In my eyes..... only

Kiša... (ta "divna" ...dosadna ...dalmatinska kiša) ...sumrakžurno hodam ulicom (kasnim..),ljudi unaokolo promiču... zaklonjeni intimom svojih kišobrana.
I tada ugledah...  U nekoj čudnoj pozi... lijepa ...dugačka,kovrđava ...plava kosa...priljubljena licem uz vrata
Skriva se od kiše... proleti mi...
Pažnju su mi privukle njene ...ruke,koje su se nekako čudno ...pomicalezaklonjene tijelom.
Već korak-dva poslije,shvatio sam da pokušavaotključati vrata ...bezuspješno  Spreman pomoći uvijek (još onima s lijepom... kovrđavom... plavom ;)
Prišao sam 
- Dobra večer,evo mene.... Prva pomoć !! 
 * Molim ?!?     
(zapita ugodno žensko lice ispod nestašnih plavih uvojaka ) 
- Mogu pokušati ja ? Prvo s tim ključem, a poslije možemo i sa    lijepom riječju... kažu da i gvozdena vrata ...otvara ?  :)) 
 * Molim ?!?     
(uzeo sam ključ i pokušao otključati... ) 
* uhh,taj ključ,uvijek ta dva -tri zuba nikako da... 
 - Nadam se imate dobrog zubara ?! :)     
(pokušavajući i dalje... otključati...) 
* Molim ?!?     
(pritisnut težinom kazaljki sata, koje su me gurale...       teška srca priznadoh sebi nemoć pred njenim ćudima ...brave ! ;) 
* da, uvijek mi treba pet minuta da to otvorim 
- znači, odradili smo tri-četiri,ostalo je još samo minutu-dvije    pa će se ...otvoriti ? :)) 
* Molim ?!?
Odoh,žurno.... a toliko me ...MOLILA !!

 Nekad netko…nešto… naizgled nepovezano… aktivira one nevidljive senzore u nama… i nagna misli da se odvrte… kao vruljak… i slike lete ….lete, i vrate neka sjećanja koja nismo zaboravili….ali su nam postala zastrta naplavinama života….
Slike izranjaju…. sa filmova života… kao role arhiviranih po policama sjećanja… ponekad police se zatresu i rola….iskoči… odmotava se pred našim očima i sliku po sliku… vrate nas pet…deset …dvadeset…
(uhhh, ne treba baš …u detalje…?   haha )
  Ljeto… jarko svijetlo, vrućina… sunce je naleglo… žestoko, cvrčci na zimu niti ne pomišljaju…  (ja još manje) …plaža…. da…. plaža… (valjalo bi malo i prošetati…. zadnji tjedan kupanja…. ''bogu iza nogu''  i nije bio neki adrenalinski doživljaj… )
Na plaži znana ekipa… sve se gleda … sve se snima… na plaži je ''istina''…. skoro pa… gola… ;) a društvo… uvijek bi se lako skupilo…  bilo za širenje (haha…ajme izraza ;) ''bratstva i jedinstva'', a bogami i za integracije u evropske… hahaha …. a tada bi na scenu bi stupio nekakav esperanto,
sazdan od mješavine engleskog… pantomimičarskih vještina, a nadasve povezan sa dobrom voljom…  koja je koncu-konca i bila ….najvažnija :)
  Mate je već bio u elementu… sasvim se fino uklopio u jednu takvu grupu
njegov šarm… širokog i neodoljivog osmjeha (istina… sa ne baš savršenim zubima… ali neodoljivog…) već je itekako uzeo maha….
(mach1…mach2… ….mach14… uostalom takvo nešto se i nije moglo….izmjeriti )
   Navečer bi Mate i ja  (isti nam bili školski dani… i od istih bolesti pelcovani…) potezali naša tajna oružja (….ma što sada vi pomislili…. :) ….gitare, i na posebno odabranom mjestu, uz plažu stvarao bi se mali happening, svirali neke nama drage pjesme… a ponekad i edukativno…. podastirali svu ljepotu hrvatskog jezika učeći ih (kroz pjesmu….zna se ! ) popularne strofe kao što su ''navrbrdavrbamrda'' ili ''raskiselišelitilise …..mokasine'', i uz veselo prangijanje gitara  svi skupa umirali od smijeha kako su lomili jezik ne bi li otpjevali pjesmu ….pravilno !!
Tako se pojavila i …ona, u društvu …prisutna, malo je govorila, ali upala mi je u oko…odmah (i ne samo meni… :) držala se postrani i pratila svoje društvo nekako uvijek korak-dva iza, kao što more uvijek poneki kamenčić sebi povlači ...zadnjeg
Tih par dana… na kupanju… zabavi… odlascima u disko… nisam mogao a da je ne gledam…. a na plesnom podiju smo se dobro zabavljali, udarali su nas i Roxy Music ( a bogami i Glorija  Gaynor) Ammy Stewart….. plesala je …u grupi… bila je kao Barbie, ma ne… nikako… ne toliko mršava J kosa, duga i plava…   šiške (šta bi mi rekli …franzete :) ispod kojih su gledala dva predivna plava oka ….bijela bluza koja je blještala pod fluo svjetlom… popunjena grudima koje sam pratio danima… ukratko,mačka i po'…..
a ja… mlad, kosa do ramena… punoljetnost tek spoznavao… (uhh… kako to vrijeme…) linije tijela kao …gepard… visok ….vitak, (haha …basket je činio svoje ) ali …povučen, samozatajan… hahaha (uostalom kao i dan-danas…… a šta ćemo ….nekih navika se ne možemo…... ;)
Priznajem… nisam imao hrabrosti priči joj direktno… (i riskirati košaricu, kao cijeli bataljon koji je to pokušavao… (Mate mi je podnio referat… naravno :) pogledi bi nam se ponekad i sreli, i nazirao sam i osmijeh u njemu… barem sam se tome nadao… dok sam se diskretno branio od sumnjivo prijateljskih dodira (plesnih naravno… J jedne… simpatične redhead cure… čijih dva broja veći prednji zubi….
(oprez je majka….. a ne Edo….hahahaha )
  Neki i nisu bili previše zbunjeni…..Mate je uveliko kuvao jednu od njenih prijateljica i po izlasku iz diska dogovorili se da sutra navečer organiziramo večeru, večeru na plaži….
 
Rečeno-učinjeno, na toj večeri glavne zvijezde bile su srdele i vino (domaće) koje je Mate ne znam gdje užicao…
Bilo je, ma bilo je…. veselo… riba se pojela u slast… a vino se pilo naiskap (….skoro, ili je to bilo hlapljenje možda… :)  gitare su dale svoj doprinos i uz razno-razne pjesme noć je odmicala… uz pauze kolektivnog noćnog kupanja, picigina po mjesečini…. gdje smo se više bacali jedni po drugima nego što smo vidjeli lopticu… uz viteške turnire gdje su smo bajne djeve nosili na ramenima… (jedino….. noge su bile s krive strane…. preko naših grudi….hahaha) pjevali…. upaljači su se palili kada smo svirali  neke sentiše….razne….
Gledali smo se, pogledi su se sve češće sudarali, nakon čega bi ona obarala pogled, da bi ga opet podigla… i nisam bio siguran da je sjaj u njima bio samo od…… upaljača. Više nije bila tako izdvojena od nas, nakon nekog vremena sjela je do mene, pjevušila i sve glasnije se smijala u toj veseloj kakofoniji… (iako i nismo bili najuspješniji u viteškim natjecanjima…)    prve najave jutra…. došle su tako naglo …nenajavljeno
Tog dana jutarnje sunce….. nije me vidjelo, ni popodnevno me nije previše veselio… ispod najtamnijih sunčanih naočala. Na plaži se sastala ekipa i njih deset odlučili da Matu i mene pozovu na večeru u restoran, da se jel' oduže na tako dobroj večeri prije, a osim toga to bi bila i oproštajna noć jer sutradan ….odlaze
Gledala me u oči… direktno, u njima sam vidio da želi da budem tamo…  naravno, Matu nije trebalo dodatno nagovarati jer je on sa svojom prošle večeri ….kako se to kaže ….produbio prijateljstvo ?  (haha)
 
Restoran dobar…hrana izvrsna… vino odlično (valjda i skupo ?)…ukratko
super… ja više nisam ni skidao pogleda s nje…a ni ona s mene… uz čudne poglede nekih njenih… štalisuveć ….poznanika…  Večera se bližila kraju…
pojavio se i nekakav fotograf…i odluka je pala… da se slikamo zajedno i posebno… s tim da ta sličica se nalazi u privjesku za ključeve …za uspomenu. Uz dobro raspoloženje slike su se redale i umetale u privjeske…
Slikala se prije mene… došla do mene uzela mi ruku, rastvorila šaku i položila privjesak na nju… sav ošamućen, slikah se i dadoh joj privjesak sa svojom slikom i vjerovatno najblesavijim osmjehom …zatečen
Osjetio sam da se nešto čudno dešava u ostatku njenog društva, ali pažnju nam je privukao konobar koji je donio račun, koji je zaledio Matu i mene kad smo shvatili da se dijeli na jednake dijelove J
 (ah taj kapitalizam… i njihovo poimanje čašćenja #%$&»%$$$#! :)
Brzinom munje sam pod izlikom WC-a odjurio do najbližeg kafića (čiji mi je vlasnik bio rođak….. )  i nonšalantno… najviše koliko je to bilo moguće vratio se i dao dio…. za obojicu 
(kada sad bolje razmislim, Mate mi i dan danas nije….. haha, ali neka…)
 Na izlasku iz restorana, slijedeća postaja bio je disko… za sve osim za nas dvoje…rekli smo im da ćemo malo prošetati uz more.
  Na jeziku kojeg nisam razumio, nekolicina njenih su joj nešto žustro objašnjavali…. Ništa nije rekla, već smo se okrenuli i otišli pravcem suprotnim od diska. Desetak koraka poslije… zastali, poljubili se…. Sam taj poljubac nosio je naboj tisuća volti… i sve ono poslije što se dešavalo na plaži bio je slijed…. te noći… nebo je dotaklo zemlju…. svijetlost je lepršala uzduž i poprijeko mog uma i tijela… sve visine su bile pod nama…
a more….more je bilo u nama…
Zadihani i znojni …prislonjenih noseva…. gledali smo se… tada je zaplakala…. nisam znao što…zašto… kako… (pa bilo je divno….i sva moja prethodna iskustva su bila kao …whiter shade of….) ….milion misli bez smisla i reda mi strujalo u tih par trenutaka njenog plača, kojeg je zamijenio nježan… blaženi osmijeh uz iskre u očima…
What's happened…. ?  zapitah smeten ….
Nothing,nothing, that was tears of happyness…..odgovori mi  ljubeći me nježno…. svijet je opet nestao….u purpurnim izmaglicama
Jutro…
       Rastanci su uvijek teški…. Mate se grlio, ljubio… opraštao….smijao, autobus se punio…prtljaga ukrcavala….
 Stajali smo sa strane  …pokušavao sam joj reći da ću svakako doći do nje… (bio sam spreman i pješice….koja tisuća kilometara… ne'š ti… ) Ljubav me pukla do posljednjeg daha…
Gledala me, te divne oči  maglile su se svakog trena sve više… rekla mi… Ne, molim te ne dolazi, sreća nam se pokazala prekasno… za dva mjeseca se udajem… šef me zaprosio…
Mlad i lud uhvatih je za ruku…i kada sam htio reći…..
Suze su joj navrle …..i trudna sam, ne želim ti uništiti život, mlad si… meni je 25godina… radim za njega…zaprosio me…
Plačući je utrčala u autobus… skamenjen pokušao sam reagirati ali….
riječi nisu izlazile…noge zavarene….ruke visile….misli uzvitlane…
  Koliko sam tako stajao ne znam, dok me Mate nije klepio po glavi i rekao nešto u stilu….ima njih još takvih…idemo do plaže bacit' oko….
 
Ostao mi privjesak…. tear in my eyes……only