ima boga

Kaže mi danas jedan Hercegovanac: " Jebo vas Hrvate, vi se ne znate niti pravilno izražavati,
za drkanje kažete drkanje, koji vam je to fol, kod nas kažu:
to od ruke praviš pizdu a od kurca budalu."
E sada ja vas pitam:
" Što ako je čivjek u pravu?"

Volim te danas
više nego jučer
sutra ću te voljeti
više nego što
danas je moguće



ali što tebe briga
što osjeća
staranaivan
ti si tamo
daleko na sjeveru

a i jezik tvoj
sam naučio
kao što ti si
naučila moj
dok smo bili .....

ma koga je više briga
za nas za tebe i mene
puna je zemlja muških
a na svijetu žena je više
koga briga za sve nas

Kamo zakopavate te svoje potrošene ljubavi?
da li ih prenesete preko nekog visečeg mosta
i li ih ostavite na ovoj strani a sami pređete?

kada otkrijete vrijeme i kažete da vama je dosta
i da strah vas je toga vječno visečeg ,,,,,?

Stavite neki valjani muzički link, nešto domaće, može i ona:
pijem piću dok bu u lajtiću
kad nestane pit ću iz Korane
ili tako nešto!

Nakon 18 godina natezanja sa sudom, konačno sam se uspio osloboditi suvlasnika na vlastitoj imovini, suvlasnika, koje mi je sud dosudio, a koji mojom srećom, nikada nisu niti poželjeli biti mi suvlasnici, a kamoli takvo nešto zatražili, međutim bilo je tzv. društveno vlasništvo, privatno korištenje, pa opet društveno vlasništvo, pa druga država i stiže belaj bez kraja, odnosno danas konačno kraj.
Jeste da sam morao platiti porez na promet nekretnina iako se radilo samo o ispravljanju omaške, sudske griješke ili kakogod se to zvalo, ali gospoda sa suda priznala su jedino plačanjem poreza na promet ispraviti griješku.
Slobodno sada neka potpišu poglavlje 23, neću ih tužiti međunarodnom sudu.

Otkrio sam što bih volio raditi, što biti:

MAKRO

primam klijentice na probni rad ponedjeljkom, srijedom i petkom ujutro od 8 do 12
utorkom i četvrtkom poslije podne 16 do 20 h.

zajamčena zarada 1000 eura tjedno, kotizacija za pristup poslu 300 eura isto tjedno.

jebga, postali smo kapitalistička zemlja!

Rekli su ljudi od važnosti za povjest ove naše (njihove) napaćene zemlje,
da onaj tko prihvaća haške optužnice nije Hrvat.
Nema nam druge nego nam se ubit,
bez obzira što nam se gade haške presude,
ali jebga, prihvatili smo i donijeli ustavni zakon o suradnji sa haškim sudom
i njihovim optužnicama, uključujući i presude.

Ili možda bolje da zaključimo kako nisu Hrvati oni,
koji ne mogu sa ponosom prihvatiti
haške optužbe i presude i pomiriti se sa njima.

Ulovili ga sa prekrasnom ženom, in flarganti (na djelu) što će reč,
ustanovili čak da nije njegova zakonita, a da čija je ako je s njim?
a bilo im tako dobro jednome i drugome, o živote koje li sramote!

da plačem jer ona više nije tu
drugom dade ljubav svu
meni osta samo bol i tuga

ovaj vjetar danas tako je dosadan da ne dozvoljava osjetiti radost u vožnji bicikla,
ali zahvaljujući njemu oblaci svako toliko prekriju nebo između Zemlje i Sunca,
tako da nije pre vruće, odlično za skinuti se i pokušati uloviti koji sunčev vitamin,

normalno je da se skineš do gola, tko još nosi kupaće gaće a ne namjerava na bazen,
pustiš već spomenuti vjetar neka ti pirka oko jaja i onoga što preko njih visi
dok sunčevi vitamini propušteni kroz oblake svako toliko prodiru u tvoje tijelo

kakve misli ti prolaze kroz glavu pritom, bolje je ne spominjati niti pisati o tome
kakove su tjelesne reakcije na tu novost prodiranja vitamina kroz kožu
najbolje je obući se ponovo i zajašiti bicikl unatoć i uprkos vjetru

Znaš Gospodine da mi je teško nešto tražiti od Tebe, jer uvijek do sada ispunio si mi traženo,
ne svaki puta na način koji mi se dopao, ali eto, slab kakov jesam, molim Te,
daj nekoj reci neka se zaljubi u mene ovakovog kakov jesam,
naj u Tvojim očima, te učini da i ta jedna bude meni naj u mojim očima!
Ovo naj, neka bude u afirmativnom smislu, hvala ti Bože!

Što vam mogu pričati o tome, to je doživljaj za nepce, za grlo, za stomak, ma za sve!

Najprije popiješ šljivovicu, nisam to uradio jer sam zaboravio, već, nema je.

Onda lijepo žlicom grabiš, zubima kidaš kruh i guštaš dok jedeš, najbolje prekinuti kad ti je najslađe,
kako ne bi imao probavnih problema.

Ono crno korčulansko vino za Vazam po 9,99 kuna, odlično ide uz i poslije.

Da ne govorimo o tome kakav je Vranac, svejedno iz kojega vinogorja.

Sve originalno da ne kažem izvorno, moj recept!

Da li vam je poznat taj osječaj,
jednostavno budete zatečeni time da je danas subota,
a probudili ste se uvjereni kako će cijeli dan biti petek,
da je subota shvatili ste tek kada ste poljubili vrata na prodavaonici HT opreme,
a oni zatvorili u 14 sati i smiju ti se u 14 i pet!

Druge trgovine moraju raditi i nedjeljom do 23 h ali nije o tome riječ.

Kako sam uspio potrošiti jedan cijeli dan niti ne primjetivši ga,
koji je bio taj dan koji sam preskočio, jel ponedjeljak, jel utorak,
jel srijeda, jel četvrtak ili je to bio petak, nedjelja nije, bio je 1. Maj! ?

Što reči o njemu, da nas je isti neurokirurg operirao i da smo se uspješno oporavili od operacije, da smo možda i zbog toga bili jedno drugom simpatični, pa se družili rado, previše bi bilo reči prijateljevali, odrasli ljudi to ne rade, ali tu negdje.

Pamtiti ga kao majstora, koji je zaista znao svoj posao, koji je uspio iznaukovati i naučiti puno svojih nasljednika u zanatu, kao čovjeka koji je svoj rad naplačivao po satu, ne po norma satu, a što bi drugima trebalo 6 sati za uraditi, on bi uradio za sat, van svake mjere i naplatio samo taj sat. Šteta što njegovi učenici nisu prihvatili od njega i tu odliku!

Sahrana nije mogla početi u objavljeno vrijeme, dok je svečenik. koji je trebao voditi obred sahrane nestrpljivo cupkao, rijeka ljudi u redu je čekala, kako bi u malenoj kapelici, gdje je na odru bio lijes sa pokojnikom, izrazila saučešće obitelji preminulog, koji svakako, najviše su pogođeni.

Dan je bio predivan, sunčan, sa laganim vjetrom, da ga je živ čovjek crtao po vlastitoj želji, ne bi mogao biti ljepši. Dok su ga spuštali u zemljanu raku, svečenik je molio opjelo, žalobnici plakali, neki se pridruživali molitvi, ja sam gledao kako na kapelici jedna svraka nešto jede, pomislio sam, koja li je to simbolika, a odmah zatim u zrak je poletjela jedna ptica, ne ta svraka, golub, grlica ili vrana, takvoj ptici slična ptica, treperećim letom je odletjela visoko, visoko, daleko sam je pratio, a onda je nisam vidio više.

Poslije sam i sam bacio latice ruža na njegov lijes i pozdravio ga sa: Vidimo se prijatelju!

za to ako se neka iskričarka zakaluđeri
za to ako se neka iskričarka samoubije
za to ako se neka iskričarka sretno uda
za to ako se neka iskričarka preplaši
za sve odbijam biti kriv jer sam nevin