tidamtidamtidam

dakle, imala sam malu crnu haljinicu (za ukope, razvode i vjenčanja), trznula glavom ko konj dok je moja bujna plava kosa neznatno oštećenih i spaljenih vrhova upala ravno u tanjur sa škampima, a golo rame mi se bljeskalo pred zabezeknutim barmenom, ne baš uzornih higijenskih navika.
kasnije me ćelo pljesnuo pozlaćenim mobitelom po savršeno oblikovanoj guzi koja se diskretno ocrtavala ispod pokrpanih čarapa od 70 dena s uzorkom HSS-a
jedna mi je noga bila na haubi blindirana mercedesa, a druga na kasku. upalio je i svjećice ispod haube radi romantike. nezaboravna noć dok nije naišo pauk.
sve u svemu, moj bogat seksualni život skratila je masovna proizvodnja pila, kao i prodaja istih po veleprodajnim cijenama u pevecu, umjesto tradicionalnih sjekira, s kojima su izumrle i drvosječe te razni estetski zahvati.
o srkanju i gugutanju malo više drugi put, trenutno mi je gadljiva mlaka varenika

,miuša ,mui laptop slova, a nekiudan popravljken
pritisne,m ,m ispade đzaređz đzzđ
iliu iu pa ode i iu

Kažeš mi - ne boj se
A drhtiš ko vlat pšenice
pred mlinovima
mala i sitna i ko krušna mrvica

kažeš - ne boli,
plešimo,
a tabani su ti opečeni
i na svaki korak stisneš zube

Kažeš mi vjeruj
a zaključala si slike
svetaca
u vitrinu od kristala
i ne brišeš prašinu s njih

Kažeš mi oprosti
a još su ti na dlanovima
tragovi čavala
kojima su te pribili
na ona stabla bez korijena
i skinuli te do gola

Lažeš mi - vjeruj,,
bit će bolje,
al glas te izdaje
i ne možeš pomaknuti stinu na grudima
takva mala i sitna ko krušna mrvica

Vrime je da ja tebe uzmem u naručje
i prenesem kroz vatre
imam u džepu tarot karte
džokera ludare
i onu pupčanu vrpcu od sna
napuknuti lanac (bola)koji u bajkama zovu
obiteljskim ognjištima
(ako se i ne spasimo iz vatre, bar možemo skupa nazad u pizdu mile matere)

dobra ova nevidljivost
ko da ne znaju da sam nevidljiva pa mi vire u profil
i krste se
očito čitaju blog, ali ih frka doći.
a paske se ulijenila
neki znaju počiniti i samoubojstvo
pošalje poruku (neka ženska, ima par dana pa se obriše da ne kupim dosje)
taman ko da bi znala tko je i da kupim

sve koji čitaju blog, a neće na blog - prijaviti
šta se imaju jebavati skrivećki, po pvt-u
pa mi smo slobodna, demokratska zemlja
a ovo je javni medij
ima da je sve transparentno

kurce na sunce
pičke na sličke, nemoj da dva put ponavljam

za poslijepodnevnu drkicu
jedna za paske
tek u ovoj pjesmi vidiš koji glas ima
a lip je ko moj rođoLink

Željko Šimić - akademski guslar
Mislim teško pogoditi nije,
tu osobu što se ovdje krije,
svak poznaje tog sdpeovca,
Milan Bandić iz Cerova Doca,
taj Ružičak iz gruške općine,
ponos Zapadne Hercegovine,
ponos mjesta di ga svi vole,
zagrebačke cijele metropole,
to je soko samo nema krila,
Ercegovka majka ga rodila… ...
Dijete krsti fratar mrki blago,
ime Milan roditeljima drago.
Dijete raslo u Cerovu Docu,
radost biše i majki i ocu,
iz pelena kada je iziša,
prvo kosu majka mu ošiša,
malo dužu košulju mu šije,
da mu čunu i guzu sakrije… ..
.Bože dragi na svemu ti hvala,
jesam puno iskopa kanala,
radim brate i noću i danju,
bilježnicu da kupim i hranu… ..
.On je vazda nazočan svom svijetu,
najmanje je u svom kabinetu
Cijeli Zagreb netko mi je reko,
obilazi uzduž i poprijeko… ..
.Oj Milane tico nad ptićima,
ponosi se svojim Mamićima

Ne budi me nikada dok padaju kiše
Pusti me da sanjam
kako zemlja miriše
pusti me da pričam
u snu
o brodovima
koji dolaze ne pučinu
bila jedra na modrom moru
pusti me da spavam dok sanjam
nju (domovinu)
prema jutru
dok se ne slome moje lađe
niz ovu mutnu Seinu
Pusti me da sanjam Hrvatsku
U tuđem gradu
U snu
U sata otkucaju
Prema nečijem tuđem jutru

i ne daj da se ikad probudim

Pošaljem ja poruku jednom koga dugo nema ovdje i bu - ko čudovišteiz ormara, odmah se oglasi, na što mu odgovrim: IZVINITE, NISAM ZNALA DA STE NEVIDLJIV
i sad ga opet nema - da li da pišem ili jok

draga mi je jer nije podmukla. ni zrna podmuklosti nema.
niti je zlopamtilo
i uvik kaže sve što misli, iako u 99 posto toga nije u pravu
jedno mi je žao. veli da je imala veza ovdje. tko nije. i sad se pitam di su ti majmuni koji je neće braniti na blogu.
čak i kad nije u pravu.
isto se svima nama dogodilo, samo će rijetki priznati.(ovo je stranica za osamljene ljude ma što mi blebetali)
ne način da je netko od tih muškaraca brani tako da se svađa s babama po selu
i nije izgovor - zna se braniti sama. e to je već malo nalik izdaji kad tražiš opravdanje. ili ono - nisam tad bio na blogu.
u jednom mai griješi (neš ti, svi griješimo) - pravi Hercegovac je nikad ne bi ostavio na cjedilu.
I to je ono što cijenim i kod Lanene i kod Piza.
jes da znaju vrludati i svađati se ko i svi, ali nikad neće izdati ono što ti je bitno.
u to sam se uvjerila
Neće ni Nicci, samo što ona ne vjeruje bezuvjetno Hercegovcima kao npr. Lanena , već prijateljima ma otkud bili. tu je mudrija, što je OK. isto kao što je ok i lančina tzv. naivnost.
Jedno mi je žao
Koliko god mi je Zagreb dao, izgubila sam tu "plemensku" pripadnost kako bi je S. Letica i ostal kvazi-intelektualci nazvali.
Bezuvjetno vjerujem jedino svojima kući
Nije važno ni prciklo, ni pare (neš ti, triba mi biciklo, nije to jahta -kupit ću ga)
Bitno mi je ono čemu su me danas naučili na poslu
A to je da sam s njima 8 sati dnevno i da se ne držim glupih narodnih poslovica - uzdaj se u se i u svoje kljuse, nego da se vratim na ono staro - ajd viruj pa iako se zajebeš, nemoj izgubiti vjeru
I to je ono na čemu mogu zavidjeti Mai Sarai, bez obzira što bi ona to rekla u 2000o rečenica i s 115 tisuća btw

što zaključe dvore svoje bloške
i umotvorine teške
o draga moja mai, moje ti prciklo niko neće
a kamoli da njih 150 u njeg' kreće,
nema u tom ni trominutne sreće
izloži ti i svoj um i frizuru
i cjelokupnu armaturu
kao i ljubavnika garnituru
ovom prostom puku,
al na svoju bruku
(ne bacaj bisere i međunožno paperje pred ercgovačke gudine
oni za mlađima sline)
jer priproste seljačine
samo misle na jebačine
dalje od stidne
dlake ne vide
ne kontaju da si duše široke
jer ne gledaju te ravno u oke
pogled im leti na balkone,
al za druge pune patrone
i ne kontaju da si ti ipak krv, čisto plava
i da ti je od svega najčišća glava

naklon carice

nego, ovo je za zavariti od smija
btw, btw, btw.
boga mi, nisamznala mai kad sam pisala oinaj profil Milostiva, ali točno je opisuje. samo što mMilostiva zna ponešto ispričati i svojim riječima
“Ljubav prema bespomoćnom, ljubav prema siromašnom i strancu, početak su bratske ljubavi.”
pazi mai - navodi strance. a pod bespomoćne možeš uzeti one što bauljaju na štiklama.
valjda je jedini zajeb taj što hercegovci ne ispunjavaju dva uvjeta - nisu siromašni i nisu bespomoćni
A za tebe stranci jesu jer ti je glava puna predrasuda. prazna posuda u koju je naliveno tuđe, beskorisno znanje
Ti njima nisi strana, navikli su na svašta


btw vins jesi li primijetila kako danas žene hodaju (osobito ove mlade) u štiklama? nemaju pojma...jer se to smandrljalo sa brda i obuklo štiklu! nama kaj smo se rodili na asfaltu (to je činjenica svidjelo se to kome ili ne) je to normalna pojava. istina, gradske mlade cure uglavnom neće to nit nosit...nose tenisice! za tebe su to izvanjski maniri. imaš prav, ne treba čovjeka sudit samo po tome, but...prvi dojam je ipak prvi dojam! začudno mi koliko ste žene pisale ovih dana ovdje o tome kak ste se rihtale satima (pa kupka, pa šminka, pa nokti etc) dok ste išle na kavu...pa se pitam jel ikoja dok je išla na kavu malo ponovila froma, šopenhauera ili neko drugo štivo...onak, nek se nađe? zakaj nije? pa zato kaj je prvi dojam bitan...nažalost, mnogima nije pomoglo sve to jer kad otvore usta...hm...nema spike, nema riječi,nema pameti! tako i ovo sve...moš se ti ne znam kak napirlitat, imat izvanjske manire ali to nije kultura. kultura je nešto drugo...no nažalost ovdje na blogu je već dugo nema. ja znam često prostačit, no prostakluk je ponašanje a ne riječi, btw!

Autor: mai_sarai | 03.06.2013. u 12:14 | opcije

Dobiješ moždani udar i zajamčeno ti je nekoliko mandata za gradonačelnika
ima još jedan mali uvjet - moraš biti Hercegovac
I sad se Kraljica Majka Mai mora seliti zbog tog u Špičkovinu
di će joj biti teško dok ne svlada kineskiLink

Link

nemojte mi o svom poštenju
U Hercegovini niko nikad ne bi biciklo ukra
jamčim i imovinom i poštenjem
i svojim i tuđim
(najebali ste kad otvorim neki fin nick)
papčine
ajd laku noć

Jednom će biti kasno
Za reći - oprosti pičko
Jer ne pričam sa strancima
I ne razumijem
Bore na njihovim licima
Jednom će biti kasno
Jer vrijeme gazi sjećanje
Na putu prema odredištu
gdje tama nastaje
kao kad padne zvijezda
i zatamni svjetlo uličnih lampa
zauvijek
jednom će biti kasno
i neću više znati tvoje ime
kad izroniš ispod neonskih svjetiljaka
poput davno bačenog lutka
i kad skužim da se jednako kao nekad ja bojiš
samo ću reći - odjebi, ne postojiš
( i neće me zaboljeti što me više ne boli)