Kontemplacija u iskričavom ofsajdu

Danas mi je sinulo.
Kompromis na Balkanu nije mudro rješenje između dvaju strana sa jasnim očekivanjima i standardima.
To je nedostatak svijesti o sebi i standarda koji se maskira u dobrotu i prihvaćanje drugih. I kao sve može, a onda se kreće žikino kolo ludila, shvaćanja i paljenja svijesti što želimo - jer većina ovdje živi u krkanskim familijama, nasilnim, isključivim, zatucanim, potpomognutim elementarnim školovanjem i općom duhovnom bijedom.
Iskrica je meni edukativnija od svake edukacije na kojoj sam bila.
Lampice se pale...

Nije mi smiješno - iako uvijek uz to ide neki smajlić - kao nespretan sam u kuhinji... pa smajli, i implicitan slatka-maca-pogled kao hoće li žena u tebi uzeti odraslo muško o kojem mama više ne želi brinuti i hraniti me i čuvati, a da ja tebe ne.

Ne.

Jer mi je to užasavajuće. Živjeti na grbači drugoga. Grbača nije samo financijska, nego i rintajuća. U društvu gdje dvoje radi očekivati da taj jedan nosi cijeli život na leđima zbog nasljeđa prošlosti - posve drugačijeg konteksa - mi je nepromišljeno i glupo, toliko glupo.

Naravno, uvijek postoji ravnoteža. Kad on plaća bez da pita, valjda i ona kuha i sprema bez da pita kako i koliko. Ali, iza ovog bloga takve nema. Ne treba mi tvoja kartica, imam svoju.

Ali, treba mi čovjek koji zna brinuti o meni kao i ja o njemu. Sve ostalo mi je zapravo zazorno.

Koja je fora ići na dating site i onda ne napisati ništa, ne predstaviti se? Kad dobijem neku poruku i idem vidjeti tko piše, a tamo samo par tipskih natuknica dobivenih pikanjem ponuđenih odgovora, stvori mi se pred očima slika tajnog agenta, dugi mantil, naočale, šešir... i šunja se on.

Što je okej, ako radiš u tajnim službama.

Ali, brate mili, ako želiš upoznati nekoga, nije li poanta pokazati svoje boje, eda bi izbjegao krive osobe? U startu ne odgovaram na poruke undercover agenata jer mi se ne da istraživati koje luđaštvo krijete. Jer nekako si mislim da je razumno na dating siteu biti što jesi. A možda i nije, ali to sam ja.

Ugodan vam dan, agenti.

Jer nekad nismo imlai tako divan uvid u umove drugih. I srca.
I jednostavno shvatiš da ti je još i dobro biti sama, jesti napolitanke i čitati stvari na Internetu. Što dobro! Idealno. Kad usporediš sa ponorima u koje bi se dalo upasti kroz interakciju sa osobama koje se javljaju na dating portale.
Tako da nisam možda iskušala dating site da bih naučila uživati u samoći, ali čini se da će to biti produkt.
Pa dobro.
Sreća je sreća, zadovoljstvo je zadovoljstvo. Dobro je to.

Tipično - ne.
Dosada sama po sebi nije problem.
Čak ni monotonija.

Problem, ako se to problemom može zvati, je činjenica da su veze i odnosi, a posebno ako bi više od kina i poljupca, traže neki trug, ulaganje, često i vrlo ozbiljan.

I onda ako imaš trud i ulaganje, a output je dosada
...

čemu?

I još ako bi mi se netko na glavu popeo dosađivanjem, pametovanjem, aughrrrr...
Zašto, za ime Božije, ijedan muškarac misli da bi pribrana žena, koja ima čisto dobar život, odlučila se za njega, ako ima za ponuditi dosadu i glupost ili nešto, eto, toliko?!

Tome služi stil, inteligencija, obrazovanje, načitanost, zabavnost...

Da ne budemo robovi i zarobljenici vremena (guglaj: Baudelaire).

http://www.catscouts.com/wp-content/uploads/2014/01/hamster2.jpg

Vidjela sam patku s 14 pačića. 14! Čak sam je i pitala - a odakle tebi toliko slatkih pačića, no nije mi znala reći, samo je bila u strahu za svoju djecu, pa sam se trudila da budem obzirna prema pačjoj obitelji.

Vlažna trava, miris pokošene trave, predivno jezero u kojem se zrcali Sljeme i naš grad, ma predivno!

Treba ići svaki dan.

Ma, ne vrijedi pisati neke stvari... zadržat ću ih za sebe...

Imam 39 godina, fakat sam odrasla i reklo bi se taf, ali što ovdje zađe i mene nađe, to je zabrinjavajuće?! Jel to zbog medija, anonimnosti - ali zar toliko pacijenata ima ovaj naš mali grad, Hrvatska? Sad se brinem, prije nisam, ali sad znam da šetajući kroz grad, gledajući izloge letiš kroz Let iznad kukavičjeg gnijezda.

Frajer koji se nakon 2 pisma odjednom nafendi jer nisam odgovorila odmah. U radno vrijeme. Osobi koju ne poznam. I stane vrijeđati.

Ljudi koji se posvađaju sa mnom dok ja odem do kafe-aparata. Te javi se, te zašto nisi, te zato jer si zla, te odoh ja.

I svakave ponude.

Ovo je užasno mjesto. Dajte ljudi, učiniti da bude bolje.

Velika je šansa da nakon skrhanog braka ostanem - sama. Ima to negativnih strana. Ne bih tako. No, pa što ako tako bude? Naučit ću sve što mi se uči, kuhati što mi se kuha, ići kamo mi se ide, smijati se. Možda neću imati onih slatkih i dobrih strana veze, ali neću imati niti onih teških i mučnih.
Proputovat ću svijeta, imati vremena za prijateljice i prijatelje, djecu i unuke jednoga dana i moći biti pri ruci ljudima koje volim. Pa nije to tako niti loše.