SITNOJEB j.b.o.o.

Momentalno mi se pri......



Ne zbog morskoga,
zraka 'osoljenog,
nit' sunčanoga
svjetla prigušenog.

Imala je 'no
baš 'no "nešto",
za objasnit' teško.

LITTLE BIG - MOUSTACHE (feat. NETTA) (Official Music Video)
Link

nepravda!
I ne može bit' veća
neg' kad Bog
ženu obdari,
a muškoga, jel'te,
zanemari,
pa ih spari,
u kazni.

Uffffff

pitam se povremeno,
kad me presretne
odraz u ogledalu.


Quo vadis, homo?
Kao da čujem glas s druge strane.

P.S. Ah, ni tko ni šta ne zna....

radim divne stvari,
znam,
to Te činim sretnom.
I mene.

Tko me čita,
taj me dira,
k'o iz mrtvih me podiže,
da maštu mu diram,
svijest anesteziram,
svjetove stvaram
bol ekstrahiram
tuge sublimiram...

Lako ti je do mene.
U međuređu,
diraj me prstom klizeć'
čitajuć' bez gledanja.

Dok sam bio ne obrazovan spajao sam ne gaciju s glagolom, iznimno, doduše.
Griješio sam dajući ne kim ne bitnim glagolima svojstvo iznimnosti.
Sada, kad znam da znanje ni je bitno, odvajam ne gacije i živim životom blaženika.
Pišem jezik kojm ni'ko govori i kojega ni'ko čita. Od dobrih su bolja najbolja standardna rješenja.

... pameti.

(ne hvalim se time)
i veće i manje.
Lagodan je život
kada svugdje stane
Š!

Taj osjećaj...
da mi se daješ,
da se prazniš,
mjesta praviš,

Poziv na ispunu,
il' dopunu,
a tako diskretan.

uvijek treba biti, ali mora ih se znati u niz posložiti...



Tako važno!
Tako bitno!
Tako snažno!
Tako....
vlažno.

jbt

znak blagostanja.

Napunjene usne,
ispunjene grudi,
dopunjene guze,
nadograđeni zubi.
Link



Volim i ja kad ima,
gdjegod pogled pa'ne
da ruka klone na
oblo i meko.
I da je toplo,
možda nisam rek'o.

stvarno bijaše.
Punih usta govoraše.

Link

pogled koji ne skidam
s tebe
sve ostalo trgam
raskidam.

Link

pronalazim se u tvojim očima.
Pogledom se spuštam niz lice,
klizim duž vrata
skrećem k ramenu,
nižem ih grudima...
Poljupce.
Mogao bih jebat',
jako, dugo i žestoko,
mislim,
onoga tko bi me sad probudio)

Link


.

Voljela bih Ti pisati, Pukovniče, ali ne znam adresu.
Niti znam jesi li stvaran ili tek plod moje želje.
Možda lik prašnjavog romana?
Rekla bih Ti da se ne bojiš,
da sve važno treba reci sad i ovdje jer...
Nema više vremena za čekanje pisama koja neće stići,
čekanje ičega...
ikoga.
Samo klizni lagano u novi dan i otimaj mu minutu po minutu.
Uplići ih u život.
Rekla je.

kao kišna godina.

Rekli su joj da nada sve rješava
Rekli su joj da želja sve postiže

Rekli su joj nadaj se!
Rekli su joj samo jako želi!

I Njemu je bilo za plakati.

je odgovornost za sve nenormalno.
Uzeo fraer zdrav, normalan, pravac
pa ga brutalno spigao
krajeve spustio,
sredinu podigao.
I to je sad
za normalu
službena šablona
prema kojoj je u redu
ako ono nešto što mjerkaš
pobrojano i obcrtano ima oblik zvona.





P.S. Ne mogu si pomoć,
nikad zvono, uvijek sisa.
Očito, nije sve samo u oku,
više je u mašti, istraživača.