Ovo i ono

Pitam se što se dogodilo da je vaznije kako netko izgleda bez odjeće, od onoga što ima u glavi? Zašto postupno uzbudljivo upoznavanje više nema draž a bitno je skupljanje podataka ženskih atributa. Pokemoni, jeste ih skupili sve?

Ne smeta mi fizička privlačnost, dapače. Ali zar nije još privlačnije kada netko zna voditi razgovor, postaviti zanimljivo pitanje, nasmijati te, pokazati znatiželju za osobu s druge strane ekrana? Ljudi smo, šta ne..

Ne pamtim da sam skoro dobila poruku od koje sam jedva cekala pročitati sljedeću koja me nasmijala i privukla Danas, sve su skrivene namjere, hinjena pristojnost do pitanja - koji ti je broj cica? Otužno…
S druge strane ekrana je živa osoba, a ne katalog za brzu procjenu. Osoba koja kao i ti želi nekog svog. Pristojnost, iskrenost, spontanost se doživljava kao neka zastarjela vještina. Ne ide mi u glavu puno toga, da sam muško, valjda mi ne bi bilo lako. Ali biti žena na iskrici, ajme meni.

Ispada da ću tipkati sama sebi na weblogu više nego u porukama. A štaš, kad sam već tu… :)

Ide vikend
Nema oženjenih
Na iskrici

U tri riječi
Sve stane
Vrli Sugovornici