True story

Jednostavnim upitom u pretraživanju dolazite ovdje do činjenice kako na Iskrici ima 36.4 % žena zrele populacije, starih između 28 i 34 godine sa završenim visokim obrazovanjem?! (fakultet). Što je šest puta više od državnog prosjeka... jer u Hrvatskoj ima 12 % visokoobrazovanih osoba od kojih žene čine samo polovinu...
Tko tu koga laže? Sve ste VSS i puno zarađujete... moš' mislit!

Ima, kažu, ljudi koji su beznadni slučajevi.
Oko njih, kažu, ne treba se truditi.
Na njih, kažu, nema smisla trošiti vrijeme.
Jer, kažu, to bi vrijeme bilo izgubljeno i taj trud neplodan.
Ali ja ne znam ni jedan plod koji je manji od svojeg sjemena.
Znam da najprije mora izrasti stablo.
Znam da prođu godine prije nego što donese ploda.
Znam da obaraju stabla i prije nego što donesu ploda.
Znam oluje koje mogu skršiti i stabla bremenita plodovima.
Ali ne znam ni jedan plod koji u sebi ne bi nosio novo sjemenje.
 
S. Lice
 
 
(C) by DivX '2005
 

Traže se ljudi...
koji rade, a ne prigovaraju,
koji stvaraju, a ne pričaju,
koji kažu može se, a ne to je nemoguće,
koji oduševljavaju i ulijevaju polet,
a ne guše svaki zametak oduševljenja svojom hladnoćom,
koji proučavaju poteškoće i pronalaze izlaz,
a ne zloguki kritizeri koji vide samo zapreke,
koji prijateljski pomažu graditi maleno dobro,
a ne oni koji postavljanju nedostižne ciljeve,
koji raspršuju tamu paljenjem žigica,
a ne oni koji se zadovoljavaju proklinjući tamu...
 
(C) by DivX '2005

Ponekad vam ljudi dođu u život i vi odmah znate da je njihova uloga da budu tu, da služe nekoj svrsi, uče vas lekciju ili vam pomažu otkriti tko ste ili tko želite biti. Nikad ne znate tko bi ovi ljudi mogli biti: vaš cimer, susjed, profesor, davno izgubljeni prijatelj, momak/djevojka ili potpuni stranac.
Kad zaklopite oči, vidite dragocjeni trenutak u kojem su oni utjecali na vaš život na neki dubok način. Ponekad vam se događaju  tvari koje u danom trenutku mogu izgledati strašne, bolne i nepoštene, ali, razmišljajući, shvatite da bez ovladavanja takvih prepreka nikad ne biste otkrili svoju potencijalnu snagu želje ili srca.
Sve se događa s razlogom. Ništa se ne događa slučajno ili sa značenjem dobre ili loše sreće. Bolest, povreda, ljubav, izgubljeni trenuci istinske radosti ili potpune gluposti, sve se to zbiva da testira granice vaše duše. Bez ovih malih testova, događaja, bolesti ili odnosa, život bi bio poput glatko popločana pravca, ravan put prema nigdje. Siguran i udoban, ali dosadan i potpuno besmislen.
Ljudi koje susrećete, koji utječu na vaš život, uspjesi i padovi koje iskusite, oblikuju vas onakvima kakvi jeste. Čak se i iz loših iskustava uči, takve lekcije su najteže i vjerojatno najvažnije za nas. Ako vas netko povrijedi, izda vas ili vam slomi srce, oprostite mu jer vam je pomogao naučiti nešto o povjerenju i važnosti opreza prema onome kome otvarate svoje srce.
Ako vas netko voli, volite i vi njega bezuvjetno, ne samo zato jer vas voli nego i jer vas uči da volite i otvarate svoje srce i oči stvarima koje nikad ne biste vidjeli ili osjetili bez njega. Cijenite svaki trenutak i uzmite od njega sve što je moguće jer vam se neće pružiti druga šansa da to iskusite. Govorite ljudima kojima nikad ranije niste, i slušajte, dopustite sebi da se zaljubite, budite slobodni i gledajte visoko.
Podignite glavu jer imate pravo na to. Recite sebi da ste divna osoba i vjerujte u sebe, jer ako vi sami ne vjerujete u sebe, neće ni drugi. Život vam može biti predivan, odvažite se i idite živjeti ga.
 
(C) by DivX '2005

Aerobik = Bik koji leti
Aloja = Kreten koji sam sebe zove na telefon
Balvan = Svečani ples na otvorenom prostoru
Barakuda = Izgubljena Zagorka
Belfast = Brzo zvono
Bermuda = Medvjeđa jaja
Bezbolan = Zabranjeno govoriti bosanskim naglaskom
Bijeda = Pristati na seks sa ženom
Bosti = Imenovanje šefa
Bremen = Srbin
Breskva = Srpska patka
Burundi = Žedni Zagorac
Čizmica = Mala mačka koja jede sir
Datulje = Nekome podijeliti ulje
Datum = Pokloniti mozak
Dograditi = Natjerati psa da radi
Donacija = Sjediti u društvu nacista
Džibuti = Opsovati Zlatana Stipišića Gibonnija
Esdepina = Severinin politički nadimak
Frakcija = Omiljena odjeća pripadnika CIA-e
Fukara = Seksualno ugrožena papiga
Gana = Žena s pištoljem
Gazela = Zagorka koja otima tuđe muževe
Gorila = Los Angeles u plamenu
Herpes = Gospodin pas
Ideja = Najaviti vlastiti dolazak
Izvanbračno dijete = Dijete rođeno izvan Brača
Jamajka = Priznati majčinstvo
Japan = Proglasiti se Bogom šume
Kabul = Dalmatinac koji sliči na bika
Kajdanke = Zagorac koji ne razumije njemački
Kajmanski otoci = Zagorski bregi
Kamilica = Zapadno od Jelačić placa, kad već pitate
Kanada = Sličiti na Dalmatinku Nadu
Karanfil = Ljubitelj Gorana Karana
Katran = Mačka u bijegu
Kenija = Autobiografski roman lutke Barbie
Kopita = Pitati tko pita
Kornjače = Ne baš uspješan crkveni zbor
Kosti = Pitati nekoga za identitet
Koštati = Zabiti koš vlastitom ocu
Košulja = Košara napunjena uljem
Kreten = Skupina od deset žaba
Kriket = Mačka ogrezla u kriminalu
Kuba = Žena na treću potenciju
Licemjeri = Estetski kirurzi
Mamuti = Nekome psovati majku
Meksiko = Reći nekome da je mekušac
Mine = Odgovoriti na pitanje podržavate li neki prijedlog
Ministar = Mala zvijezda
Miševi = Grupni seks
Mužjak = Snažan suprug
Nebuloze = Razočarani Zagorac
Nemati = Otac
Neprijeporno = Stvari koje se rade samo poslije porno filmova
Nestanak = Eliot Ness na dijeti
Nigerija = Biti u društvu s crncem
Obala = La i la
Opijanje = Narediti da se janje dovede u alkoholizirano stanje
Origami = Žaliti se na mučninu neke bliske osobe
Očevidi = Zamoliti oca da nešto vidi
Pesimističan = Tajanstveni Zagorski pas
Petak = Ak ak ak ak ak
Pigment = Svinja s okusom mentola
Pitoni = Narediti Toniju da pije
Poniženi = Darovati supruzi malog konja
Računalo = Dovikivanje konobaru koji baš i ne čuje dobro [ Račun-alo ]
Repatica = Ptica koja pjeva Eminema
Romantičar = Pripadnik Romskog naroda koji proučava antiku
Rotkva = Crvena patka
Sapunica = Punica iz Sarajeva
Sidney = Dalmatinska naredba za sjesti
Somalija = Tisuću lisica
Sudbina = Pozornica u sudnici
Tadić = Odrediti vrijeme polaska
Tonaliteti = Zamoliti nekoga da tetki natoči piće
Transparent = Tvrtka za prijevoz roditelja
Trijumf = Tri djevice
Ustanova = Plastična operacija usana
Viza = Pitati tko podržava neki prijedlog
Zagorje = Zagorovo javljanje na telefon
Zebre = Srbin pokušava pogoditi zadnje slovo abecede
Šekspir = Slavlje kod V. Šeksa
 

Nitko drugi nije kao ti. Ti si svojevrstan, jedinstven, posve originalan i neponovljiv. Ne vjeruješ to, ali nitko drugi nije kao ti - odvijeka dovijeka. I svaki čovjek koga voliš nije nikakav običan čovjek. Iz njega zrači neobična privlačna snaga. I ti po njemu postaješ na neki način drukčiji. Možeš mu čak reći: Što se mene tiče, ne moraš biti nepogrešiv, bez greške i savršen, jer - ja te jednostavno volim.
Phil Bosmans
(C) by DivX '2005

Ponekad se prisjećam dana mladenaštva i vremena koje sam obilno dije­lio s prijateljima. Često smo se sastaja­li i mnogošto zajednički poduzimali. Bili smo ne­umorni. I posve malo sna moglo nas je okrijepiti. Nismo tada ni slutili da bi se moglo dogoditi da se danima, pa i mjesecima, ne susretnemo.
No, kako vrijeme protječe, kako se obveze množe, snage pomalo kopne, a materijalne mogućnosti bivaju sve oskudnije, i ne htijući bivamo sve skromniji u svojoj želji da se nađemo zajedno, da podijelimo vri­jeme i misli, da uskladimo i međusobno podupremo naša nastojanja.
Životne okolnosti povele su nas u različitim smjerovi­ma. Neke je životno iskustvo opteretilo, neke obodri­lo. Ali ma kakve razlike bile među nama, u dušama smo ostali trajno povezani. Premda se tek rijetko susrećemo, važno nam je znati da negdje netko naš, netko nama u mnogočemu srodan, živi i trudi se kako najbolje umije. Ustajemo rano i liježemo kasno. Cijeli dan utrošimo u malen i često neprimjetan trud kako bi našima bilo bolje. Na kraju dana, ne bez žaljenja, osjećamo da smo toliko toga propustili, da na toliko toga nismo dospjeli. No, to nas neće obeshrabriti da i sljedeći dan započnemo iznova s povjerenjem i vedri­nom.
Osjećamo, naime, da naš život ima smisla i daje taj smisao ovdje, daje topao i blizak, da se zbiva među nama tako dragim imenima. Osjećamo da se smisao zbiva i u našim odnosima s nepoznatim ljudima na koje nas upućuju naši poslovi, poslovi kojima temelj­nu vrijednost daje naše nastojanje da dodamo dobra drugima, da dodamo dobrote ovome svijetu. Pritom smo to svjesniji smisla svoga života što smo svjesniji svoga dostojanstva.
Naše dostojanstvo nije nešto subjektivno. Naprotiv. Nema ništa objektivnijeg od ljudskog dostojanstva. Ono se ozbiljuje u okolnostima našega života, izriče se u njemu, ali je dostojanstvo svakog čovjeka podjed­nako vrijedno. Bog je u Isusu potvrdio naše dostojan­stvo, izrekao ga toliko snažno da ga je nemoguće poreći. Istina, čovjeku je moguće ugroziti dostojan­stvo drugog čovjeka, izigrati svoje dostojanstvo. To čineći, čovjek će se udaljiti od života. Od sebe.
Neki su spremni poći tko zna kako daleko da bi otkrili svoje dostojanstvo. No, ono svakoga od nas čeka u običnostima naših dana, u našoj krhkosti, u krhkosti onih s kojima živimo. Uistinu, samo u ljudskom do­stojanstvu možemo prepoznati smisao života. Ako ne budemo oskudijevali smislom, svaka će nam druga oskudica biti lakša, pa i neprimjetnija. Obdarimo li svoj život smislom, učinit ćemo obilnijima i živote drugih - i onih s kojima živimo i onih s kojima se tek rijetko susrećemo. Jer naša ljubav, dobro koje činimo, dopire i onamo kamo mi ne dospijemo.

Malo je ljudi svjesno dobrobiti koje sa sobom nosi načelo davanja. Dati nešto nekom drugom, bez uvjeta pa čak i bez razloga, jedan je od najdubljih duhovnih doživljaja. Davanje može predstavljati rješenje za tisuće problema koje danas muče suvremenog čovjeka. Osim činjenice da davanjem razvijamo svoje srce, ali i srce osobe koja prima, što je samo po sebi dovoljno značajno, davanje se može usmjeriti na rješavanje pojedinačnih ili zajedničkih teškoća.
(A. P. Kezele)
 
(C) by DivX '2005

"Pitam se što ću reći kad se budemo gledali oči u oči ja i ti…"
Gledati nekoga u oči… bez srama, iskreno, hrabro, opraštajući ili pak moleći za milost - i ne spustiti pogled: definicija čovjeka. Oči puno govore. Zrcalo i prozor duše (mojeg identiteta, mojeg "ja"; onog što ja jesam), reći će neki. Velike, male, otvorene, zatvorene, zavađajuće, nasmijane, suzne, iskrene, misleće… Jesi li ikad vozila utrku s pogledima u očajničkom pokušaju za njihovim hvatanjem? Bježi li to čovjek pred susretom s «ti»? Koji je razlog tom bijegu: skrivanje svoje male tajne ili bijeg pred razotkrivanjem intime? Kakav osjećaj imaju ljudi pri susretu s «ti»? Ograničava li ih to "ti" ili ga prihvaćaju zahvalno kao dar i obogaćenje od strane drugog čovjeka? Zapravo, jesu li oni kao “jedinke” ti koji žele darivati, pa i darivati pogledom kao jednim od osnovnih i najjednostavnijih komunikacijskih “pomagala” ili pak žele suvereno zavladati s tim “ti”? Pitaju li se ljudi uopće što znači pogled, gledanje oči u oči ili je to sporedna i nevažna, možda već ustaljena “navika” na koju se ne obraća pozornost? Vjerujem da su svima drage nasmijane iskrene oči. One već same govore da te prihvaćaju. No, one su trebale i uložiti truda da budu takve. Usprkos životnim problemima i kušnjama one su se potrudile ostati nasmijane i otvorene za “ti” koje im dolazi ususret. To su uspjele jer su shvatile da je baza života prosta jednostavnost, priprostost “čovjekovanja” zaslađena ljubavlju, ne samo tjelesnom nego i duhovnom. Možda bi bilo dobro do sutra pokušati s laganim bildanjem mišića osobnosti, pukog truda u traženju iskrenosti i osmjeha koji se zrcali u prozoru mojeg “biti”.
 
(C) by DivX '2005

Dirljiva nevinost prisutna je u tajni ljudskog života, čovjeka. Čak i nakon tisuća godina iskustva i promišljanja, još uvijek ostajemo tajna samima sebi. U običnoj osobi postoji nešto duboko nepredvidivo i nedokučivo. Nikad nismo sposobni u potpunosti odgonetnuti tajnu svoje prirode. Naravno, svaka tajna uživa u tami i boji se svjetla. Bez obzira koliko jako svjetlo analize usmjerili na sebe, nikad ne možete dokraja proniknuti u sebe. Ono ostaje na površini i proizvodi mučne, ali potpuno prazne slike. Čak i kad pristupite sebi nježno, sa svijećom prihvaćanja i dubokog poštovanja, sve što postižete jest samo tračak istine. Postoji nešto u posvećenoj tami pameti što nema povjerenja u lakoću i brzinu svjetla. Tama se opire imenovanju. Tama poznaje predjele čije se ime ne može nikad dokučiti ili držati ili sanjati. Tama se mora smiješiti ponosnoj krinki riječi da zadrži splet identiteta i značenja. Ali tama poznaje jako dobro samo krhku površinu na kojoj riječi obitavaju. Zadržava njihove tajne. Svjetlost je raznolika i mnogobrojna: sunčeva, mjesečeva, sumrak, zora i suton. Tama ima samo jedno ime. Postoji nešto duboko u nama što implicitno prepoznaje superiornost i čudo tame. Možda zato instinktivno insistiramo na izbjegavanju i ignoriranju njezinih tajni. Ljudsko oko voli svjetlost. Praznici boje i raznolikost oblika stalno nas vuku k obali vizije svjetlosti. Pokret uzbuđuje i privlači oko. Naše razumijevanje sebe i svijeta nalazi izričaj u metaforama: svjesnost, viđenje, jasnoća, iluminacija i svjetlo. Postati svjestan znači vidjeti svjetlo. Zanimljivo je da, osim u poeziji, nema prikladnog razlikovanja i poštovanja tame. Tama je kraj svjetla. Suočavamo se s nepoznatim. Iako zurimo duboko u njezinu anonimnost, vidimo samo malo. Govorimo o tami kao o području tajne. Tama se opire oku. U njoj se naša vizija i gledanje kvalificiraju i ponovno ispituju.
(C) by DivX '2005

Nemoj me zaboraviti, htjedoh reći svojoj novoj prijateljici. Uistinu, toga me najviše strah, previše sam često imao priliku to vidjeti, kako su brzo ljudi u stanju druge zaboraviti. Nemoj me zaboraviti jer toga se bojim kao malo dijete mraka. Onog dana kad prestanem na tebe misliti, kad poruke prestanu stizati i sve lijepe misli utrnu u trenu, sjetiti ću se tebe. Molim te, nemoj me zaboraviti…
Ivo Andrić, u svom poznatom dijelu «Znakovi pored puta» kaže: «Ne smrt, zaborav rješava sve. Zaborav, i to ne samo pojmova, riječi i osoba, nego svega što postoji i živi. Zaborav tijela i zaborav vremena. Zaborav, da bi se moglo predahnuti i živjeti dalje u tijelu bez sjećanja, sa duhom bez imena. Zaborav, smrt sa pravom na nadu.»
«Znam starimo i da jednog dana dođe kraj, to smo oduvijek znali, iako smo se sporo navikavali na tu misao i teško mirili sa njom. Ali sa godinama, evo se javljaju u nama, i to već odavno prije smrti i prije samog starenja, nove misli sa kojima se čovjek ne može pomiriti i koje nas guraju u starost prije vremena i u pravu smrt prije umiranja. To je: jasno i neumoljivo saznanje da u onom što je dobro, plodno, radosno i napredno u svijetu mi sve manje i rjeđe sudjelujemo, da je sve više zanosa koje ne osjećamo i podviga u kojima nemamo udjela, da u stvari, za nas svijet vene i umire pred našim očima, a mi, još živi ali izvan života, promatramo ga nemoćni, bez riječi i pokreta.»
«S godinama počinju i u najburnijem čovječjem životu da se ustaljuju i primjećuju izvjesne pojave koje se simetrično i ravnomjerno ponavljaju. I duh koji živi imalo svjesno i voljno ne može ih ne primijetiti. Tako čovjek gleda svoj život unaprijed. Zna se što nosi listopad: sluti se ožujak i predosjećaju ljetni mjeseci. I tu ne pomaže nikakva higijena duha ni profilaksa (i na to se s godinama dolazi!), niti ima bježanja niti može biti zaborava. Najveći napori volje uzaludni su ili pomažu vrlo malo. Najoprečnija duhovna stanja: strah ili opasna radost ili plodan mir, smjenjuju se u čovjeku gotovo kalendarskom stalnošću i javljaju se neminovno, usporedo sa promjenama na zemlji…»
 
(C) by DivX '2005

Ljubiti i biti ljubljen
najuzvišeniji je osjećaj
koji čovjek može doživjeti.
Ljubiti srcem, dušom, mislima
i svakom porom tijela
i doživjeti uzvraćenu ljubav, 
ono je zašto egzistiramo.
Razlog našeg postojanja.
Htjeli mi to priznati ili ne,
ali upravo je ljubav ono
što nas pokreće, motivira,
daje snagu, inspiraciju...
 
(C) by DivX '2005

Ako zatvorim oči samo na jedan dan,
propustit ću toliko drugih pogleda:
onih koji se trude sakriti suzu u oku,
onih koji imaju onaj čudesni sjaj u očima
iz kojih možeš vidjeti da vole ovaj život,
onih koji su toliko odlučni 
da iako se sve u njima lomi
ipak idu hrabro dalje,
onih koji se sakrivaju od svijeta i samih sebe,
onih koji se nadaju...
Ako odlučim šutjeti samo jedan dan,
Mnogo ljudi bit će uskraćeno za moje riječi:
ohrabrenja, ljubavi, potpore, šale,
nekog manje ili više korisnog savjeta,
a možda neće uspjeti prepoznati
da im moja šutnja to sve govori..
Ako ne budem nikoga htio 
čuti samo jedan dan:
Koliko će mi ljudi uporno pokušavati nešto reći
i trudit će se svim snagama to mi objasniti,
ali neće shvatiti
da to što oni govore ne dopire do moga srca...
Ako zatvorim svoje srce samo na jedan dan:
ljudi će kucati, stajati pred njim,
čekajući da se njegova vrata otvore,
a dovoljan je samo jedan dan čekanja
da se oni umore i odustanu,
a ja.... ostat ću sam
i možda ću se u prvi tren osjećati dobro,
ali ubrzo će samoća preuzeti glavnu ulogu..
Zato moramo znati da svaki dan netko čeka na nas,
netko čeka da nas vidi, da nam kaže koju riječ,
da nasloni glavu na naše rame,
a ako odlučimo
samo jedan dan postojati samo za sebe,
neće samo ljudi odustati od nas
već ćemo odustati i sami od sebe,
a tada nećemo s novim nadama čekati novo jutro....
 
(C) by DivX '2005
 

 
Posebno
je riječ
koja se koristi da opiše
nešto poput zagrljaja
ili zalaska sunca
ili osobe koja širi ljubav
osmijehom ili brižnom gestom.
Posebno
opisuje ljude
koji sve čine iz srca
i misle na srca drugih.
Posebno
se primjenjuje na nešto
što je dragocjeno i vrijedno divljenja,
što se ne može uništiti.
Posebno
je riječ
koja najbolje opisuje
Tebe!
 
 
(C) by DivX '2005
 

Nekima su ispale oči na moj prethodni blog :))
Ostali ste bez komentara?