All Your Base

Koncentrirajmo se na dvije stvari:

1) Coflek
2) Onaj krzneni dodatak na rubu kapuljače

Ne kužim svrhu ovog asesoara. Ni funkcionalnu, a baš ni estetsku, jer, ruku na srce, to baš i nije tak lepo.

Dobro, ajd. Coflek još nekak, ali isključivo onaj koji se nalazi na samoj kapi (bez ekstenzije). Iako mu nedostaje bilo kakav tračak estetske vrijednosti, mogla bi mu se pripisati nekakva funkcionalna svrha. Obično je smješten na dijelu kape koja sjeda na samo tjeme glave, pa bi u tom segmentu mogao pružati veću izolaciju prema elementima. Ali svejedno - dajte ljudi - ČEMU?

No, nije tajna da postoje i cofleki na špagi. E te skroz ne razumijem. Estetska vrijednost takvih je, priznajmo sami sebi, još i niža od gorenavedenih, a o nekakvoj funkcionalnosti bi se tu teško moglo što reći.

Predmet označen brojem (2) mislim da ne treba suviše komentirati. Kaj? Čemu pak sad to služi? Kaj je to neka tradicija? Neko kulturno naslijeđe? Ali čije? Naime mora bit to, budući da nije nepoznanica da je tehnologija i u segmentu materijala za izolaciju znatno napredovala.

Nije nikakva tajna da u današnje vrijeme postoje umjetni materijali izuzetnih izolacijskih svojstava. Mislim, ne moraš više ubit polarnog medvjeda, lisicu, jelena, soba ili morža da bi ti bilo toplo, bar ne ovdje.

Ali ipak, bez obzira na sve to; i cofleki i ti krzneni (ili kvazi-krzneni) dodaci još uvijek postoje i izvan Aljaske. A ja nikak da odgonetnem... Zašto, ljudi. ZAŠTO?

Keptns log. Stardejt vansikstutriseveneitvanou. Danas je posada bila ponešto uznemirena. Iz razloga koje nisam do kraja uspio dokučiti. Pa kakav sam ja to jebeni kapetan? Ček, a gdje je posada uopće?

Mislim da smo previše vremena proveli ovdje, na površini jednog beznačajnog plavog planetića u sustavu s nekakvim neugledim žutim suncem, u pripizdini galaksije. To nakon onog slijetanja. Što zbog naše glupe znatiželje, što zbog toga kaj smo već vozili na parama. Da, to je. To je ono što moju posadu nervira.

A iz daleka se činio kao skroz zgodan i ljepuškast mali planetić. Dakle, još jedna u nizu mojih ne baš tako sjajnih odluka. Jesam li spomenuo da sam izuzetno loš, kao kapetan.

I, evo. Sad, zbog mene, ovdje moramo ostati još neko vrijeme. Ne jako dugo, na sreću - samo do kraja naših života, kako se čini.

U stvari, nisu mene bez veze postavili za kapetana ovog broda. Naime, i posada je više nego neučinkovita. Da čemu vrijede, valjda bi do sad već otkrili neko alternativno gorivo za ovu našu kramu, da odpizdimo iz ove rupe, što se najviše odnosi na one niškoristi raketne inženjere. Zapravo, kad bolje razmislim, ja sam u stvari jako dobar kapetan, ak me usporedimo s njima.

Ma u stvari nisam. Izgubio sam i ono malo poštovanja i autoriteta koje sam imao. Ipak, moja je odluka bila prizemljiti se ovdje, tako da im i ne mogu zamjeriti. Više uopće ne žele ni razgovarati sa mnom, a kamoli izvršavati moje briljantne zapovjedi. Kao, sretni su ovdje. Stopili se sa stanovništvom, kakti. Ali svejedno su nervozni, to vidim.

Za kraj loga bih samo napomenuo da ću poslati jedan dalekometni širokopojansni impuls u nadi da će netko inteligentan, tamo negdje, isti uloviti i izvući nas iz ovog učmalog dijela galaksije.

Netko mudar nekoć reče (zapravo prije nekoliko minuta, al to sad nije bitno)... Previše je ljudi na ovome svijetu da bi netko rekao nesto novo. Ali moguće je reći nešto već izrečeno, ali na svoj način.

Mogu li neke pojave koje povezujemo mentalno, a koje nemaju očitu uzročno-posljedičnu vezu unutar empirijske stvarnosti ipak imati stanovitu povezanost na određenoj razini?

Bi li potvrdan odgovor na prošlo pitanje značio dokaz o postojanju nečeg izvan onoga što volimo nazivati stvarnošću? Nesumnjivo da.

Ali, takve se pojave događaju, ni to nije upitno. I očito je da su povezane. Zašto bi nedostatak veze uzrok-posljedica nužno morao značiti i nedostatak bilo koje druge veze? Zašto bi ta druga povezanost bila manje važna?

Eto... malo pitanja za lako razmišljanje za početak novog tjedna... :)

...muttering, I got up weakly
always I've had trouble sleeping
stumbling upright my mind racing
furtive thoughts flowing once more
I, there hoping for some sunrise
happiness would be a surprise
loneliness no longer a prize
rapping at my chamber door
seeking out the clever bore
lost in dreams forever more
only this, and nothing more

Mislim, jel bitna? Sve one priče "ravnoteže među zvezdama" i sl. Na što se to zapravo odnosi? Kvantitativno nije. Onda kvalitativno. Stvarno?

Je li onda ukupna 'kvaliteta' univerzuma jednaka nuli? Ako ima ravnoteže, onda jest. Ako je ima onda je ona vjerojatno i bitna.

A što je s ljudima? Mislim individualno s ljudima. Jel je svatko od nas nekakav mikro-univerzum s ukupnom 'kvalitetom' nula ili individue imaju neuravnotežen kvalitativni kvocijent? Je li ovo samo subjektivno? Zapravo, sigurno jest subjektivno, samo pitanje je koliko toga je iluzija, a koliko realnost.

Ako uzmemo da smo u zadnjem slučaju odstranili iluziju, može li ta realnost biti apsolutno pozitivnih kvaliteta ili mora postojati neka sasvim nepoznata, a negativna koja daje ravnotežu, vraćajući nas na nultu kvalitetu - radi ravnoteže?

Ili je ravnoteža samo generalne prirode i odnosi se isključivo na sveukupni sadržaj kompletnog univerzuma (kao u pjesmi), a u individualnim mikro-univerzumima može postojati disbalans?

Volio bih da je zadnja teza točna.

...ili: kako iz četiri pjesme tri različita autora (Waters, Bowie, Gilmour) napravit jednu...

Mozda cak dobro i zvuči... Ali samo ak uz suzdržavanje od smijanja recitiraš... Pjevušenje originalnih melodija ne djeluje tak dobro. xexe


How I wish, how I wish you were here.
We're just two lost souls
Swimming in a fish bowl

I wish you could swim
Like the dolphins
Like the dolphins can swim

And remember, when you were young,
You shone like the sun.
Shine on you crazy diamond.

I, I will be king
And you,
You will be queen

Though nothing
Will drive them away
We can be heroes

Just for one day
We can be us
Just for one day

Oh, Come on you raver,
you seer of visions,
Come on you painter,

you piper,
you prisoner,
and shine!

You can have anything you want
You can drift, you can dream, even walk on water. Anything you want

You can own everything you see
Sell your soul for complete control
Is that really what you need

You can lose yourself this night
See inside there is nothing to hide
Turn and face the light

Running over the same old ground.
What have we found?
The same old fears.

Wish you were here.

Liba je super! Liba je mrak! Liba je zakon! Liba je superiška! Ona je utjelovljenje superbnosti, znanja, sreće, veselja, genijalnosti, ingenioznosti, savršenstva!

Ona je kraljica šale! Ona je božica! Ona je nešto najbolje što se ovom svijetu moglo dogoditi.

Genijalna je ta liba, jel znate vi to? Ak ne znate, neka vam... Onda niste ni zasluzili da znate. Jer što vam vrijedi ta spoznaja ako sami do nje niste došli. Ma kome ja ovo uopće pišem?
Vi nezahvalnici! Vi luzeri! Vi koji ne znate prepoznati, cijeniti i diviti se Njoj, jedinoj i neponovljivoj! Jedinstvenoj i nedostižnoj. Bolje da i ne živite. Jer što je život ako nema Libe? Ja vas jednostavno ne razumijem.


sponzored by: Liba S.
(podaci o punom imenu i prezimenu poznati uredništvu)

Nemam pojma što bi naslov točno trebao predstavljati, al' eto - to mi je iz nekog razloga prvo palo na pamet. Pa analizirajte ak 'oćete...

Nu, kad sam već u tom filmu, mogao bih i nastaviti u istom stilu. Napisati pjesmu. Ma, u stvari, ne pjesmu. Pokušati zamisliti imaginaciju i biti potpuno oskomoričan, do krajnjih, trešerskih granica.

Ne smijem biti suviše očit, a niti suviše kriptičan. Evo, opet to radim. Opet se ograničavam. Opet mi binarni kôd lupio u tikvu. Možda je to, tješim se, neka podsvjesna želja da dostignem savršenstvo svog idola - Marvina.

No, pitanje se nameće samo po sebi; je li Marvin u suštini doista baratao samo binarnim brojevnim sustavom u vidu nekakve sofisticirane Turingove mašine ili je posjedovao stanovitu neodređenost kakvog kvantnog stroja? Da li je ta nakupina korodiranog pleha, osim svoje očite ingenioznosti, imala i dušu?

Pa dobro, pitam ja vas, je li netko bez duše u stanju toliko gunđati, toliko zanovijetati i biti tako predivno otrovan? Gle, sad mi i naslov dobiva konture onoga o čemu pišem. Čudno, jer obično je obrnuta situacija.

Što je, zapravo, ta jedna hipersupstanca koja bi trebala činiti ono što nazivamo dušom? Zašto hipersupstanca? Pa, eto, sklepah taj termin po uzoru na hipertijela, što će ga reć da bi ona trebala biti iznad same materije. Neshvatljiva praktičnim umom.

Ali kako onda ja, u svoj svojoj praktičnosti i pragmatičnosti, uopće mogu razmišljati ili pisati o njoj? Nije li možda to dokaz da se udaljavam od svog idola? Možda nije, ako sam pretpostavio da on ipak ima ono što mi doktori volimo nazivati dušom.

Recimo, virus. Je li virus sposoban odgristi višem časniku engleske vojske nogu, tako da ista ponovno izraste? Ne, jer virusi su ono što mi doktori volimo zvati vrlo malim. Takav čin je mogao napraviti samo veći kalibar životinje. Nešto poput onog što mi doktori volimo nazivati tigrom.

Znam sad što se pitate. Sigurno ovak nešto:

"Tigar? U Africi?"

Cheerio! ;)

Recimo, kak doć do bali-a, ak bali misteriozno nestane na točno 28 sati, 19 minuta i 49 sekundi?

Zapravo, puni naslov ovog unosa bi trebao biti "O Điziskrajst, na što je ovaj moj nadobudni blog spao; valjda će jednog dana biti bolje", ali nakon razmišljanja odlučio sam da bi takav naslov bio jednostavno predugačak, pa sam odustao, te skratio isti.

Primijetih da je ovdje prilično popularna riječ "duplić" za neke od članova. Da, i ja sam tako bio prozivan nekoliko puta, pa sam odlučio napraviti malu analizu.

Naime, prvi put sam tu riječ čuo u komentaru bloga kada je jedna od članica, msirena, mislila da sam ja vođa sindikata udruženih lastavica, cijenjeni kolega forsaken. Ova zabluda je ubrzo bila razriješena budući da je isti kolega nešto kasnije prikazao svoju nazočnost, čime je automatski s mene maknuo etiketu "duplića".

Međutim, to je bilo samo privremeno, budući da sam sad opet, prije nekoliko sati, i po drugi puta dobio tu etiketu. Ovaj puta situacija je složenija, budući da zapravo niti ne znam precizno čiji sam to zapravo duplić. Doduše, u izvješću se spominje stanoviti "norm" koji, kako sam čuo, ovdje više nije prisutan.

Stoga bih zamolio sve vas da stanemo na kraj ovoj nepravdi, te da se borimo za to da ovakve stvari u budućnosti ne događaju.

A u svoju obranu ne mogu ništa drugo do reći: Ne, ja nisam duplić i nikada se prije nisam prijavio na Iskricu, ni pod ovim, a ni pod drugim imenom.

Eto, ovo vam je bila jedinstvena prilika. Nikad me nećete vidjeti u ozbiljnijem izdanju nego što sam to bio u prethodnom odlomku.

Želio bih proširiti spoznaju o transportu kokosovih oraha pomoću lastavica.

Uvriježena je ideja da europska lastavica ne može nositi kokos na velike udaljenosti. Ne zato što ga nema za što primiti, već zbog jednostavne činjenice koja leži u omjeru težina. Prosječna lastavica, koja teži maksimalno 250 g, nije u mogućnosti nositi kokosov orah mase pola kile. Da bi zadržala horizontalnu brzinu, lastavica bi trebala zamahnuti krilima 43 puta u sekundi.

Postojale su ideje da bi afrička lastavica mogla nositi kokosov orah, ili da bi to čak mogle i dvije europske lastavice, ako se posluže puzavcem.

Budući da je od tog istraživanja prošlo dosta godina, postoje i neka nova saznanja vezana uz to. Trebalo bi reći nešto o horizontalnoj brzini tih lastavica. Afrička lastavica leti različitim brzinama od europske, kao što se i uzorak njihova letnog plana u mnogočemu razlikuje.

Najnovija istraživanja pokazala su kako nam je tehnološki napredak omogućio da bolje razumijemo lastavice, pa se u skladu s time dogodilo i znatno unaprijeđenje njihove sposobnosti nošenja kokosovih oraha na ogromne udaljenosti, što nam donosi sigurnost da svi zahtjevi za kokosovim orasima na ovim područjima u svakom trenutku budu zadovoljeni.

Da bi ovo bilo ostvarivo, potrebno je imati poveći broj voljnih lastavica koje su spremne žrtvovati svoje vrijeme kako bi se organizirale u golema jata-konvoje i tako prenosila kokosove orahe na određeno ili neodređeno vrijeme, tj. na ono vrijeme koliko one to žele.

Moderna tehnologija nam, nadalje, omogućuje da se lastavice do neke mjere modificiraju. To se najčešće rješava spajanjem lastavice na 50-njutnski raketni pogon, što na prosječnoj lastavici rezultira akceleracijom od 200 m/s/s, ako zanemarimo otpor zraka. Doduše, bilo je prijava određenih lastavica koje su viđene u zrakopraznom prostoru geostacionarne orbite Zemlje, što je potvrdilo neke sumnje da se lastavice, osim što su vrlo dobri letači unutar atmosfere, iznimno dobro snalaze i u zrakopraznom prostoru.

Naravno, naslov je samo mamac. Budući da već lagano mogu reći da sam pomalo omražen među štovateljima blog-religije (kao što je, uostalom, slučaj i sa svim drugim religijama), morao sam pribjeći ovom iznimno prljavom triku.

A kao što kaže jedan od Bogova (mislim da je to Sprinsteen, ali bolje zvuči kad to kaže pravi Bog - David Bowie, još bolje kad ja to lijepo prevedem):

Kad se prašina slegla ostao sam ležati na zemlji. Vrag mi se ukazao kao Isus kroz paru na cesti. Pokazao mi ruku koju ni murjaci nisu mogli obuzdati. Na vratu sam osjetio sam njegov vrući dah kako sam ponirao u vrućinu. Stvarno je teško biti svetac u gradu.

A gurui metroa tamo samo sjede poput živih mrtvaca dok tračnice lupaju ritam, s očima usmjerenim ravno naprijed. Oni se voze balansirajući, držeći se za tanku nit. Prevruće je u ovim tunelima, vrućina doslovno ubija. Kada se ustaneš da izađeš na sljedećoj stanici, netko te gurne natrag na stolicu. I srce ti počinje lupati glasnije, dok se boriš da staneš na noge. Nakon toga si ponovno izvan te rupe, natrag na ulici...


E da, tamo sam zaboravio napisati još jedan uvjet za pisanje blogova, a to je: izuzetno loše prevađanje i teško oskvrnjivanje tuđih pjesama prevodeći ih.

Bio bih sebičan kada bih ovaj naslov pripisao sebi. Sve zasluge za ovaj predivni naslov ima Zubica. Da citiram njen komentar na prošli entry:

"blago nama kaj imamo tak dobrog kritičara, samo mi pojasni za kog vraga čitaš nekaj kaj je glupo, bez veze,....? nisam primjetila da ljudi koji tu pišu očekuju nobelovu nagradu za književnost, niti su igdje napisali ili tvrdili da su književnici i da su to buduća vrhunska djela. postoje komentari na blog, komentiraš il ne. zaključak: očito nisi dovoljno zanimljiv da privučeš ljude lijepim, pa moraš malo bacat blato da te skuže. samo moram te razočarat nisi jedinsten. toga je tu ko za okladu. "

I zaista, toliko lijepih stvari u blogovima. Ne znam odakle da počnem. A i teško da bih za sve imao mjesta, kad ih htio opisati, budući da ako ovaj web troši MS SQL Server bazu, a blogove stavlja u polje tipa "ntext" (što se, BTW, inače ne radi), tada su isti ograničeni na manje od pišljivih 2 GB podataka (a to je samo 2 milijarde znakova), tako da stvarno nema smisla.

Baš malo čitam Zubičine blogove. Vrlo interesantno i poučno štivo. Pogotovo ovaj zadnji od 6.11.2004. To spada u jednu od onih neobjašnjivih pojava - kada ga pročitate prvo zanijemite, a ubrzo nakon toga u potpunosti promijenite svoje stavove o Životu, Svemiru i Svemu Ostalom, ma kako oni čvrsti bili.

Vidim da je tekst podigao strahovitu hajku i otvorio mnoge debate i konstruktivne rasprave u obliku komentara na taj tekst. Ako mi ne vjerujete, pogledajte.

Pretpostavljam da je gospođa Zubica odlučila uzeti mali predah kako bi i mi ostali u međuvremenu dobili priliku da razmišljamo, ali osjećam da nam se iz njenog pera uskoro opet sprema nešto veliko i kolosalno, nešto što će ponovno iz temelja promijeniti naše stavove, uzdrmati duhove i što će opet polučiti gomilom suvislih komentara. Zato, pripremite se za taj sveti događaj, ili da kažem, doživljaj, i slobodno zaboravite sve što ste do sad znali.

Ostavit ćemo zasad blog-religiju na stranu











Ostavit
ćemo zasad blog-religiju na stranu. Dok malo stvari ne sjednu, dok se prespava.
Ipak, nije to neka obična zajebancija da bi se time bavili ovlaš, samo tako...

 

Odlučih
vas prosvijetliti, kako na cjedilu ne bih ostavio gospu Winky, a i ostale. Tako
da vam u ovom entry-ju donosim preduvjete za kvalitetno pisanje bloga. Uz one
najznačajnije uzeo sam si slobodu citirati primjer kako se to zapravo radi...

 

Pa krenimo
s poslom...

 

Blog bi
trebali pisati svi oni koji:

a)   
ne znaju
gramatiku,

b)   
ne znaju
pravopis,

c)    
misle da
je ROT-13 neprobojna enkripcija,

 

Abp Mn Qna

Wbf hivwrx fv h zrav

Hwhgeb fna zvwrawnz

Mn fwrpnawn an gror

Fwrpnawn xbwn zv qemr qna

Anirpr zvwrawnz

Gror mn fna

N zvwrawnb ovu abp mn qna

 

d)   
misle da
pišu prekrasnu poeziju,

e)   
misle da
nas pod svaku cijenu zanima njihovo trenutno stanje uma i da je to jednostavno
nešto što se mora napisati,

 

Lopov lopova uvijek prepozna. Uzela si mi sve. Netko će i tebi
jednog dana uzeti sve.

 

 

f)     
stavljaju
zarez desno uz riječ i točku uz prvu riječ sljedeće rečenice,

g)   
ne znaju
da se prva riječ u rečenici piše velikim slovom,

h)   
zapravo
nemaju ništa za reći

 

Prazna mi glava, jednostavno nemam kaj za napisat. Baš me pita
frend "Kaj ti updateaš taj blog?"

 

 

i)     
jednostavno
moraju prekopirati neki pametan tekst ili citirati stihove neke od više ili
manje poznatih pjesama,

j)     
su
propali novinari,

k)   
imaju
potrebu raditi nepotrebnu statistiku,

 

U napadu dosade isao sam pretrazivati profile prema nekim
kljucnim rijecima, ovdje su rezultati:
sex 687
mala 455
love 375

...

 

l)     
su
politički osviješteni, a istovremeno redovito prate sapunice,

 

Nisam glasovala a mislim da i neću. Ova politika je baš postala
sapuničasta. I to loša sapunica. Nije mi više ni smiješno. Sad je politika
postala onaj plačni tip sapunice. Umjesto bedževa i penkala mogli su nam
dijeliti maramice. Mirisne po mogućnosti.

 

 

m) 
su došli
do važnih pitanja o životu, svemiru i svemu ostalom

 

Zašto
je pile prešlo cestu??
I ja vas sad pitam....... ZAŠTO??????

 

 

n)   
imaju
iskrivljeni rezonantnim sklopom

 

AJME KOLIKO OVDJE IMA LIJEPIH
STVARI
...I DOBRIH LJUDI..

 

 

o)   
imaju
vrckasti i nadasve inteligentni humor (+loš pravopis)

 

Inace vrlo rijetko palim tv, a gledam ga jos i rijedje...

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Budući da je to još uvijek u modi; odlučih osnovat religiju. Iako mi nisu dostupna moderna sredstva uvjeravanja kao što su:
- "voice roll" tehnika koje koriste propovjednici, odvjetnici i hipnotizeri,
- tehnike induciranja transa,
- proces dekognicije
- "sell it by zealot" tehnika
- uvjeravačke tehnike teško prevodljivog engleskog nazivlja: "Yes set", "Imbedded commands", "Shock and Confuse", "Interspersal Technique", itd.

Nisu mi dostupni ni ELF valovi, kao ni induciranje transa infra-zvukom.

Ništa od toga ovdje nije moguće, ali nema veze, jer i ovdje postoji jedna izvjesna kvazi-tehnika, odnosno nešto što je inherentno ovom mediju, a to je blog-povodljivost. Zaista nije potrebna neizmjerna količina napora kako bi individua potpala utjecaj te uber-furke moderne tehnologije.

Ne razumijem jedino kako, od vremena kada su se prvi blogovi pojavili pa sve do sad, nitko nije koncizno artikulirao dogmu trash-bloga.

Vidim da je prvi entry u ovom blogu pod nazivom "Uvod u trash" naišao na pozitivna negodovanja osobne prirode, što iskreno pozdravljam. Zaista je lijepo vidjeti da te štuju.

Stoga bih volio s vama, mojim vjernim trash-čitateljima podijeliti užitak kreiranja trash-blog dogme, ili, skraćeno, blog-religije, pa pozivam sve da lijepo popljuju ovaj entry, kako bi zajedno mogli izvući neke osnovne smjernice iz kojih ćemo zajedno razraditi temeljne odrednice blog-religije.

Hvala unaprijed.