Nemoj Zaboravit ♪ ♫ ♬ ♪

Znaš dušo, kad te čekam da mi dođeš, upalim tišinu tako da mi ništa ne remeti sreću iščekivanja...... tad osluškujem glazbu tvojih koraka zapisanu na zvjezdanom nebu skladanu za mene...i čujem samo ...srce koje glasno kuca .. pa palim svijeću u grudima da ti obasja put koji vodi do njega...a kad stigneš, osmijehom te zagrlim i utopim se u svojoj sreći....

pogled, u kojem ćeš pročitati ljubav…pogled koji će ti reći: Ti si mi sve…, pogled dovoljno dug za sve neizrečene riječi... Ispričat će ti priču o beskrajnim putovanjima kroz vrijeme… tišinom ti reći da nevažno je sve… baš sve što se dogodilo prije tog našega svitanja. To jutro koje je ostavilo trag u vječnosti… koje nosim u sebi… kako bi me uvijek iznova podsjetilo da vrijedi...biti!
Pokloni mi… samo još jedan izlazak sunca… … ma ne...dovoljan je … samo jedan trenutak… da se stisnem uz tebe, … jer bez tebe sve moje žute slike postati će potpuno blijede i bezlične… bez tebe ja nisam ja… i čemu onda neka nova bezvrijedna svitanja, razbijene zrake sunca, čemu čežnja na mojim usnama koje u tišini iščekuju toplinu tvojih riječi da se osmjehu?
Čemu...ako si ukrao meni mene? Samo.....budi moje jutro u svitanju novog dana.........

..gledam sve te vaše predivne sličice, uzdišem i divim se...i prođe mi misao kroz glavu kak nemam nijednu fotku mora...a nije da ga samo obožavam..ono je nekad toliko u meni da ga osjećam bez obzira što je toliko daleko i nevidljivo.....nema doba dana kad ono nije posebno...ona prelijepa jutra kad se milijuni kristalića svjetlucaju na površini uživajući u prvim zrakama sunca .....pa kad nahrupe prvi kupači i vidiš kako se taj mir polako pretvara u igru malih valića koji se prelijevaju preko osunčanih kamenčića....a onda ne znajući razlog vidiš kako mijenja raspoloženje, postaje tamno plavo sa bijelom pjenom koja ljuto udara o hridi...tko zna šta ga je naljutilo...ili u noći kad se mjesečeva svjetlost uranja u to crnilo...ajme...kako ne osjetiti nostalgiju kad promolim glavu van a ono me dočeka nacerena magluština.....slijedeće godine....fakat pada fotka ......

....nekako ovo vrijeme nabilo kondiciju, iz koraka prešlo u trčanje..sad već istrčava maratone kao od šale, a ja mu gledam u leđa...i nikako dočekat da se umori i fino malo sjedne i odmori pa da ga sustignem....uvik mi uteče....sad polako odustajem od toga da očekujem neku uviđajnost od njega pa sam fino uključila onaj famozni IGNORE..i eto me...uskočila vas zdravnut, a pozdrav kod mene nikako ne ide bez zagrljaja. dakle, ljudeki, veliki hug za sve. I smajlek ☺☺☺...on raspršuje maglu i dočekuje sunčeko...

svojim ljudekima (kaže Biss) poželjela da im noć
osvijetli njihova mala zvijezda koja šeće nebom,
uz lijepe snove i topao zagrljaj. Laku noć. :)

da voliš
kad mi oči poprime boju
zelenila
rascvjetane livade,
i moj osmijeh,
koji me u zlatnoj kočiji
odvodi daleko
u neke romantične snove.
Kažeš
da te uveseljava
nestašnost
mojih pogrešno
izrečenih riječi
koje dešifriraš poput
detektiva,
kažeš
kako tražim radost
negdje na klackalici
široke zelene livade
obojene
bojom mojih očiju,
tako lako
i nemarno.
Kažeš
da sam se pretvorila
u maslačak
koji samo čeka želju
da ga se otpuhne.
Kažeš
kako svojim dahom
podarujem mladost
našoj igri žmurke
i da se grčevito borim
da naša ljubav
ne klizne kroz prste
i pretvori se u prošlost.
Kažeš
šutnjom, da sam
baš ono što si želio
da bude u jednom malenom
kutku tvog srca .
A ja znam da si ti
zauzeo moje cijelo.

Link

... zatvori oči
pa bez dodira, pogleda....slušaj glas
koji priča želje, nadanja.
Dotakni me mirisima po livadi želja rasutim
i pusti mislima da se uvuku u dušu.
Samo
.....oči zatvori
pa čežnjom čitaj nenapisana slova,
riječi neizgovorene
jer tijelo je samo kutija sakupljenih misli.
Samo
.....zatvori oči
pa uglazbi uzdahe, osjeti nježnost
ništa ne može
razdvojit nerazdvojivo,
ne može dok ljubav
u daljini nas spaja.

...pogledom te dotaći dok u prstima nemir krijem
...mogu ja
odoljeti tvom zagrljaju dok čežnja cvili od želje
...mogu ja
zanemariti sve želje, zaustaviti misli, glumit
nezainteresiranost
Mogu ja
Otići od tebe onako nonšalantno iako su koraci teški i sve me vuče nazad
Mogu ja
sve osim što ne mogu razumijeti koliko toga
Ja mogu...

...jer ga crtam svakoj zvijezdi što nebom
po melodiji naših uzdaha plešu,
utišavam jecaje duše pod vatrom
tvojih zagrljaja,
i nježnošću otapam sante samoće
nasukane na obalama želja.
Paučina samotnih niti
vezuju misli razbacane
i nošene valovima
po obalama naše
ljubavi...
Noć - jedina koja beskonačnost
strpljivošću hrani
i ne silazi sa staze
čekanja......

Ma samo svratih da ne mlatnem mjesec koji mi ne da spavat. Sram ga i stid bilo. Tužit ću ga pa će on dobit svoje..možda tuži i on mene pa dobim i ja...:DDDD

A mene ti ga se previše poštelo, pa ono, red sve duži i šta ću. Strpljivo i polako rješavaj jednu po jednu nevolju. I fakat si mislim da ni to bez vraga. Toliko se zaredale jedna za drugom da uopće
nemam vremena služiti meše nad svakom. Riješi, udahni, izdahni,osmijeh na lice i znate naravno kaj mi fali.
Zagrljajjjjjj bez pitanja.
I smajlek. Njega san najviše poželjela. :DDD