BOCKANJE

Htio ju je imati

Poznavali su se duže vrijeme. Tina je imala nekih sedamnaest, pohađala srednju školu, Zvali su je štreberica jer je non stop visila nad knjigama, no njena pičkica vapila je za dobrim kurcem,
Svake noći prije nego je utonula u san, milovala je ribicu koja se pjenila od silnih sokova, usmine otvarale i tražile komad. Morala se snalaziti kako je znala i umijela. Bilo je to neko davno vrijeme kad nisu postojali sexi shopovi, vibratori i ostale igračke. Imala je svoje prste, obično srednjak desne ruke i njime je masturbirala do vrhunca, a pripomogla si je i jastukom čije je rubove gurala u labirint svoje ženstvenosti. Uzdisala je i znojila se, a stenjanje se moglo čuti sve do lifta nebodera u kojem je živjela.

Tog ljeta, Mark je imao punih mjesec dana odmora, budući je služio vojsku u gardi. Bio je visok, blizu 190 cm, crne kose i ugljenastih očiju. Tina i Mark su se poznavali od prije i više puta su izlazili iako su njihovi izlasci uglavnom završavali tek na sočnim poljupcima i milovanjima. Ona se nije dala, bila je nevina, a i njeni su roditelji bili vrlo strogi i patrijarhalni. A gotovo svaki vrhunac i orgazam, mlada cura doživjela je maštajući kako joj Markov dugi, debeli komad ulazi u mačkicu i stvara čudesa na svom putu.
Ovaj vikend odlučili su otići na plažu. Izazov za oboje, a i najvjerojatnije ostvarenje njihovih maštarija. Zar jebačina u moru nije poseban doživljaj....mmmmmm? Držeći se za ruke, u kupaćim kostimima, gazili su po oblucima, a onda se iz plićaka preselili u dublje, stotinjak metara od obale. Onda je Mark krenuo u akciju. Skinuo je Tini crveni grudnjak nakon čega su se njene krupne sise njihale na površini, a zatim je ušao rukom u međunožje, pa prstom u mokru, masnu livadu, I u isti čas i gaćice su zajedno s grudnjakom završile oko Markova čela. Je li morska voda djelovala ili sunce koje je još uvijek pržilo, nisu mogli razjasniti ali dvoje prijatelja stegli su se rukama i nogama i sličili na jedan akt u vodenoj površini. Tina ga je uhvatila s obje noge oko struka, želeći da joj njegov ud klizne u vaginu što dublje, a Mark ju je napokon želio imati. Jebao ju je, žestoko, istovremeno gurao svoj jezik u njena usta. Strasti su se pojačavale kako je igra odmicala. Poseban je to bio osjećaj, naročito za Tinu jer je njezin himen prsnuo. Vidjela je nekoliko kapi krvi koje su se brzo stopile s vodom i to ju je učinilo ponosnom. Mark je znao za taj trenutak pa ju je upitao:"Boli? Oh, drago moje!" Sad si zaista prava žena. Tina je spustila pogled. Tko zna, je li se postidjela ili ju je ponio taj čudnovati dodir njezine seksualnosti koji se dogodio, daleko od obale i kupača.

njemu...toplog imena i prezimena...još toplije duše i srca boje ljubavi...njemu očiju boje kestena što gledaju poput bistrog jezera,
njemu pišem hvalu u ime mojih osjetila koji razbuktali se i pretvorili u otvoreni stručak plavog različka....

+++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++
+++++++++++++++++


O tebi, moje drago, moje pronađeno blago u obliku skupocjenog bisera...tebi usnama dotičem svaki djelić mekog lica, upijam miris kože...dižem te prema punom mjesecu koji gleda nas s visina...jesmo li to MI....nas dvoje sličnih epiteta ili smo prevazišli fazu djetinjih igara i zaustavili se na raskršću...odmorivši u zagrljaju noći jesenjeg epitafa.....

i nasmij se...onako kako SAMO TI ZNAŠ....smijat ću se i ja, a onda nestati do nekog ponovnog susreta.........

ove noći koja
navješćuje nešto
nalik uronu u
dubinu,
otvaram šampanjac
za zdravicu,
da sve bude kao po loju,
da tvoja palica
dotakne svaku žilicu
kojom struji vrela
krv,
i dok krajičkom oka
gledam te uspaljenog,
napregnutih mišica,
moja bedra popuštaju
šire se i skupljaju,
a ribica pretvara se
u ribetinu, gladnu,
žednu bjeline,
puštam te u dno bez dna,
zadovolji svoju pohotu,
jebi žestoko i do kraja,
pusti mi ručicu da
obradim ti jaja,
dozvoli mi da od sreće
plačem, od strasti
ludim,
nagradi svoju kurvu
uronom za pamćenje

PA NEKA MI JE SRETNO
Link

Ma ne kućni ljubimac, kaj god...sam bi mi to falilo....nemam vremena ni za sebe, a kamo li peseka...imala sam ga kad sam bila mlađa, odnosno bolje rečeno, naručila ga moja dječica, a onda nek se ja gombam s njim...čujem sad slijede nova pravila...nema više lanca...ovoga, onoga...samo šetnjice...tak da me to uopće ne zanima...

Nego hoću reći nešto drugo...passss mi treba, lozinka kako najbolje zaobići bračne dužnosti sad u ovih par vrućih mjeseci...bem ti maloga miša...ovi muški su pravi luđaci puni snage...možda si ispijaju Red Bulla u što čisto sumnjam jer love nema ni da je tražiš s najboljom lampom...i onda samo :"Daj, dođi, uzmi, kreni, zaobiđi, popentraj se, spremi sexy rublje...sorry dragi , penzićka sam ti ja, a čipka košta...nema džabe...tako da to otpada...a onda mediji, prokleti pijuni, mediji...oni sve znaju i samo bacaju bombastične izjave, slijedi toplotni udar, vrućine.....hallo lozinka .ne da mi se taliti kad se njemu digne ona stvar...odi si nać neku fuficu , manekenku i ako nije anoreksična, bu ti dala...mene pak ostavi na miru već jedanput...milion sam ti puta objasnila da klimaks, ljeto, zima, i puna kuća rodbine i bližnjih koji dolaze na pojilo ne ide skupa....

No, baš zato treba mi jedan novi, resetirani i neprepoznatljiv passs, velike jačine kojim bi se mogla prijaviti na fb i njemu, frajeru, koji puca od hormona i nekih fazona, sve lijepo i direktno saspim u facu:" NE DAM, NE TRAŽI, POSTALA SAM SEBIČNA MAČKA I VOZI!"..AJ BOG!


Link

jedna, jedina
izlazi
na usta i klizi polako
niz nabrekle
visoravni
putenih međa,
zaustavljaš je,
toplinom uzdaha,
opijen žesticom
okusa leda,
vrata škripe,
lupkaju stakla,
južina
preselila se
u naša gola
skrovišta,
meni odgovara
atmosfera,
jednim potezom,
samo kratko,
najkraće što znaš,
dovoljno za
vrisak,
navala ludila
divljeg voća,
klecaju koljena,
zgrčeni svaki mišić,
govoriš mi šapatom
tigra,
to mi je omiljeni fetiš
u vrijeme kad
čovjek prestaje
živjeti životom,
želim još šok terapije
i masaže
nauljenim
izdancima,
neka otvore se
sve pore,
ja sam sada glavica
crvenog maka,
pišti mašina,
cijedi se
nešto nalik žlici mednog
bagrema,
nastavi samo,
željna sam,
pruži mi veslo,
krećem dalje u
pustolovinu
niz divlju rijeku
amazonskih
prašuma,
za promjenu želim
zaboraviti
glatkoću
i gipkost međunožja.....

hodaj samo, trći, skači....brini se...luduj, preispituj, bori se za pravdu i nepravdu...kucaj na vrata institucija...plaćaj odvjetnike, piši žalbe i molbe...ali vjetrenjače su to...zar ne misliš da trud je uzaludan...nema više pomoći ni od majke, oca, sestre ni brata...kamo li onih koji rade pod prisegom Heraklita ili nekog drugog...jednostavno i mučno...nema...ništa, ne postoji izlaz, ključ rješenja...kaljuža je to obična...možda svijet bi trebao prosuti pepeo i klonirati pojedine ljude...kažem ljude...a gdje su ti ljudi...gdje je čovjek...izgubljeno je dostojanstvo i ma kako se trsio, uzalud...sve je uzalud...radije sjedni na terasu u hladovini zelenila, ispijaj kavicu ako si te sreće da je imaš s čime kupiti, slušaj gitaru, opusti se...možda produži se tvoj vijek bar za koju uru...

da, sada i
malo poslije,
što prije,
treba mi netko,
ne ono nešto,
već netko
tko dušom zna da ugrije,
srcem- moje probije,
treba mi
list papira
da nacrtam želje
i osušim suze,
i postelju nedirnutu
pokrivenu cvijećem
trebam
u zamjenu za najbolji melem,
moram
podignuti težinu
broda,
pokrenuti kamen smutnje,
otvoriti izvor da poteče
lijek nedaća i patnji,
želim najbolje
od najboljeg,
najslađe od slađeg,
ne mogu
škripati zubima
treba mi visoki C,
a nigdje baš nikoga,
svi zaboravili
da postoji
ta žena jakih kostiju,a
slabašne mentale,
e zato trebam viknuti,
pozvoniti,
reći,
učiniti sve ono zabranjeno,
opasno,
daleko,
jer ja to jednostavno
mogu...

"milo, namilo,,,buljih u njegov ukrućeni komad mesa...pomislih koliko je dugo bio zaleđen...je li mu istekao rok trajanja...a onda se vratih u stvarnost prokletog trenutka, skinuh komadić svilenog ogrtača i sjednem do....ne mogoh ...izdržati...moj krvni pritisak naredio je ugriz...začuše se vrisak i tek nekoliko kapi bijele krvi...preokrenuše se stvari u korist vagine..."

Udata sam i sretna sam u braku sa mojim mužem i prekrasnim sinčićem. Nikada ga nisam varala, ali sam osjetila potrebu nakon 15 godina braka za nekom avanturom, za adrenalinom. Počela sam da se dopisujem sa jednim momčićem koji se opasno napalio ne mene.
Često smo u kontaktu preko facebooka i to dok moj muž spava pored mene ja sa njim razmjenjujem vrele porukice.





Sinoć sam ostala baš do kasno i jednostavno me umor savlado i zaspala sam sa ulogovanim profilom. Ujutro me probudila vika mog muža i zvuk razbijanja laptopa od zid. Nakon toga se spakovao i otišao u hotel, ne želi više ni da me vidi.
Najgore mi je jer je sve pogrešno shvatio, stvarno ga nikada nisam varala niti bih to ikada uradila. Samo sam se kuckala sa tim momkom, ali kako da objasnim, glupo muško sve shvata doslovno i kao da je jedva čekoa da se desi nešto ovako, stvarno nema smisla, nije ni pitao o čemu se zapravo radi…

Izvor:ispovesti.com

moglo bi
možda,
tek natuknuto,
bez hvalospjeva,
samo možda
moglo bi biti,
možda dogoditi se
nešto
nalik bajci iz
najljepših snova,
možda
sunce dalo bi
isplakati
suze radosnice
napokon ,
mogla
bi srećica
zakucati na vrata,
pozdraviti me
djetelina
s četiri lista,
iako davno
izgubila sam
vjeru u ljudske gluposti,
mene mazi
tek ptica slomljenih krila,
ljubi patnik
bez igdje ikoga,
sada čekam,
da otvori se
nebo zlatnog
ključa,
da bisernica
zasvira onu moju,
vrijeme je promjena,
zar zauvijek
davati
moram komadiće sebe,
zurim u raslinje
majskog dana,
tinja nešto
nalik
plamičku nade,
mogao bi
baš on,
svojim milozvučnim glasom
pozdraviti damu
prošlog
vremena,
ranjenu zvijer
tankoćutnih niti....

teturam,
njišem se
bez popijene kapi,
mučno mi u
glavi,
misli porazbacane
na ledini
suhih plodova,
tko se uopće
sjeti da
vrijeme je rađanja,
da ljubav
raste i napreduje,
evoluira u nešto mnogo
veće,
strašno,
u meni nešto
nalik jecaju kojeg
ne čuje nitko,
ponajmanje on,
znam sada je daleko
da bilo što kaže,
zapjeva na uho onu
sevdalinku,
ostajem
blokiranih osjetila,
a to je najgora moguća
solucija,
usne tvrde,
oči stisnute
na rubu,
svjetla nema,
oblačno majsko,
što učiniti,
gdje dodirnuti,
ne znam
pogoditi u pravu
točku,
trava povisoka,
zalazak sunca
nije mi ni najmanje
zanimljiv,
praznina je prevelikih
razmjera,
to nije okolina
u kojoj opstajem,
bojažljivo
škiljim,
naviru uspomene,
uzalud,
nema više
ni slika ni lika,
glava komada se,
možda ikad
udostoji se,
barem prizvati mi ime....

Oni se u vezi suočavaju s problemima sa sigurnošću da su u pravu – neki ljudi to ne vole

1. Oni ne smatraju romantičnu vezu prioritetom

Njima je život pun raznih mogućnosti, a oni često imaju i sjajne ideje kako da ih sprovedu u praksi. Imaju tendenciju da odvajaju više vremena i napora za njihov rad, a ne samo za romantičnu vezu.

2. Važniji im je mozak od lepote

Iako to nije uvek slučaj, više vole unutrašnju privlačnost nego spoljašnju. Generalno govoreći, pametni ljudi imaju "skrivenu lepotu" i samo posebna osoba to može da ceni i prepozna.

3. Smatraju njihovu inteligenciju nagradom

Njihova inteligencija im daje ispunjenje koje neki ljudi mogu da dobiju samo ako su u vezi. Njima su njihova dostignuća najveće ispunjenje.

4. Oni kopaju duboko

To može da bude problem kada je u pitanju upoznavanje. Skloni su da kopaju duboko po nečijoj duši kako bi utvrdili nivo interesa i zalaganja.

5. Ne izbegavaju probleme

Oni se u vezi suočavaju s problemima sa sigurnošću da su u pravu – neki ljudi to ne vole! Pametni su i znaju šta je ispravno, a šta je pogrešno i zato daju do znanja šta nije u redu s odnosom.

6. Ponekad ih je teško razumeti

Njihov um je komplikovan i teško je ponekad sve objasniti. Ali trude se da pojasne stvari.

7. Često propuštaju suptilne znakove

Njihov fokus je na velikim stvarima. Dakle, mogli bi da propuste suptilne naznake interesa drugih ljudi. Nije im cilj nekoga da uvrede, ali oni jednostavno to ne mogu ni da primete.

Atma

A tako ispada...ovi muškarci poput osica...napadaju kad počinju osjećati debljinu i tvrdoću, nadutost svog ega...onda ne biraju ni vrijeme ni mjesto, ne gledaju ništa, ne znaju ništa...samo traže...dosađuju...tjeraju svoje...egoizam u tim trenucima poprima vulkanske razmjere...halllo ljudi...pa stanite...zar smo mi žene neke zaostale fufice...kaj...ili morebit mokre štrace...neće ići baš lako...imamo i mi (momentalno govorim u svoje ime)...neki ponos...nismo rođene da budemo jebene (samo)...gdje su vama muškarcima nestali osjećaji...dostojanstvo...tankoćutnost kad je ženski rod u pianju....gubite kontrolu i kompas i pod svaku cijenu želite pražnjenje, a ne pitate kako je nama...skrivate lice iza ekrana...zašto...smijem li?...znati...pa valjda smo ljudi ...s iskrom i bez nje....mora vam valjda biti jasno da i sex nije tek puko iživljavanje, izbacivanje, ubadanje...u ekransku plohu ili u realnosti...sasvim svejedno...pameti dođite...to vam je jedino rješenje u krizi vladavine...dragi moji...da upravo tako...

došlo je do greške
ili bar mislim
da je tako,
masne kose,
očiju krmeljivih,
lica
mrtvačke ikone,
lutam puteljcima
i mjestima
znanim,
tražim glasa i ono
nešto
čime izludio si
moju ćud,
zaboravljam sve ostalo,
počinjene greške
obiju strana,
razumijem
trenutak slabosti,
samo da napišem
riječ
dok još nije
napustila
gnijezdo
mojih misli,
odoh nekud dalje,
umiti se na
brežuljak gdje
nekad
iskopali smo bunar
žive vode,
vjetar stvara neugodu,
istresa nemir i laži,
govori mi ono što ne
želim čuti,
je li istina
da zauvijek
zalupio si vratima,
blokirao ulaze
ili je to
samo neka neslana
šala koju samo ti umiješ
izbijati,
vjerujem
da na ekranu
naše veze
pisati će
trenutno samo,
nešto nalik
MISTAKE.....