ima boga

Nije to niti tako često, stotinjak puta dnevno, nije niti milijun tjedno,
pitam se kako li je onima što nisu imali roditelje prisiljene odreći se očevine i djedovine zbog dječjeg doplatka, koji su ostali doma

na ono malo poljoprivrede: vinograd, gorica, livade, oranica, kućica, štalica, kotac, kravica ili dvije i prasica i dva prasca, kokoši s pjevcem, pa purice, race, guske, golubovi i zečevi

uspijevaju li oni doživjeti smrt kao nešto tužno ili joj se raduju, da li se itko osim zanesenog vjernika može radovati smrti?

ljube li se oni drugačije međusobno, korijeni su im zajedno srasli za razliku od nas bez korijena, što ljubimo nestalno radujući se vlastitoj nesposobnosti zbog koje tako često puštamo neku slanu vodu iz očiju?

tako je lako živjeti u laži
kako sve može tko traži
ljubav
prema bližnjemu svome

samo
neka nije neke druge vjere
samo
neka nije neke druge vjere

jer za drugu vjeru sve je
spremno
ujedinjeni narodi glasuju
ljubav će širiti ameri

ujedinjeni narodi glasuju
bez prava na veto
ljubav će širiti ameri
ljubav će širiti ameri

koji će me ubiti pametno
koji ubijaju sigurno
neću niti znati što mi se
dogodilo

neću niti znati što se
dogodilo
ameri ubijaju pametno
ameri ubijaju sigurno

niti ne znaš što se dogodilo
ameri ubijaju .....

PS:
kada bih znao ove stihove bih preveo na engleski, kada bih znao uglazbio bi ih kao neku laganicu, onu za stiskanac na plesnjaku, kada bih znao to bih vam pjevao na plesovima koje bih vam organizirao, ako netko to zna, evo mu poklanjam stihove!

Promijenimo to na čas, možda popravimo svijet, pa ne bude više rata radi eksploatacije prirodnih resursa i čovjeka po čovjeku.
Što se to dogodi u mozgu čovjeka, koji vozi auto na poslovnom putu, sa željom zaraditi još četiri tisuće maraka, a onda strada, banalna saobračajna nesreća, a u kući mu žena i djeca, trebaju ga,
dijapareza oba ekstremiteta, srećom, dobra neurologica to uočava i spašava ga od totalne paralize nakon možda dvadesetak sati, te nekoliko godina rehabilitacije i par operacija,
o čemu je mislio tih dvadesetak sati, Bože, ni ubiti se više sam ne mogu,
niti rat koji je uslijedio nije ga pokrenuo, nema te vrijednosti zbog koje treba ginuti, pogotovo ne materijalno blagostanje bilo vlastito bilo tuđe,
normalno da nije ostvario podršku svoje žene i djece, jer je ustrajao u tome kako nije sve na svijetu imati, kako je vrijednije biti,
a onda je otkrio ljubav, ljudsku najprije, ona mu je pak otkrila Boga, svu slavu mu priznaje i odaje, lud za svijet, totalno lud, pravo kako kaže biblija,
još samo tražim odgovor što traži na Iskrici?

onda sluša pjevanje Miše Kovača Vrijeme plakanja! zahvalimo Moluški!

Kad u grlu stane riječ
a bol te guši,
kada slutiš da je kraj
a još se voli
čučeš kako zadnji put u tvojoj duši
rda jedan još ne isplakani svijet

to ti život daje znak da kažeš zbogom
makar srce tvoje još je samo njeno
ti češ od sada biti sam sa jednom sjenom
što duboko čuva sječanje na nju

kao dugo tmurni dan što kišu sprema
kao zadnji mrtvi list što vjetar nosi
stvarnost kida san a suza više nema
kad se život ruši ne čuje se plač

to ti život daje znak da kažeš zbogom,
makar srce tvoje još je samo njeno,
ti ćeš odsad biti sam sa jednom sjenom
što duboko čuva sječanje na nju

kad u grlu stane riječ a bol te guši
kada slutiš da je kraj a još se voli
čut češ kako zadnji put u tvojoj duši
rda jedan još ne isplakani svijet



slava Bogu, živ sam još!

nasloni glavu na moje rame
oprosti za riječi sam nespreman
jer uvijek kad su za ples birale dame
nikad nisam bio izabran

nasloni glavu na moje rame
dopusti da šutnjom ti ispričam
kako tužno je kad iza tame
misliš da si svijetu suvišan

osječam da si i ti nemirna
kao srna gonjena preko snijega duboka
iza moga ramena skloni se od lovaca
s oba oka sklopljena

iza moga ramena skloni se od lovaca
s oba oka sklopljena

nasloni glavu na moje rame
dopusti da šutnjom ti ispričam
kako tužno je da iza tame
misliš da si svijetu suvišan

osječam da si i ti nemirna
kao srna gonjena preko snijega duboka
iza moga ramena skloni se od lovaca
s oba oka sklopljena

iza moga ramena skloni se od lovaca
s oba oka sklopljena


zahvalite Moluški za ove stihove!

da je duži moj dan
moj dan
o toliko tog da se učini još
da se proživi još
znam toliko tog
da je duži moj dan
moj dan
znam toliko tog
nisam pružio još
nisam shvatio sam
znao bih to
da je duži moj dan
moj dan
jer od kad tebe znam
moj dan smo samo mi
svaki tren ispunjaš ti
odnosiš ti
da li itko sad
čuje taj glas
što moli za nas
o toliko tog
nisam dao ti još
nisam rekao znam
dao bi sve
da je duži moj dan
moj dan
da je duži moj dan
moj dan

Rat je počeo!
Oni šašavi Francuzi, Englezi i Amerikanci dogovorili su bombardiranje Libije sa ciljem oslobađanja nevinog libijskog naroda od vlasništva nad naftom, a kako libijski narod ima svog revolucionarnog vođu Gadafija, zahvaljujući kojemu postoji Libijska Đamahirija, rat će se rasplamsati.
Svatko će zauzeti svoju stranu, ne po pravdi već po interesima koje želi zaštititi ili ostvariti.
Za sada je rat još u Libiji i na tom teritoriju legalna vlast bori se protiv naoružanih pobunjenika vlastite države podržanih sa ubačenim neprijateljima stranih država, do sada sa uspjehom. Kako prijeti krah pobune, tj. pobjeda vladinih snaga, strane zemlje koje podržavaju pobunu, odlučile su stupiti u rat.
Rat je imperijalistički.
Krivnju za rat snosi svjetski kapitalistički sistem koji počiva na ekspoataciji slabijih i siromašnijh, samim time i obespravljenijim.
Dolje kapitalizam! Tvornice radnicima zemlja seljacima! Bolje grob nego rob! Tuđe nečemo svoje nedamo!

Tako bi htio isprazniti jaja a posvađao sam se sa desankom, komadi pomagajte, hitno je!

Krajem sedamdesetih dvadesetog veka
bilo je u meni nešto od čoveka
ja sam davno mrtav još od onog dana
nas troje u sobi i moja sahrana

i uvek svečano obečam
a znam da lažem u sebi
da ću prestati da se sečam
ovo je poslednja pesama o tebi
poslednja pesma o tebi

uvek za dušu u grlu knedla
jednom za uvek bačen sa sedla
izgleda da sam uzalud stario
ništa od snova nisam ostvario

i uvek svečano obečam
a znam da lažem u sebi
da ću prestati da se sečam
ovo je poslednja pesma o tebi
poslednja pesma o tebi

živi zbog drugih meni je svejedno
posle tebe potop ništa nije vredno
kad duša zaboli kao kvarni zubi
istina je da se samo jednom ljubi

i uvek svečano obečam
a znam da lažem u sebi
da ću prestati da se sečam
ovo je poslednja pesma o tebi
poslednja pesma o tebi

i uvek svečano obečam
a znam da lažem u sebi
da ću prestati da se sečam
ovo je poslednja pesma o tebi
poslednja pesma o tebi

Idemo se malo dopisivati, recite mi ono što niste rekle u profilu, može i ono što nikada nikome još niste rekle, sve ću primiti i čuvati bolje nego popovi ispovjedne tajne.

Nema mi druge, moram na odvikavanje od seksualne ovisnosti, jer to je bolest, samo klinike za liječenje tih bolesti se nalaze u SAD eu, oliti Americi, a bolest se sastoji od toga da se očeš svaki dan seksati, pa makar sa desankom gledao porniće, ako nema niti jedne u reali, a ona da ne rečem sada što, nije mi ni poparu skuvala a zaprijtila je da hoće, nije ni ta moja Milostiva više što je bila, eve sada svako dan nekog vraga čisti, poludijelas skroz na skroz, umjesto da se lijepo seksa, ona vako, niti poparu ne skuva!

Odoh ja za Beograd!

Bilo ih je
više no jedna
a voljela me nije
nijedna
sve su htjele
tijelo moje
ljepotu moju
i moje snove
a davale su sve
sve kao ništa
a moja čežnja
a moja strepnja
za ljubav njima
bila samo prijetnja
tako sam sada
na iskrici sam
a trebala mi
samo jedna

Nisam zaboravio, Sretan Dan žena iskričarkama!

Volim vas sve!

Pita li se tko od vas što bih ja htio?
Što je?
Svi junaci nikom ponikli!
Aha!
Našo sam vas na krivoj nozi!

Kažu političari da je kod nas u Istri daleko bolje nego u ostatku Hrvatske,
a ono, čovjeka uhvatiše u Puli u pokušaju teške krađe,
priveden je jer je provalio i krao kruh,
kako je tek ostalima?