Za Malenu...

Za malenu...
upoznao sam je jednog kisovitog dana, dok sam besciljno lutao tim cudesnim prostranstvima interneta..nisam ni znao za ovaj sajt dok mi frend nije bacio bubu u uho i tako je u meni proradila znatizelja da vidim sta je to...prvo sam imao muke sa odabirom nicka, pa sam jednostavno uzeo tip auta kojeg vozim. a tek ona pitanja, pokusavao sam sto iskrenije ispuniti ta bedasta pitanja kojima nikad kraja. ljudi stvarno ste ga pretjerail :)
i tako sam ispocetka dolazio cesto, dopisivao sam se s par cura koje su mi se cinile ok..jedna mi se pogotovo svidjela ali to nije bilo to...cak sam skoro i postao ovisnik o sajtu, sve do jednog dana kad ni je puko film i kad sam odlucio izbrisati profil..no, desilo mi se nesto sto mi je kasnije potpuno izmjenilo zivot. necu nikada zaboraviti taj dan.. sasvim slucajno sam naletio na njen profil. bio je toliko iskren i pun topline da me odmah privukao. cinio se nekako nestvaran, predobar da bi io istinit. citao sam ga nekoliko puta, htio sam je upoznati, vidjeti tko se krije iza tog nicka..i tako pokusavao sam joj napisati neku smislenu poruku ali nisam nalazio rijeci. mozak mi je jednostavno zablokirao i nisam znao sto da joj napisem. htio sam privuci njenu paznju jer je sigurno dobivala dnevno bezbroj poruka. i tako, nakon skoro sat vremena mucenja, napokon sam joj napisao par redova i poslao joj to. dani su prolazili a od nje ni rijeci. nada u meni je bivala sve manja i manja i kad sam se pomirio s cinjenicom da se nece javiti, stigla je njena poruka. kad sam je vidio u svom inboxu, osjecao sam se skroz cudno. trnci su mi klizili tijelom, dlanovi su mi se poceli znojiti, srce mi je ubrzano kucalo i nesto me presjeklo u prsima..bio sam toliko sretan sto se javila..i tako je sve krenulo..svaki dan sam s nestrpljenjem cekao da mi se javi. dnevno smo razmjenjivali brdo poruka i mailova. obozavao sam citati njene dugacke i iskrene poruke. pisala mi je o svemu..sve sto ju je mucilo, veselilo..osjecao sam se drugacije a i to su svi poceli primjecivati. promijenila me, i bio sam jako sretan nakon dugo vremena..i tako, nakon nekog vremena odlucili smo preci na komunikaciju preko telefona. culi smo se bezbroj puta dnevno, posvecivao sam joj svaku slobodnu minutu samo da joj cujem glas..njen prekrasan glas..i sto sam je vise upoznavao, sve vise i vise mi se svidala. okupirala mi je misli totalno, zavukla se duboko pod moju kozu. kolike sam samo noci proveo budan zbog nje jer nisam mogao zaspati. lezao bih na krevetu i razmisljao o njoj, gdje je, sto radi....milijun misli mi se motalo glavom, brdo pitanja a niti jedan pametan odgovor. mozda sam razmisljao i previse o njoj.. jednog dana razgovarao sam s frendom o necemu i covijek mi je nesto rekao na sto sam se zamislio..odzvanjale su mi njegove rijeci u glavi. shvatio sam da osjecam nesto vise prema njoj, ono za sto sam mislio da je nemoguce.. proslo je par mjeseci kad smo se prvi put vidjeli u zivo, u tom stvarnom svijetu..nikada necu zaboraviti trenutak kad sam je ugledao dok je hodala prema mom auto..imao sam osjecaj kao da je vrijeme stalo, da su svi nestali osim nas dvoje..izgledala je prekrasno, jos ljepse nego na slici..ostao sam doslovno bez rijeci. gledao sam je bez prestanka..upijao sam svaki detalj s nje..u pocetku, me izbjegavala gledati u oci, skirvala je pogled...ali kad su nam se pogledi napokon sreli, tijelo mi je skroz poludjelo..trnci i neka vrucina su se izmjenjivali kroz moje tijelo, jedva sam se suzdrzavao i nisam mogao vjerovati da netko moze imati takav ucinak samo pogledom..imala je stvarno prekrasne oci, pomalo tuzne i tajanstvene..nikada do tada nisam vidio neku curu da je imala takav pogled i oci...taj nas prvi susret je prosao dobro, vidali smo se jos par puta..svaki put mi je bilo sve ljepse i ljepse s njom..ta njezina blizina me nekako smirivala i cinila sretnim i dok je bila tu pored mene zaboravljao sam na sve ostalo..na sve probleme koji su me mucili..nisam je nikada forsirao na nesto vise od prijateljstva, jer je bila stvarno posebna osoba, prerijetka na ovom svijetu...no, nazalost moja sreca nije dugo trajala, izgleda da je istina kad kazu da sve sto je lijepo kratko traje..
nestala je jednog dana bez ijedne rijeci, svaki trag joj se izgubio.. trazio sam je jedno vrijeme dok nada skroz nije umrla u meni i dok nisam odustao u potpunosti. nadam se samo da je ok i da je sretna jer zasluzuje svu srecu ovog svijeta..
malena, ako procitas ovo javi se, samo da znam da si ok i da si jos uvijek u negdje pod ovim plavim nebom....
p.s. ako netko zna curu sa nickom "malena" neka mi se javi...