Aj liv, egejn! (rek'o b' Caleb i uz'o vile u ruke)

 
Postoje ljudi koji žele progutati Sunce.
Postoje i oni kojima je dovoljno živjeti pod njim.
Kakav ti je apetit?
 

Osoba A: "Jhfasdfga šćčlj?"
Osoba B: "Kghrggadd. Apšrtgvrum?!"
A ja buljim u prazno, zapravo kroz prozor, u dvorište
Osoba A: "Aha. Ghretzopaa."
Osoba B: "Wqretouiuzwa."
Osoba C: "Hahaha. Adqrert? Hahaha!"
Više ne buljim u prazno, jer osoba C zaklanja pogled kroz prozor. Dakle, buljim u osobu C.
Mrmlj. Južina. Mrmlj.

Onaj Albert reče da je to relativno. Od tada, ostali veliki umovi bave se rastezanjem i prežvakavanjem tih par ideja.
Da bi se utvrdila ta relativnost, dovoljan je jedan eksperiment. I to poprilično jednostavan.
Da bi osoba X, tramvajem, recimo peticom, stigla od točke A, do točke B, potrebno je oko pola sata (+/- par minuta, ovisno o psihičkom stanju i trijeznosti ZET-ovca za upravljačem trajvana)
E, sad, ako osoba pored vas smrdi, vrijeme se počinje rastezati, proporcionalno jačini smrada. Onih pola sata postaje puno, puno više (od Vukovarske do Savskog mosta mislim da je proteklo dovoljno vremena za nastanak, uspon i propast Rimskog carstva).
Tamo kod mosta, prostor se počinje skupljati, rulja je nagrnula u tranvaj. Daklem, vrijeme sve sporije prolazi, neizdrživo...osjećam da će mi onih pola milimetra kose, što mašinica nije pojela, pobjeći s glave. Nervozno prelazim rukom preko glave...dobro je, većina je tu.
Na idućoj stanici ispadam van i idem pješice dalje.
Učinilo mi se da je vani 2053. godina, ali me ona lokva od jutros vratila u sadašnjost (nda, vrijeme je za cipele, one sa Đondir đonom).
Ih, ih, a njima su trebali skupi instrumenti, vrhunski umovi, gomila jednadžbi i nekoliko lomova živaca, da zaključe ovo isto.
:D

 
Saaaaaaaarmaaaaaaaaa!

 
Utakmica otkazana.
Ma, biti će vremena za to. Uskoro.
 

Will je danas bauljao po šumama i gorama.
Will neće biti ovdje da vidi i bude viđen na blog-špici nedjeljom oko 23.
:D

Taman neđe između nošenja tereta spašavanja svijeta i svemira na svojim nejakim plećima i uživanja u zasluženom odmoru, u jednoj od vila na nekom pustom otoku.
Ali proklete sprave zabrundaše, te ne znadoh u magnovenju na koju "ALO!?!" prvo da rečem. Iz slatkijeh snivanja me trgnuše.
Avaj! Aj! Uj!

A ovdje nastavak. Ali, ne da mi se staviti to na blog.
Eto.

Tko približno pogodi broj, koliko će danas biti "mrzim ponedjeljak" blogova, ima cugu.
Počevši od SADA.

Zanimljiva stvar ta gravitacija. Mislim, ona nas drži da ne padnemo sa ovog planeta (zapravo da ne odlebdimo, ali to su već detalji), zapravo drži planet na okupu. Pokreće hidrocentrale, uzrokuje postavljanje onih znakova "odron na cesti". Drži komunikacijske satelite u obiti, dobro, povremeno ih i baci dolje, ali ni to sada nije bitno. Daje posla plastičnim kirurzima i onima što proizvode silikon. Stvarno zanimljivo.
Kada bi ju prikazali kao osobu, bila bi to vrlo zaposlena, možda i pomalo živčana osoba.
A trenutno se bavi tim da vuče kapi iz mog nosa prema van. I tjera me da pijem čaj, neke tu andole i vitamine. Đe mene baš nađe.
Mrmlj.

Ako si u Rimu, ponašaj se kao barbar.
Biti ćeš primijećen
;)

E, 'vako, svi znamo najčešće korištene vrste vina...ono...graševina, traminac, plavac, direktor, tudum, kiselina za u akomulator.
Obično ljudi kada popiju dovoljnu količinu počnu se glupo kreveljeti, lelujati i dernjati na hitove Mate. Onog Bulića, il' Mate Miše, il' makogaveć.
E, sad, postoje još dvije vrste, malo manje poznate po nazivu, al' poznatije po učinku. Prvi je "Egoist crni". Djeluje tako da subjekt počinje u rečenicama obilno koristiti "Ja, ja, te samo ja. I onda sam ja..."
Kada se uspiješ othrvati davežu i ništa ne sumnjajući kreneš prema drugom društvu, prekasno skužiš da oni piju "Politikanera". E, taj zna biti zajeban. Prvo počinje sa onim "Đe si ti bijo devedestprve suncetikalajisano?", a završi na "ustaše i komunjare"...ako se rasprava razmaše, obično je kraj na spominjanju interakcije psa i matere.
Sada demonstrativno odo kroz ona tamo vrata što liče na balkonska, naslonit se na zid, stavit prst u uvo, te zapjevat "VUK MAGARE NA PLOT NAGOOONIJOOOOOOOOOOO...!"
Eto.

Nije fora.
Stalno skupljam te pointe, ali nigdje se ne nazire idući level.
Koju komandu moram utipkati?
LEVELS?
EXITS?
Kako je Stvoritelj uopće zamislio ovu igru?
Gdje mogu naći cheatove? Bar koji hint???
Hm.
Mač postaje težak u rukama, teret oklopa savija pleća.
Hladan vjetar piri ovim hodnicima, napolju samo zavijanje vukova.

 
Najteže je prestati filozofirati o životu i početi ga živjeti.
 
"...Roll the windows down
    This cool night air is curious..."

Ona prije spavanja koja glumi kao uspavanku, pa ona ujutro kada misliš da će ti pluća odletjeti na drugi kraj svemira.
Ona dok čekaš i čekaš u autu...i nakon što ona uđe, poljubac, pa ti kaže pomalo razočarano "Opet pušiš".
Ona dok svi nervozno šetaju okolo i nadaju se najmanjem zlu, dok niz hodnik dolazi bijela kuta sa novim vijestima.
Ona "posljednja" je najzanimljivija , sam Bog zna koliko je tih "posljednjih" bilo...i onog gotovo ritualnog uvlačenja zadnjeg dima prije filtera.