Onako, usput

 prije nešto više od mjesec dana pisala sam o Ladu, o folklornom ansamblu koji je vjerujem naveći kulturni ambasador naše zemlje, i o tome, kako ga nikad neću gledati u svom gradu, u manje od mjesec dana nastupili su točnije nastupiti će na Božićnom koncertu u HNK u Splitu. Da ne čita barba Štrljić vrli hrvat svih političkih provinijencija Iskricu, ili to možda neka njegova siva eminencija na Iskrici, više sam očekivala da će možda pozvati beogradski dječiji zbor Kolibri iz Beograda, ali dobro čovik se pokazao ipak vrsnim poznavateljem naših prilika pa eto meni Lada i u Splitu.

 Na ovoj Iskrici je bilo na stotine preinaka, i nastojanja da se nešto modernizira, obnovi, i tako to, ali na jednom polju su još uvijek ostali totalno bez veze... Naime, gledam neke ispise poruka, s kim sam se sve dopisivala, i bilo bi dobro da se mogu prisjetiti kad otvorim neki nick o čemu smo sve pisali, što smo mislili, u neko doba kad su naše poruke išle, međutim ne, ova gospoda uspjela su nam zadržati nickove koji su tu nekad bilo, čim otvoriš poruku, pojavljuje se obavijest da taj odabrani član ne postoji. Mislim jebem mu mater on je postojao, postojale su i njegove poruke, pa bi onda bilo pošteno da se te poruke mogu opet pročitati, podsjetiti se nekih likova koji su prije bili ovdje, ali ne, čovjek ne postoji i basta, koji shit!!!

   Sve bolje od boljeg u ovoj našoj super pravednoj državi, pa eto tako i jadna žena čiji je ćaća bio jamac nekom kretenu , mora nakon njega vraćati tuđi kredit, a kako to ne može jer nema tih para,kuću u kojoj živi s djecom morat će napustiti i predat banci u kojoj je netko drugi digao kredit,a sutkinja koju je u afektu izvrijeđala, poslala je u zatvor, jebo te koje sranje, ma nebi bila nekome jamac nema tih para....

  Čitam da neki Mijo Penić radi kojega se prije par godina pušilo u onoj nesritnjoj Brezovici i koji je osuđen za pokušaj  silovanja retardirane štićenice tog doma, ima vlastiti dom za starije osobe, registriran kao ugostiteljski objekt. Tu bidna starčad leži zaključana u smradu vlastitog izmeta,a brale i mater  mu, koja također hoda sa štapom tobože brinu  o tih 13-tak staraca u toj kući užasa. I ona spodoba od Dorice Nikolić i slične karikature iz socijalne skrbi tvrde da tom debilu ne mogu ništa. Ne možeš da se ne zapitaš kakve su to face koje su tu starčad najverovatnije svoje roditelje ostavili tamo, užas. A da ja večeras sidim ne zavezana u autu začas bi našli načina da me oderu, jeba te koja usrana država.

Je li ovaj Laptalo kriv ili nije???
  Nekako mi sve govori da di ima vatre da ima i dima ,a opet ne bi se zaklela.Nikako mi ona Šuica ne ide uz poštenog čovika da ga  jelte...khm???

  Ja zaista ne znam ko je tu lud, ili oni koji joj daju medijski prostor ili ovakvi ka ja šta to prate,a njoj očito nisu sve koze na broju pa njenu uračunjivost nećemo ni računati.
   Uvijek se iznova pitam, šta kome triba tako javno iznositi svoj prljavi veš vani, da to netko čita, razmišlja o tome, donosi neke sudove, pa to nisu istine.
   I sad na kraju te insinuacije da ona nesritnica od Višnjićeve žene ne zna šta će od sebe pa još iz Amerike se njoj priti i niti spava, niti jede nit pije dok njoj i njenom ditetu ne naudi.Je da mi ti Vrdoljaci nisu nešto osobito dragi, ali otac joj je napravio neke kultne serije i filmove koje nitko neće nikad napraviti bolje, ali opet nije žena toliko luda da se s tom Rupićkom bavi.
   Na kraju mi dođe žaj šta po tisućiti put moram konstatirat da ti ljudi iz moje nekadašnje županije stvarno nemaju osobnu kulturu, i čisto mi je drago da tamo više ne pripadam vrag ga odnio.

  Čitam jutros opet trač, a što ćeš drugo onaj Rupčić koji je osnovao CUBIZMO,valjda sam dobro napisala,ma fućkaš ga...dakle čovik je živio na dva kolosjeka i naravno žena je saznala i sad traži razvod...Ne znam zašto me to uvijek pogodi kad pročitam ili čujem bez obzira o kome se radilo, poznanicima, prijateljima, javnim ličnostima, pa jebem mu mater kako je lako razvrgnut taj brak, i svaki put radi treće osobe, ovaj put javne osobe kao i on nekakve Zrinke Cvitešić.
   Ma kad je netko već takav koji moj se ženi, nemam pojma mene to užasno iritira, misli li itko na tu jadnu dicu, na šokove koji oni nose sa sobom cili život, ma bez veze, idem opet u krevet neda mi se misliti ni o čemu...bez veze koje sranje!!!

  Konačno nešto dobro u vražiju mater, taman sam umrla od straha kad sam vidila što bali onaj naš premijer, stezanje remena, pa nema Božićnica, kad bi onim svojim pizdunima skrea plaće najmanje 5-6 tisuća kuna, pa onima šta kradu Bogu dane u Saboru, konačno bi ova država živila kako treba,a ne sirotinji , radnicima i penišionerima...
   I naravno da su ulizice svih ržavnih poredaka i sistema, koji se šire po svim državama, pa i Srbiji pri tom mislim na onog Todorića odmah poletili dodvoriti se milom premijeru i ukinuli radnicima božićnice,ali zato moj direktor pozlatio mu se put kud hoda, je rekao da ona svojim radnicima od naše zarade daje Božićnice, pa
 
 
 

   Oduvijek sam ih prepoznavala, u raznim vidovima, i profilima, još kao djeca te prokazuju tetama u vrtiću, kasnije profesorima, nikad direktno, i otvoreno, već onako iza leđa, potajno, kako samo kukavice znaju...
   Na žalost, kukavice nikad ne odrastu, to svoje svojstvo kukavica zadrže do kraja života jer zašto bi se suočavali s nekim frontalno i otkrivali svoja isakrivljena lica, kojih se i sami preplaše kad ih ugledaju u ogledalu, lakše je oduvijek bilo onako mučki iza leđa. A zašto...lakše je tako nitko te ne prepozna još, možeš i prijatelja zaglumiti  tome kome radiš o glavi, a i ne moraš, ali zašto se otkrivati, ionako ti uz ime i prezime uvijek nevidljivo stoji KUKAVICA!!!
  Jedino što oduvijek znam o takvim da ih duboko žalim jer ne imati herza, to je nešto najjadnije što čovjek i čovječanstvo može pratiti, želim im da se i dalje drže suknjica i skuteva iz kojih se kriju, lakše je tako i ja ih razumijem, jadni su i ne mogu si pomoći, oni nisu za ring, oni su KUKAVICE!!!
 

 Gledam  danas paradu licemjerja u Vukovaru, tolike horde  tobožnjih dušebrižnika i onih koje je doista muka i nevolja natjerala da se prisjete svih stradanja toga grada...Ne mogu a da ne primjetim to licemjerje, treba u taj grad doći onda kad nema nikoga i nikakvih značajnih datuma, vidjeti puste ulice, svega dvije tri trgovine, opremljene kao u vrijeme najtežeg socijalizma, u kojima i kad bi htio nemaš što kupiti.A da ne spominjem pazar na kojemu ljudi prodaju sve što stignu, koji prije sliči na buvljak nego za pristojnu pjacu sa proizvodima za domaćinstvo...
 Najveći dojam na mene su ostavili likovnjaci koji uz obalu Dunava slikaju i za neke zbilja male pare, za razliku od ovih ovdje kod nas kojima ni dlaka nije falila s glave, prodaju svoje slike za smješno male pare i na desetke građana tog grada koji pogledima prikovanim za pod hodaju kao utvare tim još uvijek oskaćenim gradom, koji ni nakon 17 godina ne može skriti što ga je snašlo. Pitam se jesu li to i velike face danas primjećivale koliko su strpale svih ovih godina u svoje džepove, a koliko je taj Vukovar malo od svih tih njihovih lažnih obećanja stvarno dobio.

  Čitam neki dan, da je neki drkadžija u svojstvu fratra, popa, izudara dite koje je dolazilo na crkveni vjeronauk jer je zamislite bilo nemirno dok on poslanik Boga drži božiju riječ...I napominjem to se nije privi put dogodilo, isti je već odavno obilježen kao vrlo agresivan i arogantan pop, ali jebi ga roditelji su prestavljeni jer ko će zamislite krizmati djecu, ako mu se usprotive... Koje su to spodobe ja to ne mogu virovati, znači triba mu dozvoliti da ti ubije u ime Boga dite, pa neka ga poslije na odru i krizma...Zbog toga se sveta mater Crkva nije odmah oglasila, dok onog rebambilog Suca svako malo proganjaju jer što će on balit za oltarom, meni je draže i njega slušati bar se ljudi nakon njegove propovijedi bolje osijećaju, nego da mi neko smeće tuče dite...srećom to se u gradovima rijeđe događa, ali u malim mjestima sve više jer tu gamad nema tko kontrolirati, pa rade što ih je volja, ali da sam ja roditelj, teško bi taj više stao za oltar da moje dite takne...

   Uvijek razmišljam o ljudima koji oko sebe nisu stvorili ništa...Cijeli svoj život gurali su se oko roditelja, mater i otac su uvijek bili tu da ih se pita što bi trebalo , a što ne... i onda dođu te godine, kojih se iskreno i ja pribojavam, pedesete, i onda rezimiraš, gledaš unatrag što jesi,a što nisi učinio od svog života, i onda shvatiš da nema ničeg za čime bi se osvrnuo, za što bi se uhvatio,nema obitelji... Roditelji su otišli, odavno, ili zadnjim atomima svog staračkog života još žive, a ti nemaš ništa. Kako uopće čovik nalazi satisfakciju u toj samoći, ja je se bojim, kao vraga, ne razumijem kako onda uopće cili život biti sam i niti ne pokušati to promjeniti, i sve pod izgovorom kod muških, "Ne dam ja moju slobodicu" ili kod iskompleksiranih žena,"Neće mene nitko tlačiti jedan me zeznuo, više neće"!!
   Iskreno, baš me ta tema zaokuplja, osobito kad vidim da takvi ljudi s ničim iza sebe, tako tužno skončaju svoj život,a slučajno su mi bili jako dragi, i priželjkiivala sam da im život bude ljepši,ali on se eto i završio,a da se moja želja nikad nije ostvarila...

Jučer je trebao biti sasvim običan dan, najprije doručak,domaći rad, priprema za školu, kasnije neka mala pauza...ali nije, otišao je iznenada,i iznenadio svih,a osjećala sam ljetos nekako da ga zadnji put vidim.
I stalno mi se ovih dana vrtilo po glavi da bih trebala nazvati, vidjeti kako je, kao što sam to uvijek radila, ali nekako nisam.
Sve naše slike su mi se vrtile po glavi, zbližili smo se nakon rata, bio je jedini preostali dragi član obitelji, koja se odavno rasula, i nestala, jedini koji mi se radovao kad sam dolazila...
Sad samo ostaju slike onog kafića gdje sam ga uvijek pronalazila kako mirno ispija piće sa svojim prijateljima,svih onih savjeta koje mi je davao... i tuga što više zaista ničega nema u mom malom mjestu osim grobova dragih ljudi kojih više nema.

  Eto zato ja volim moju Dalmaciju ko bi mogao sada mjesecima gledati u mračno nebo bez tračka Sunca,joj kad se samo sjetim da sam se htjela preseliti u Zagreb, totalno bi se time spizdila...
   I sad idem provjeriti kako funkcionira ona zabrana pušenja u određenim prostorima, znam već da našim nepismenim seljačinama nijedna zabrana ne može biti do kraja jasna, dok ih ne opali po džepu, taman će onaj baja iz Zagore misliti smeta li njegova cigareta nekome, kad je on u svom selu navikao da mu je sve dozvoljeno. Ali ipak nadam se da će doći vrijeme kad će mi ti dosadni pušači prestati dimom cigareta puvat u facu, pun mi ih je ku*ac.Posebno su mi dragi oni koji u restoranu zapale a ti tek jedeš, kako se te budaletine od vlasnike i prije nisu sjetile da to nije fer, i da moraju po tom pitanju nešto poduzeti, nego im treba država otvoriti oči... seronje!!

  Vrime je sranje, jutros opet pronađen čovik propucane glave u Splitu, ondak, mužu mi  kasni plaća...
 Imam rođendan za koji uopće nemam para, itakve pizdarije, shit!!!
 Ima li neko kakvu lipu riječ za reći...???