Sjecanja na Tebe...

Link

Citam o prosvjedu za i protiv vojnog roka .Ondje je bio i saborski zastupnik Željko Glasnović, koji je izjavio na ovu temu da Hrvatska nije Disneyland i da joj vojska treba.

"Puno mladih hrvatskih muškaraca je sve više feminiziran. Ne mogu 20 sklekova napravit'. Možda ima previše estrogena u vodi", rekao je.

U supermarketu sretnem prijatelja . Razgovaramo o rekreacijskom treningu , " bench " , o prehrani sto koristimo poslije treninga . Ja mu pokazem kosaricu - vecinom riba i piletina . On kaze ; ne konzumiram piletinu otkad sam citao da koriste hormon rasta u prehrani pilica . Ja ga uvjeravam da nema hormona u svedskoj piletini . Ako nam pocnu grudi rasti , to je zato sto smo u pedesetoj godini i kolicina testosterona prirodno pada sto povecava rizik za Ginekomastiju - zenskim slicne grudi.

Pred Bozic prije 5 - 6 godina , Majka me zamoli da odem u Novu Gradisku kod jedne obitelji sto je udomila jednu zenu , da predam toj zeni 1000 kuna kao bozicni poklon . Objasni mi da nam je ta zena neki daljni rod . Pocetkom domovinskog rata , ona je bila cura s tek zavrsenim fakultetom kad je dobila obavijest da je njezin decko poginuo u ratu . Posljedica je bila slom zivaca . U kuci je ostala s majkom koja je bila u invalidskim kolicima . Tako su zivile jedno vrijeme dok jednostavno vise nije islo - zbog psihicki smetnji kceri i fizickog hendikepa majke . Majku i kcer su smjestili u staracki dom a kucu prodali da se pokriju troskovi smjestaja u starackom domu . Proslo je nekih 13 - 14 godina i njezina majka je umrla . Bez majke, kceri nije bilo mjesto u starackom domu i tako su je udomili kod ove obitelji .To su bili muz i zena u dobi od sezdeset godina .

Nakon upoznavanja s obitelji koja je udomila - mi smo krenuli u laganu setnju . Zena je bila blizu 40 godina , smireno je razgovarala i objasnila mi da je smrsavila 7 - 8 kila , pa je zbog toga sva odjeca prevelika . Malo mi je objasnila u vezi svoje bolesti . Prima sve manje doze lijekova za smirenje i uskoro bi trebali probati ukinuti ljekove . Kaze da joj je dobro kod ove obitelji , a u slobodno vrijeme ode do knjiznice . Pitam - kakva ti je diagnoza ? Jel se mozes nadati nekom poslu u buducnosti ? Tu je odgovorila - Ne znam , pise mi da sam radno nesposobna . Bilo bi lijepo da se mogu necime baviti , sve ovisi ako mogu bez lijekova . Kod ovih ljudi dobijem 100 kuna mjesecno da si kupim higijenske potrepstine .

Otisao sam nazad u Novsku . Svratio sam u kladionicu . Izabrao 4 utakmice , ponuda nije bila bas za igrati , koeficijent na 4 tekme je bio 84 x uloga . Bio je tako visok zbog dvije utakmice na hokeju , neodlucan rezultat je davao koeficijent 4,0 po tekmi
Htio sam staviti 100 kuna - ali bas zbog male vjerojatnosti na tako visok koeficijent - stavim 50 kuna .

Sutradan ujutro sam pogledao rezultat i vidio da sam dobio 4200 kuna . Otisao u Novu Gradisku i poveo tu gospodju u soping . Najprije smo kupili prave kozne cizmice za 850 kuna . Potom dva para jeans hlaca u odgovarajucoj velicini . Te su hlace otkrile da gospodja ima lijep stas i tu sam joj rekao da one kilograme sto je izgubila ne treba nadoknaditi . Kupili smo zimski kaputic i kozne rukavice i jednu jaknu za malo kisnije vrijeme . Najvise problema je bilo kad je isprobavala vestu , ja joj kazem - Moras jedan broj manju , da ti bude uz tijelo . Ona navikla da je odjeca malo slobodnija - tu je prodavacica bila na mojoj strani , poslije par isprobani vesta , izabrala je jednu lijepu crvenu sto joj pristaje uz crnu kosu.
Otisli smo kod frizerke i za kraj u restoran na rucak . Tako to ide kad Bog svrati u kladionicu . Mogao sam ja izabrati nizak koeficijent s dva favorita , uloziti 500 kuna i fulat . Kad Bog odluci da bude milostiv - koeficijent nije vazan .


"Jedini razlog zašto mnogi misle da je teško spoznati Božje postojanje i bit duše je to što svoj duh nikada ne odvajaju od osjetila i ne izdižu ga iznad tjelesnoga svijeta."
(René Descartes, 1596-1650, francuski filozof, matematičar i prirodoslovac)

"Zamislivo mi je da čovjek, gledajući na zemlju, tvrdi kako nema Boga, ali ne razumijem kako bi mogao gledati u nebo i poricati Boga."
(Abraham Lincoln, 1809-1865, američki političar, predsjednik Sjedinjenih američkih država, zaslužan za ukidanje ropstva)

"Doista, tko se zastidi mene i mojih riječi, toga će se i Sin Čovječji stidjeti kada dođe u slavi svojoj i Očevoj i svetih anđela.

Luka 9 ,26

na staklu,
tvoje ime ispisujem...
od topline nastajes,
u studeni nestajes.
i vise te nema...
Vjerovatno si se vec umorio,
od beskrajnih putovanja
kroz misli moje,
pa si se skrio tamo,
gdje se sklopljenih
ociju dise...
Prstima po staklu saram,
ostavljam otiske svoje,
sa namjerom
nek' se zna,
nek' svi znaju
da mi nocas nedostajes....
nek' svi znaju i nek' niko ne zna...
da mi nedostajes vise
od poslednje molitve
nesrecne zene,
Vise od djecijeg pogleda
na prvo zimsko jutro...
Vise nego sto bi tvoja
slutnja otkriti mogla,
a moja ceznja i pomisliti smijela....
Rukom staklo brisem,
Odlazim da oci sklopim...
Da te sretnem...
da te grlim!!!

Vidim te kako piješ vodu iz fontane
sa tim dječijim plavim ručicama,
ipak ne, ruke ti nisu dječije…
samo su malene,
a fontana je u Francuskoj
tamo gdje si mi napisala posljednje pismo,
na koje sam odgovorio,
ne dobivši više nikad ni glasa od tebe.

…Pisala si pisma sa suludim pjesmama o
ANĐELIMA I BOGU, veeelikim slovima,
i o tome kako si znala poznate face iz umjetnosti
i kako ih je većina spavala s tobom.
Odgovorio sam ti…, u redu je,
samo naprijed, živi sa njima,… i nisam ljubomoran
iako te ja nikad nisam dotakao, vidio….
Bila si mi blizu jedanput – u Nju Orleansu,
– par ulica daleko, ali te ne upoznah, ne dodirnuh.
… I tako si ti nastavila sa facama,
i pisala mi o facama
i, naravno, kako si provalila da ih
njihova slava više zanima nego prelijepa djevojka u njihovom krevetu
koja im se daje, a zatim se budi rano ujutru
da bi pisala, veeelikim slovima, pjesme o ANĐELIMA I BOGU.
…Rekoše nam da je Bog mrtav,
ali slušajući tebe posumnjah u to…

Možda zbog VELIKIH SLOVA.

Bile su to najbolje pjesme koje sam čitao, a da ih je žena pisala,
i sve vrijeme sam davio izdavače, urednike,
“Štampajte je, luda je možda, ali i čarobna takođe.
Nema laži u njenom ludilu.”

…Volio sam te
onako kao što čovjek može jedino da voli
ženu koju nikada nije dotakao,
kojoj samo piše, i čuva njene fotke….
Možda bih te volio i više
da su došli dani u kojima bih sjedio u nekom sobičku
i savijao pljuge, slušajući zvuke tvog piškenja u kupatilu…
ali oni nikad nisu ‘došli’.

…Pisma su bivala sve tužnija.
“Ljubavnici” su te redom odjebavali.
Malena, odgovarao sam ti,
“Ti ljubavnici sve odjebu, sve sem sebe – prije ili kasnije.”
Nije pomoglo.
Pisala si mi da imaš “klupu za plakanje”
i da je pored mosta
i da je most preko rijeke…
…Kako dolaziš do te klupe svake noći
i oplakuješ sve one koje si voljela
a koji su te povrijedili, ostavili.

Pisao sam ti – ali odgovora nije bilo.
Prijatelj mi je javio da si se ubila
3 ili 4 mjeseca, nakon toga.
Da sam te upoznao, znam da bih te povrijedio,
…ili ti mene…
Najbolje je ipak ovako.

Čarls Bukovski

Vidim te kako piješ vodu iz fontane
sa tim dječijim plavim ručicama,
ipak ne, ruke ti nisu dječije…
samo su malene,
a fontana je u Francuskoj
tamo gdje si mi napisala posljednje pismo,
na koje sam odgovorio,
ne dobivši više nikad ni glasa od tebe.

…Pisala si pisma sa suludim pjesmama o
ANĐELIMA I BOGU, veeelikim slovima,
i o tome kako si znala poznate face iz umjetnosti
i kako ih je većina spavala s tobom.
Odgovorio sam ti…, u redu je,
samo naprijed, živi sa njima,… i nisam ljubomoran
iako te ja nikad nisam dotakao, vidio….
Bila si mi blizu jedanput – u Nju Orleansu,
– par ulica daleko, ali te ne upoznah, ne dodirnuh.
… I tako si ti nastavila sa facama,
i pisala mi o facama
i, naravno, kako si provalila da ih
njihova slava više zanima nego prelijepa djevojka u njihovom krevetu
koja im se daje, a zatim se budi rano ujutru
da bi pisala, veeelikim slovima, pjesme o ANĐELIMA I BOGU.
…Rekoše nam da je Bog mrtav,
ali slušajući tebe posumnjah u to…

Možda zbog VELIKIH SLOVA.

Bile su to najbolje pjesme koje sam čitao, a da ih je žena pisala,
i sve vrijeme sam davio izdavače, urednike,
“Štampajte je, luda je možda, ali i čarobna takođe.
Nema laži u njenom ludilu.”

…Volio sam te
onako kao što čovjek može jedino da voli
ženu koju nikada nije dotakao,
kojoj samo piše, i čuva njene fotke….
Možda bih te volio i više
da su došli dani u kojima bih sjedio u nekom sobičku
i savijao pljuge, slušajući zvuke tvog piškenja u kupatilu…
ali oni nikad nisu ‘došli’.

…Pisma su bivala sve tužnija.
“Ljubavnici” su te redom odjebavali.
Malena, odgovarao sam ti,
“Ti ljubavnici sve odjebu, sve sem sebe – prije ili kasnije.”
Nije pomoglo.
Pisala si mi da imaš “klupu za plakanje”
i da je pored mosta
i da je most preko rijeke…
…Kako dolaziš do te klupe svake noći
i oplakuješ sve one koje si voljela
a koji su te povrijedili, ostavili.

Pisao sam ti – ali odgovora nije bilo.
Prijatelj mi je javio da si se ubila
3 ili 4 mjeseca, nakon toga.
Da sam te upoznao, znam da bih te povrijedio,
…ili ti mene…
Najbolje je ipak ovako.

Čarls Bukovski

Link


na staklu,
tvoje ime ispisujem...
od topline nastajes,
u studeni nestajes.
i vise te nema...
Vjerovatno si se vec umorio,
od beskrajnih putovanja
kroz misli moje,
pa si se skrio tamo,
gdje se sklopljenih
ociju dise...
Prstima po staklu saram,
ostavljam otiske svoje,
sa namjerom
nek' se zna,
nek' svi znaju
da mi nocas nedostajes....
nek' svi znaju i nek' niko ne zna...
da mi nedostajes vise
od poslednje molitve
nesrecne zene,
Vise od djecijeg pogleda
na prvo zimsko jutro...
Vise nego sto bi tvoja
slutnja otkriti mogla,
a moja ceznja i pomisliti smijela....
Rukom staklo brisem,
Odlazim da oci sklopim...
Da te sretnem...
da te grlim!!!

Sada, kada ništa na svijetu na može
vratiti dane prohujalog ljeta,
naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne
treba tugovati,
već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim
živjeti.

Zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava,
zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svađali i
da smo bili krivi...

Požurimo s danima i danima što će doći
požurimo sa shvaćanjima, sa svim što me
odvaja od tebe.

Jednom ćeš se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali i gazili
ali, tvoje ruke bit će prekratke, a noge
premorene da se vratiš ... bit će kasno.

Možda ćemo se naći jedanput na malom
vrhu života i neizrečene tajne,
htjet ćemo jedno drugom reći, al' proći
ćemo jedno kraj drugog kao stranci.
Jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo
jedno drugome moći dati.

Zaboravit ću oči
i neću promatrati zvijezde koje me na
tebe neobično podsjećaju.

Ne boj se, jednom ćeš se zaljubiti,
al' ljubit ćeš zato što će te nešto na toj ženi podsjećati na mene.

Ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam!
Život je borba - nastoj pobijediti,
ali ako izgubiš - ne smiješ tugovati.
Cilj života je ljubav - a ona traži žrtve...

Bio si moje veliko proljeće,
uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti,
koje ću se sjećati.

Osjećat ću tugu jer sam tebe voljela,
bit će to ironija tuge ...

Nestat će sjaja u travi,
nestat će veličanstvenost svijeta.
Ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo.

Link

INVICTUS - NEPOBJEDIVI

Iz dubine tame sto me prekriva ,
crne kao bezdan , s kraja na kraj.
Zahvaljujem bogovima , koji god da su ,
za moju nepokornu dusu.

U razjarenim celjustima sudbine,
nisam ni trepnuo ni zaplakao;
Od batinanja usuda ,
glava mi je krvava , ali nesagnuta.

Izvan ovog svijeta gnjeva i suza ,
ne nazire se nista osim strasne sjenke,
ali prijetnja koju nosi vrijeme
zateci ce me bez straha.

Nije vazno koliko je uzak prolaz
Koliko je teska konacna presuda
Ja sam gospodar svoje sudbine
Kapetan moje duse.

William Ernest Henley

AKO

Rudyard Kipling 1865-1936.
Nobelova nagrada 1907.

Ako mozes da sacuvas svoju glavu kada svi oko tebe
Gube svoje i okrivljuju te za to,

Ako mozes da vjerujes sebi kada svi u tebe sumnjaju,
i cak pridodajes njihovim sumnjama,

Ako mozes da cekas, a da ti ne dosadi cekanje,
ili ako si prevaren da ne lazes,

ili ako si omrznut da ne mrzis,
A pored toga da ne izgledas predobar ili premudar.

Ako mozes da sanjaris, a da snovi ne ovladaju tobom,
ako mozes da razmisljas, a da ti mastanje ne bude cilj,

Ako mozes da se suocis sa uspjehom i neuspjehom
i da smatras te dvije varalice kao da su potpuno iste.

Ako mozes da podneses kada cujes
da su istinu, koju si rekao
izvrnuli nitkovi da bi napravili zamku za budale,

Ili da posmatras propast onoga cemu si posvetio cijo zivot,
i da pogrbljen sa dotrajalim alatom ponovo stvaras,

Ako mozes da stavis na gomilu sve sto imas
i da ga bacis na kocku,

izgubis i opet pocnes iz pocetka
i nikad ne izustis rjec o tom svom gubitku,

Ako mozes da prisilis svoje srce i nerve i tetive,
da te sluze dugo iako ih vise nemas,

I tako izdrzis kada nema niceg u tebi
sam volje koja ti dovikuje: "istraj".


Ako mozes da razgovaras sa najnizim,
i da sacuvas svoje dostojanstvo,

ili da setas s kraljevimma,
a da ne izgubis razumevanje za obicne ljude.


Ako ni neprijatelj ni prijatelj ne mogu da te uvrjede,
ako te svi cjene, ali ne suvise,

Ako mozes da ispunis jedan nezaboravan minut
Sadrzajem koji traje sezdeset sekundi,

Tvoja je zemlja i sve sto je na njoj,
i iznad svega bices covjek, sine moj!


Emisija - DAMIN GAMBIT : Mirna Situm kao gost je procitala ove stihove ..