'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

.

Iznervirani šef kaže plavuši da joj je mozak među nogama.
Drugi dan plavuša zove da ne može doći na posao jer je dobila izljev krvi u mozak.

čekam te.čekam tvoje riječi,čekam tvoj smajlić na kraju priče

u ovim mutnim vodama rijeke što nema kraja ni početka.
uvijek na razmeđu.između blistavih ideja i staromodnih izričaja generacija.između djece cvijeća i novog vala,između socijalizma i diktature kapitalističkih velikana baziranih na jadu goloog naroda.generacija na kojoj se lomilo školstvo,vođeno Šuvarom i idejama koje su se rušile ko kula od karata.generacija koja je trpila(muški dio) prve pretumbacije u odsluženju vojnog roka(12+3
u JNA),generacija koja je nosila teret u Domovinskom ratu(bez uvrede ostalima,procijena donešena na osnovi školskih drugova koji su sudjelovali u ratu zajedno s autorom) i na kraju sudjelovanje u iskričarskom dijelu blogovanja.gdje sam vidio i čitao toliko hvaljeno djelovanje nekadašnjih blogera,bez uvreda,bez omalovažavanja,bez uvlačenja u pakšu vodećim likovima na blogu u odnosu na današnje likove koji ne mogu pronaći svoj identitet pa se za svoj prostor bore svim mogućim načinima opstanka u ovoj virtualnoj močvari.
generacija koja shvaća da je teško opredijeliti se za neku stranu i reći-to je to.
život nas lomi.nove su generacije odlučne da preuzmu inicijativu a svi ostali biraju kojim će tokom ploviti.
nabujalom rijekom agresivaca ili dijelom mirnijih tokova nošenih iskustvom i znanjem.

a oni koji imaju svoje JA,tjeraju svoje na račun toga da će svi naći svoje mjesto u ovim vodama.u čamcu koji ima vesla za one koji imaju snage oduprijet se tokovima,strujama.
i koje nije briga da li će ovaj ili onaj imati mišljenje o njima.
rijeka je rijeka a kuda vodi,pokazat će život.
i ne treba mi kormilar da mogu plivati.

REKLA SI PRVO
-MORAM PRESPAVATI.
A NOĆI TI BILE BESANE

REKLA SI
-MORAM TE VIDJET
UVLAČIŠ MI SE POD KOŽU,
BLESANE

REKLA SI
- SADA SI MOJ
I NEMOJ NIKADA OTIĆI
.
REKAO SAM
-OSTAJEM ZAUVIJEK
UZ TEBE
U OVOJ PRIČI.

VIŠE ME BRINE PEDERLUK DRUGE VRSTE.

SAD NAM JE POZNATO KOLIKO JE JEDNA OD NAS POPUŠILA I ŠTO JE UZROK NJENE NESTABILNOSTI!!!

sve su ljepše,mirisnije,dolaze u svim bojama ali....brzo uvenu.

i niš ih ne razumiješ....koliko god pričale.

a kako i bi razumjeli. ona gleda formulu 1 a on ide na tjedan mode:P

zvuči cinično ali...sve u životu ima svoju tamniju i svijetliju stranu.ako život gledamo isključivo samo u jednom kontekstu,razlog za život može biti prililčno jeftin.ako nam je stav,"imamo ili nemamo".
činjenica je da ,IMAMO.imamo šansu disati isti zrak,imamo mogućnost osjećati,mogućnost biti zatvoren ili biti slobodan.ali nije život jedna boja iako ne treba težiti za dugom.naći svoj stav,svoj mir u sebi je prioritet.zadovoljstvo koje smo sebi zadali kao takvo,ne mora biti i jedino.sreću čine male stvari.gomila malih stvari.koje ponekad i ne vidimo.ako gledamo na druge,ponekad se osjećamo beznačajni.ali imamo nešto što drugi nemaju.moramo imati sebe.ako je uz nas netko tko nas shvaća,to je bonus. i ne treba tražiti ništa više od toga.jer ono će doći samo po sebi.

prevelika očekivanja nas guše,blokiraju.i kad uspijemo,treba ostani prizemljen.jer ubrzo može sve nestati u trenu.

čuvajmo ono što imamo,učimo od života pa možda doživimo da i ona kraća noga postane duža....ili,uopće nećemo primjetiti razliku.

(problem nastaje kad je jedna polovica mozga "kraća")

Link

-radosno srce uljepšava lice

-Ako pokušate razumno razmišljati o ljubavi,izgubit ćete razum

-ljubav rijetko umire od nagle smrti

-Ljubav čini da prolazi vrijeme ,vrijeme čini da prolazi ljubav

-umrijeti od ljubavi znači pretjerati u njoj

sjajan je to osjećaj.Diže te u nepoznate visine,bez krila.I sjajno je dok lebdiš u zraku ne,bez brige za svijet oko tebe,bez bojazni kakvo će biti prizemljenje.Najčešće je to vrlo bolno ali prođe brzo,kako je i došlo.

Jednom sam volio jako.Bez te faze zaljubljivanja.Zavolio riječi,zavolio trenutak kad će se pojaviti,prije negoli sam vidio kako izgleda.
A slika je bila takva da je verojatno nikad na cesti pogledao ne bi,niti u prolazu.A opet,to nešto divlje,zarazno,karizmatično u njoj privuklo me više nego tisuće drugih,ljepših.
Dani su prolazili brzo.Začas je prošla godina dana,u kletvi kako je to najveća ljubav mog života,netko koga ne može zamijeniti nitko osim kraja života. Iako svjestan svih njenih mana,borio sam se za nju na sve strane.S drugim muškarcima.s predrasudama,sa samim sobom.Sa sviješću da od toga neće biti nikad ništa.
Iako bez tih leptirića u sebi,moja je želja bila veća od svega,na mojim očima svijetloplave naočale.

A kad jednom,otvoriš oči,okreneš se,pogledaš put iza sebe i vidiš da iza ne postoji ništa,nikakv trag,trenutak je koji tresneš na zemlju puno jače negoli kad te ponese zaljubljenost.
Saznanje da si volio ono što si samo ti vidio,simbol nečega što si htio da bude,teški je nokaut.
I boli čitavo tijelo,ne samo srce.


Možda bi bila greška misliti da bi bilo bolje biti "samo zaljubljen".Možda bi bila i greška bježati od sebe u tim trenutcima.Jer biti zaljubljen nosi u sebi ono nešto čega ćeš se sjećati i godinama poslije.

A misao da si volio pogrešnu osobu,volio i davao srcem i razumom,želiš što prije zaboraviti.Kao da se nikad dogodilo nije.I ne možeš nikog drugog kriviti za to.

To je najbolnije.

(i sklono zaboravu)

SAMO NA JOŠ GUANTA FALI.

JE LI TO ZDRAVO POSLIJE DOBROG RUČKA?

pa ako mi netko objasni zakaj ona meni ne odgovara na poruku vodim ga na dva piva.napominjem da nikad nisam bio oženje,menađer sam,godina imam koliko bude trebalo,novaca isto a imam i bijesni auto.
inače sam savršen,jedino kaj ponekad malo lažem.

Link