Onako, usput

 Jedino dobro u mojoj firmi je što te ponekad iznenadi nešto sasvim neočekivanao, i tako sva krepana večeras izlazim s posla, kad na portirnici jedan skroz mladi tip, roba 25 godina, možda i manje, jeba te... crna kosa, duga, of course, samo na takve se palim, crne okice, mljac, kad tko, sin mog šefa...uf, vidila sam ga još jednom zamalo mi sve iz ruku nije poispadalo, i večeras sam momentalno zaboravila di san trebala i što... Uglavnom , skonta je odmah da sam zablesila u njega, uputio mi je jedan jebozovni pogled, sva san se smrzla, vauu..., ma ko kaže da triba imati starijeg tipa od sebe, ma tirba te malđe trošiti  bez predaha i gotovo...

  Imala sam osobe do kojih mi je bilo stalo, mislila sam da će uvijek i u svakom trenutku znati tko sam zapravo, ali već negdje u 17-oj moja najbolje prijateljica okrenula mi je leđa, mislila je njezina mama kako joj nisam želila najbolje kada sam upravo njezinoj mami koja je kao luda davala novac raznoraznim hohštaplerima da izliječe upravo nju, moju prijateljicu od dijabetesa, od kojeg je oboljela baš u 17-oj, rekla da se ostavi tih faca, da zarađuju na njenoj želji da pomogne svom djetetu... Od tada je počelo,okrenula mi je leđa, povjerovala je svojoj materi, točnije, podlegla je njenom utjecaju, iako je znala da joj stara nije u pravu, i traje to do danas... i sada nekome ne mogu dokazati da neke stvari nisam rekla onako kako su me je shvatila ta osoba... boli me to nepovjerenje, to što sam mislila da me čita kao otvorenu knjigu, a u biti kazano mi je da više ne postojim i da sam otpisana jer sam napravila to i to... Što učiniti sada, i ima li smisla, nekad odem, i kažem, jebe me se, kad me je toliko cijenila da je vjerovala u nešto što je želila vjerovati neka ide, zaliječim rane i idem dalje, ali sada sam nekako umorna od optužbi, šta je to u meni što na ljude tako djeluje, da misle, da im je lakše misliti da sam im neprijatelj nego prijatelj... ne razumijem????

  Ušla danas u jedan butik, REEDS,ima sniženja, pa velim iden se krajnje jeftino obući, i tome razmišljanju zateče me neki unezvijereni stariji tip, koji je taman uletio u butik i nekako u čudu pita prodavačice da li možda slušaju Narodni Radio....
 Prodavačice, pomalo iznenađeno odgovaraju da ne slušaju taj radio, a on će na to, da izgleda da je umra Mišo Kovač.. Ja se nešto mislim kako sam i ja nešto  prije toga slušala neke njegove hitove, kao onaj "Ostala si uvijek ista", i voditelj je nešto objašnjavao kako jedino on može jednim pokretnom ruke, dignuti na noge tisuće ljudi.. I onda samj išla zvat muža, jel on može dok se vozio na posal čuo jel umra Mišo kovač, pa ovaj reka svojoj nekoj poznanici da je umra sto posto, pa se  sad izdera na mene da je ženi reka da je umra,pa se ja večeras još pitan jel čoivik živ il' nije????
  Ma kvragu, di su se našli zajebavat s čovikon, e, a taj kaže,"Ma žaj bi mi  bilo da je umra, al' opet mi je draže nego da san ja!"... eto ti pa ti sad nešto reci?????

   Kakva sam vam iskustva s ljudima rođenim u tom znaku, ja ponekad za sebe mislim da sam totalno ukurcu, sad ne znam baš ima li to puno veze sa znakom škorpionke, ili karakterom, ali to što ja mogu spojit kad se osjetim napadnutom to nisu istine, onda sama sebe uvjeravam da nekoga mrzim do jaja, a u biti cilo vrime znam da ga obožavam... koji je to shit???? 

  Čitam Indexov portal, i čovik ubije nećaka provalnika, u samoodbrani, i strpaju ga odmah u pritvor i suditi će mu, zamislite zbog ubojstva, da je kojim slučajem taj nećak ubio strica, dobio bi uvjetnu kaznu i to od 14 dana, jer je to sasvim logično da razbojnik nekoga ukoka.. i da se slobodno šeta ... Koji je ovo kurac od države, pogotovo od pravosuđa....????

 Uh, da mi je sad jedan zimski godišnji odmor, a i trebala bih jedan ispucat od pet dana, ali, nisam ja te sriće da me moj uobraženi šef pošalje onda kad bi meni odgovaralo... Pa bih opet skoknula da onih hercegovačkih pljačkaša, da me opeljaju za krevete u još ne dorađenim kućama, i uživala u njihovim raspelima, i sličnim relikvijama, pa možda i postanem religiozna na kraju....

  Može bit da će se ko od vas i uvridit, ali brale šta te Hercegovac može oderat u fino, to ti nijedan Hrvat ne zna, iz koje god regije da dolazi!!
  Evo ovako je to bilo, ja i moj nesritnjak, došli na ideju, idemo na Kupres, pa kud puklo da puklo,i trči zovi, sve rezervirano do polovine siječnja, i sad, usred tog zivkanja, neka tetka što je uredno prijavila svoj pansion, kaže da je ona zauzeta, ali da joj sestra nije..Ja zovi sestru, kad tamo, slobodno, ajde neka...i kaže tetka,100kn za nas, 60kn za dicu... i sve bi to bilo lipo i dobro da mi nismo došli, kad iman šta vidit, lipo je ona to sredila, ali pod nije izrađen, tepiha na milione, wc jedan urađen , ali u prizemlju tako da svaki put kad iden doli, ona vidi i šta san i i koliko san se zadržala, a drugi, samo školjka i umivaonika, a doli ničega, goli beton..
 E, jeben ti primitivizam...A u sobi, obiteljske slike, raspela i sinjski gospa na stotine, brate, virujen i ja bokun u tog Boga, ali opet da ću cili stan izlipit sa tim relivijama, nema šanse...
   I na kraju, skijalište, ADRIA SKY, brale cili Split, oni osrednji gladovića, ka šta sam i sama, puno, elita ka i moj kum iz Imatskog je otišla u Austriju i slične destinacije, a mi snobovi, oden u Kupres.... Ma neka brale, jebeš ti more i plivanje nije to za vlaje, Skijanje to je to, jesan se tri, četri puta strmopizdila, ali neka san, vridilo je, opet ću ja doći, ali kod oni domaćina nikad više, još kad su mi počeli blatiti predsjednika države, mislila san da će onaj moj iz kože izletiti. Ajte bok!!!

  Baš sjeckam crveni luk, radim zadnje pripreme za ručak, i slušam jednu lokalnu radio postaju, jedinu brate koja je svoja, nešto kao zagrebačka 101, ali ne opet toliko hrabra u iznošenju svojih stavova, ipak ima tu splitskih snobova koji nemaju jaja za oduprijeti se nekakvim društvenim prilikama, bolje se ulizivati, čmariti čak što više!!!
  I kaže voditelj, da je ravnatelj splitskog kazališta drug Milan Štrljić izjavio da u "njeovoj" kazlištnoj kući nema što raditi Severina, ma zamisli molim te... Pošto sam i  sama bila žrtva, ali na njegovu sreću mala, neznatna njegove samovolje, naime čovjek ima ženicu, koja misli da je Claudia Schiffer u splitskim okvirima, a možda se zanosi i da je i šire... i makla je posrestvom muža pizdunčića, sve ženskog roda, što bi moglo narušiti njenu ljepotu, u muževoj okolini... ter računajući valjda kako ga je ona dobila otrgnuvši ga od žene, da bi još kojoj takva zamisao mogla pasti na pamet...
  I sad što je sporno, nisam neki ljubitelj te nesritnje Severine, iako joj dugujemo povijesnu činjenicu da je Naciji pokazala da seks nije samo leć' na leđa, i listat' Gloriju, zna to biti i zanimljivije, nego tko je ta pizdunčina koji je i sam bio žrtva proganjanja kad se kako je i sam rekao spustio iz Beograda, sa koferom najnužnije odjeće i 50 000 maraka,( Boga mi da je meni bilo imat toliko kad me JNA zagonala iz kuće).. I kaže voditelj radija, ko je taj Milan Štrljić da svojata nešto što je nacionalna, državana, k tome kuća... i na kraju krajeva žena se rodila i odrasla u Splitu.
Ma zamislite samo koliko je takvih ljudskih spodoba koji se drže ženine suknjice, ili bez nje, spodoba ljudi, i cili će me život ti i takvi prcati, i ne mogu im ništa... i dodat ću u kurac!!!

  Naime, sve je to lipo, pače prekrasno i ide u rok službe, posvađati se s mužem, pa s dicom, pa sa šefom vrag mu titulu odnio.... i ondak te drži ,pa ti ide na živce, i sve te druge stvari, pa se misliš, pa dobro ljudi moji jeli to moguće, šta ti sve u lošem raspoloženju može pasti na pamet da kažeš, pa on tebi, to te načisto snerva,k ali kad još k tome nema seksa i zabrana dođe od nadležnih medicinskih organa... i potraje, ajmeeeee i gotovo, bljak!!!

 Sad mi je neki tip uletio s šprehom, da bi mi lizal stopala, i štošta još drugoga, a s mužićen san se pet minuta prije Nove, pokefala, i još nije stvar sva izglađena, biće će mi cila Nova bit u ku*cu, pa iden sad vidit šta ovaj još ima u blagdanskoj ponudi!!!

  Šta je sinoć pobijedio onaj Hamdija na onom sranju od Big Brothera, konačno smo pokazali da nismo pizduni koji pribrojavaju crvena krvna zrnca, iako mi je pao u očima, kad je došao u studio, onu nesritnu ženu nije ni vidio, dica ćaća, rodijaci, e jebeš takve običaje...
 Onaj prošlogodišnji je bar bio Faca, a šta'š to ti je ciganski Svit...i ovaj , bez veze, danas je ova stara konačno došla kraju, i fućka mi se,konačno ne mrdam nigdi iz svoje kuće, nisam se ni trudila negdi bit, a možda sam trebala, ali kud ćeš lipše nego bit sa svojom dičicom uz spoznaju da će tribat čekat opet godinu dana za takav momenat.. ili b ar slijedeće praznike kad neću morati raditi!!!
 Pa sritna Vam Nova... i tako to...!!!!

  Jedne sumorne večeri, baš kao što je ova, napisao mi je, "Kad pogledam u mraku iz postelje, na svijetlost Poljuda, pomislim, da tamo negdje ima neka duša,usamljena kao ja..."
  Hm da, od tada je prošlo dosta vremena, uvijek me nasmijavao svojom duhovitošću, ljutio jarčevom tvrdoglavošću, Isuse, kako mi taj zna dignuti tlak...
  U biti, jedva čekam da mi nešto napiše, u stilu, krepan sam, aj iden leć'... i uvijek kad su neka događanja, pomislila bih na njega, jeli sam, kad bi se zaljubivao, mislila sam eto ga.. to je to...
   Hm, sinoć sam pročitala da nekoga voli,čudno, nije taj glagol "voliti" tako lako izgovarao... cijeli dan mislim na njega, nadam se da je to sada to.. Baš bih volila da je to konačno to, predugo je bio sam, sa svojim mikronima vremena, sa svom težinom života na koju se rijetko kad žalio, uh kako bi volila da je ovaj put konačno, i zaista sretan, blesavac jedan!!!

  Odluče tako, neki visoko pozicionirani ljudi da sa sobom na skijanje povedu i svoju staru majku, i tako bi se oni skijali, odlazili dolazili, a baba bi ih čekala u iznajmljenoj planinskoj kućići... sve dok jednog dana po povratku nisu shvatili da je baba umrla...Ali, nije problem nastao zato jer je baba umrla, nego ko će platiti silne eure kad se mrtvu osobu bude trebalo prevesti preko granice, stoga odluče, da je stave u onaj kufer na vrhu auta u kojemu su dovezli skije..
  Ali, slučaj je htio da su oni to sve napravili ali sutradan više nije bilo ni auta ni babe u onom kuferu za skije.. Odluče prijaviti sve o nestanku auta, ne spominjući babu, POLICIJI te zemlje gdje su došli na skijanje, i stvarno nakon par dana auto su pronašli, ali babu ni do dana današnjeg nitko nije pronašao, oni koji su je strpali u onaj kufer, u međuvremenu su se isposvađali, rastavljali, i pokopali prazan lijes, bez babe.. eto što su ti naši ljudi...:-((

  Fakat bi sad svima poželila sretne blagdane, i tako to, ali sam razpiz.... što moram raditi do deset navečer, iako će sve ostale smjene u mojoj firmi biti slobodne, i sad bi svih poslala u krasni k...., u Firmi mislim,ali predblagdansko je doba pa ne smijem, ali kako bi nemate pojma, uglavnom, ajte bok!!!

  Vjerovatno sam se prestala veseliti, vjeroavatno je sve uvijek isto i jednolično... A ne bih smjela stvari gledati tako....Nedavno sam se uvjerila kako se stvari za tili čas mogu promjeniti na gore, kako u stvari svi mi kukamo, premalo razmišljamo da je i tako kako je sada u stvari lijepo... i ne mali broj put mi se dogodi da u mislima vratim vrijeme, pa čak i ono koje je bilo grozomorno, koje sam tada kad mi se događalo jedva čekala zaboraviti, sad s neke vremenske distance   razmišljam o tom razdoblju kao o dobrom, i lijepom čudno zar ne???
  Zaista, premalo cijenimo ono što većinom imamo, uvukla sam se ne tako davno u Svijet onih koji su drugačiji, kojima se život preko nioći okrenuo, i sad nekako spoznajem, da u biti je dobro, da je lijepo.. samo to treba znati cijeniti...
   Jedino što još nisam uspjela izbaciti iz sebe je neku moju sklonost, negativizmu, to se moram još potruditi...