All Your Base

char* prsnal_nout = NULL;
char* msgBuffer = NULL;
int32 errorCode;
int i;

errorCode = openmind ("VELIKIMOZAK", &mindHandle, AGRESIVNO_UMETANJE_U_MOZAK);

if (errorCode == NEMOGUCE) {
printf ("U taj mozak nema smisla unosit podatke");
return 1;
}

prsnal_nout = malloc (sizeof (char) * 87);

if (prsnal_nout == NULL) return 1;

msgBuffer = malloc (sizeof (char) * 100);

if (msgBuffer == NULL) return 1;

prsnal_nout = "dan otkako sam odlucio da cu se ostavit cigareta, kupit lule dvije i pocet pusit lulu.";

for (i = 0; i < 12 ;i++) {

sprintf (msgBuffer, "Danas je %d. %s\n", i, prsnal_nout);

mindInsert (mindHandle, msgBuffer);

wait JEDAN_DAN;


}

return 0;

}

E, da... za ovu funkciju, osim stdio.h i stdlib.h, mora se inkludat i header mozdanilijevak.h

Budući da trenutno nisu logirani ni Kojot ni Will, a ni veliko E, htio bih samo podsjetiti sve da natječaj za najromantičniju pjesmu pod nazivom "Čevapom po tipki" još uvijek traje.

Detalji na:
http://tinyurl.com/9d2wv


U konkurenciji:
______________
--------------

King:

https://www.iskrica.com/weblog/com.php?ID=86025&WID=157237

_______________________________________


vjestica_sa_istoka:

https://www.iskrica.com/weblog/one.php?WID=163893&Blog=86157#Blog_86157


_______________________________________


tantralover

https://www.iskrica.com/weblog/com.php?ID=86069&WID=20467&page=0

_______________________________________

Smmmmokvica:

http://tinyurl.com/7bkb6

1. Možeš u miru složit rečenicu da je svatko može razumjet, s minimalnim naporom
2. Možeš, a i ne moraš nastavit konverzaciju
3. Možeš šutjet kad ti tema postane dosadna i čekat da se razvije u nekaj interesantnije
4. Možeš otić kad ti tema postane dosadna
5. Ne moraš lovit zadnji bus
6. Pošteđen si izostanka reakcija nakon iznošenja Najsmješnije Hiper-Urnebesne Mega-Šale (TM)
7. U trenutku se možeš prebaciti s neke dosadne rasprave na proučavanje header datoteka, prototipova funkcija i definicija nekog kronično loše dokumentiranog embedded sustava i proklinjanje tvoraca razvojnog okruženja za isti.
8. Kad ti ovo prvo dosadi, uvijek se možeš iznova diviti slojevitim osobnostima raznih kompajlera i linkera prilikom izrade simulacije na pisiju u sprezi s predivnim majkrosoftovim integrejted development envajromentom.

Daklem, Bowie, Rammstein i Reed. Dobro kakva je to kombinacija, pobogu. Al upravo to se nalazi na ovoj memory stick duo kartici (za koju će najvjerojatnije u budućnosti isto vrijedit onaj ZAMP-ov i HDS-ov kurvinski namet, al, jel, da se ne udaljavam sad), uštekanoj u mobitel sa slušalicama.

Otisnuh se danas u lov na blog. Može li se to tako nazvati? Ako nemaš ideja za pisanje, a pisao bi, onda se ide u lov na blog. Jel? Emmm...

Ajmo sad u stvarnost. U stvarnosti nisam ništa ulovio, pa ću trkeljat nedorečene švrljotine nepovezanih misli kao i obično.

Iz godine u godinu, iznova me uspijevaju iznenaditi ZET-ove (već provjerene) tehnike borbe protiv tramvajskih parazita. A tko su oni?

Tramvajski paraziti su zapravo dobri ljudi. To su ljudi s visoko razvijenom ekološkom i ekonomskom sviješću. Oni će za velikih i hladnih zima isključiti svoja plinska grijanja i grijati se na struju. Ali ne na svoju struju, naravno. Oni će iskoristiti već postojeću disipaciju električne energije koja se pretvara u toplinu na, recimo, mjestima kao što su tramvaji.

Ja to podržavam. I mrzim ZET zašto se bori protiv njih.

Aha, da... Umalo sam zaboravio napisati sam način borbe. A to je jedan krajnje podmukao i zaista nehuman način. Ta borba, istini za volju, zahvaća i one koji ne spadaju u tu grupu ljudi, one koji se tramvajom voze samo ako im je baš predaleko pješačiti (iznad 2 sata ne brzog, ne sporog hoda).

Ona se sastoji u tome da se sjedeća mjesta, popularne stolice, zagriju do krajnjih granica. Ovdje se zapravo radi o psihološkoj zamci koja te prvo privuče na stolicu, pa te potom sprži. A ako si lijen za ustati se, onda si stvarno najebo. Nešto slično onom kuhanju žive žabe.

Nego, iako se dičim i ponosim svojom lijenošću, ipak sam odlučio izaći van na Kvatriću. Do tad je sviralo:

1. Rammstein: Rosenrot
_________________________

"Tiefe Brunnen muß man graben
wenn man klares Wasser will"

To je pjesma koja, kako se čini, čak ni najvećim ljenguzama ne da sjediti predugo na jednom mjestu, pa bih se čak njoj mogao zahvaliti za svoj život. Dobro, ako ne život, onda barem sprečavanje opeklina 2. stupnja i sterilizacije. I tak sam otišel duboka vrela kopat.


2. David Bowie: Five Years
__________________________

Zapravo, duboka vrela ovdje simboliziraju čin odljepljivanja od stolice tramvajske, za sve one koji slabije prate. (Da, toliko je banalno.)

Ulica je bila prazna. Nije bilo niti prehladno. (To guzica iz mene govori, ona spržena). Dana situacija je stvorila stanovit ugođaj. (oh, koja sadržajna rečenica). Ugođaj hale koji se lijepo uklopio sa reverbom zalijepljenom na vokalu. Taj ugođaj praznog, velikog zatvorenog prostora sa zidovima s niskim faktorom upijanja te umjerene kolorizacije jeke, slijepljen s vizualnim (ne)podražajima, čovjeka mora dovesti u stanje (The) Pitanja.

"News guy wept and told us
earth was really dying
Cried so much, his face was wet
Then i knew he was not lying."

Da, sve prvo počne s ekologijom (sjetih se tramvajskih parazita opet). :) Naposlijetku se dođe do onog: "Čemu to sve zapravo?". Pitanje koje je toliko puta postavljeno da te svako daljnje postavljanje istog čini glupim. Ali ipak dođe.

Akumulirana toplinska energija sad već jenjava i osjeća se ono što bi po ljetu nazvali povjetarac. Po ljetu. Sada je to bila ljuta mećava.


3. David Bowie: Space Oddity
____________________________

Uslijed mećave ljute, oči počinju suziti i sinusi se žele derivirati u kosinuse. Pretpostavljam da sam izgledao kao da sam tužno ili nešto takvo.

"Čemu to sve zapravo?" kad-tad odvede misli u Svemir. Svemirski limbo, jel. Što te u jednu ruku i smiruje kad počneš raditi usporedbe...

"And the stars look very different today"

...bez obzira koliko predmeti usporedaba neusporedivi bili.


4. David Bowie: Sons of the Silent Age
______________________________________

Prizemljenje. Svjetovne teme.


"Sons of the silent age
Stand on platforms blank looks and note books"

...

"Rise for a year or two then make war
Search through their one inch thoughts
Then decide it couldn't be done"

Blah


5. Lou Reed / John Cale: Small Town
___________________________________


Hodanje zagrebačkim glavnim trgom je gotovo uvijek dosadan posao. I besmislen. Ali svejedno, ljudi to i dalje čine.

Pokušavam se razuvjeriti u toj misli. Ali opet bezuspješno.

"When you're growing up in a small town
and you're having a nervous breakdown
and you think that you'll never escape it
yourself or the place that you live"


6. Lou Reed: Lady Day
________________________

"After the applause had died down
And the people drifted away
She climbed down off the bar
and went out the door
To the hotel
that she called home
It had greenish walls
a bathroom in the hall"

Ovaj put verbalna asocijacija. Doduše, preskočih Pitanje, ali odjednom počinjem opažati ljude. Interesantna stvar je što ih nisam vidio kao bezličnu masu. Ovo je, osim što je interesantna stvar, istovremeno i vrlo čudno za mene. Rijetko kad mi se to događa. To, da te do tad bezlične, dosadne i besmislene šetače, koje istovremeno vidim prvi i zadnji put, doživljavam bilo kako drugačije.

U stvari, u tom diferencijalu vremena sam shvatio da sam zapravo ja taj koji luta bez smisla i koji nema pojma kamo ide. Mrzim te trenutke ovakve vrste lucidnosti. Mrzim ih. Postavljaju opet nova pitanja. Odlazim doma. Poslije ću se s njima suočiti. Poslije. Ima vremena. Ima vremena. Ma ima. Poslije.


7. Velvet Underground: White Light White Heat
_______________________________________________

U zadnje vrijeme imam čudno svojstvo da se oko mene skupljaju parovi. Ono, 'zagrljeni parovi u gomili snova' i te traćarije. Ti parovi su sastavljeni upravo od onih ljudi od maloprije.

Ne smijem sjesti bilo gdje u busu ili tramvaju, i evo ih, bar dva-tri. Minimalno dva! Dajte ljudi. Jel mi je na čelu nalijepljen natpis sa strelicom prema dolje iznad koje debelim serifnim slovima piše: "HALO, HALO... SVI PAROVI SVI PAROVI, OBAVIJEST!!! SJEDITE ŠTO BLIŽE... BLIŽE... MA BLIŽE!! DOVOLJNO BLIZU DA DOBRO I DETALJNO VIDITE DIZAJN SERIFA NA OVIM SLOVIMA"

Sreća u nesreći je da sam slušalice imao na ušima, tako da sam bio pošteđen barem auditivnog doživljaja nametnute mi situacije.

"(Ooohhh-ooohhh, white light)
Oh, I surely do love to watch that stuff drip itself in
(Ooohhh-ooohhh, white light)
Watch that side, watch that side
don't you know gonna be dead and dried
(Ooohhh-ooohhh, white heat)
Yeah foxy mama, watching me walking down the street
(Ooohhh-ooohhh, white light)
Come upside your head
gonna make you dead hang on your street"

Eto. To sam ja. :) Bar su mi u nekoliko navrata prišili tu etiketu. A nekad nisam bio jedini, pa je to još funkcioniralo. (al je to bilo davno)

Jel ZATO više nitko neće svirat sa mnom? Jel sam ZATO odmetnik? Jel je to razlog za posvađat se na džem sešnu svakom? :)

- Ubrzavaš, bogamu

- Ne, nego ti usporavaš

- Dooobro, sad ćemo vidjet čija majka crnu vunu prede i gdje je magla panj odvalila

(jitt vadi spravu koja ide klik-klak i stavlja je u pogon:
KLIK, klak, klak, klak,
KLIK, klak, klak, klak,
...)

- ...

- Pa dobro, jel sad čuješ da si prebrz. Jel ti slušaš taj metronom uopće?

- Ma jebi se ti s tim tvojim metronomom, k'o da netko bude obraćal pažnju na tempo, 15 godina sviram, i to bez metronoma, i nikad mi nije trebal

- Tak i zvučiš.

- Idem doma.

- Ajd bok.

hihihi... :D

A to je bilo još prošle godine. Kao, pripreme za nekakvu kvazi-svirku za Novu godinu. Mislim da ne treba posebno naglašavat da se NIJE sviralo. :D

Danas nekak cijeli dan nemam feedback. Fali mi feedback. Dajte mi feedback.

(spajanje mikrofona na pojačalo i približavanje istog zvučnicima ne spada u ovu kategoriju fidbekova)

Ma nije, al sam videl negdje dolje blog sličnog naziva, pa mi je to bilo nekak šteta ne iskoristit za vlastite potrebe (pisanja naslova, jel)

Htio bih napisat blog o blogu. Meni se baš svidio onaj kolajin log o kakanju, a i onaj willov o austronautima koji srednji prst pokazuju.

A to me podsjetilo na odjelo, onaj skafander, iz Dine. Onaj koji reciklira sve. Kod kojeg se ništa ne baca. :)

I tak sam onda, ne bio lijen, korak po korak, došel do sountrackova... (ma znate... odijelo, skafander, sranje, dina, Brian Tyler, whatever)

A onda preko toga i do jednog pitanja: Kak se daju naslovi instrumentalnim skladbama? Znam da se oni kompozitori stari nisu trudili baš oko imenovanja. Možda nisu bili dovoljno maštoviti? (xexi)

___________
Disklejmer: autor u ovom logu nije želio implicirati niti da Dina, Brian Tyler kao takav i skafander jesu sranje, niti da nisu, bez obzira što bi to tako neupućen slučajni čitatelj mogao shvatiti.

(i koji vrag još sluša saundtrekove)

Postoje dani kad se žice same od sebe poštimaju, točno, gotovo u cent.

Al to se događa *samo* na žičanim instrumentima glazbenim.

_________________________________________________

It seems the peacefuls stopped the war
Left generals squashed and stifled
But I’ll slip out again tonight
Cause they haven’t taken back my rifle
For I promote oblivion
And I’ll plug a few civilians

I’ll slash them cold, I’ll kill them dead
I’ll break them gooks, I’ll crack their heads
I’ll slice them till they’re running red
But now I’ve got the running gun blues

Danas pišemo palindrome. (Već izgenerirani palindromi tipa: A man, a plan, a canal, Panama, i sva njegova proširenja su aut of baunds)

Pa reko'... Da ne budem samo sebi dosadan, pišem još jedan blog niske literalne vrijednosti. A niska je zato što sam trenutno, jel, dosadan.

Eto.

http://scrawford.net/display/begin_withSCREEN_00478.swf

:)

...da pomisao na odlazak na spavanje postane svijetla točka, vrhunac, peak dana.

Spavanje u gornjoj rečenici je izrečeno u doslovnom smislu; Daklem: "idem leć u krevet, zatvorit oči i SPAVAT".

I da.... ak budete išli kupovat knjigu u kojekakve hiper-turbo-mega store-ove, a knjiga za koju ste zainteresirani bude izvan dometa vaših ruku i nogu (dakle, ne u smislu ne-mogu-si-je-priuštit, nego u smislu ne-mogu-je-dosegnut-jer-stoji-na-previsokoj-polici) i onda to kažete simpatičnoj djevojci koja tam radi, te ona makne jednu knjigu s donje police, stane na istu i elegantno uzme knjigu s gornje, vama nedostižne police, nemojte joj reć da je to kaj je upravo napravila varanje i da to nije fer, jer će vas počet čudno gledat i kolutat očima. OSIM ako je upravo TO efekt koji ste željeli postići. :)

______________

E, da... Kak ja popizdim kad vidim da netko piše log čiji se sadržaj izravno nastavlja na njegov naslov. :))

Odgovor na davno postavljeno pitanje potaknuo me da ponovim slušanje.

I tek sam sad skužio da je zvuk dosta slinav. Fazne distorzije, kolebanje u fazi, tzv. jitter.

...ali sam izgubil onu pizdariju od kabla koji povezuje izlaz teve kartice s zvučnom karticom mi, tak da mogu sam gledat.

Nnda, ionak se veli: "GLEDAM to i taj i takav televizijski program", a ne: "GLEDAM I SLUŠAM to i taj i takav televizijski program"

E pa ja sad ne gledam zato jer ne mogu slušat, tj. mogu, al bi trebal priheftat visokoomski ulaz pretpojačala zvučničkog sustava mi na visokoomski izlaz na tevekartici, što zahtijeva zavlačenje iza stola, uništavanje paukovog habitata, što pak nije ekološki prihvatljiva rabota.

Tak da onda radije žrtvujem (sebe i vas) na način da utiskujem i otpuštam plastične ove manje stvari na ovoj malo većoj plastičnoj stvari (a koja je opet, gledano razmjerno tim manjim stvarima, višestruko veća od njih) producirajući tako prekrasne rečenice (koje će netko, u skladu s nekakvim statističkim zakonitostima, pročitat od početka do kraja, smanjiti si entropiju u mozgu i tako održati ekvilibrijum u univerzumu)

Ommmmmmmmmm...