nuTt-ova LudAra

preporucena glazbena podloga
[Queen – Heaven For Everyone]

Jeste li ikad osjetili potrebu da prozivite savrseni relaksirajuci dan kakve ste cesto znali prozivljavat u mladosti, djetinjstvu??? Jel ima nekog tko nije? Neznam koliko Vas je uspijelo ponovno prozivit taj savsen dan pun simfonijske tisine, no moram priznat da u zadnjih 5 godina ja ih ni omirisa nisam, a kamoli gusta u prozivljavajuci doticnih. No svaki pas ima svoj dan, pa i djukela poput mene!!!
Doduse ono sto je meni savrseni dan u, kako ono kazu, ovom sranju kojeg zovu zivot mozda je nekom drugom samo nekakvo prenapuhavanje banalnog svakodasnjeg dozivljaja. Mozda nekom i je, ali meni sigurno nije banalan a kamoli svakodasnji. S obzirom da smo svi mi odrastali svatko u svojoj galaksiji bile one pune predivnih svemirskih “maglica”, planeta ili pak crnih rupa koje su unistavale tu galaksiju volim da vjerujem da smo svi mi imali ipak neki savseni kutak u kojem smo se osjecali puni spokoja i srece. U obicnoj godini punoj najobicnijih dana koji mi lete isprid ociju obavljanjem 1001 sitnice ili zatupljenog sjedenja isprid malog ekrana zatupljuno gledajuci razno razne serije znala mi je navrit s vrimena na vrime zelja za savrsenim jednostavnim danom. To bi bila jedna od nih misli koja se pojavi i proleti u par sekundi u onih 7-10% mozga kojeg koristimo i nestane jer vec imam 1000 stvari “vaznijih” od obicnog mastanja o necemu sto i nije nedostizno poput mastanja o savrsenoj ljubavi, milijun papira one valute na kojoj sve troskove racunamo, autu nad kojim slinim barem jedno desetljece i slicnim mastanjima. No svejedno to bezazleno mastanje iscezne, ka sto sve u ovom svijetu iscezne jer ipak nema toga sto nema svoje vrijeme trajanja otisnuto na vrhu ambalaze, pa tako i najobicnija misao. Mozda je nekoj poprsnoj crnokosoj Slavonki zavodljivih smedjih ociju i dugacnih nogu savrsen dan setanje po cistini punoj trave viskoke do koljena koju omedjuje prekrasna zimzelena suma, ili ista ta livada prekrivana snjegom i zumor vjetra dok samara drvece (ako postoji takva neudana zena navedenog opisa koja gusta u najjednostavnijim stvarima nek mi se svakako javi). No moj savrsen dan ipak nije u Slavoniji kod te savrsene Slavonke, ili u Beogradu di sam se rodia, ili u prekrasnom Splitu di zivim. Moj prekrasan dan je na suncanom mjestu di sam provodia sva svoja ljeta. No da bi svatili taj moj moment ciji opis sam uspjesno odugovlacia do sad morat ce te ipak jos malo se strpit da cujete kako je taj dan postao moj savrseni dan.
Vecina nas ka dica smo zudili da se pridruzimo nasim prijateljima di god je to mjesto okupljalista bilo, dok smo u kuci sidili s roditeljima s jednim obrazom nase guze na stolici, a sa drugim obrazom van kuce. I iako sam ima cesto takve trenutke u Splitu dok je sunce vani, a ptice pivaju, dica urlaju punim radosnim glasom u meni bi buktala takva zelja da odem vani. Bia sam vise vani nego unutra. Takve trenutke sam dozivia i na mom savrsenom mjestu, otoku kojem se vracam iz ljeta u ljeto. Otoku Silbi. No to nisu bili trenuci ka u Splitu di bi za stolom (ne)pisa zadacu, jer ovdi nije bilo skole i obaveza. Sunce sija, dica urlaju, a vjetar gura more i razbija ga o obalu i grote. Najlipsi i najrelaksirajuci zvuk koji postoji na ovoj kugli zemaljskoj. Ti momenti brojenja svake sekunde, svakog zagriza hrane koji me djele od ponovnog odlaska na rivu i besprekornog sjedinjenja sa morem su trajali vjecno. Zadnji zalogaj pojeden, hirovito oblacim kupace, uzimam sugaman i brzim hodom idem svojem cilju. E ovo je sad moment kojeg pokusajte i sami prozivit ako je to ikako moguce. Izlazim sa putica na uzarenu betoniranu cestu i upucujem se nizbrdo, nizbrdica koje je dosta strma. Uzarene noge koje nalaze slatki spas u sjenama kuca, uzareno sunce koje me grije poput najtoplije deke u ledenoj zimskoj noci, koza mi vruca ali ujedno i hladna zbog laganog vjetra koji je poput hladne fante koja tako ugodno godi osvjezavajuci suha skapavajuca usta. Zvuk mora, galebova, radosne dice i osvjezavajuca vrucine je bila kombinacija koja mi je hranila dusu. i normalno nebi ja bia djukela da to sto me je cinilo sretnim nisam zanemaria poput jos tko zna cega i to sve zbog uzurbanosti koju namece danasnji svijet da bi uspili opstat u njemu.
Takav dan sam uspia prozivit danas. Toplo sunce, friski vjetar, miris mora i drveca, cvjeca, kaktusa i druge vegetacije je bila kombinacija koja mi je dala takav spokoj i unutarnju sricu da sam mora se popest na najvisi blog i viknut na sav glas HVALA QRTZU NA OVAKVOM DANU : )
I iako sam do 20te bia uziva poput diteta u svemu, bez onih misli sta donosi ovo i ono i sutrasnji dan, polako priblizavajuci se relativnom kraju ‘semi faksa’ ta bezibriga je polako nestajala, zamjenujuci je stalna briga, zanemarivajuci opasnost da cu se ponovit, za 1001 brigom. I tako se pridruzujem svijetu u trci za prezivljavanjem, zanemaravajuci sebe, prirodu i sve cari svijeta iako sam si obeca da necu postat jos jedan robot koji samo juri za materijalnim i punim trbuhom.
Zato Apeliram svima Vama netrosite lovu na putovanja u Grcku, Spanjolsku i druge destinacije da biste se opustili i nasli unutarnji mir nego dodjite na Silbu, nadjite ga ovdi i potrosite novac kad ste vec tu : D. Salim se, odite tamo di ste Vi bili jedno sa sobom. Zen i sva ta sranja. Tili Vi to priznat ili ne, to pali. Mjesto na kojem ste jedno s prirodom i okolinom. Di ste samo jedan od cimbenika, a skupa sa vjetrom, suncem, travom, bubama i bakerijama ste cjelina. Tu cete nac unutarnji mir i srecu.
Sa sricom Vam u odvajanju pa barem na cas od ovog nam sterilnog svijeta.

nuTt over&out

 
preporučena muzička podloga
[Enrique Iglesias feat. Kelis - Not In Love]
 
Iskre iskre u sobici malenoj .. ugodno raspoloženje, svijetlo prigušeno, a ja u svom elementu i 1000 i jedna riječ mi iskre, svaka bolja od predhodne. Bia sam pravi Don Juan, njen Don Juan. Jer zbog nje i njenog kozmičkog utjecaja na mene, ja sam bia bezgriješan. Moja muza, moj anđeo kojeg iako znam tek 10tak minuti ulijeva mi samopouzdanje i sigurnost koju sam vjerojatno zadnji put osjetia u majčinom trbuhu prije nego sam se strmopizdia na ovaj svijet. Sati su minute u njenom društvu, budi u meni sve ono što sam želia bit, što treba da budem. Adrenalin mi ključa, krv pići, moja muškost kamenita i u svom tom vantijelesnom iskustvu nije mi ni važno da vidim lik njen, da vidim njeno božanstveno lice, dodirnem njenu svilenkastu kosu, osjetim njene vrele usne, tople grudi i snažne noge. Kao da je tu na kugli zemaljskoj samo radi mene, i ja radi nje. Razlika u godinama, generacijski jaz, geografska udaljenost .. sve čimbenici koji su mi se činili kao prepreke u vezi su bile smješne koliko su nebitne i premostive. Za nju ništa od toga mi nije činilo problem, bio sam u oblacima. Osjetia čari letenja za kojima mnogi vape. Svi ljudi i životni problemi su izgledali tako sitni, tako nebitni i tako daleko od mene. Odjednom se u oblacima čua jedan šum, pomislih ma to je samo vjetar koji je proletia da ohladi kipeće penzionere i dicu tamo doli na uzavreloj zemlji di obični smrtnici žive. No šum se ponovo čua, ipak su to riječi koje su putovale meni i jedva i tiho su došle do moga uha. Ali kad je ta tiha poruka došla do mog uha svi zvukovi svijeta zajedno joj nisu komparirale u glasnoći. „Ja sam sretno udana“ zvučila je ta poruka, čiji mi je sadržaj probia bubnjice. I u boli se držim za uši, nevirujem poruci .. neželim da virujem. Uši mi krvare, u agoniji sam i na sekund mi mozak zaključuje da mi vjetar šiba tijelo, otvaram oči i vidim kako machom3 padam ka zemlji i običnim smrtnicima. Vičem na sav glas ali glas mi se gubi zraku i još jednom u životu strmopizđujem se na zemlju. Jedva se dižem, i brišem prljavštvinu sa sebe. Skuliran kao ma nije mi ništa, dobro sam ja. Šta ..ovaj pad, ma to nije vrijedno ni spomena, ah nebudali i nepreuveličavaj. A kosti, duša i srce mi u agoniji, plačem tiho u sebi i psujem sudbinu i njen smisao za humor. Tek sad primjećujem koja je ura, pa moga bi i ić spat, bolje to nego da NJu gledam cili u šoku .. bez teksta i ičeg pametnog za reć. Kvragu iskre i iskrica sto me upoznala s njom. MA NEMA VEZE SUTRA ĆU UPOZNAT NEKU DRUGU S KOJOM ĆU SE JOŠ LJEPŠE OSJEĆATI.
 sva prava na priču su pridržana. imena se nisu spominjala zbog zaštite indetiteta. priča je možda malo preuveličana zbog bolje atmosfere u priči i da bi se drugi suosjećali samnom
RotFL
: )