicu s tri vrecice smedeg secera, desno od mene sjedio je pedercic kojeg volim mrziti a digavsi se sa svog stola ljevo mjesto je zauzeo Rachmaninov i po starom dobrom obicaju zapoceli smo hablariti o svakodnevnim i bespredmetnim temama o kojima se moze trapulati do 5 ujutro bez ikakvog zakljucka i zdrave logike...
Sve je bilo po starom, dobro poznato i predvidivo, do trenutka kad se osjetih malko cudno. Na trenutak zasutivsi iz razularene sprehe sa svojim sugovornicima, i na upitan pogled Rachmaninova slegnuh ramenima i promrmljah nesto u stilu 'maaa... nista... samo neki blesavi feeilng...' a u sljedecem osjetih neke hladno-tople ruke oko svojih ociju i nestade slike ispred mojih ociju. Gal je za to vrijeme brujao u svom ritmu, kao da se nista nije dogodilo i ja se fakat odlucih poigrati. Upitao sam 'tko si ti?', ali nije bilo odgovora. Trznuh glavom da se oslobodim, ali su ruke ostale na svom mjestu. Opet osjetih nelagodu.
Rekonstrukcija misli koje su mi prosle glavom u tom trenutku:
1. odjeb sarkazmom i ubijanjem u pojam
2. odjeb pocetnim humorom koji opet zavrsava ubijanjem u pojam
3. odjeb logikom
4. odjeb fizickom snagom
5. odjeb skakljanjem
6. izvlacenje iz 'klinča' nekim od poznatih tehnika savladanih na vojnom treningu u pripremi za rat
i bezuspjesno pokusavsi sve nabrojeno redom, nisam se uspio iskoprcati...
Ruke su postale tople i osjetih mir koji prodire u moj mozak iz njih, osjetih ljubav i duboku iskonsku zelju za bjegom od te ljubavi i svega onog sto ona sobom nosi. Snaga me opet lagano pocela napustati i zadnjim atomima energije pozeljeo sam se okrenuti, sto mi je na moje zaprepastenje i cudenje ovaj put bilo dozvoljeno.
Docekao me fiksirajuci pogled, jedan od onih koji te skidaju do gola, bacaju na pod sve tvoje maske, pred kojim nemas sta bulshitariti, pogled koji te poznaje i razotkriva sve tvoje slabosti, nudi nadu i utjehu, pogled toliko pun snage ljubavi da je moja jedina reakcija bila gutanje povece knedle u grlu, drhtaj mi je prozujao cijelim tjelom i osjetih bol i mir koja me ispunjava od sredine do korica...
Osjecaj je bio slican onome kad sam gledao zadnje zrake zivota kako izlaze iz zabe koju sam kao dijete probio nozem, i gorko se pokajavsi nad tim svojim sadisticko-kukavickim djelom klecao nad njom molivsi se za da prezivi, za nju i njoj da mi oprosti kroz gorke suze koje su kapale jedna za drugom nad tim nesretnim, malim bicem koje me gledalo ravno u oci... pogledom koji nije u sebi imao nikakvog zla vec samo pitanje 'zasto?' koje je ostalo u zraku i nakon njene smrti...

I pitanje:
...Tko si ti??!!...
jebote
...tko si ti!!!...
Samo, ovaj put sam ja bio ta zaba... Oborivsi pogled, osjetih izdajnicku suzu eksalirajuce slabosti i razotrivenosti koja se bubrila u mom oku i zaronih glavu u tvoje grudi, prigusivsi jecaj, da ga nitko ne cuje...
Tada si me njezno obavila rukama oko glave, zastitnicki, onako majcinski i prigusivsi suze, drhtao sam u tvom narucju pout djeteta, toliko cvrsto te stisnuvsi da sam imao osjecaj da cu ti polomiti rebra. Jebem ti rebro Adamovo, koje muke je prouzrocilo...
Vrijeme je stalo, vise nisam osjecao strah, osjecao sam se zivim, opet, sretnim, opet, iskonski i bez ikakvog bulshitarenja ustavsi, primio sam te za ruku i metri postase kilometri dok smo na izlasku iz Gala koraceci gazili preko svih mojih maski i obrambenih mehanizama koje sam uspio u zivotu stvoriti...
Bio sam iskonski sretan, toliko sretan da sad i na samo sjecanje na to imam potrebu otvoriti prozor i urlati iz sve snage, reci to cijelom svijetu!
Dok smo silazili skupa niz stepenice, osjecao sam da ti toliko toga trebam ispricati, no ti si samo jednim pokretom ruke i prstom iznad mojih usana pokazala da me razumjes i da vec sve znas... zapecativsi mi usnice toliko njeznim poljupcem da mi jos struji niz kicmu...
Korzo je sad bilo okupano suncem i macak s pocetka sna nam je dotrcao u susret, sagnuo sam se i dignuo to podatno malo klupko s zemlje i ono se utaborilo ispod moje ruke veselo preduci... tvoja ruka ispod ruke i...
tad sam se probudio!!

E, ljudi moji, da sam normalan, poludio bih!
Dok ovo pisem, palim cigaru o cigaru, i - boli me briga...
Proljece je za mene vec stiglo, toliko sam ispunjen srecom i dubokim mirom, da me sad moze raspoloviti jureci tanker nasred ceste, svejedno mi je - apsolutno svejedno...
Tko zna, mozda se ovaj san pretvori u stvarnost, jednog dana, ali, kakve sam ja srece i tad bih se probudio... izgleda da mi nije sudeno, nije to za mene... barem ne u ovom zivotu...

Ostajte mi veseli i namrgodeni, mrzite me i volite, ili nek vam je svejedno, idem se najesti neceg slatkog i potom odgovoriti na koju porukicu, a potom malo u planine na svjez zrak...
Do citanja!

Ma, ono, i nije neka isprika, al ajd...
habla habla, nemam se zasad namjeru tako brzo vracati u trijezno/trezveno stanje i razmisljati o sranjcima koja cinim sebi i drugima ovih dana, uopce neznam dali ima ikakvog smisla obrisati raniji post u blogu, s obzirom da je zasad pobrao najveci broj komentara i odlezao neko vrijeme na blogu...

(cut the crap)

Evo, ulogirao se danas (tocnije - upravo) RACHMANINOV - ime koje vrijedi zapamtiti, neka vrsta mene bez onog loseg dijela, sve ono sto sam mogao biti da me nije skuckala draga, jedina i nenadjebiva Mirjana, heh... Rachmaninov je osoba dosad poznata po izvadku iz bloga kao prijatelj koji studira na glazbenoj akademiji, kolega s okruglog stola i kao sto vec rekoh - ja, mladi i nesjebaniji, tako da me sad fakat mozete odjebat...
Ionako necu dugo jos ovdje biti s vama, pa, ko ga jebe i za isprike avatarima od strane za vas jednog umisljenog, glupog, lijenog i nadasve samozadovoljnog pozera kojeg trpite ovih dana, tu je - paz sad - copy & paste u trazilicu profila: RACHMANINOV - pa navalite...

+ PS: Valentinovo stize, prikupljam donacije za cugu/pljugu na sanku u Galu, zasad u popodnevnoj smjeni iza 16:00 potrazite konobara Kikija i turite mu koju čunu ili lipicu za Artmanovskog... a može i Rachmaninu, prima se sve osim nature...
;))

ako moze onaj kreten od Eda Maajke, mogu i ja - jednostavno - MATER VAM JEBEM

svima vama dragim i dobrim djevojkama koje budite nadu u ovako ispacenom i sjebanom bicu poput mene. Sjebane i glupe kuje, mislite da mi je stalo?
Mislite da cu vise ikad dati ljubav ijednoj?
Pijan sam ko zvijer i osjecam se stravicno dobro, napokon ziv.
Ova Iskrica je zivo govno, namjenjeno debilima i luzerima koji su malo previse gledali pornografije ili pak drugoj vrsti debila koja nema muda off-line upoznati partnera za snosaj pod izgovorima posla i karijere i statigajaznam kakvih sranja.
Da, da, a ja sam kompletan kreten, idot, debil, retard, zuja, ljencina i pozer zeljan vase paznje, ma ono - idemo svi u kurac i vragu na cevape, sve je ovo u kurcu.

Posto nemam tvoj ICQ broj, mail ili sta god, evo, odgovaram na blogu, pa citaj skupa s ostalima...

>Ej ti cudnovato bice jedno :)

ej i tebi, cudnovata, dobra, vilo(?)

>Pratim ti povremeno taj tvoj blog, procitam si
>svako toliko poruku koju si mi poslao, pa
>eto...ipak odlucih, posto me ignoriras na icq, da

fakat mi je pun k.c. tog ICQ-a... aj molim te nabaci ponovo svoj request za dodavanjem na listu, odnosno - nabaci mi ovdje svoj ICQ UIN broj, jerbo sam reinstalirao proxy preko kojeg sve to skupa ide i vidm da ima problema. Doduse, poskidao sam punkuracipo Iskricanki, curica zeljnih paznje s ICQ liste jer su mi dosadivale s svojim pozivima na kavu i brojevima mobitela. Ova Iskrica je zbilja pomalo sjebano mjesto. Dobio sam myilom i neke cudnovate slicice, gotovo na rubu pornografije skupa s brojem mobitela - nesto u stilu - ajd da odradimo to malo biologije... Kakvih notornih glupaca samo ima na svijetu, u Hrvatskoj, a pogotovo ovdje... Pa, mogao bih biti kakav serijski ubojica psihopat, pisati iz VIP-ovog centra neostavivsi ikakav trag (IP adresu) i sasjeci ih u komade... To im ih napisah, a bas jutros se vratila jedna porukica u kojoj pise da je to bas cool... Seek... seek... seek...

Znas sta?Ni meni nije jasno zasto si se logirao na iskricu...:))
Mozda da dobijem ovakve porukice tipa gore navedene i igram se mesara ili jebaca?? :((

Sto se tice lurkanja na blog ili newse - kao i nekih 60-ak tisuca ljudi koji me citaju na newsgrupama - welcome to the club...

A motiv piskaranja s tobom cu iznesti odmah - smatram to nekakvim osnovom kulturne komunikacije u virtualnom svijetu. Moj cilj logiranja na Iskricu je upoznati sto vise zanimljivih i kreativnih individua, kao sto to cinim i na news-grupama na kojima pisem vec godinama (hr.soc.grad.rijeka i hr.sci.psihologija) i cilj mi je osim razmjene informacija, iskustava i ideja - dobro se zabaviti. Morat cu te razocarati jedino u detalju da ovdje ne trazim zenu, curu, osobu za avanturu, ma ono - nista na korelaciji musko-zenski djidji-midji u bilo kojem obliku, a vjerujem jos i u to da virtualna prijateljstva najbolje funkcioniraju u virtualnom svijetu. Jednostavno - online ljude koje sam upoznao uzivo sa news-a a da ih ranije nisam poznavao su u omjeru 4:1 bili zestoko razocaranje, sasvim neke druge osobe od onog kako su se predstavljale pod nekim virtualnim pseudonimom....
Zo - ako trazis decka, potrazi dalje, ako trazis virtualnog prijatelja - mozda si ga upravo nasla...

Znas....nisam ti se ustvari htjela javit iz
>jednog jedinog razloga...hmmmmmm.....toliko pises
>o svemu i svacemu, i na kraju uvijek zavrsis s
>necim u stilu....sve ti je ravno i ne bojis se
>smrti ni nicega.E vidis....bas to, ta
>neka...neznam, valjda depresija ili sta prati mene
>vec godinama.Osjecam se totalno hladno i
>bezosjecajno, da me pogodi sleper ili mi se nebo
>srusi na glavu...nebi mi bilo bitno.Ali

to je cool stvar, ako te nakraju ne ubije, bacit ce ti svijet pod noge. Ja sad kad sam u potpunosti izgubio volju za zivotom, sve mi pada pod koljena, al mi zato sad zivo zatitra ljevo jajce...
Ranije bih skakao do plafona da mi je palo ista od ovoga sto mi sad pada takvom lakocom, jebiga - sjekira je pogodila vrc s medom i med se sad moze razljevati koliko god hoce, vrca vise nema, ostale su krhotine.

>znas....sve je to ustvari posljedica moje
>preosjecajnosti....Strasno, sve je to ispalo tako
>kontraproduktivno.Eto i ja bih tebi sad mogla

upravo me tu jucer taj pedercic (detalji na blogu, post - Maskarada) razvalio u pojam, skuzio me isprve. Jebeno sam preosjecajan, a to NEDAM NIKOM.

>pisat sve zivo....sve svoje najintimnije stvari,
>nije me briga ni tko si ni sta si...Taj tvoj blog

pa pisi - ako mislis da mozes sta izgubiti - nemoj. Ja cu tebi pisati, ako imas volje citati, jer mislim da me mozes razumjeti, barem ovako odoka, a pogledaj to ovako: zasad znas o meni puuno vise nego vecina ljudi koja me poznaje i misli da me poznaje, a ako krenemo ovako, dozvoliti cu ti da me upoznas jos i vise, bez ikakve cenzure, vidjet ces me ispod koze, dobiti esenciju, biti moje virtualno ogledalo - normalno - ako to zelis. A zasto to cinim? Nemam fakin pojma, prepustam se nekom impulsu, jednostavno - vjerujem ti, premda s druge strane mozda sjedi kakav psihopat od metar i zilet, celav i neobrijan gasi cigarete na ekran na kojem se nalazi moj profil, neznam, na rubu sam zivota i smrti - pa mi je gotovo i svejedno.

>je ustvari valjda super stvar.Mozda bih si i ja
>tako nesto trebala napravit, al ne.....Nemam ja
>bas volje ni za to.....Ej pa sta nisi neki dan
>rekao da se skidas sa iskrice?Ja sam se skinula
>bila na par mjeseci.I eto, dosla sam neki dan
>opet....imam jos uvijek onih nekih 15-16
>neoptvorenih poruka.Necu ih uopce citat.Neznam

isprinataj ih, pa kad ti bude dosadno na zahodu - citaj...
a mogu korisno posluziti nakon bacanja govna, skupa s mojom porukom....

>zasto sam tvoju procitala.....pojma nemam.Idem ja
>sad na neku marendu kao i to....prosetat malo po
>Korzu...po ovoj hladnoci...

Neka, zdravo je to. Baci koju kunu tipu koji glumi zlatni kip - dat ce ti ruku, a mozda i pusicu ako mu se svidis.
Baci strah, raspisi se malo - otvori dusu!

sad JA ocekujem procitati TVOJ blog, pocni s pricom koju si mi poslala!

Jucer se tako nekako dan otegao, tko zna kako i zasto. Opet se u Galu odrzala spontana sjednica za okruglim stolom, Kiki se zadubio u igrice na mom mobitelu sto Sanja nije bas docekala s odobravanjem jer je morala sama konobariti, ali... bilo je pozitivno, duh zajebancije u zraku, 3 Lorice koje su prisluskivale nas razgovor (osobito moju dogodovstinu iz rata, poprativsi je smijehom koje je zarazno zastrujalo prostorijom i sa naseg stola...) da bi se cijela situacija preselila kod mene doma, negdje oko 23:30 pa do 1:30...
Tu su nekako pale maske do kraja, ako ih je uopce i bilo. Deklarirani pedercic koji se uskoro pridruzuje Iskrici u potrazi za avanturom ili potencijalnom ljubavi svog zivota je otvorio sezonu, sljedio sam ga ja s bacanjem krinke thought-era...
Tijekom maskarade se zavrtio Kirsyev video CD (najpoznatija azijski muzikaš za kojeg evropljani gotovo da i nisu culi) da bi ga zamjenio art pornić 'Zazel - science of love' koji je pao u vodu citanjem poslanice Rimljanima i izvatcima iz Djela apostolskih... na trenutak i poslje se ponovno vratio u igru, vrativsi nam neke dogodovstine iz relativno bogato/siromasnih pothvata na planu putenih strasti koje smo onako, bez ikakve cenzure i velicanja sebe ispricali jedni drugima... Paralelno s time pokazao sam okupljenom drustvancu izvadak iz svojih off-line slikarija (akrilik na paspatuu) i pitao ih da se odluce izmedu cetri slike za jednu (naturalizam, hiper-realizam, apstrakcija i opet hiper realizam). Zanimljivo je bilo sto su 3 neapstrakcije pomogle da se u potpunosti shvati cetvrta, meni najosobnija i najbolnija slika, crtana u totalnom grcu, gdje sam fakat izvadio dusu i - fakat je okupljeno drustvance izvadilo sve te segmente unesene u nju + dekodirali su neke nove momente za koje nisam bio ni svjestan da sam ih uopce ugradio u platno...
Sve me to skupa toliko rasturilo da sam ostao budan do 5:15 i gotovo na rubu suza izgrizao jastuk do krvi.
Danas imam potrebu da se nekom krvi napijem. Moram opravdati svoje zlo, moram biti zao, jer je to jedini nacin da ona pahuljica ostane na svom mjestu, da opet ne bude otpuhana preko ruba. I zato ce netko danas platiti, nebih mu bio u kozi...

i za kraj, malo narodne mudrosti (s one strane Drine):

Ceca - Maskarada

Ziv se covek na sve navikne
Pa valja cu ja, ako Bog da,
Da se pravim da me ne vreda kad odgurnes me,
Da spasem bar to sto spasti se da
Da te ne pitam s kim svaku provodis noc
I sto ne spavamo kao pre
Da nepobedi gnev pa da polupam sve
Kad mi ujutru dodes od nje

Dobrodosli drugovi na nasu malu maskaradu
Pozivinice imate, najbolje je tu u gradu
Sampanjac otvorite, otkacimo sve do daske
i da se goli skinemo ostace nam nase maske

Đodđe Balašević - odlazi Cirkus

Odlazi cirkus iz našeg malog grada
Širokim drumom što izlazi na most.
Odlazi cirkus i ja se pitam sada:
ko je domaæin a ko je bio gost?

Nestaje cirkus u širokoj ravnici.
U kišnoj noæi za njim se srebri trag.
Odlazi fakir i artisti na žici
i tužni pajac što bio mi je drag.

Dal' je sve bilo samo fol?
Dal' je sve samo jeftin trik?
Il' sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik?

Prièaæe deca o svetlima arene,
vežbaæe krišom kod kuæe neki štos.
Ali veæ sutra, èim proðe neko vreme
samo æe retko pomišljati na to.

Ostaæe okrugli trag na mestu šatre,
tu gde se hrvao sa tigrom hrabri grk.
I par plakata, na njima gutaè vatre
kome æe klinci veæ nacrtati brk.

Dal' je sve bilo samo fol?
Dal' je sve samo jeftin trik?
Il' sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik?

Laku noæ dame i gospodo.
Eto, i ova predstava je završena.
Nadam se da ste uživali u njoj.
Bilo je zadovoljstvo glupirati se za vas sve ove godine.
Nadam se da æemo se još videti u nekom drugom gradu,
na nekoj drugoj predstavi,
u nekom drugom cirkusu.

Odlazi cirkus iz našeg malog grada
širokim drumom što izlazi na most.
Odlazi cirkus i ja se pitam sada:
ko je domaæin a ko je bio gost?

Odlazi cirkus, za sve je bolje tako.
Mnogi su predstavu shvatili do sad.
Nove pajace ce masa naæi lako
jer drugi cirkus ce doæi u naš grad.

Ma sve je bilo samo fol.
Sve je to samo jeftin trik.
I sve te maske kriju bol
i neki sasvim drugi lik.

Upravo se vratih s jos jedne sjednice spontano odrzane u Galu, "okruglog stola" koji je spontano nastao a za kojim su sjedili deklarirani homoseksualac freestyler, pritajeni bisexualac akademik, dvije bisexualke i nesto LORI-ca (Lezbijska Organizacija Rijeka) te moja hetero malenkost i jos jedan also straight otpiljeni umjetnik. Na neku foru smo se spontano okupili i ja sam polusvjesno prenesao topic 'homoseksualnost' s hr.sci.psihologija u zivu diskusiju za stolom gdje se vrlo brzo okupilo navedeno drustvance i zapodjenula tortura stavova i aspekata razmisljanja, ali vrlo korektno, bez ikakvih nametanja i podmetanja. Ono, nije da ih nije bilo, barem u pokusaju, ali su srezani u korjenu, onako akademski. Sam tok rasprave je tekao u stilu 'svaki cigo svoga konja hvali' i okoncalo se mojim rezimiranjem situacije da bi nam mogli donositi hrane, vode i cigara te staviti pod nas kaklice i da bi mogli nastaviti tjednima bez ikakvog zakljucka i da bi na kraju cijele epopeje svatko od nas ostao na svom aspektu, uvazavajuci argumente drugih, pa se sve skupa okoncalo laganim razilaskom.
Pred sam kraj sam tom homosexu s kojim je sve skupa i pocelo predlozio da se ulogira na Iskricu, jer mi se pozalio da nema partnera, pa - gay-evi - potrazite ovih dana mladog i nadobudnog XYZ-a zeljnog avanture...
Also, odjebite od mog profila.
Nekakav rezime situacije bi ipak bio da svaki oblik dogme koji ne trpi empirju nema sto traziti u ljudskom drustvu, ustroju bilo kakvog poretka i da je svaka ideja potkovana takvom osnovom osudena prije ili kasnije na propast, sto je uostalom i vrijeme pokazalo. A ako bi se podvukla crta ispod naseg zajednickog promisljanja te veceri, doslo bi do sljedece konstatacije: upravo jedinstvo razlika i medusobna tolerancija su kljuc potencijalnog uspjeha ovog drustva, kako pojedinca tako i cjeline. Kao sto ruka ima pet razlicitih prstiju koji joj daju savrseni sklad i ucinkovitost bas zato sto je tako kreacionizmom/evolucijom oblikovana (sorry sto generaliziram, ali obje su samo teorije) tako svatko od nas upravo takav kakav je daje ono sto daje ovom drustvu i cini ga takvim kakvo je - (ne)savrsenim u svoj sirini i duzini slobodne volje i mogucnosti izbora.
Na tom djelu smo se nekako najvise i zadrzali: mogucnost pojedinca koju je Bog, vrhovno bice ostavilo na izbor, da izabere izmedu dobra i zla i da se nosi s uzrocno posljedicnom vezom svog izbora.Tu dalje stvar prepustam religijama, dali ce biti kazne/nagrade za ta djela, reinkarnacije ili stagod, ali, mi smo tu, cinimo ih jerbo nemamo kamo sa sobom.
Tu sam ja nekako izgeneralizirao situaciju: covjek bi bio savrseno bice da nemora jesti i spavati. Otuda sve pocinje... Logican sljed su zelje, misli i osjecaji... Kad nebih morao spavati, nebih trebao ni boraviste ni prebivaliste, ne nuzno. Also nebih trebao hranu/vodu koju sam pojeo/popio negdje ispustati iz sebe i jos kad nebi dolazilo do degeneracije stanica pod uticajem ultraljubicastih zraka iz ozona koji smo sjebali, stanice koje bi se nastavile obnavljati omogucujuci tako vjecnost... tko zna kamo bi odveo takav zivot??
Vjerojatno bi bila slicna situacija kao i danas. Imamo tehnologiju da se svijet prehrani gotovo tocno dva puta, a trecina stanovnistva gladuje. Nesretni smo ustrojem koji smo sami stvorili, ali ga ipak vecina propovjeda, sinkretizirajuci neke ideje koje u njega ne spadaju kao odraz svoje kreativne impotencije da stvore vlastiti kodeks normi kojim bi bili dosljedni i postovali ih u skladu sa savjescu kao jedinim korektivom...



Osjecam se kao stablo okruzeno semaforima. Jednostavno, nemam ali ama bas nikakav osjecaj moranja postivanja bilo kakvog tipa autoriteta i tu pocinje moj problem. Lud sam, glup i naivan u ocekivanju da se desi nesto samo od sebe. Pruzam svoje grane ka plavom nebu, ne marim za crveno svjetlo, bilo ono staticno, pulsirajuce u kakvim god intervalima i sta god iza toga stajalo. Nimalo se ne bojim izgubiti zivot, a jos manje dusu koja je ionako ostala kod bivse zene, barem onaj veci dio do kojeg mi je stalo. Zanimljivo je to kad se covjek odrekne zivota... kako stvari postaju savrseno jednostavne... jerbo: nemas sto za izgubiti. Mogu prakticki bilo sto: skociti s nebodera na glavu da vidim kakav je to feeling, uzeti kakav kalasnjikov i resetati redom staro, mlado, zdravo i bolesno po Korzu dok neko ne izreseta mene, izreci bilo kakvu pojedinost iz svoje intime bilo kome bez ikakvog osjecaja stida ili kajanja (Aphro!), bez obzira o kakvoj se osobi radi i sta ce ona uciniti s takvom i tako (o)lako dobivenom informacijom, ali ostaje cinjenica da sam samo napuhani seronja kome je skromnost i poniznost sve manje prepoznatljiva vrlina. Dapace, sto vise razvaljujem um psihokanibalizmom, to sam gori, to sam manje sretan i - nemam pojma.
Mozda da prihvatim mudrost kralja Salomona da je sve ovo ziva kara i da ne protratim zivot u materijalnoj opsjeni, vec da potrazim one dubine duhovnih vrijednosti (ali gdje i kako??!) i/ili poucen primjerom LaVeja, autora Magike i covjeka koji je presao bezdan Drva Zivota i pred smrt u zatvorskoj ludnici oprostio se od nas rijecima 'nista neznam, sad vidim da nista neznam i tako me strah'... i/ili ...
da zivim svoj zivot, budim se svako jutro ili ne, nemam pojma, iskreno - majke mi, nemam pojma. Idem malo odgovarati na vase porukice, ima toga dvije stranice, potom Graviti njuzrider, potom ICQ, potom drkica pa spavanje.
Do citanja.

abanti divcu Marju, alaj mi ga jos u glavi odjekuje, bruji i vibrira...
Neznam kako, zasto i zbog cega i dali me na kraju itko nagovorio, al, bijah... ma, da bijah... stiglo se negdje oko 23:50 s kazaljkom na rezervi psihoaktivnih supstanci (nemojte me tako gledati, old scool: samo malo cokolade!!) i tocno 10 kilograma voca i povrca inside myself: nabijen od A vitamina, preko B1-12 pa sve do Željeza, prstilo je iz mene, bacalo me... Stigao sam sam, s frendom koji studira na glazbenoj akademiji i kome je elektronika u bilo kom obliku tip glazbe u potpunosti nepoznat izricaj, na rubu prezira... ali... razigrali smo se...
Elektroniku ne slusam aktivno, pratim je iz samih korjena (22 godine informatike u guzici, od mogucih 30) i na samom pocetku mog pohoda Koblerovom trgu bijah svjedok zalosti Rijecke elektronske scene: isprobavanje efekata s par sampleova, besramno los i prazan zvuk, ritam bez ikakve logike i stila, ako se to uopce moglo nazvati ritmom...
Zacudio sam se koliko poznatih ljudi sam sreo, na kraju je od svega toga mirisalo na nekakav party, jerbo sam 'brijao' sa preko 100tinjak prijatelja/ica i poznanika/ica koji su se u rijekama sljevali i odljevali ispred, iza i uz mjesto na kojem sam se rasplesavao po malo napredujuci prema stageu...
Nabrojati ijednog je lagani bed, jerbo bi se ostali nasli uvrijedenima (mos mislit!) , pa... necu...(mos mislit!)
Dobar dio veceri proveo sam s frendom DJ-em iz Zagreba s kojim sam se slozio da smo sirot i bijedan grad, da je scena mrtva... Dobrodusan i dobrohotan, a mozebit i naivan, propovjedao mi je GoaTrance koji svira (osim klasike, kojoj je also posvetio zivot i karijeru) kao lijek za ove ljude, Krashotice (djevojke vidno nagutane 'X bonbonima') i slucajne prolaznike... Sit pljuvanja i zedan zabave, odjebao sam svu filozofiju, zatvorio oci i poceo plesati...
I tad je krenulo... Bas sam taj fakin dan morao izabrati za uhodavanje novih cizama, razgazivanje je licilo na foot-scenario kakvog Sadeovog predloska torture za nozni palac i njegove susjede, cijelo stopalo pretvorilo se u zgnjecenu beskrvnu masu sto je rezultiralo plesom s nogama zakovanim za pod, dok je svaki pokret sipao novu bol, odjebah i taj impuls i jos vise se prepustih muzici koja je negdje iza 1:45, ma, tocnije 3:00 dobila nesto puniji bit...
Prvo je s mene letila jakna, cime je ples odmah postao dinamicniji, jerbo - vani je ipak zesce popustila sparina, a ondak i kosulja... Okruzen tako frendovima, frendicama i ljudima koje uopce ne poznajem a koji mene izgleda odnekud znaju, ponovo zatvorih oci i nedoh se na vrhu planine, vjetar je nosio valove boja, trava pod mojim bosim nogama bila je purpurno plave boje, a valovi se nemilice nabacivase na stjene, barem koliko se vidjelo s tog mog obronka...
Tad osjetih prvo smrad alkohola, potom i to da me netko grli... Otvorih oci, vratih se u masu i ugledah djevojku od svojih 21-24 godine kako mi na vrhu jezika nudi plavu tableticu koju je prethodno kupila od +-+-+-+-+- koji su plesal iza mene... Ni to mi nije pokvarilo raspolozenje, zatvorih oci i nastavih plesati dalje...
Osjetio sam ruke koje me diraju, ljude koji me guraju, al u tom trenutku mi je u potpunosti bilo svejedno dali ce mi netko izvuci mobitel ili novcanik iz dzepa, bio sam u svom filmu, in the mood i sto je najbitnije - bio sam sretan!
Potom opet ruke po mojoj izbrianoj glavi i tad, na trenutak, opet otvorih oci... Opet ona, Krashotica, prekrcana jeftinim vinom promrmljala je nesto u stilu: 'Ti si meni, jebote, tako sladak'... Vidio sam da opcija ignore ne pali, pa odbrusih u svom prepotentno nabijenom stilu: 'Ti meni nisi, smrdi ti iz usta i pijana si k'o krava' sto je rezultiralo k'o perce lakim udarcem u moj trbuh i kupljenim mirom za cijelu vecer. Potom je i bitrate postao mrtav, nastupila je lagana pauzica (tocnije, na scenu su izasle Divasice) i dok palih cigaretu vidjeh svoju tlaciteljicu kako odraduje scenu iz 'Poltergeista' izbacujuci ogromne mlazeve rucka, vecere i Ribice (Ribar - ili neko slicno jeftino i lose vino kupljivo za sitnu lovu)... Oko nje se skupilo povise napaljenih frikova, pa odlucih intervenirati, povevsi je u stranu, ocistih joj lice papirnatom maramicom i razmaknuvsi kosu dok je u novim valovima rigoletom zasipala moje cizme i rubove nogavica. Potom je dosla njena turbo-mega-cool-nabrijana partyjaner frendica i inzistirala na tome da dodem na nekakav after kod njih, ali sam i tu situaciju regulirao davsi izmisljeni broj mobitela, mada me to nije spasilo 'bratimljenja' s alkoholiziranim partijanericama, a potom su na svu srecu nekamo iscezle.
Upoznah i jednog relativno simpa decka, Dinka, 19-ogodisnjeg studenta prava koji se pravdao svojim izbjeglistvom iz rock-a a kojeg su moje tlaciteljice - tukle... To mi je sve skupa bilo toliko simpa, te njegove reakcije na situaciju da smo neko vrijeme proveli smijuci se, diskutirajuci o onim posve nepotrebnim i glupim stvarima o kojima mozes od 5 popodne do 5 ujutro bez konca i ikakvog (pametnog) zakljucka...
I onda, opet zatvaranje ociju i ples... ples... ples... Dok se iza mene odigravala vrlo ziva preprodaja X-eva, 'seoba naroda' s ljeve na desnu stranu, gore i dolje po tom malenom trgu, poceci novih ljubavi i prekid jedne stare, ples.. pless i plessssss... cijelo tijelo se pretvorilo u jednu gumeno savitljivu bananu koja je vibrirala u ritmu house-a koji se pretapao iz trance-a u progresive... ili sl... dodah u glavi zvukove Diređidua, oboe, orgulja i tisuca udaraljki i udarih neki samo meni poznat ritam... Onda opet navala tlaciteljica, ovaj put meni poznatih: 'Na cemu si? Na cemu si???!! Kako je tebi dobrroooo!! Kako ti brijes, covjece! Al si izbrijao..."



Evo, upravo je nekih 18:24 i upravo se vratih doma zadovoljiti teznju zeluca da se zabavi nekim sadrzajem, a i pala je neka pauzica do 20:00 na Koblerovom trgu, tako da pohotno trpajuci myself-home-made-meal koji nudim i tastaturi pisuci ovo, nastavljam tlaciti ovaj blog. Neznam odakle mi takva nadobudnost, volja ni inspiracija, no ipak pisem u jos vecem cudenju samom sebi sto cu to procitati prije postanja, ma ono, nemam sad kome srati, hocu kurac, sto uopce revidiram pokoje ispalo slovo pogurnuto smrznutim prstom ili komadom hrane koji je pao na tastaturu... Jos veca mi je čudiona sto ce netko odvojiti svoje dragocjeno vrijeme citajuci ove gluposti, ali po statistici prometa ove stranice, ima vas, pa ondak, citajte...
'cut' je odredio prijatelj, nediplomirani psiholog (dosta stariji od mene, kojeg je zivo zabolio kurac i jajca ispod istog da jednog dana i podigne tu diplomu, prezivjeli hippppppie medu yupppppi-cima) a ciji je posjet najavljen jos dva dana ranije i kojeg nisam imao srca odbiti. Usljedilo je ugodno i kvalitetno druzenje koje se za koji sat pretvorilo u izlazak na Korzo i kratku zuju gradom ispresjecanim povorkom desetaka stotina bica pustenih s lanca da divljaju u svom kavezu od zivota, jer su napokon za to docekali dozvolu...
U ne bas ni takoj kratkoj ophodnji grada i utvrdivanju gradiva, rezimiranju situacije za sankom svima nam dobropoznatog puba ispod crkve sv. Vida ja osjetih zov majke prirode da bacim govno i izvrsim update hranjivih tvari u organizmu cemu se i posvetih, odradujuci upravo zadnji dio...
Apffff... tek sad osjecam koliko sam razbijen, bas ono, bas posteno umoran. Trenutna misao koja je zazujala izmedu moja dva manje vise simetricno rasporedena uha glasi: skinuti 'this iz Ibiza... 2004' iz playliste i zamjeniti je 'sweet smokersima', odjebat ovo piskaranje i izvalit se na repete gledanja divX-anog BBC-evog dokumentarca: 'LSD - beyond and within', al druga misao me navodi na to da bih mogao ostati ubetonan u kaucu i probuditi se u neko sitno doba ujutro, zajebavsi tako dogovor za 20:00h...
A i DVD-i koje Nero odraduje su pri kraju, pa... neznam, ono - dilema biti i postanka padaju u vodu, mislim da...



serem


Oke, al netko ce i tu verbalnu defekaciju vrlo vjerojatno nastaviti citati, mozda i ja jednog dana, zo - gremo dalje...
Fakat sam izletio iz koncepcije prvog dijela Bloga a neda mi se citati gdje sam stao, uopce, ruka mi je lijena dignuti se sa alfabetnog dijela tastature na tipku PAGE UP ili DOWN i odraditi taj dio, tako da cu rezimirati situaciju sljedecim rijecima:
desilo se jos jakoooo puno toga, ispisah nekih 10 posto, a prijeti da se danas nastavi istim intenzitetom, obzirom na broj after-party-a na koje sam pozvan ili se cijela stvar izjalovi mojim padom u delta zonu odradom jednog REM saranja ociju na kaucu na kojem sjedim, a na koji bih se najradje sad odmah ovako u cizmama prolio i cigarom koja dogorjeva u gubici ga progorio...
Heh, nicim izazvan bacio sam oko na ICQ i vidim jaaako puno novijeh porukica a isto tako i na Iskrici, a jos ktome izresetan SMS-ovima koje cijelo ovo vrijeme citam i hablaonom na mobitelu koju upravo zavrsih, mislim da cu odreplyati sve to GSM, GPRS i HTTP tekstom i nesto sitno by voice, pa taman jos stignem izjuriti van...
Jos samo jedna misao: kako to da nekima replyam s najvise jednom misli razdjeljenom u par recenica dok drugima pisem poslanice?? Neznam, moram se malo ulogirati i analizirati log, pa da izmjerim situaciju, ovako - ostajte zivi, zdravi i veseli, klonite se psihokanibalizma i povremenih stavova i - see ya!!

Eh... kako prolete, jeb'o ih led... iza 17-te koju sam jedva docekao jer se blizila 18-ta i konacna punoljetnost, mogucnost da radim sta hocu, da budem sam svoj serif, pocele su letjeti u ludom ritmu zivotnih obaveza...
Sad kad se malo bolje pogledam - jebate - pa zivo sam dijete! Zadrzao sam u sebi onaj veseo djecacki duh, sva sranja sto su mi se kroz zivot dogodila nisu to uspjela odlomito od mene...
Odusevilo me to sto sam jucer ispred kuce vidio klince kako se igraju - špigulama!
Kupio sam jednu od njih za 10 kn (znam da su me olevatili, al - citajte sad dalje - ostatak price :)) tek toliko da udem u igru... A imali su sve neke dobre, presijavajuce i metalik, u duginim bojama i sl, za kakve smo mi dok sam ja bio klinac davali i po 5:1 ma i 10:1...
Krenulo je tako lako, nisu bili bas neki tehnicari, tako da sam im za 45 minuta 'pobrao' gotovo sve spigule, jer smo se igrali na jednu dobivenu partiju - jedna spigula... To ih je malo ubilo u pojam, ali sam im spigule vratio i dao im jos nesto sitno love sto sam imao kod sebe...
Potom sam svratio do Gala na tradicionalnu kavicu, gdje me drustvance docekalo s pitanjem - koji ti je da si tako sretan...
He - a da samo znaju... Po povratku sam si kupio Pikado u china shopu za cijelih 12 kn, a postere za metu imam jos od ovih zadnjih izbora, pa, u pripremi su igre bez granica...

E, da - taj isti dan u Galu sam upoznao dvije djevojke koje nisu vjerovale da imam 30 godina. Po njihovoj procjeni, maximum 24, nategnuto na 25. Steta sto se nisam kladio, da lagano i zaradim nesto, ali, uglavnom - morao sam potegnuti osobnu iz dzepa da im dokazem...
A na Iskrici kad zavirim sam u svoj profil - pise - 31 godina...
Pfff... administratori, ispravite nepravdu!
Jes da je vrijeme relativan pojam - imao sam tocno 7 minuta da ostavim ovaj zapis u blogu, potrosio sam jos dvije i sad iz ovih stopa jurim jer me frendica ceka na veceri na koju nesmijem zakasniti...
Sorry svima koji citaju ovo, ali fakat je guzva i potrudit cu se napisat nesto suvislije, zasad sam u prekoracenju cijele 4 minute i ... do citanja!