True story

Budi kao dijete: jednostavan, spontan, radostan.
Otvoren si za sreću svoje obitelji, za sreću svojih znanaca i prijatelja. Oni trebaju tebe, tvoju dobrotu, tvoj osmijeh, tvoje srce. Ako si sebičnjak i misliš jedino na sebe, zapravo si suvišan i samo na teret drugima, a možda i sebi samomu. Nemoguće je da sebičnjak bude sretan.
Budi kao dijete:
jednostavan, spontan, radostan.
Nemoj biti bure puno problema.
I ti si kadar smijati se.
Otvori se kao što se cvijet otvara suncu.
Pokušaj svaki dan iznova
voljeti ljude oko sebe.
Pokušaj u tišini
vidati rane ljudima koji plaču,
koji su očajni,
iako možda svoju bol kriju
iza srdačne maske.
Daruj malo ljubavi i onima
koji su premalo voljeni.
To je divno.
Sreća drugoga
u tvojim je rukama.
 
Phil Bosmans
 

Hobi je nešto besplatno što te puno košta ;)

Za puknut od smjeha... danas svi komentiraju 'lemilicu' ;))
Lemilica                                                     14.09.2006
pita: Domagoj
Jos jedanput pozdravljam sve u redakciji.Naime rijec je o grafickoj kartici Leadteak 7900GT.Graficka je dobra ali sam procitao da može biti i bolja uz par modifikacija.Treba odlemiti original-ni od 5 K oma i zamijeniti ga sa 50 K oma.To sam i ucinio tj. pokusao uciniti jer nije ispalo kako treba. Prilikom lemljenja otpala su lemna mjesta u obliku kvadratica.Ispod toga je neki materijal crne boje koji ne prima lem.To sam prokopao i dosao do bakra koji je vrlo tanak pa sam i njega prokopao.Napravio sam takoreci rupetinu.Da se nekako zalemiti no sto je najvaznije graficka ne radi. Dali sam je prekurio i dali se to da kako popraviti.Ako znate molim vas recite mi.  
odgovara: DOKTOR
Iskreno da vam kažemo nikada nismo (odnosno odavno nismo) koristili lemilicu blizu grafičke kartice. Nećemo vam prisjedati na muku ili pokušavati da se zezamo jer je problem ozbiljan. Kartica sada neradi, jer je kod onog "bakra" vjerojatno prekinut vod mada je pri skidanju otpornika već stvar bila na samrti. Bojimo se da ćete to teško popraviti sami. Šteta solidne grafičke, jedne od najjačih modela  na tržištu.

Today is my (birth)day!

Stay, I'm burning slow
With me in the rain, walking in the soft rain
Calling out my name
See me burning slow
 
Brilliant days, wake up on brilliant days
Shadows of brilliant ways will change all the time
Memories, burning gold memories
Gold of day memories change me in these times
 
Somewhere there is some place,
that one million eyes can't see
And somewhere there is someone,
who can see what I can see
 
Someone, Somewhere In Summertime
Someone, Somewhere In Summertime
Someone, Somewhere In Summertime...
 
14.08.2004. - 14.08.2006.

Postoji samo jedno čudo. Samo jedno koje može preobraziti ljudsko biće. Sve odnose. Sav svijet. Samo jedno čudo koje iz praha umije izviti dah. Rukom stradalnika, blagoslovom njegovim, izbaviti silnika od njegove okrutnosti. Samo jedno čudo: ljubav.
Postoji samo jedno pravilo. Kad se sve uzljulja, ono je postojano. Kad se sve plime svijeta, sve plime duha povuku, ono preostaje. Ono postojano nalazi nova korita tokovima vječnosti. Ono je pouzdan odgovor i kad ponestane snage za pitanja. Samo jedno pravilo: ljubav.
Postoji samo jedan lijek. I kad se sve bolesti na njega obore, ne mogu ga slomiti. Samo jedan dostupan i ubogima. Ljekovit i kad se čini neučinkovit. Samo jedan koji grč pretapa u osmijeh. Koji liječi zagrljajem. Suzom. Prisutnošću. Samo jedan lijek: ljubav.
Pa ipak, dogodi nam se da, dok živimo zajedno, zaboravimo čudo ljubavi. Sjedimo jedno uz drugo, a to bezazleno čudo počiva pred nama gotovo beživotno. Ne znamo što bismo s njim.
Svednevice međusobno dijelimo život, dijelimo naša bića, naše snove, i pritom dopustimo neshvatljivo: da na našu ljubav padne prašina. Od toga, podjednako neshvatljivo, utrne – ili se makar priguši – sjaj naših dana, naših bića, snova. A odustanu li, odijele li se oni od svjetla, vraćaju se u prah.
Biti zajedno kroz mnoge dane, kroz dugo vremena, ne znači svesti sebe na svjedoke zamiranja žara. Žar srca valja osloniti o žar srca da se kroz vrijeme sve više razgara. Da sraste u isti žar. U žar koji snažnije, sve snažnije ozaruje neizrecivo, nesagledivo, a opet tako obično: čudo ljubavi.
I sve naše čežnje prelamaju se kroz onu najprisniju: da u očima voljene osobe ugledamo svemir u koji smo upućeni. Da živimo u njega zagledani. I da nikad ne pomislimo da smo ga dovoljno upoznali i da nam više nema što reći. Ili: da smo mu već sve rekli.
Zanemariti čudo ljubavi, zanemariti oko voljene osobe, isto je kao zanemariti disanje. Zanemariti disanje i tijela i duše. Zanemariti ga, premda nas dah Duha ni na tren ne prestaje bodriti. Nositi.
Kad se zauzimamo za vedrinu voljenog bića, kad u ruci držimo njegovu ruku, kad smo zagledani u njegove oči, do dna zagledani, tada nam duša razgovara s dušom. Da, tada razgovaramo i s Bogom.
Tada zagrljaj govori o nama.
S. Lice

Gates & Ribica
Uhvati Bill Gates zlatnu ribicu, primi je u ruku, pogleda, kaže pih i baci je natrag u vodu...
A želja? Izusti ribica.
No dobro, reci... kaže Gates :)

Girl: What do you like to do?
Me: I ride bikes
Girl: Motorcycles? Like motocross?
Me: No, the pedal kind
Girl: Oh...

A sad zbogom dame, zbogom prijatelji
Ja baš moram
Da odem
Da odlazim
 
I šteta što je jutro tako brzo svanulo
Nisam stigao
Od svih vas
Da se oprostim...
 
A sad zbogom oče, reci zbogom Dubravi
Tamo mi je...
Mati
I prve, prve ljubavi
 
Iza sebe ostavit ću trag od krvi
A i suza
Da se jednom kući
Mogu vratiti.
 
Ceste sve
Kud me vodite
U rodni grad
Sad me vratite...

Vratila se naša reprezentacija doma nakon neuspjeha u Njemačkoj... I tako ti mladi Kranjčar od stida i srama ne smije više izaći iz kuće… I što će i kako će preruši se on u starog djeda, uzme periku, štap i izađe na ulicu.
Šeta se on tako kad odjednom jedna stara baka mu reče: "Gdje si Niko Kranjčaru?"
A ovaj pobjegne nazad ne vjerujući kako je bio prepoznat.
Sljedeći dan se naš Niko preruši u pankera, pofarba kosu, stavi brdo naušnica i izađe van.
Kad opet ona ista starica opet na njega: "Gdje si Kranjčaru?" Ovaj opet nazad pobjegne.
Treći dan se mladi Kranjčar preruši u bakicu, ma sto posto kao baka od 90 godina, stavi košaricu u ruku i krene u grad.
Nije prošlo ni pola sata od šetnje kad evo ti opet one bakice: "Gdje si Kranjčaru?"
Ovome više dozlogrdilo, te priđe bakici i upita je: "Slušaj ti bako odakle ti mene znaš?" 
A Bakica mu odgovori: "Pssstttt sinko ja sam Dado Pršo!"

 
Gole španjolske biciklistice i biciklisti prosvjedovali protiv automobila
 

 

NEKOLIKO stotina golih biciklista i biciklistica kružilo je u subotu španjolskim gradovima na svojim vozilima, prosvjedujući na taj način protiv automobilima napučenih gradskih ulica i tražeći više poštovanja za one koji koriste vozila koja ne zagađuju okoliš. 
Sa sloganima "Jedan automobil manje" i "Biometanol" ispisanim na leđima, goli su prosvjednici sudjelovali u trećoj, već tradicionalnoj godišnjoj manifestaciji koja se održava pod nazivom Ciclonudista u Madridu, Barceloni i Pamploni. Prosvjed je dio događaja koji se danas održao u raznim gradovima Europe, te Sjeverne i Južne Amerike. 
Goli smo da bismo privukli pozornost, jer ljudi bicikle ne vide kao još jedno prijevozno sredstvo", rekao je madridski prosvjednik Ramon Linaza, koji je na sebi imao samo tenisice i kacigu. Organizatori prosvjeda tvrde da je vožnja biciklom zdrav i učinkovit oblik urbanog prijevoza koji gradske vlasti i španjolski vozači automobila ignoriraju. "U Madridu su biciklisti rijetkost na ulicama, a biciklističkih je staza nešto više u Barceloni, no još uvijek nedovoljno", smatra Linaza. 
Procjenuje se da u Španjolskoj prosječno na svakog državljana otpada po jedan automobil.

Nešto novo... okus nije loš ;)

Šta će meni moja dica reć
 
kad sidnem pored njih
 
na rub od posteje
 
šta će kad ih staviš među nas
 
da nam budu taoci
 
od ovog ludila
 
 
Šta bi anđeli
 
s nama ljudima
 
Imaš čime da me mrviš
 
imaš čime da me satjeraš u kut
 
a nit' te volim
 
niti mrzim
 
ja te samo jasno vidim ovaj put
 
 
I onda kad ih pustiš do mene
 
imam čudan osjećaj
 
k'o da ih posuđujem
 
znaju dica sve što triba znat'
 
znaju ništa ne vidit'
 
znaju ništa ne pitat'
 
 
Znaju anđeli
 
s nama ludima