jebeš tajne službe

Ne treba traziti dlaku u jaju. :)

Citala sam ljetos ove "zenske" portale i odgovarala na pitalice, pa mi ispadne da sam zvjer u krevetu (perfidna i jedva primjetna samoreklama), ali stvar je u sljedecem, koliko ja razumijem o cemu se radi:
Ima tipova ljubavi koliko ljudi na svijetu. Svakom od njih ljubav znaci isto manje-vise, ali izrazi tj. Jezici ljubavi su drugaciji.
Tu nastaje nesporazum i sitne zamjerke. Ako nesporazum potraje, ako se ne nauci novi jezik, nema napretka. U suprotnom, ako su ljudi otvoreni i nastoje razumijeti i prihvatiti novo, tada zajednicke promjene i rast postaju stalno prisutna dinamika (tu sam se izgubila i ne znam zavrsiti misao).

Danas sam naslutila nesto sto me asociralo na ljubav, zahvalnost, povjerenje i mislim da je lijepo izraziti prema prijateljici priznanje i zahvalnost. Ne treba to analizirati. To je lijepo.
Takvi nam se osjecaji i samima svidjaju i volimo u njima boraviti s nekim ljudima. To svi mogu razumjeti. Prepoznati to lijepo i postivati.
Sad je uvijek pitanje moze li covjek iskontrolirati analiticara u sebi i odustati od seciranja rodjendanske tort.
Dobra je.
Lijepo!
Vozi!Link

Glupači kažeš da ne iznosi privatne podatke
Čak ni kad to predstavlja dušebrižnistvom i prijateljstvom
Ali tuka nastavlja. Jer tuka nema drugog smisla u životu, nego da svi budu tuke poput nje
kažu da "ona otvara oči drugima"
Tko ju je ovlastio za to i na koji način i za čije dobro
Ako hoćeš neome otvoriti oči, onda ti je malo neugodno i radiš to privatno
Pa sad, svi koji ste je podržavali, uživajte u tome
I kasnije, kad vas pogodi govno veličine meteora, upakirano u crvenu mašnu, recite ponovo big deal

umisto da lipo uplati pogrebno
mai i koka se izgubile u bespućima vlastitog uma
mai štrajka, zaključala se. individualnost pod svaku cijenu. samo što transparentnost i individualnost baš ne rastu u slozi. ko moj did kad popizdi jer ga niko ne sluša. ni njegove priče iz davnine.a zna da ćemo žaliti kad ga ne bude. oćemo đavla. taj će i s onog svita vikati - jesam vam reka? mada ni sam ne zna što je htio reći
perce opet unprofor. požrtvovano i strpljivo čeka da preostane kao jedina opcija. i bude jeben. nenametljiv i diskretan. igra na naviku. priručan. zajeban igrač
nevr u svom filmu ko i obično
fale još pajki, mmmka i stiks
ko ono dvoje iz mapet šoua koji nasumice pljuckaju s balkona
zajeb je što ih je troje
a balkon neće izdržatii toliko opterećenje
balkon mora pasti kad-tad
eto, još jedan dan na iskrici
neka nas
odoh kuvati juhu
recept -govedina (što tvrđa ili potplati roberto cipela), kokošje salo - kila je oko 10 kuna, ali ne cilu kilu, kockicu, dva krumpira, peršin, celer ako ima, mrkva, paprika ako ima, vegeta, koncentrat rajčice

Link

sinoć mi je hornica odvedena
hehe, ko fol svinger
nek te drugi jebe kad ne mogu ja
živio koleketivizam i društveno vlasništvo. živilo pokojni Tito
neš ti jebača koji se prepucava po iskrici s jebaljkama u starosnoj mirovini
jedna za Hornija i Hornicu
što se tiče tuke koa ne zna razliku između posvojnih i opisnih pridjeva - manje pij - rozi i Rozin bicikl nije isto)Link

Moja cima vrijedi vise od kolone kamiona natovarenih tvojom sortom.
Ne moras pojesti drustvo s kojim pijes koktelcice glupaco. Tako neke mozes koristiti i nekoliko puta. Nabijem tebe i tvoju ekipu na pipija. Lijepo vam zajedno u suleru. Sve sami falsi originali. Hrac!
Link
Na ignore si. Prenesi u centralu da nema sanse. Direktive o izoliranju i odbacivanju i grupn unisonom stavu o Babi se na mene ne odnose. Mene necete asimilirati u svoju pitu od govana. Duuu, nogom u iskezene zube. Mrs, pseto!

A umiljata, a duhovita, primucurna :). Steta.
Link
Dobro jutro!

evo sam mislila navisiti juhu, ali, kako kaže stara fora - našla dlaku u kuvarici pa mi se ogadilo čitati
idem kopati po ormaru
uvik se ponovo iznenadim koje fne robe imam tamo
sve na rese i jastučiće

zovem policiju i kažu - poslat ćemo vam bobija
ma kojeg mrtvog bobija. jesmo u engleskoj ili ćuku šaljete
koji će mi k. kvartovski policajac, ako neko triba blagoglagoljati i kao pokazivati ljudsko lice, zvat ću župnika
odjebaus, oćem organ državne sigurnosti, a ne bobija i smokija
šaljite Organ da valja ili u ponediljak na općinsko drž. odvjetništvo pa pogledati je li stigla prijava
a Vi Bobije šaljite u Vukovar pa nek čitaju ploče

ae, idem sad malo prijavljivati susjede. pa da vidimo kome e prvom dosaditi. imam tisuću petsto minuta džabe

Kad vas "snimi" za prebrzu vožnju, doma dolazi onaj obrazac "Tko je vozio vaš automobil na dan taj i taj, u mjestu tom i tom". To je prijelomni trenutak za zapitati se:

Imate li rođake ili prijatelja u inozemstvu?

Odlično.

Dajte njegove ili njene osobne podatke.

U tom slučaju, neće nitko platiti kaznu, jer se takvi prekršaji gone unutar državnih granica, ali ne i van njih, jer je administrativno i financijski neisplativo tj. nikome se to ne da.

Eto, da znate za ubuduće.

Dobro jutro :-)!

I tu sam ŠIROKE RUKE, jer purger, od njemačkog "burger", je izvorno stanovnik grada (grad- zidine), a sve oko zidina je "prosti" puk.

Ovi koji najviše kriče da su ih dotepenci osakatili su razmažena bagra koja bi voljela uživati benefite visokorazvijene urbane sredine, ali na način da im nitko pri tome smeta, a kamo li konkurira višom kvalitetom od njihove.
Ja da hoću mogu sutra preseliti u Zagreb u trosobni stan u centru grada, ali me boli pipi i nisam dovoljno motivirana.
I meni se sere, kada se s jedne strane kurčite napretkom i kulturom jednog grada u kojem imate privilegiju živjeti, a s druge strane ste u stanju proći pored čovjeka u potrebi u istom tom gradu kao da je ništa s nadmenim stavom otuđenog moralnoizrelativiziranog zombija. Nabijem vas.


Ček...
c/p:
Purger je posuđenica iz njemačkog jezika u grupi riječi koje opisuju ljude i ljudske osobine. Riječ je o malo iskrivljenoj riječi Bürger – stanovnik grada (Bürg – stari grad). U prošlosti je purger bio naziv za viđenije (uglavnom bogate) stanovnike Zagreba unutar zidina. Kasnije se grad širio, a ljudi iz drugih krajeva počeli su sve stanovnike Zagreba zvati purgeri. Danas se čak i za sam grad Zagreb može čuti: idem u purgeriju.

Iako se prvobitna upotreba riječi odnosila zapravo na gospodina, danas izraz purger ima pomalo uvredljivu, podrugljivu konotaciju. Najčešće je tako kada o purgerima govore npr. Splićani, Istrani… dakle oni koji su daleko od prijestolnice:))

Ovo je tipičan primjer kako širenjem upotrebe, rastom broja ljudi koji je koriste, riječ gubi svoje prvobitno, izvorno značenje. I danas čak i mnogi Zagrepčani (o ostalima da i ne govorim) misle da je purger svaki stanovnik Zagreba. U neku ruku to je i točno. Riječ je poprimila novo, odnosno proširila svoje značenje.

rezime: purger je gospodin koji živi unutar starog dijela grada; čak ne nužno Zagreba

Uvijek je neki drugi popravak bio preči, a i onako se više volim kupati nego tuširati. Moja interna šala sa samom sobom na tu temu je bila da trebam nabaviti "jednog" koji bi mi držao tuš dok se ja "pjenim".

I onda otkrovenje:

Nije potrgan, nego ja nisam u njega znala staviti tuš, a onda me prosvijetlilo- jako je jednostavno. Napravili su tako jednostavan držač koji ima triosmjerni hod na jednoj cijevi (gore-dolje, lijevo-desno i dodatnu mogućnost rotacije- vidi sliku).


Dobro u lošem je to što nisam to rangirala prioritetnim popravkom, jer bi otkrila da su i u dućanu svi "potrgani", a da sam otkrila da proizvođači "varaju" kupce, vjerojatno bi napisala "ljubazno" pismo proizvođaču koje bi počinjalo sa " Podle, kapitalističke svinje....", a loše u dobrom je to što mi je osvijestilo i to da ako tako jednostavnu stvar nisam shvatila onda ili sam malo priglupa ili sam pesimist po orijentaciji. Znate ono kad uđete negdje u javni wc, pa mašete rukama ispred automata za ubruse, gledam pipu kako radi (senzor, pritisak na gumb, koja pm, stalno mijenjaju dizajn i rješenja, uskoro neću prepoznati ni wc školjku, a ono kad mi wc sam pusti vodu, a nisam niti sjela, jer nije higijenski....da me hoće netko razvaliti skroz ostavio bi me samu s nepoznatom masažnom tuš kabinom s 865 programa 15 minuta prije nego trebam poći na posao).

Uglavnom, slatko sam se nasmijala sama sebi i reko "joooooj, svemirska inteligencijo, dobar je Bog koji te drži".

A onda si pomislim, koliko još stvari sam uvjerena kako su potrgane, a nisu, nego ih ja ne znam koristiti, a možda su još bitnije od držača tuša. Zato su uvjerenja, jako, jako opasna. Uvjerenje da ne radi držač, u rangu je s uvjerenjem da auto radi, a ja sjedim u njemu i samo vrtim volan npr., ali to mi se ne može dogoditi, jer znam da se mora mijenjati slika koju vidim kroz prozor dok se vozim. Dalje ću u sebi....

Dobro vam jutro!

Osjećaj ne laže, a dobar je i kad ti netko kaže kako si ne može priuštiti gubiti ljude po putu, a ti si ti jedan od rijetkih (i to s "mudima") i da nikad nisam zajebala, u bitnom. Meni je to važno. I veseli me kad zaslužim i zaradim, a to čitavo vrijeme i radim, u svemu. I zato slijedeći svoj primjer, istovjetno i prema svijetu: "Nema više džabe- nije pedagoški :-).". Kao da je 100 kg težak kaput pao s mene. Jako dobar osjećaj.

Mašina pjeva :-)
Krpice plavog kroz oblake.

Zaključak:
Nakon kruga imam reći: "Ovo moje je jače, puno jače" , to je ona najprostija riječ današnjice...LJUBAV. To treba vježbat pred ogledalom- to je čisti seks, a božanski osjećaj.

Link- ovo ako ne odradi onda izvolite se pomoći ručno :-)))))
www.youtube.com/watch?v=vzHZKz9wPSI

Puno ljubavi, koliko god vam treba, a prije svega prema samima sebi!

Dobro jutro :-)

Kako odmiče zima, a primiče se proljeće, tako su zalihe sunca u biću sve tanje i sve je bitnije kako će se, i kad će se, ponovno pojaviti bljesak novog rađanja- usklađenost koja brza prema toplini i svjetlu. Tanko, tanko, kao ledena opna pod kojom je hladnoća hladnija od snijega i leda, tako je sve teže, kako se bliži proljeće, ostati čist i pokretan zadržati korektnu funkcionalnost, obojen tekućom i kucajućom toplinom iznutra.

Vjerojatno je subjektivni doživljaj, jer ne znam kako se osjećaju drugi ljudi kad ujutro ustaju iz kreveta, ali ja se sebi svakoga jutra divim što sam opet ustala, obavila što treba u kupaonici, obukla se i počela funkcionirati.

Gdje je kvaka?

Kvaka je u tome što funkcioniranje znači, za mene, čisti minimum. To je ono što se traži kako bi sve bilo obavljeno na vrijeme i kako je red. U tom urednom fukcioniranju unutarnji prostor čovjeka traži inspiraciju (dodanu vrijednost). Mogla bih nabrajati sve motive zbog kojih je bitno biti funkcionalan i uredan. Ima ih more: brižnost, sigurnost, strah, uključenost. Netko drugi bi otišao korak dalje i kazao još: rast, rastezanje svojih fleksibilnih granica, osvajanje prostora, prilika i ljudi. Nisam baš tu doma, naročito sada, zimi.

Dok puštam pogled nek se razlijeva po svemu s mog prozora, vidim čistu ogoljenost i okrutnost te ogoljenosti, a poštenu i korektnu, neuljepšanu do temelja. Zemlja pokrivena bijelom plahtom snijega u tišini ranog jutra djeluje trajno nepomična . Više nego pošteno vjeran, plastični prikaz kud to sve ide. U točku zamiranja.

Kvaka?

Kvaka je u proljeću kada se ufuram da je to to i ne razmišljam o golom prizoru od maloprije, pa eksplodiram od sreće. Ritam bujice što kulja iz smrtne hladnoće zime u novo doba mi odgovara. Život se rasprskava na sve strane u velikom obilju: ljeto-zenit proljeća, jesen-zrelo proljeće. Proljeće da ga jebeš. :-)

Samo nigdje ne mogu uglaviti zimu. Nju otrpim. Grozim se hladnoće. Ne volim dirati snijeg rukama, kao što mačke ne vole vodu npr. Čisteći auto pred zgradom prije polaska na posao činim sve kako ne bih dodirivala snijeg, a kad me takne osjetim do srži brrrrr.

Hladnoća mi je najružnija stvar na svijetu pored bolesti, gladi i smrti. I sva hladnoća, gdje god me zatekne, budi me na osobit način. Kao što proljeće učini svoje čudo, pa pomislim kako je sad sve riješeno, jer nije moguće iz ove ljepote dobiti opet hladnu pustoš, tako i kad me takne hladnoća shvatim kako su nastajanje i nestajanje dvije strane istog novčića. I znam da ću otrpiti još jednu zimu.

Kad mi netko zimi priča priče o proljeću pomislim si da je to jako ljubazan i srdačan čovjek i kako imam veliku sreću što imam tako ugodno društvo. Međutim, kad mi u svibnju objašnjava kako će uskoro doći zima, čini mi se da nije u redu što mi kvari, pa si mislim: daj zimu, jebala te zima kad ju tako zdušno zazivaš, daj mi četiri zime, četiri stotine zima.

Živim ljudima objašnjavati da će jednoga dana umrijeti je isto istina, ali nije pristojna tema. Uznemirujuća je. Staviti u perspektivu nešto poput konačnosti, ne rimuje se dobro s trajanjima. Ona postanu manje vesela.

Čovjeka veseli živjeti život kao da nema konačnosti i nema ga smisla podsjećati na konačnost, jer to nema nikakvog bitnog uticaja na prirodni tok stvari u kojem se odvija život koji sigurnim korakom ide svom kraju i zbog čega onda i to ne bi bilo veselo, ako zaboravimo da kraja ima.

Ali, ljubazno podsjećam...

I što sad trebam reći?

Hvala?

Hvala.


Dobro jutro :-)
Link

Mjesto za slike