Putovanjem po galaksiji riješite se stresa.

Uglavnom očekujemo da ono što uložimo od sebe u to nešto da nam se to u istoj mjeri vrati. To je naša želja , vjerovanje u isto.. Onda počne triježnjenje jer to se ne dogodi.. Mi sve više ulažemo ,a sve manje nam se vraća . Vreća bez dna.. Baš onda kad ti najviše treba on te iznevjeri. Baš onda kad očekuješ minimum dobroga, dobiješ maksimum lošeg.Isto tako kad očekuješ da će te iznevjeriti on te oduševi..Jeeeeeee... sretan si ko malo dijete... I tako ga zavoliš sa svim njegovim manama , greškama . Počneš ga voljeti unatoč svim vidljivim i nevidljivim oštećenjima , koje znaš i koje ćeš tek upoznati. Samo zato jer je trenutno tvoj , jer drugog nemaš i ne želiš .
Das Auto. Golf2.

Voljeću te kao sebe.
Ili ne, nekako je malo, voljeću te više.
Voljeću te kao potrebu koju sam sebi stvorio, čuvaću te kao talisman protiv svih životnih uroka, poput divljaka , stajaćeš oko mene kao zid , iznad mene kao krov, oko mene kao toplina.
M. Selimović

Je najljepše buditi se... živjeti.. misliti...disati.. raditi...šutiti...plesati...planirati ...pričati...gledati ... brinuti...pjevati...hraniti se..igrati se...svađati se... miriti se ....ljubiti se i voljeti se... :)

"Zlo je često jače od dobrog. Zlo je dio naše prirode; lako je biti zao, banalan, spontan; zlo ne iziskuje napor ili otpor. Zlo uvijek bira prečicu.
Dobro je, naprotiv, dug put, usamljenički, neravan i težak, nerijetko neshvaćen; to je put na kome se često posrće...
Ne postoje dobri, postoje samo svjesni ljudi koji prihvaćaju taj put, ljudi koji odbacuju površnost konformizma i zamke predrasuda, koje često rastu u umovima naizgled slobodnih pojedinaca, takozvanih 'antikonformista'.
Dobro je često veoma ozbiljno. Ignorirati to saznanje znači sebe osuditi na život u spoljašnjoj i ispraznoj sferi egzistencije.
Ne može se biti dobar zato što je to u modi, zato što nam to odgovara ili jednostavno iz lijenosti.
Dobrota je put koji podrazumijeva disciplinu i uzdržanost, promišljenost i snagu.
Jer, dobrota, kao i ljubav, traži snagu, ogromnu duhovnu snagu."
Suzana Tamaro

Ko zna koliki su nam kapaciteti . Neograničeni nisu , a nisu ni zanemarivi. Kako smo različiti u svemu , tako su nam i granice izdržljivosti , tolerancije , shvaćanja i sposobnosti različite.
Ne znam točno o čemu to ovisi , ali nekad mogu više, nekad manje , nekad moram puno , a nekad mi se ne da ništa. Nisam svaki dan ista.
Posao je posao , odradi se , sa ili bez zadovoljstva , znaš da ga umjesto tebe ne može nitko , jer je to tvoja obaveza.
OK. Čim rastištiš tu činjenicu , nema više borbe u tebi.
Postoje obaveze koje se odrađuju u hodu , rutinski , neočekivane , poznate i nepoznate. Tu se možemo rasporediti .
Hvala bogu, odrasli su sinovi , pa se ponekad volim praviti blesava , tupa i neuka - prebacim na njih obavezu , nek' se uče i snalaze. Kakvi god bili početni rezultati , s vremenom će biti sve bolji , jer će se izbrusiti kroz praksu. I tako s godinama , oni će sve više , ja sve manje, jer se moje granice tako pomiču.
No , što je sa našim unutarnjim svijetom?
Je li to beskrajan svemir ? Ili i to ima svoje granice ?
Naravno da ima.
Koliko god želim samo lijepe osjećaje , oni ne traju vječno. Dođu i oni koje ne volim. Ali, shvatila sam , odavno , dok god ih ne otpustim iz sebe oni neće dozvoliti onim lijepim da dođu.
Moram im napraviti mjesta.
Pa i kanta za smeće se napuni . Treba to smeće baciti, isprazniti, reciklirati , inače ću se usmrditi i ogaditi svu okolinu.
Kad to sve lijepo pospremim u sebi , očistim i raščistim znam da sam spremna za ono lijepo što dolazi.
I tako si punim škrinju uspomena i bogatstva...baš to, bogatstvo je proživjeti što više toga , dati sebi šansu da pomakneš granicu na višu stepenicu. Nema - ovo sam doživjela, proživjela i to je to.
Zašto da moj unutarnji svijet bude ograničen na samo neke ljude, samo neke doživljaje ?
Puno toga si dugujem . Puno sam se dala nepovratno gdje je trebalo i gdje nije , bez žaljenja.
A moje je samo ono što nosim u sebi.

Rekli bi onu konstantu: sve je relativno...Kad to netko kaže, tek onda vidim da nije sve relativno. Mentalno shvaćanje.

Autor: MedoDebeli 11.09.2015. u 9:44 opcije


odmah bih ti odgovorio samo da shvaćam što pjesnik htjede reći

Autor: krelec 11.09.2015. u 9:46 opcije

Link

Raky- jutroooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo ispod peke.
Slova- pijem pivo u parku , fukušima se raspada , evo se kraj mene nešto miče- komarci ili ljudi ?
Herod- Georgi- Pasemi- tema je ljubav i nebumene niko (za)jebal.
Anima- ihaaaaaaaaaaaaaa, il sam pukla il sam samo vesela..ustvari sam umorna.
Plavapotočnica- Bruce. Link.
Vega- ručkić, krčkić sebe , vas ne čitam , znam da ste glupi.
Mai- opet sam ga osjetila , ponoviću ili neću , po Aniću .
J.mama- pretrčala sam 39 km , mislim da me prati neko u poršu.
Jimi- pogađalicaaaaaaaaaa !!!
Krelec- ja se čudom čudim .
Ilyja Ch. - zalijepila mi se guza za oči.
Perce- Link. Fotka.
Eternis- niste mi dorasli intelektualno (osim vege of kors) , fizički vas nabijem iako nemam potrebu za tim, odavno.
Božićna- srk...zijev...
Meija- priča o tri prijateljice koje to nisu.
Coco- Uticaj energije i čakri kod odabira tapeta.
Purpurna - Djeca , kako prije, tako i poslije- sreća.
Janardana- voda, zemlja, vatra , zrak....
Was- tugo moja... ljubav.... pogled..............................................
Cyber- anđeli i ja. Link.
Pacijent- koma..koma...koma.
Rex- nabijem vas ! 500 puta... kitica...opet nabijem vas... kitica.
Darling- možete mi popušiti !
Biserna- svi ste vi djeca cvijeća.
Oči boje duge- što je meni ovo trebalo ??????

..vrijeme , vrt , cvijeće , šetnje ,čitanja , odmaranja ...
Ovih dana ću provjeriti koliko imam još tegliti do mirovine .
Sve je ovo strka na minute , sve više obaveza za što manje vremena .
Dani su se pretvorili u zbroj obaveza koje moram obaviti , jer pouzdano znam da sutra za njih nema mjesta ni vremena.
Mjeseci lete od 1. do 31. To su rokovi koji se moraju ispoštovati. I tako 12 puta... kad se okreneš prošla godina.
U toj zbrci negdje između dana i noći , početka i kraja mjeseca uleti par lijepih trenutaka.
Al , to nije dovoljno ... ustvari je premalo i sigurno će ostaviti posljedice koje ću osjetiti u mirovini... aaaah....

Za istjerati stvari na čistac potrebno je :
- gola istina
- hladna glava
- nešto tvrdo u rukama

Vrijeme je ipak najveći neprijatelj.
Nekad nešto kažeš prebrzo , pa se sapleteš o riječi.
A nekad opet to učiniš prekasno .

Ž. L.

Reče netko , jel to Dustin Hoffman? Meni je to savršeno rečeno, jer je to savršeno točno. U tu skupinu razočarenja spada i spoznaja da su neki spremni učiniti nama nešto što mi ne bi nikada drugome , ni neprijatelju ,(ne)poznatom, neovisno radilo se to iz puke zabave , zlobe , pakosti ili straha.
Kad to sve dolazi od osoba s kojima nismo emotivno vezani onda nas ni ne potresa iz temelja , više kao neki oblak prašine koji padne na nas u prolazu , otresemo i idemo dalje. Tužno koračajući svjesni da smo i to osjetili na svojoj koži.
Međutim , kad to dolazi od osoba s kojima gradimo odnose , vežemo živote , ispreplećemo vrijeme i prostor onda su to ozbiljne stvari i to nas vrati bar nekoliko koraka unazad. Vratimo se na početak priče i počnemo slagati sliku iz druge perspektive. Puca povjerenje , puca ljubav , ruše se mostovi , nestaje svijet koji smo do tada živjeli.

To jest žalosno , ali nije nemoguće prihvatiti. Peče ta spoznaja ko vatra u nama , ali sagori , ostane gorak okus dima u ustima , pljunemo i krećemo dalje..

Ne znam kako ti isti jebivjetri (muško/ženski ) žive sa tim , jer je to njima obrazac ponašanja , niti me zanima , ali meni godi spoznaja da nisam ta kategorija , ma koliko bila glupa u svom šarenom svijetu punom boja .
Nitko mi ne može oduzeti moju srčanost , moju odanost , moje ''osloni se na mene kad god ti treba , jer sam tu zbog tebe '', moju ljubav koju ti poklanjam , moju snagu koju ti dajem jer mogu, želim i hoću .
Možeš samo to sve skupa zajebati i odjebati.

A to se desi prije ili kasnije samo je pitanje vremena.
Lijepo se kaže- možeš kako hoćeš, ali ne možeš dokle hoćeš.
Ili si igrač ili igračka . Trećeg nema, a lopta se okreće, jel da?


PS.
Ovo nema nikakve veze sa iskricom, blogom i bloškim sraćkama , kojih se klonim odavno.
Samo sa mojim životom , dođem istresem i idem dalje.