'stroj koji može beskonačno dugo vršiti koristan rad, bez dovođenja energije izvana'.

Vjerujem neki su pomaknuti već od prije.
Život zna biti okrutan ,no nekome svane prije a nekome poslije. Pa kako se prilagodiš tako ti bude.

Snimio :Pelpetum pl. Mobile

Nije to bila kiša
Niti Brest.
Nije bio niti rat.
Samo sam sjedio u nekom drndavom autobusu i želio.
Da nikad ne staneš sama i uplakana
Mokra i tužna
Bez kišobrana na nekoj stanici
Čekajući autobus bez broja
I da ja nikad više ne budem daleko
Kad zatreba ti ruka oko struka
Da te stisne
Kao vjetar.

Snimio. bblog.hr.blueveki

Ti moja pahuljo s neba
Poslana od nekog da budeš kraj mene
Na mojim usnama da se topiš
Na mojoj kosi da me sakriješ od zlih pogleda.
Ti moja snježna pahuljo
pala s neba da te ugrabim i oblikujem
Od tebe napravim grudu
Što pokrene lavinu osjećaja
Zatrpa sve loše priče iz davnine
Ti,pahuljo moja
Pala na na moje vjeđe i usne
da te vidim
Otopim i utopim
I zauvijek sačuvam
U sebi

Samozvani poet

.odlaze nekud, neki dragi ljud
"...gdje,a gdje...?
Ružan san...."

Sve će to jednog dana prekriti nešto,dobro kaže pjesma. Da li ruzmarin ili snjegovi ili šaš....nebitno.
Postojali su negdje neki ljudi..neki život koji se prostirao pred nama....nebitno da li lažan ili samo svijetli istina u njima ....ti su ljudi i dalje tu....oko nas. Jedna mala karika u našem lancu života.
I možemo ih voljeti i mrziti,ignorirati ili slaviti...bez te karike bili bi siromašniji za događaj u svom životu.
Pa one koju volimo,nek budu i dalje uz nas a oni drugi.....nek žive svoje živote i grade nove lance...život teče i život se mijenja a mi s njime.
Dok nas ne pokriju..

Kad si sretan i ponosan!!!!

Možeš se vratit iz teretane,i ručak je skoro gotov.;)

....onda kad ugledaš leđa .
Ne puštaš glas nit pokušaš podići ruku.
Kad je put zamagljen gustim velom.
Ne razmišljaš ,ne tuguješ.
Samo je glas tišine zaglušujuć ko pjesme sirena.
Razbijeno brodovlje namamljeno na stijene.