Aj liv, egejn! (rek'o b' Caleb i uz'o vile u ruke)

Sramota je biti star.

Sramota je biti siromašan.


Blago manjini koja se ravna po tim pravilima.


Nda.


Johnny Cash - The Mercy Seat.mp3

Duvaneći tako, te promatrajući bijeg dima na ulicu, kroz trifrtalj spuštenu roletnu (nit napol, nit do kraja spuštena), između ostalih ideja koje mi padaju na pamet dok to činim, ukaže mi se pomisao kako nikad nisam vozijo motor. Nit Kavasaki, nit Jamahu, nit Tomos automatik, nit Apenjaru, nit Kolibri čak.

Aštajaznam, nije mi to bilo zanimljivo. Sjediš na onom sicu, iznad 100 na sat nišaniš cestu i imadeš onu kacigu na glavi. To m' nekako k'o da odeš u kino sa sunčanim naočalama na nosu.

Zapravo, sjetih se, kasno sam naučijo vozit i paciklo. Tamo neđe jedno ljeto kad sam bijo izmeđ 3. i 4. osnovne. Trebali smo nekud ić, a bilo podaleko po definiciji đeteta, pa se išlo paciklima. A men bilo ljeno to naučit do tada. Izljubijo zemlju ko pokojni papa kad je izišo iz avijona. Ajd, osto mi za uspomenu i dugo sjećanje sitni trag izmeđ nosa i usta. Sad se više i ne vidi, osim onim rijetkim danima u godini kad se obrijem i baš ako se netko zabulji.
Ne volim stvorenja koja bulje.

A i kasno sam naučijo 'odat. Rekoše mi da je to bilo neđe sa godinu i nešto sitno kusura. Rekoše mi i da su se napatili dok su me pokušavali to naučit, nisam tijo 'odat. Eh, pa šta siliš čo'eka kad vidiš da neće?!

Prije sam naučijo pričat. A ni to mi se uglavnom neda. Promrmljam nešta kroz nos i zašutim. Ne volim stvorenja koja puno pričaju.



Bob Dylan - It Ain't Me, Babe.mp3

Dr. House upravo ordinira na teveju. Nakon odgledane epizode - dvije, već znadeš kako će razriješiti priloženi slučaj iz uvoda, prije najavne špice i one obavezne reklame iza nje.

Prvo će raspravljat, pa će analizirat, pa će zaključit, pa će on/ona/ono tamo na krevetu skoro krepat zbog tog zaključka, pa će ovaj sjest i razmišljat, kamera će par puta prikazati zamišljenu facu u krupnom planu, pa će nervozno hodat, ondak zaključit, te na kraju sve ostavit u čudu i opalit neki duhovito/šeretski/cinično/ironičan komentar nakon svega.
Odjavna špica i reklama.

I ja b' tako.

Oću rješavat stvari unutar 45 minuta. Ajd, nekih 35-40 minuta zapravo.
Nakon toga se ne pojavit po tjedan dana na poslu (erhm...i fušu) i ladit jaja neđe daleko. I posvetit se stvarima koje su zapravo bitne u životu.

Ili ko oni iz siesaja, ubacit problem u konfjutor, pa nek on pretražuje po nekoj tamo BaziVećRiješenihProblema.
Nakon toga ko Horejšio izmrmljat kroz nos neku značajnu rečenicu, nataknut zaprotivsunčane đozluke i otić uz odjavnu špicu u fejdautu.

(Čini li se to meni, il' danas sve serije završavaju uz neki k'o fol umni komentar na kraju?!)






Nick Cave - B Sides & Rarities\07. Opium Tea.mp3

"I'm a prisoner here, I can never go home
There is nothing here to win or lose
There are no choices needed to be made at all
Not even the choice of having to choose

Well, I'm a prisoner here, yes, but I'm also free
Cause I am what I am and what will be will be
I'm a prisoner here, yeah, but I'm also free
And I smile and I sip my opium tea."

Nakon kiše slijedi blato.

http://en.wikipedia.org/wiki/Geek_Pride_Day

a to se ujedno poklapa sa

http://en.wikipedia.org/wiki/Towel_Day

Sjeća li se tko onih tekstova iz Večernjaka (ne znam ima li to i sada, ne čitam novine) koji su bili "pod uskličnikom"? Imade zamjena za to:

http://www.newsoftheweird.com/archive/index.html

Osobi koja izmisli stroj za guljenje krumpira, koji stane u prosječnu kuhinju, treba dati Nobelovu nagradu za većnešto.

"Molim" u društvu sa "Hvala" i "Halo" baš i nema neki smisao, kad čo'ek malo pogleda na to iz kosog ćoška.

Najčešće se češemo
češemo od čađa
grožđe kuham najčešće
češće no do sada.

Češće biće najčešće
od polaka nijema
češće češće najčešće
polak češće seperema.

Češće češće o gušćeg
na ušće on svraća
polsko pašče najčešće
češće on došeće.

Našto zobam grožđe
smoždim pašče tada ja
najčešće mi dođe
zviždim zviždim na pješću
češće nego rjeđe
najčešće od češnjaka
spušćaš svoje vjeđe.

Najčešće se češemo
češemo od čađa
grožđe kuham najčešće
češće no do sada.

Ne, ti ne!

Mrzim 'vakve pjesmuljke i one iz reklama. Zavuku se u glavu, pa nikako da nađu put vanka i odu neđe drugdje. Mozgovni skvoteri.

Danas se opet zapitah, što ne kupih blatobrane za paciklo?

Smislih da bi bilo u redu zapaliti s prvim turističkim prijevozom na Mjesec, kad se napokon otvori ta linija. Prošvercati kramp međ' prtljagom, pa uz malo truda, uštap bi postao ©.

Godišnji u nekoj zabiti, ako b moglo, na otoku đe te ostave elikopterom, a okolo je zajeban teren, pa ne moš prić brodom il čamcom.

Bez struje, tulifona, mobtela, emajla i interpleta.

Za komunikaciju imadeš samo uonu napravu s jednim dugmetom štono preko satelita pozove službu spašavanja, pa oni dođu i odvezu te na krpanje.

Imaš samo najosnovnije za izjist, neki izvor tečeće vode, mjesto i pribor za nešta skuvat i nešta da ti kiša ne pada na glavu (u deluks verziji koliba četir' zida).

A baš da ne popizdiš od dosade, imadeš nešta jednostavno za radit ak oš. Mlatit neki kamen čekićom, kopat kanal, okopavat vinograd i to.

Bila b' fora da u jednom trenutku života možeš doć neđe đe ti izvade sva sijećanja iz glave, snime, pa se ondak možeš igrat s time matrijalom.
Ondak radiš montažu i sinkroniziranje košto rade filmove, il' pijesme ovih zvjezda sa tevea što pijevaju navodno naživo.
Ja b' to prebacijo u crno-bjeli film, da izbjegnem sinkronizacuiju, s onim mjaučučim zvukovima orgulja u pozadini il' raštimanijim klavirom. I sve je ubrzano. Pa ondak ubacuješ one panoe s rečenicama izmeđ scena, da obijasniš radnju.

Zli likovi imaju spojene obrve, glupo se ponašaju i jako mašu rukama, a ovi normalniji se samo glupo ponašaju i jako mašu rukama.

I ondak moš napravit horor, dramu, il' triler čak. Po volji crtat brkove il' rogove, k'o na plakatima pred izbore. Ako imaš dosadan život, ondak nasumce pobacaš scene, ko Dejvid Linč Gomila, pa to automacki ispadne ko neki umijetnićki, jer nema boje. Od toga sam odusto, jer ne upoznadoh puno patuljaste raje, pa bi jih daklem moro nacrtat. A ne znadem crtat, osim rogove i brkove na plakatima pred izbore.

A bila bi i dobra opcija da se može to ponovo napunit u glavu. Nije zanimljivo prebrisat ono staro, nego imat paralelno, pa šaltat ko teve. Na svim programima uglavnom isti film.

Moram se daklem bacit na razmišljanje, te duboko kontempliranje. Ova sadašnja rengen-pajser-cvikcange metoda uglavnom nije imala dobre rezultate.


Zabranjeno pušenje - Neću da budem švabo u dotiranom filmu.mp3

Spada li kuća na klizištu u nekretnine, ili treba registarske tablice?
A ako je ugrađen plin, jel' ondak mora ići na homologaciju?




Faithless - Sunday 8 pm.mp3

 
I ondak oči mi viđeše čips s okusom pečene piletine.
O, zašto, pobogu, zašto b' to netko izmislijo?