jebeš tajne službe

Eno Perce reče da se može zatrudnjeti i ako lik ima mali
Šta ću sad, jebem ti Fiću, da ti jebem Fiću
A tvrdio mi - ma nu šta ti ovi kikiriki može
Idem skočiti u bunar
točnije, naglavačke u fontanu
dok sam se vratila, da me čekaju na blogu prepeličja jaja, nojeva jaja, predsjednikova jaja, grah s kiselim kupusom i buncekom, glazba je isto bitna, može štogod smirujuće, npr. zmija me za srce ugrizla.
krckalica za muškantne oraščiće, film rozarinna beba, bude mi se majčinski osjećaji
šta bi još
od slatkog pelinkovac i rum
ajte Bog
i de prijedlog imena
nenad npr.
može i uskokLink

Svetom

Anđelku Mijatoviću
antonio banderas pa a. kovačević
Abercije
Sveti Abraham, pustinjak
Sveta Agata
Sveta Agneza Rimska
Sveta Margareta Marija Alacoque
Sveti Albert Veliki
Aleksandar I., papa
Didak Alkalski
Sveti Ambrozije
Sveti Joakim i Ana
Anaklet
Anastazije I., papa
Sveti Anastazije
Sveti Andrija
Anicet
Anter
Sveti Antun Pustinjak
Atanazije Aleksandrijski
Atenagora
Sveti Augustin
Sveta Barbara
Sveti Bartol
Sveti Bavo
Borislav Škegro
Bazilije Veliki
Toma Becket
Beda Časni
Sveti Benedikt
Bernard iz Clairvauxa
Sveti Bernardin Sijenski
Ivana Beretta Molla
Sveti Blaž
Szilárd Bogdánffy
Sveti Bonaventura
Bonifacije I.
Sveti Brcko
Sveta Brigita
Sveti Bruno
Gašpar del Bufalo
Sveta Cecilija
Celestin I.
Sveti Ciprijan Kartaški
Damaz I.
Otac Damien
Petar Damjan
Marija De Mattias
Demetrije Srijemski
Dionizije
Sveti Dominik Guzman
Donat
Sveti Dujam
Ivan Duns Škot
Edvard III. Ispovjednik
Efrosinija Polocka
Eleuterije
Sveta Elizabeta Ugarska
Ana Katarina Emerih
Sveta Eufemija
Eutihijan
Sveti Euzebije i Polion
Sveti Euzebije iz Vercellija
Euzebije, papa
Evarist
Fabijan
Feliks I.
Sveti Filip Neri
Sveti Filip
Sveta Filomena
Sveti Florijan
Sveti Franjo Asiški
Sveti Franjo Ksaverski
Gabriel
Sveta Genoveva
Sveti German
Getulije iz Tivolija
Grgur iz Nise
Grgur Nazijanski
Grgur I.
Grgur II.
Grgur VII.
Sveta Helena
Higin
Hilarije
Hilarije od Arlesa
Hildegard iz Bingena
Hipolit Rimski
Sveti Hubert
Ivo Sanader
Ignacije Antiohijski
Sv. Ignacije Lojolski
Ignacije Loyola
Inocent I.
Irena Ugarska
Irenej Lionski
Sveti Ivan Bosco
Sveti Ivan Evanđelist
Sveti Ivan Krstitelj
Sveti Ivan Nepomuk
Ivan od Križa
Sveti Ivan Trogirski
Sveti Ivan Zlatousti
Ivana Orleanska
Sveti Izidor Seviljski
Jadviga Anžuvinska
Jakov (mlađi) Alfejev
Jakov Zebedejev (stariji)
Sveti Jeronim
Sveti Josemaría Escrivá
Sveti Josip
Sveti Juda Tadej
Julijan II. Toledski
Julije I.
Sveti Juraj
Kajo
Kalist I.
Kanonizacija
Sveti Ivan Kapistran
Sveta Katarina Sijenska
Katarina Aleksandrijska
Sveta Klara Asiška
Klement Aleksandrijski
Klement I.
Sveta Klotilda
Maksimilijan Kolbe
Sveti Kolumban
Kornelije
Sveta Faustina Kowalska
Krescentin
Sveti Kristofor
Sveti Josip Kupertinski
Sveti Kvirin Sisački
Kvirin od Neuss
Catherine Labouré
Catarina Zeta Jones
Ladislav I. Sveti
Lav III.
Lav IV.
Lav IX.
Sveti Leopold
Liberije
Alfons Liguori
Sveti Lino
Sveti Lovro
Lucifer od Cagliarija
Sveta Lucija (mučenica)
Lucije I.
Sveti Luka
Sveta Mala Terezija
Sveti Malahija
Sveti Leopold Bogdan Mandić
Marcel I.
Marcelin
Sveti Marcijan Tortonski
Marija (majka Isusova)
Sveta Marija Goretti
Marija Magdalena
Sveti Marcijan Ravenski
Sveti Marin
Sveti Marko
Sveti Teodor iz Amasije
Sveti Marko Križevčanin
Marko, papa
Sveti Martin
Sveti Matej
Sveti Matija
Anđela Merici
Sveti Mihovil
Miltijad, papa
Mirian III.
Sveta Monika
Sveti Nikola
Nikola V.
Sveti Odorik
Vinko Pallotti
Sveti Pankracije
Papa Eumen od Aleksandrije
Papa Kedron od Aleksandrije
Papa Primus od Aleksandrije
Sveti Patrik
Sveti Pavao
Pavao iz Tebe
Sveti Petar
Sveta Petka
Sveti Pio iz Pietrelcine
Pio I.
Poncijan
Prohor Pčinjski (svetac)
Sveti Sergej Radonežski
Remigije
Sveta Rita
Sveti Rok
Roman iz Cezareje
Sveta Rozalija
Sveti Franjo
Sveti Sebastijan
Siksto I.

imam još jednu ljepšu, nastala kad mi je školjka poplavila, ali nemam pojma di mi je ta pjesma, gubim pjesme


gle malu pičku poslije kiše,
kovrdžica nanjoj nema više.
otegla se svaka dlaka duga kao davna tuga s juga.
sve što noću mirisaše na smilje i bosilje
zaudara jutrom gore od srbije.
od tog divnog, bujnog perivoja,
osta samo vreća gnjoja.
žilet u ruci,
picajzle u muci
(dolje u luci,
čuju se tvoji jauci
i slutim ja skoro kolinje
jer miriše sve na dedinje...
pizda, pizda, pizda, na kraju te uvik izda...


ne znam di je original, nešto se spominjalo i dedinje

27.09.2011. u 20:28 | Editirano: 27.09.2011. u 20:30 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar



jedva čekam biti djeveruša
opit ćemo se ko guzice
jer đusika se udajee
o jes
najbolja svadbena - kao divlji pas bez lanca

Autor: zlato-picka | 27.09.2011. u 20:29 | opcije

• Prijavi nepoćudni komentar




:)

Autor: GeorgeClooney_pravi | 27.09.2011. u 20:29 | opcije

• Prijavi nepoćudni komentar




kluni, takla me je tvoja tužna priča skroz
inače samo poznajem iskričare čije žene imaju neizlječive, a egzotične bolesti pa su, eto, prisiljeni biti s njima
genijalno
da je minjala jetru, ne bi valjalo

Autor: zlato-picka | 27.09.2011. u 20:31 | opcije

• Prijavi nepoćudni komentar









ajmo napisati jednu zajedničku kako su nevinoj djevojci pukli silikoni iznad tihog oceana, ali je znala da je dragi čeka na aerodromu pa se dogodilo čudo, stvorio se zračni jastuk iznad njene bujne, plave glave i ona je doletjela njemu sa sisama ljubavi i s malim neseserom u ruci u kojem je bio zloćudni tumor njene majke koju nikad nije upoznala, al je zbog nje postala doktorica

Autor: zlato-picka | 27.09.2011. u 20:34 | opcije

U Hrvatskoj se svake godine ubije oko sto branitelja
Sitnim sloviima u crnoj kronici pojave se njihovi inicijali
Da ih ni prijatelji ne mogu prepoznati
A čitatelji skloni hororima, oni koji se isčuđavaju tuđim nesrećama i istovremeno se naslađuju istima negdje u sebi, gutajući svaki detalj ko gladan paštetu, a javno zgražavaju da ispadnu pametni, odmahuju nehajno ruko i viču big deal. U iščekivanju novih detalja, čistunci s fetišem na tuđe prljavo rublje
Dotle netko zadovoljno trlja ruke u stilu problem se sam od sebe riješio
I izračunava uštede u drž. proračunu na poziciji mirovina ili socijalnih izdataka
Stvari bi se promijenile tek kad bi takva osoba koja više nema što izgubiti pozvala kakvog tajkunčića ili političara, zvanog menadžer da mu pravi društvo
Ili bar kad bi Jožekovom unučiću rekao u školskom dvorištu bu mali, pitaj djeda spava li mirno
Al nema gdje sresti ni njih ni njihove nasljednike (otac udbaš bio, sinu zanat ostavio)
Ne izlaze na ista mjesta
stvari bi se promijenile i kad bi prebacio krivnju
Npr. ode na glavni kolodvor, pojede sendvič k plus, obriše usta rukavom i aktivira bombu u vrijeme kad je najveća gužva
Ali neće. Jer ne misli samo na sebe
Misli na one za koje je odavno mrtav.
Koji su ga pokopali za života
Mislio je i ZB. Inače bi, kako kaže Kluni, izbacivao putnike iz aviona
I ne bi ostavio upute za deaktivaciju bombe
Sve ostalo je zla sudbina.
baksuz
Na isti način možete osuditi i nekoga tko loše vozi iili prebrzo vozi
Iako nije imao namjeru nikog ubiti
OK, ne kažem da put u pakao nije popločan dobrim namjerama
Ali ZB nije imao dobre namjere iz pakla, imao je ideale, mladost i ljepotu. i dobrotu
Tko od Vas u mladosti nije zbog ideale napravio glupost
glupost je i udati se npr. za idiota i roditi djecu
jer onda dica pate
npr kad je stari kurva (da ne bi bilo krivo shvaćeno, ne mislim ni na koga na blogu)
Nije to stvar loše procjene, to je stvar sreće i sudbine

jebem li te glupa,
džabe si se kupa
zaviriš li u moju rupu
završit ćeš i na sudu i na MUP-u

da je o vjeri i politici nepristojno raspravljati.
Šteta što ponekad i sami zaboravimo koliko smo pametni.

Neukusno je i procjenjivati koliko je koga šteta ili ne kada ga zadesi nesreća. To nije ljudski. Većinom su ovdje svi ljudi vrlo dragi, pažljivi i dobronamjerni, ali se nekada stvari izmaknu kontroli.

U redu je da nam neke stvari ne odgovaraju, ali ne moramo očekivati da se i drugi s nama slažu oko toga. Ne moramo niti povrijediti da bi pocrtali da se jako neslažemo. Jedan kaže ne odgovara mi, drugi kaže ok. To je čisto dosta.

(Koke, svaka ti je na mjestu, osim onog o šutnji. Žao mi je više nego tebi što sam bila bezobrazna.Vrlo si me pristojno i lijepo upozorila da ćeš me staviti na ignore i obrazložila zašto i mislim da si jako zrelo i odmjereno postupila. To izuzetno poštujem. Ignore meni nek ostane, jer si u pravu. Nego, vidi da li možeš kako da baba može komentirati, jer je ona duhovita, a ja nemam baš izražen smisao za humor, pa pređem granicu i zapjenim se, ako ja obećam da ja neću više komentirati kod tebe. Morat ću obrnuti sistem- samo komentirati kad mi se sviđa, a preskakati kad mi se ne sviđa, kao i na početku dolaska na blog kada su me zafrkavali da nemam stav).

Od ostalog izdvajam:
Sin mi gađa ljudima prozore čokoladnim bombonima.
Neću više farbati kosu.
Stara sam i točka.
Palačinke s podravka pekmezom od šljiva crnim kao noć i hladnim mlijekom.
Spava mi se.
Laku noć i lijepo sanjajte!

Link
Link

Zbilja ne znam jel se ova Magdal zajebava ili ona to ozbiljno. Ne moš vjerovati koja si ona pitanja postavlja, a bogme i blogerima koji je zdušno uvjeravaju u očigledno.

Najradije bih joj rekla da je obična zlonamjerna tuketina, ali neću jer pišem s babinog nika pa nije red. Da pišem sa svoga, a ne pišem jer ljubaznošću babe mogu pisati s ovog i tjerat se biti fina rekla bih joj:

1.Samo zlonamjerna i pročetnički orijentirana osoba može relativizirati uzroke rata u RH ( takvih stvari na pročetničkim sajtovima ko u priči)

2.Samo iznimno glupa, ali i zlonamjerno „glupa“ osoba može reći da je hrvatski narod trebao pričekati i gledati skrštenih ruku i s glavom na panju kad se na njega krene silinom oružja ( 3. u EU, JNA)

3.Samo krajnje bezobrazna i zločesta osoba može napisati laž da se nije nudila konfederacija, itd, itd.

No, budući sam fina na babinom niku malo ću podsjetiti na neke osnovne činjenice koje je ova što zbog namjere ili slučajno zaboravila:

Dakle, tuko:

1.Sjećaš li se možda kad je TITO umro?

Mislim da se sjećaš. E, da, čim su se suze osušile na licima štovatelja kulta Tita Yong-Ila, na snagu je dospjela realizacija Memoranduma Dobrice Ćosića ( što su btw. njegove pristaše i priznale u nekoliko intervjua) o unitarnoj Jugi koja bi bila u stvari Velika Srbija.

2.Vrlo brzo se događa ukidanje autonomije Kosova, štrajk rudara i Jogurt revolucija sa huškačkim mitinzima diljem Srbije daleko prije demokratskih promjena u RH

3.Da je tako, neka tuka, ako joj nije po zapovijedi, prolista neke antimiloševićevske srpske i crnogorske novine iz tog doba ( npr. Nin ili novine u kojima je pisao Jevrem Brković ili Aleksandar Tijanić koji su na vrijeme upozoravali na velike Miloševićeve apetite daleko prije demokratskih promjena u RH.

4.Nek se tuka sjeti da u RH još uvijek vladaju komunisti

5.Nek se tuka sjeti da se jogurt revolucija u RH započela prije proglašenja neovisnosti ( kako to znam ? Znam jer sam živjela u Lici i bila jedna od 5 Hrvata među srpskim življem i znam jako dobro prvi miting s Raškovićem i Šešeljem na kojima su se pjevale četničke pjesme, nosili četnički simboli itd, itd. ( 1989.)

6.Nek tuketina zna da od srpskih tadašnjih čelnika osobno saznajem da im je Slavko Degoricija kao izaslanik Tuđmanov ( kad je već izglasana rezolucija o neovisnosti i proveden referendum) nudio konfederacijski model unutar RH s ogromnom autonomijom i od istih saznajem da im je iz BG rečeno da ništa ne prihvaćaju jer će ionako biti sve srpsko.

7.Jel se tuka sjeća da je prvotni prijedlog preko Stpe Mesića koji je bio predsjednik presjedništva nuđen opstanak Juge, ali po konfederalnom uređenju, a li, po njegovim intervjuima, generali i Milošević to odbijaju.

8.Jel tuka zna da se većina vanjskih političkih analitičara slažu da je Milošević u stvari rušitelj Juge jer je prvi dirnuo u Ustav iz 74.

9.Jel ćurka zna da je Alija tvrdio da „to nije njegov rat“ kad se sravnilo Ravno sa zemljom pa je poslije sam priznao svoju pogrešku i uključio se sa zakašnjenjem u obranu muslimanskog naroda..

Dakle, tuketino, većina ovih stvari se događala prije saborske deklaracije o neovisnosti RH ili neposredno nakon nje zato ne piši ovakve odvratno –zlonamjerne stvari po blogu.

Svima koji imaju amneziju i ne vjeruju hrvatskim analizama, hrvatskom tisku, neka čitaju npr. crnogorske jer ima stvari gdje ćete od tadašnjih aktera saznati što se sve namjeravalo i kakav je bio plan. A plan je bio ( to su otvoreno priznali tadašnji crnogorski saveznici VELIKA SRBIJA, isprva pod okriljem unitarističke Jugoslavije, a onda kao Srbija.

Što god da je RH tad učinila, rata bi bilo. Ja sam to saznala ,od dvoje Srba čija je rodbina bila u tadašnjoj lokalnoj vlasti .( s kojima sam i sad dobra), čije su obitelji pobili četnici, a ne ustaše, saznala još 89., a 90. sam na vrijeme dobila upozorenje da će nas ubiti već tad pristigli crnogorski rezervisti ( i pokušali su, sutradan) i dva dana nakon toga nam je to dvoje pomoglo pobjeći preko barikada. oni su također otišli nakon tjedan dana, prvo u Bihać pa u Njemačku gdje smo jedno vrijeme bili opet skupa. I uvijek im se gadila ideja Velike Srbije.

I zato, ne serite o stvarima o kojima ništa ne znate ili niste bili svjedoci istima. Još 89. se sve znalo.

I kad sam došla u Zg još prije rata u Sloveniji i govorila svima poznatima svoje spoznaje i da nam ne gine rat, nitko mi na žalost nije tad vjerovao. A nakon nekoliko tjedana napadnuta je Slovenija i tad je sve krenulo.


bljuje mi se na vaše amnezija, vaše izkrivljene teze, vašu indolentnosti i salonska prepričavanja i na vašu lijenost da bar istražite ili pročitate što se zbilja događalo u ot vrijeme.
PLJUC!

( lanena-, 11. 9. 2013.)

Zbilja ne znam jel se ova Magdal zajebava ili ona to ozbiljno. Ne moš vjerovati koja si ona pitanja postavlja, a bogme i blogerima koji je zdušno uvjeravaju u očigledno.

Najradije bih joj rekla da je obična zlonamjerna tuketina, ali neću jer pišem s babinog nika pa nije red. Da pišem sa svoga, a ne pišem jer ljubaznošću babe mogu pisati s ovog i tjerat se biti fina rekla bih joj:

1.Samo zlonamjerna i pročetnički orijentirana osoba može relativizirati uzroke rata u RH ( takvih stvari na pročetničkim sajtovima ko u priči)

2.Samo iznimno glupa, ali i zlonamjerno „glupa“ osoba može reći da je hrvatski narod trebao pričekati i gledati skrštenih ruku i s glavom na panju kad se na njega krene silinom oružja ( 3. u EU, JNA)

3.Samo krajnje bezobrazna i zločesta osoba može napisati laž da se nije nudila konfederacija, itd, itd.

No, budući sam fina na babinom niku malo ću podsjetiti na neke osnovne činjenice koje je ova što zbog namjere ili slučajno zaboravila:

Dakle, tuko:

1.Sjećaš li se možda kad je TITO umro?

Mislim da se sjećaš. E, da, čim su se suze osušile na licima štovatelja kulta Tita Yong-Ila, na snagu je dospjela realizacija Memoranduma Dobrice Ćosića ( što su btw. njegove pristaše i priznale u nekoliko intervjua) o unitarnoj Jugi koja bi bila u stvari Velika Srbija.

2.Vrlo brzo se događa ukidanje autonomije Kosova, štrajk rudara i Jogurt revolucija sa huškačkim mitinzima diljem Srbije daleko prije demokratskih promjena u RH

3.Da je tako, neka tuka, ako joj nije po zapovijedi, prolista neke antimiloševićevske srpske i crnogorske novine iz tog doba ( npr. Nin ili novine u kojima je pisao Jevrem Brković ili Aleksandar Tijanić koji su na vrijeme upozoravali na velike Miloševićeve apetite daleko prije demokratskih promjena u RH.

4.Nek se tuka sjeti da u RH još uvijek vladaju komunisti

5.Nek se tuka sjeti da se jogurt revolucija u RH započela prije proglašenja neovisnosti ( kako to znam ? Znam jer sam živjela u Lici i bila jedna od 5 Hrvata među srpskim življem i znam jako dobro prvi miting s Raškovićem i Šešeljem na kojima su se pjevale četničke pjesme, nosili četnički simboli itd, itd. ( 1989.)

6.Nek tuketina zna da od srpskih tadašnjih čelnika osobno saznajem da im je Slavko Degoricija kao izaslanik Tuđmanov ( kad je već izglasana rezolucija o neovisnosti i proveden referendum) nudio konfederacijski model unutar RH s ogromnom autonomijom i od istih saznajem da im je iz BG rečeno da ništa ne prihvaćaju jer će ionako biti sve srpsko.

7.Jel se tuka sjeća da je prvotni prijedlog preko Stpe Mesića koji je bio predsjednik presjedništva nuđen opstanak Juge, ali po konfederalnom uređenju, a li, po njegovim intervjuima, generali i Milošević to odbijaju.

8.Jel tuka zna da se većina vanjskih političkih analitičara slažu da je Milošević u stvari rušitelj Juge jer je prvi dirnuo u Ustav iz 74.

9.Jel ćurka zna da je Alija tvrdio da „to nije njegov rat“ kad se sravnilo Ravno sa zemljom pa je poslije sam priznao svoju pogrešku i uključio se sa zakašnjenjem u obranu muslimanskog naroda..

Dakle, tuketino, većina ovih stvari se događala prije saborske deklaracije o neovisnosti RH ili neposredno nakon nje zato ne piši ovakve odvratno –zlonamjerne stvari po blogu.

Svima koji imaju amneziju i ne vjeruju hrvatskim analizama, hrvatskom tisku, neka čitaju npr. crnogorske jer ima stvari gdje ćete od tadašnjih aktera saznati što se sve namjeravalo i kakav je bio plan. A plan je bio ( to su otvoreno priznali tadašnji crnogorski saveznici VELIKA SRBIJA, isprva pod okriljem unitarističke Jugoslavije, a onda kao Srbija.

Što god da je RH tad učinila, rata bi bilo. Ja sam to saznala ,od dvoje Srba čija je rodbina bila u tadašnjoj lokalnoj vlasti .( s kojima sam i sad dobra), čije su obitelji pobili četnici, a ne ustaše, saznala još 89., a 90. sam na vrijeme dobila upozorenje da će nas ubiti već tad pristigli crnogorski rezervisti ( i pokušali su, sutradan) i dva dana nakon toga nam je to dvoje pomoglo pobjeći preko barikada. oni su također otišli nakon tjedan dana, prvo u Bihać pa u Njemačku gdje smo jedno vrijeme bili opet skupa. I uvijek im se gadila ideja Velike Srbije.

I zato, ne serite o stvarima o kojima ništa ne znate ili niste bili svjedoci istima. Još 89. se sve znalo.

I kad sam došla u Zg još prije rata u Sloveniji i govorila svima poznatima svoje spoznaje i da nam ne gine rat, nitko mi na žalost nije tad vjerovao. A nakon nekoliko tjedana napadnuta je Slovenija i tad je sve krenulo.


bljuje mi se na vaše amnezija, vaše izkrivljene teze, vašu indolentnosti i salonska prepričavanja i na vašu lijenost da bar istražite ili pročitate što se zbilja događalo u ot vrijeme.
PLJUC!

( lanena-, 11. 9. 2013.)

Link

idu aerodromima Turci,
baš su mulci
ispali im tuljci
eto će sad svaku djevice na kolac
osim one koja je dvospolac
ako koju preskoče,
nema da je svi Štulhoferi ovog svita razdjeviče
alaha mi, ostat će ko štrumfeta što po vazdan
iko stara teta,
po selu leta
i nudi je ko sapun, bio polumjesec ili uštap pun
ti dam, ti dam, ti dam
za jedan gram

Dragi moji, vaši i naši, njihovi i njihove. Sad bih ja trebala uzvratiti ili bar reflektirati i svesti jedan problem koji me muči na razinu fiškalskih spika „džbalebaroša „ pred kakvom seoskom birtijom. Nije da ne bih mogla, već neću. Jer, za polemiku trebaš imati ravnopravnog sugovornika, a u Vegovniji ili Staljinovoj Seki niti sam imala niti ću imati. Kao što sam davnih dana i to vrlo lako shvatila da je tankog obrazovanja, nikakvog političkog niti povijesnog načina razmišljanja, s nemogućnošću stavljanja situacija u kontekst bilo čega ili s bilo čim. Piše, a tako vjerojatno i razmišlja plošno, rigidno i na nivou impresija uvijek u odnosu na vlastitu gujicu pa bilo da piše o susjedima ( koji su uvijek za nešto krivi) , prijateljicama ( koje su joj uvijek naporne ili neiskrene ili glupe) blogerima ( koji su joj uvijek nešto ili hinjeno ništa), studentima kojima već legendarno izigrava vizualno hodajući najnoviji test inteligencije ( bit će nabaci „prvo lice“, a oni ko iz puške izbace IQ) itd..itd..da ne nabrajam silne patologije koje je ovdje istresala i još istresa.

Ovu drugu koja se svaki put iznova pita što je i tko je Hrvatska, jel je ili nije i tako zbunjena luta svijetom ne znajući gdje joj noge trenutno stoje i jel to komadićak ničije ili nečije zemlje sve u nadi da se sama shvati Građankom Kenj. No, davno već to napisah pa da se ne ponavljam..

Nego idemo mi na temu. Nacionalno je uvijek iracionalno. Nacionalno kod malo više mislećih bića je i metafizičko. Nacionalno je povijesna bremenitost, duše predaka, jungovsko kolektivno i možda jedan od rijetkih arhetipskih konstrukata koje još opstoji. Dakle, komunistička retorika je od nacionalnog stvorila nepoželjan pojam kao što od istog stvara i buduća svjetska vlada koja gradi carstvo kroz svemoć kapitala. Nacionalno je trenutno najveći neprijatelj budućem poretku. Uz nacionalno ( koje je simbol glokalnog za razliku od svemoćnog globalnog) veliki neprijatelj buduće mega-vlade koja btw. ne može biti mega ako se ne gradi kroz totalitarističke elemente ( danas: kontrola medija, kontrola privatnosti, patronat nad obitelji, itd) veliki neprijatelji su dobro organizirane religije. Kršćanstvo ponajprije, a bogme u zadnjih dvadesetak godina i Islam.

Kakve veze ima sa sadašnošću jučerašnaj tema o Taiku. Vrlo male, naizgled. Taik je živio revolucionarno-nacionalni duh 70.-ih. Živio je u represivnoj, totalitarnoj državi u kojoj ( da se malo prisjetimo osnovnih elemenata) nije bilo prostora za drukčije mišljenje, u kojoj se stalno radila strahovlada od unutrašnjeg ili vanjskog neprijatelja, u kojoj je postojao verbalni delikt, u kojoj je jedan diktator vladao punih 50 godina. Istovremeno, na Zapadu rađale su se lijeve terorističko-anarhističke skupine koje su na teorijama Bakunjina ili Kropotkina gradile svoju političku platformu. Koja je razlika između njih?

Velika.

Urlike Meinhoff je mogla birati kojim će se političkim oružjem boriti. Mogla se legalno kandidirati i ući u političku borbu kroz normalne višestranačke izbore. Ali izabrala je radikalnu metodu, metodu oružja. A naš Taik i mnogi Taici nisu mogli birati. Višestranačje je zatrto u korijenu još 45. Za svako drukčije mišljenje se išlo na robiju, za otpjevanu Vilu Velebitu se „krckao kamen i srkao pesak“ na Golom otoku“. Dakle, totalitarni teroristički režim kakav je bio u Udboslaviji je davao vrlo uzak prostor za političku borbu. Tako da se za običnu i nformaciju kroz obične letke moralo posezati za radikalnim metodama.

I on je to učinio. Jest. Učinio, zbog bombe je stradao policajac i on je ODROBIJAO svoje, 32 godine. Istini za volju, dobar dio putnika je pisao sucu koji je vodio slučaj Bušić i tražili i molili da se uzme u obzir njegovo blago postupanje s njima i da se uzme u obzir njegov idealizam. Stotine, stotine, državnih terorista iz Udboslavije i dan danas mirno šeta RH. U stvari, ne šeta, nego dirigira i potiče upravo ono što sam sinoć pisala. Kroz medije, kroz ustrajni agit-prop, kroz ustrajnu seksualizaciju djece i mladih.
Što se tiče lijevih radikalnih struja one su uvijek više odgovarale vladajućim jer su bile tretirane kao nestašna dječica koja u suštini ipak služi sistemu. Ali, nacionalni terorizam ni tad, a pogotovo danas nikad nije gledan sa simpatijama. Zašto? Zbog gore navedenih razloga.
( Čist za informaciju. Na zadarskom Subversive festu čujem da su neki članovi poznatih Crvenih brigada počasni gosti).

Zaključno, terorizam je ( ponajprije nacionalni) vapaj očajnika koji nemaju drugi medij i obično je odgovor državnom terorizmu. Terorizam lijeve provinijencije je bio spoj pomalo mondenog radikalizma šezdesetosmaške revolucije vođen od djece bogatih roditelja iz zapadnjačkih zemalja u ime onih koji njihov način i stil života niti su mogli shvatiti niti su tražili taj angažman.

A, Taik? Je li netko od njega to tražio? Eksplicitno, nije. Ali, na vlastitoj koži smo svi ( čijim gujicama nije bilo dobro u bivšem sistemu) osjetili tešku totalitarnu ruku i disali totalitaristički zrak koji je gušio. Taj isti je svoj epilog doživio u srbo-četničkoj agresiji neviđenih razmjera.

Je li mi žao nedužnog policajca? Naravno! Je li Taiku bilo žao? Itekako!
Je li mi žao svih žrtava državnog terorizma, pogotovo onog Udboslavskog? Itekako.
Je li Taik odrobijao 32 godine? Jest!
Je li itko odrobijao za 50 godina ubijanja i zatvaranja nevinih?

NIJE!!!!!
I to je sva istina.
Danas je još jedan dan kad je terorizam odgovorio na državni terorizam.
Istinabog, to vele neki od vodećih lijevih mislilaca.
Ja ne znam. Zbilja ne znam!
Hoće li Obama ( koji je btw. jako pljuvao Busha napraviti Siriji kao što je ovaj napravio Iraku?)

Ne znam.

Ali, razlika je kad smiješ i možeš reći za državu da je terorist, javno, jasno i glasno što Chomsky trubi već godinama za SAD i ne trebaš avion za letke, već se izdavačke kuće jagme za tvoje rukopise i kad ne smiješ, nego moraš, poput mnogih iz bivših komunističkih režima šutjeti i umrijeti šuteći ili sde boriti na načine kako znaš i umiješ.

Toliko o temi Taika. Da mu je bilo lako, nije. Ponajprije zbog policajca koji je stradao. Ali i zbog svega što se u ovoj državi nije odvrtjelo: od nikad napravljene lustracije do nikad jasne i eksplicitne osude komunističkih zločina. Zbog apsurdne i groteskne situacije zamjene agresora i žrtve u zadnjem ratu. Zbog nemogućnosti opstanka u ovom svijetu.

Kao kada ruke uporno griješ na ledenim sigama

Neka ti je laka zemlja, Taiče!

( lanena-, 9. 9. 2013.)

The New York Times objavio priču o Zvonku Bušiću: 'Inteligentan i nježan čovjek'

Bušić je, piše NYT, 1987. pobjegao iz federalnog zatvora u Orange Countyu. Stražari su tada našli 'lutku' u njegovom krevetu. Bušić je uspio pobjeći 20ak kilometara od zatvora prije nego je ponovo uhapšen. Policajac koji ga je uhapsio opisao ga je kao 'inteligentnog i artikuliranog' te 'nježnog čovjeka'.
The New York Times, vodeće američke dnevne novine, izvijestile su o smrti Zvonka Bušića. Pod naslovom 'Zvonko Bušić, 67, hrvatski otmičar, preminuo', Bušića opisuju kao hrvatskog nacionalista koji je 'koristio lažan eksploziv 1976. da bi oteo let Trans World Airlinesa iz zrakoplovne luke La Guardia te postavio pravu bombu ispod stanice Grand Central koja je ubila policajca'. Podsjećaju da je Bušićeva žena Julienne rođena u Americi te da je pronašla tijelo i poruku.

Podsjećaju da je riječ bila o prvoj otmici zrakoplova nakon što su 1972. godine u američke zrakoplovne luke uvedene strože mjere osiguranja. 'Gospodin Bušić, koji je imao 30 godina u to vrijeme i živio na Manhattanu, rekao je da je želio privući pažnju na hrvatsku borbu za nezavisnost od Titove Jugoslavije', piše NYT.

Opisuju i cijeli tijek otmice, od predavanja letka stjuardu s napomenom da su u avionu bombe, do završetka operacije u Parizu. Naglašavaju kako nitko od putnika nije ozlijeđen.
'Želim im dobro', riječi su jednog od putnika, Warrena Bensona, koje je tada rekao novinaru NYT-a. 'Nisu imali ništa protiv nas već su željeli objaviti priču. Bili su zabrinuti za naše blagostanje i dobro su postupali prema nama.. Prenose i Bušićeve riječi kajanja: 'Da sam mogao zamisliti da će netko biti ozlijeđen, nikad ne bih, makar me koštalo i anonimne smrti od jugoslavenske ruke, krenuo na taj let.'

Bušić je, piše NYT, 1987. pobjegao iz federalnog zatvora u Orange Countyu. Stražari su tada našli 'lutku' u njegovom krevetu. Bušić je uspio pobjeći 20-ak kilometara od zatvora prije nego je ponovo uhapšen. Policajac koji ga je uhapsio opisao ga je kao 'inteligentnog i artikuliranog' te 'nježnog čovjeka'.

Podsjećaju da je Bušić 2008. pušten zbog dobrog vladanja te da se vratio u Hrvatsku, koja je 1991. postala samostalna.