'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

jedina poruka u zadnjih mjesec dana od miss Peace222 a ona obrisana od strane iskrice....
grrrr,netko me ovdje ne voli:(

Link

Volim slagati puzzle. Sitne komadiće izrezane u raznim oblicima i bojama,ponekad jako sličnim,pravi je užitak ukomponirati u sliku koju tražimo.A svi imamo neku svoju sliku.Različitu.A opet istu.Viđenu svojim očima.Razlikuju se u veličini,broju komada,boji,kvaliteti.U pogledu na život i ono što želimo od njega.I slažemo ih na raličite načine.Netko počinje od sredine,netko prvo slaže rubove.Biramo nasumce ili nekim logičnim slijedom.Ali svi želimo isto,složiti sliku do kraja.

I kad nam se učini da nam je odlično krenulo i da se slika slaže baš onako kako treba potkrade nam se greške.Poneki komad slike ,naizgled baš onaj koji nam je potreban za popunu,pokvari nam sliku.Sjedne na to mjesto,imamo osjećaj da je pravi potez ali tek nakon što se slika razvije uvidimo da nešto ne štima.A ne znamo gdje je točno greška.
Pa tražimo grešku,razvalimo dio slike pa pokušamo iznova.Dok sve ne sjedne na svoje mjesto. Nije uvijek lako pogoditi pravi dio,pravu boju i mjeru.

Ponekad ne vidimo sliku na ispravan način.Al na greškama se uči.I ne treba odustajati.Vrijeme čini svoje i slika će kad tad biti gotova.Slažimo sliku strpljivo.S ljubavlju.Jer ono što složimo ostaje nam uspomena,ponekad lijepa ,ponekad ružna ali... naša.I nitko nam je ne može oduzeti.

To je naš život. I slika.

neki ovdje su ih izvadili i ........


pogledajte kako pišu


neumno.

uvijek iste.

nema boljeg od njega.on je tako nježan,sladak,pametan...znate kak je pametan!?..
.fantastično...svaki dan ode nekam na ručak i uvijek mi se vrati...slatkić moj mali..
nekad zna i blogove pisati ....a i sudjelovao je u proračunima za polijetanje kineza na njihovu svemirsku stanicu.
nema tog čovjeka koji može biti kak moj cakani Đoni. žoharčić moj medeni.

kak se sam lepo igra on zmenom,jooooj to trebate videti.
i kak si krevet pospremi...i ručak skuha

a pleše i pjeva!? to nema nigdje.
skroz je herclih,šmerclih
kome treba žena kraj takvog nekog

bilo je neko sunićenje ovih dana.

postoji u tim poganskim običajima zadatak da se na vrata i po kući vješaju stvari i likovi koji u nama izazivaju strah...netko se boji,vragova,vještica vampira,(netko će možda objesiti i veginu sliku,tko zna)zmija,paukova..

netko se boji vezati pa objesi lance na svoja vrata...ili lisice

a netko se boji ljubavi

hoće li objesiti srca po kući...baš se pitam.

savršen trenutak za snimiti nastavak RAŠOMONA.

i tak me sve podsjeća na taj film. imamo priču za koju nitko normalan ne razumije,kako i kad je nastala.
imamo kišu.
imamo i jezik koji nitko ne razumije.hm,katane i te fino izbrušene sitnice...bumo i to našli.
a i ne treba...poneki jezici su dovoljno oštri.
glumci su tu već odavno....dugo,predugo...sposobni za snimit dosadan film od nekoliko sati..

bez da obrate pažnju na sve druge.osim sebe samih.

imamo i istinu.....tj. više njih...svatko priča svoju istinu...i argumentira...

nabavit ćemo i cigarete..pa nek puše...i pušenje,navodno,ubija..pa ih na kraju možemo optužiti za okrutno ubojstvo...

a silovanje?

žtrve su svi ostali...koji čitaj..

(p.s.ne,nisam na stimulansima):)

dok čekam satima da mi se draga istušira i dođe,ispremećem sve poznate sajtove ovog tipa...i nigdje nikog...

biće neki sjebani petak...a nije ni trinaesti

no,dobra je i iskrica ak nema druge.

u neka davna,davna vremena ljudi su svoj nedostatak i prazninu u životu nadopunjavali idolima.voljele su se rock,punk grupe,raznorazni VIS-ovi,voljeli smo gledati kauboje i indijance,partizane i one ostale,sandokana i janošika,doca hollidaya kod OK korala,komandanta Marka i crvane mundire,amere i ruse u hladnom ratu i u takvom okruženju ratova i agresivnosti nalazili smo ljubav za bližnje.za žene i muževe,djecu,svoju i tuđu,susjede i "susjede".

a onda je krenulo...santa barbara,di Švarcvald klinik,dinastija.....robinja izaura,rosa salvahe....ezel,gumus,šeherezada....novi idoli,novi život....sve prepuno ljubavi na malim ekranima a ratove smo uveli u svoj život...u obitelj,posao,politička uvjerenja i na kraju u...virtualu.

idealna pozicija...sjediš,buljiš u ekran,čitaš i baš ti se nekog "pere"...pa ošini po prašini...nema veze tko je i što je...važno da se ratuje..da pokažeš da si tu ...prekrasan,prepametan

a onaj s druge strane,tko ga jebe...nitko nije važan....glavno je da se vidi tko je gazda u kući....praznoj kolibi u našim glavama.


i kaj nam pak moreju.....ratatatatatatatatata

nek se vidi da smo tu